
0-12 godina:
Slusa se ono sto i roditelji,znaci teski narodnjaci,od Sabana do Stoje.Bez obzira na to,ne izostaje divljenje pesmama Yu grupe i Night shifta koje ponekad sretnemo na TV-u.
12 godina:
Ortak donosi prvi cd pun muzike koji se presnimava na komp,prvi put se cuju zvuci Pepersa,Metalike,Nicklebacka,tu se zadenuo i spot za pesmu Nemo od Nightwisha,masturbacija na pevacicu je svakodnevna a narodnjaci se sve vise zapostavljaju.
14 godina:
Na trecem kanalu je vidjen spot za pesmu Mein tail od Rammsteina.Moli se ortak da ukrade oceve cd-ove koje je doneo iz Nemacke.cd-ovi Rammsteina zadovoljavaju muzicke apetite u narednih godinu dana.Narodnjaci vise ne postoje,stavise,kada se negde cuje njihovo zavijanje,obavezno pocinje pljuvanje tekstova pred roditeljima.
15 godina:
System of a down je tako kul,njihova borba protiv Amerike i sve to.A ni onaj Bling Guardian nije los,njihova muzika se taman poklopila sa pocetkom masivnog lozenja na Gospodara prstenova.Javlja se zelja za izlascima i pronalazenjem muzickih istomisljenika.Dozivljaj izlaska se svodi na klosarenje pod nadvoznjakom uz pusten Linkin Park na telefonu.Na pitanje sta se slusa dobija se odgovor "Metal".
16 godina:
Dobija se net,otkriva se blek metal,lozenje na Sargata iz DB-a je jace od veroispovesti,preko lime wire-a se skida i kurta i murta,od In flamesa do Tool-a.Tool se ne cini kao preterano dobar bend.
17 godina:
Tool je najbolji bend ikad!Oni svojim rifovima prozimaju u sustinu zivota.Najbolji su,Mejnard je tako kul,postavlja se pitanje kako se pre Tool-a mogla slusati bilo kakva druga "nezrela" muzika.Niodakle javlja se cudna zelja za slusanjem starih narodnjaka koja se ignorise koliko je god to moguce.
18 godina:
Socijalna interakcija sa fenserima je sve veca.Tool se i dalje slusa ali u glavu ulaze i hitovi sa splavova gde se izlazi.Drustvo s kojim se nekad klosarilo sa dvolitrom pod nadvoznjakom se maksimalno zapostavlja.
19 godina:
Skupljaju se pare za sledeci petak kada gostuje Dzenan Loncarevic.Kada neko pita za muzicki ukus izjasnjava se sa "od svega pomalo".
Sin Envera i Đuljnaze, Đeljanine sestre po tetki. Polubrat Avatara i Džedaja.
Jedne noći skrhan bolom i razočaran životnim bespućima, Enver se posvađao sa Đeljanom i otišao kod Hazima, kralja najrazvijenije privredne grane u Srbiji, i inače svog rođenog kuma kako bi ga pitao za savet. Pošto su se dobrano podnapili prepečenice iznebuha se pojavila zanosna crnka Đuljnaza, Hazimova četvrtsnajka od stričevog posinka, i svojom pojavom automatski izlečila Enverovu erektilnu disfunkciju. Tako se rodio mali Betmen Bađo, a sam Enver, je pored Bice uspeo da oplodi još jedno žensko čeljade sa Đeljanine strane, što mu je ona oprostila tek pošto mu je bacila živu sodu na oči i oslepela ga za vjeki vjekova.
Betmen Bađo: Ej Pejdžeru, rodi mene majka za švalera, ajmo do Belvila, će nađemo neki pički da jebemo, a?
Pejdžer: Kurac će nađemo, iselili gi svi cigani odatle. Neću idem.
Betmen Bađo: E džafte kurafte, nisi drug, trebalo je da te nazovu Spok k'o što su i hteli.
Pejdžer: Zašto Spok?
Betmen Bađo: Jer spok tebe iz dana u dan ostajem suva kurca.
Definicija je napisana za takmičenje Tvoja definicija zvuči poznato
Цупи која преферира анал. Количина података које је историја примила у своје анале, почев од настанка културе Лепенског вира па до 50 уласка Гигса у утакмицу у 66. минуту, је приближна количини јајца олупаних о њену позадину. Од тих јајца би се до сада направила кајгана за Гиниса, зајебало Буковац.
- Брате шчуо што оној Мири Шоне и Пеки стрпали обојица одједном у буљу?
- Да је она ударала рецку сваки пут кад га је примила у буљанфер, кућа би јој изгледала к'о Кристијанов стомак. Не зовемо је за џабе Мира Историја.
- Мира Историја?... Аха, капирам...
Davno su prošla vremena podele na fanove Elipsa i Silueta, Smaka i Bijelog Dugmeta, a u nedostatku novih velikih imena na domaćoj rock sceni možemo se deliti i na fanove starih. Protivnici su verovatno dva (u svakom smislu) najveća srpska rock benda. Da ih razmotrimo:
U levom uglu je Riblja Čorba, po mnogima najveći rock bend sa ovih prostora. Više okrenuti tradicionalnom rock zvuku i ikonografiji i mejnstrimu, prosečnom slušaocu "razumljiviji", stoga i popularniji; ali tolika popularnost ne dolazi samo od rock fanova već i od širokih narodnih masa - Čorba je odavno postala nešto što je nekada bilo Bijelo Dugme, što će reći - narodni bend. Vođ benda Bora Đorđević, u narodu poznatiji kao Bora Čorba (između njegovog imena i imena benda mnogi, naročito iz već pomenutih narodnih masa, stavljaju znak jednakosti), poznat po oštrim tesktovima ali i svojim kontroverznim stavovima je jedan od najvećih i najuticajnijih autora sa ovih prostora. Iako je često lutala po žanrovima, Riblja Čorba je nešto najpribližnije velikom hard & heavy bendu što imamo.
U desnom uglu je Ekatarina Velika, ili EKV, po mnogima najveći rock bend sa ovih prostora. Više okrenuti umetničkoj strani rock muzike, uživali su kultni status godinama, iako su sa albumom Par godina za nas uveliko bili u mejnstrim vodama. Vođa benda, pokojni Milan Mladenović, je jedan od najvećih i najuticajnijih autora sa ovih prostora. U ovoj borbi ovaj bend ima veliku prednost jer su jegovi glavni članovi odavno otišli u legendu (da ne kažemo mrtvi), pa im se nije moglo desiti da omatore i da im otupi umetnička oštrica kao Bori, ali i zato što su za života su bili nešto drugačijih pogleda na svet od Bore, pa im se nije moglo desiti da naprave onakve istupe kakve je pravio on.
Po ovome bi mogli zaključiti da je fan Riblje Čorbe veliki ljubitelj alkohola i ljutog rock 'n' rolla, a fan EKV-a onih stvari (umetnosti, književnosti, filozofije itd) kakve ne zanimaju mnogo prosečnog građanina ove zemlje. Podela se ne završava na ovim bendovima. Velike su šanse da fan Riblje Čorbe ne voli Block Out, Bjesove, Kandu Kodžu i Nebojšu ili čitavu tzv. "Novu srpsku scenu", a da fan EKV-a ima vrlo loše mišljenje o YU grupi, Generaciji 5, Galiji ili Kerberu. Čak i kada ste fan oba benda, uvek ćete afinititetima više naginjati ka jednom.
Važna napomena: Slike prosečnog fana Čorbe ili fana Katarine su stereotipi. Veliki broj domaćih rokera voli oba, a veliki broj ne voli ni jedan od ova dva benda. Autor definicije iskreno veruje da se oba benda mogu voleti podjednako, iako ni njemu samom to ne polazi za rukom i upoznao je svega nekoliko ljudi koji gaje takvu ljubav.
Razgovor između fana Riblje Čorbe i fana EKV-a izgledao bi ovako:
Fan EKV-a: Bora Đorđević uopšte nije velliki autor. Njegove pesme su obična zapažanja seljaka koji je došao u veliki grad. Građene su na primitivnom "rima-štima-jer je-zima" principu. Današnje pesme su smešne u poređenju sa nekadašnjim, mada ni one nisu bile mnogo drugačije od pesama Bijelog Dugmeta.
Fan Riblje Čorbe: Pemsme EKV-a su najobičnije nebuloze. Na prvi pogled imaju neki duboki smisao, a zapravo nemaju nikakav, što nije ni čudo kada znamo da su ih pisali kvaziintelektualci.
Fan EKV-a: Bora Ćorba je prostačina. Ako je ono što je radio osamdesetih i vredelo nešto, na sve je pljunuo snimajuči nacionalističke i ratnohuškačke pesme. Uz to je, kada je DSS bio na vlasti pevao na njihovim mitinzima i tako doveo Riblju Čorbu do pozicije "državnog benda" na kome je nekad bila Galija.
Fan Riblje Čorbe: EKV su bili ualjena mamina i tatina deca koja su htela da se igraju velikih umetnika, zato ih je i pojela droga.
Itd. U stvarnosti se češće dešava da tvrdokorni fan Čorbe samo opsuje majku fanu Katarine, a da se fan Katarine samo okrene smatrajući da mu ne priliči da se spušta na taj nivo.
Su izjave i dela koja vas teraju prvobitno na nevericu ali potom u vama izazivaju duboku tugu..
Gledajuci visoko sofisticiranu i kulturno progresnu emisiju FARMA (da gledala sam ajde polite me benzinom i spalite) cula sam tu vrsnu damu Olju Crnogorac kako izgovara sl.recenicu:"...pa da i zamisli sta mi se desilo, pobedila sam na izboru za miss Beograda i trebala sam da ucestvujem na izboru za miss YU ali sam dobila VELIKE BOGINJE"(izgovoreno vrlo vrlo skviiiiiiiiiicavim glasom). Devojka se nije ispravila niti zastala, niti je iko pokusao da je ispravi. Pitanje za nevericu je sledece- da li je normalno da jedna odrasla osoba ne zna da je to smrtonosno oboljenje protiv koga se vakcinisemo???? I eto to je nasa ""kulturna" elita" ocigledno je bolest ostavila katastrofalne posledice na njen mozak..
Osnovna jedinica za građenje cene kod trgovaca na buvljaku koji su dolazili iz Rumunije ili Bugarske početkom devedesetih kao preteča današnjih Kineza. Prodavali su robu očajnog kvaliteta, ali i jako niske cene izražene u broju tadašnjih crvenih novčanica poreklom sa Topčidera.
- Bate, pošto ti ove tempere?
- Dve črvene.
- Uh, poskupeo si. Al' mora mi dete u školu. A jel' ove manje smrde kad se tuba otvori? Prošli put vetrali učionicu i nekoj deci se slošilo.
- Ne znajem. Ne gi pravim ja.
-Dobro, dobro, ne žesti se. Nego, daj i jedan "Rila" lepak za papir.
- Edna črvena.
- Uuu, sunce ti, ti već naučio u naše pare! Evo ti, samo nemoj da i ovaj lepak bude boje govneta i da probija kroz papir. Deda Mrazova maska prošli put izgledala k'o da prošao kroz septičku, a ne odžak. Na, i u zdravlje.
Akcija koja se:
1.-izvodi kod zubara proteticara
(u ruralnim sredinama)
2.-izvodi pre odlaska kod zubara proteticara
(u urbanim sredinama)
1.(ruralna)
-Lele,lele si videla Smiljku Perinu, bila u Beograd d'dudari zube, al ne da gi' je udarila,
sve beli porcelanezi,
a ima i jen' zlatni tu sa strane men'se'chi ovi', stoji joj ki' upisan!
-Sam videla, aha, sve se sjaji ki da je progunula kilo sira odjedared.
A to sto je prodala kravu d'dudari zubala, to nikem nista,a?
2.(urbana)
-Juce Mare pao na basketu, udario zube o pod, promenio licni opis.
Skupljali smo ih po terenu 5minuta!
Morace sad malo kod cika zube na stemovanje!
Cunuti znači izbalaviti do neprepoznatljivosti, odnosno to je vrsta poljupca koju baba upućuje unučićima, kada dođu kod nje u selo.
- Jaoooo eve gi došli da me posetu unučiki, jaoo dođi da te cune baba.
Ti bežiš glavom bez obzira, a baba te juri po dvorištu jer jednostavno to je jače od nje i ona mora da te cune. Najzad kad te uhvati i ti shvatiš da ti nema spasa, i da moraš da se prepustiš kreće cunjanje. Baba koja smrdi na svinje, krave, kokoške i ostalu životariju, ostavlja ti izbalavljen obraz i nagon za povraćanjem, i odlazi srećna jer zna da je izvršila svoju misiju cunjenja, do sledećeg viđenja ili bar do tvog polaska natrag u grad.
Ovim pitanjem počinje ritual kurčenja modernog seljaka. Ekvivalent ovom takmičenju je klinačko prepucavanje ko ima većeg ''pitona'', a ima za cilj dokazivanje ko je bolji majstor u spuštanju punog traktora niz brdo ( po mogućstvu mokro ). Ovaj ritual igra veoma važnu ulogu u parenju Homo Seljakusa.
Primer 1:
Šilja: Brnjo, kol'ko si natovario?
Brnja: 6 reda! ( red kukuruza ) Neee! 8!
Šilja: Dobar si, al' ja sam 8 i po! ( blagi osmeh )
Brnja: Jeste, al' moja drvarka teža od tvoja kola, a i teže se spušta niz begavički drum...
Primer 2:
Seljak x: Onomad Jovica tolin natovario še'set i pet đzaka pšenicu i spustia niz Nerezine bez papuču!
Seljak y: Eeee batko moj! Ja sam s' moga Ursusa spustia sedamdeset i to gi oni momci muški punili!
Seljak x: Da batke, al' on proš'o pre tebe i dig'o prašinu... ( ni danas ne znam kakve to veze ima)
Dijabolicni plan direktora Emotiona da podigne rejting Operaciji Trijumf, Operacija Trijumf dovodjenjem poznatih srpskih umetnika (tipa JK) u emisiju, ali pod maskom parodije (otuda i ime), da se urbana mladez koja prati B92 ne bi uvredila.
Direktor Emotiona: Jebote, kako losi rejtinzi! Verane, jebem ti pas mater, kako je moguce da ovu nasu emisiju pustamo u citavoj Ex-Yu, pa opet nije gledanija od pinkovog reklamnog bloka?!
Veran Matic: *rezignirano sleze ramenima*
Direktor Emotiona: E, znam! Trebalo bi dovesti neke klasicne srpske zvezde, tipa JK ili Stoju! A mogli bismo i Maci, Maca da damo da se oblaci kao zena, narod voli te bahanalije...
Veran Matic: Ali! Ovo je urbana TV, nema ovde mesta za...
Direktor Emotiona: Tisina bre! Kao da je to neki problem, dacemo im posebnu emisiju... kao neka parodija, da ne oteramo ove tvoje! Evo, nazvacemo je "Najgori od sve dece"! Je l' da je dobro ime?
Veran Matic: ...ja se ovde bas nista ne pitam, zar ne?
Direktor Emotiona: Pa i ne bas. Ko ti je kriv kad ne citas ugovore.
Poslednji pokušaj da se sagovornik/ci ubede u neku tvrdnju, uglavnom neistinitu. Ruralan izraz, najčešće u upotrebi među starijom populacijom.
-Gospođo, pošto paradajz?
-50 dinara dete, kol'ko da pakujem?
-U jeku sezone kad je cena 30 dinara vi tražite 50?
-Ma sine vidi ga koliki je, to sve prirodno, neprskano. Jutros baka ubrala. Ajd' uzmi koje kilo da ne bude da džaba stoji baka ovde na vrućinu.
-Vidim da je veličine srednje dinje, a kobajagi neprskan, a?
-Oj svi misle seljak će gi za'ebe, neću sine, aj' za 45? Zdravo za decu, neprskan, Bog vidi ljudi ne veruju!
-Hvala doviđenja...
-Vrati se, ajd za 40! 35...!
Ljudi kod kojih primetite nešto čudno u vezi sa muzikom koju slušaju. Naime, bukvalno preko noci promene svoje muzičko opredeljenje u velikoj meri jer praktično kreću da slušaju nešto o čemu pojma nemaju ali ipak oko sebe sve ljude ubeđuju da su dugo u tom tripu i da to nije ništa novo. Ovaj fenomen najčešće se javi nedelju dana pred koncert određene grupe, tj. u trenutku kada se ceo grad izlepi posterima koji najavljuju taj koncert. Upravo iz tog razloga, ovakvi ljudi se i nazivaju koncertaši/slušaoci koncertne muzike
Osoba A: Braaaate, 'ladno Whitesnake dolazi u Bg sledece nedelje!!
Osoba B: hmmm.. Pa??
Osoba A: Šta "Pa" bre jesi luuud!! Najjača grupa!! Ae sutra sa mnom po karte, biće ludnica, pijemo pivo i slušamo najbolje muzičareee!
Osoba B: Brate, da te ne znam, možda bih ti i poverovo! Pa ti u ceo život slušaš onaj nostalgični ex-Yu rok, Parni Valjak, Bijelo Dugme... eventualno pesme "Balkan" i "A šta da radim" od Azre kad si janpi, jesi lud!
Osoba A: Tebra, ne vređaj me! Pa jbt slušam Whitesnake ceo šivot brate, sve pesme skoro znam...! Slušam jat strani rok i hevi zvuk, odavno sam ja u tom tripu! Baš, baš odavno!
Osoba B: Ma da... sve ti verujem! To si se utripovo jer im je koncert uskoro... ne mož me zajebeš, ae pali!
(narodna sa Kosmeta, iz okoline Prizrena)
- Ajde sad (sa kasetofona bojni poklič Muse Arbanase) do re re la si la do la la ajde svi:
odjekuje osnovna škola Radomir Putnik:
- Ušćim paštrik peljoja grm grm peljooooja
Ušćim patrik peljoja grm grm peljoooooja
(izašala sam na brdo lele na brdo
izašla sam na brdo lele na brdo)
- Ferbote in maljćundan šuš šuš Oligarh
Ferbote in maljćundan šuš šuš Oligarh
(dole jezdi Tači zmija Tači komandant!
dole jezdi Tači zmija znači komandant!)
Deonica sa bubnjem, jezovitim bubnjem
(BAM-BAM-BAM BAAAAM BAM-BAM-BAM BAAAAM
- Nastavnice mene ova pesma plašiiiii ko da će Radeta Šerbedžiju da nabijaju na kolac!
- Ćuti tamo! ajde idemo dalje (treska frenetično po klaviru)
- Oooo Pëja eeeee Ljujmi
oooo forlan eeeee kokan
oooo Šormaza krljaj Čičolja!
(on ide i puši cigaretu bezbrižno o ovcama snevajući
a srpski zlotvor ga uzeo na snjaper, prokletnik)
Vrhunac pesme: orgazam pirka sa Prokletija:
- SVELJEM LJULJO SVELJEM LJULJO SVEEEELJEEEM LJUUULJOOOO
(čupkam gusku čupkam gusku čuuuupkaaaam guuuuuskuuuu)
- SVELJEM LJULJO SVELJEM LJULJO SVEEEELJEEEM LJUUULJOOOO
(čupkam gusku čupkam gusku čuuuupkaaaam guuuuuskuuuu)
Jedno dete pada u trans i traži hašiša: svima hašiša dok se epileptično trza dole na podu niko ga ne primećuje: pesma se mora nastaviti dalje, kraj će biti tužan:
- A voljimta epl tač skrin e tablet okapi...
a voljimta epl tač skrin e tablet okapi...
Fonteš Erika, e Fonteš Erika!
(i milujem vranu kosu mrtvog Tačiiijaaa,
i milujem vranu kosu mrtvog Tačiiiijjaaa
komandata našeg, voljenoga komandanta)
- SVELEJM LJULJO SVELJEM LJULJO SVEEEEELJEEEEM LJUUUUULJOOOO
(čupkam gusku čupkam gusku čuuuupkaaaam guuuuuskuuuu)
- Aaaaa nastavnice buaaaa pa ko je ubio našeg komandanta Tačija, jel Radomir Puntik? Aaaaa žao nam Tačija, froljante Radomir, frljante Radomir! Frljante bistä na Radomir u Crni Drim!
Unë shkoj në shkollë dhe unë jam nxënës i mirë - Konkurrenca II
(Ja u školu idem i dobar sam đak - takmičenje II)
Noć kod mladih predviđena za alkohol, kurve, ludovanje i žurke, a kod matorih za spavanje.
Ponoć, 31. decembar, Old Traford
Ferguson: Kad ćete da mi date poklon?
Igrači (mrtvi pijani): Id' bre spavaj deda, čekaće te sutra žvake!
Помислили бисте да је то опори мирис, али није.
У неку руку и јесте, али опори мирис растанка, растанка са дијелом себе.
Волиш нешто, идеш за њим, скачеш као мало дијете кад видиш, плачеш кад вам не успије, плачеш као мало дијете и кад успије...
Од пелена су те научили да вичеш ЈУ-ГО-СЛАВИ-ЈА, да, баш са таквим редом слогова, и то си викао и док си вукао пола кила гована у пеленама, па и кад си узео Буквар у руке, и кад ти се свидјела Милица из I-3, викао си и кад си се сусрео са хемијом по први пут, кад си матурирао, увијек, кроз цијели живот...
Шврљао си YU по свескама, у ствари шврљао си ђе год си стигао.
И онда једног дана си непомично стајао гледајући непознате и небитне људе који раздвајају тебе и ту радост, како те одбијају од нечега што си искрено волио, онако, као мајку.
Гдје год се окренеш видиш нешто ново, нови људи иду тамо гдје си ти некада ишао са жаром и скакао, гледао са очима пуним суза, они иду тамо тек онако, из ината, иду да проспу неко срање које те никада није интересовало, које су пропагирали неки тамо људи пред камерама на сједницама и који се питају око тога што ћеш ти вољети убудуће.
Олимпијада, свјетско првенство, европско првенство... Шта бјеше то?
Пролазе поред тебе као вјетар за који ниси ни најмање заинтересован, штавише нервира те јер не можеш да уживаш у њему...
Поново гледаш људе који кењају унаоколо, који се кољу међусобно, који нису научили ништа већ дуги низ година, само су се затупили јер бију главом о зид.
На крају ти ништа не преостаје већ да се правиш луд и незаинтересован, носећи у себи терет због којег те други сматрају будалом, али знаш да то ниси, знаш да ће можда некада доћи вријеме када ћеш поново дати сву своју љубав и свој жар, дан када ћеш и ти поново скочити поносно на трибине и ускликнути име своје репрезентације која није вођена од стране оне багре која вас је раздвојила све ово вријеме.
Нада умире последња, али онако потајно се надаш да ћеш поново плакати док гледаш порниће своје репрезентације у којима они глуме мушки пол.
Malograđanska okupljanja gde svaka prva i po osoba ima manji IQ od krave i gde se većina pronalaze u svakoj narodnjačkoj, kafanskoj ili turbo folk pesmi, a još ako su pijani polomili bi „čaše od kristala“ samo da ih imaju. E sad dok ove pesma u srce pogađa drugi gledaju kako nešto da na'vataju, pa ako im to krene za rukom sretni su narednih 48 sati i hvale se svojim podvizima. Ako im pak to ne pođe za rukom mesec dana će gledati osobu od koje su dobili korpu kao da žele da joj pokidaju arterije i naprave fontanu krvi, i obavezno s njom ne progovara ni reč ili se pak kad vidi dotičnu gore pomenutu osobu kaže najlicemernije „ćao!“ Treća grupa su oni koji dođu naduvani. Njih je obično malo, ne znaju gde su i zašto su uopšte tu, smeju se non-stop. Nakon dva časa nisu svesni da su uopšte bili na žurki. Nakon tih žurki koje imaju najbolje prelaze između žanrova muzike (sa narodnjaka na house, zatim Baja Malih Knindža – kojoj god vrsti muzike on pripadao – preko kafanskih, zatim ex yu rock – i to pesme tipa Mornar, Nataša, Dolazim za 5 minuta itd. – do DJ Krmka) slede doživljaji iz soba. Bar njih petorica peglaju tepih, neki krevet a dvojica ili trojica se dovuku do WC šolje. Mala ekipica se okupi na terasi i pljugaju uz priču kako su se ubili od alkohola (dok su ustvari uzeli tri gutljaja piva ili su liznuli rakiju koja nije ni za kurac, jer su jedino brlju mogli da maknu iz kuće a da niko ne primeti) ili o tome kako su klinke (iako su dotične godinu dana mlađe od njih) kurve, vaćare se sa kim stignu. Zatim dolazi kontrola. Svi se postroje i odjednom pijanstvo i uticaji ostalih opijata prestaju dok kontrola ne ode sa sprata. Zatim se sve nastavlja svojim tokom, a normalan svet ni kriv ni dužan ne može da spava.
- Ajde na žurku
- Jesi ti normalan, da te gledam celo veče kako izigravaš neko ludilo dok mi muzički program skače po mozgu i stiska ga dok ga ne spljošti pa zatim da postanem neandertalac kao svi vi. Da mi pokazujes koja „klinka“ se lako na'vata, a ustvari i ti nemaš pojma jer nemaš muda da joj priđeš zato što bi ti dala pedalu jer si najveći paćenik i luzer. Hvala, ali ne hvala. Želeo bih malo duže da živim, a sad se teraj na tu žurku i ne smaraj više.
- Okej, okej. Iskuliraj brate – lik odlazi na žurku sa zaprepašćenom facom, kao da mu je Darth Vader rekao : „Luke I'm your father!“
Osoba koja je u mladosti uglavnom bila šegrt u prljavoj i masnoj garaži koju je glavni majstor s ponosom zvao "AUTO SERVIS", iako je ta garaža mogla da bude sve, samo ne servis.
Ista osoba, 35 godina kasnije, ima isti "AUTO SERVIS" u kom možete naći 245 tona kojekakvog otpada, čiju namenu može naći samo Doktor Karburator, odnosno vlasnik "AUTO SERVISA". Ta osoba je sada glavni majstor i u stanju je da produži "život" svakoj olupini na četiri točka koja se kreće našim drumovima, bez obzira na godinu proizvodnje i marku olupine.
Ucveljeni vlasnik olupine: "Majstore, nešto ne pali rano ujutru. Povučem saug,nadrukam gas 5-6 puta i opet neće!"
Doktor Karburator: "Nemo' se sekiraš! To te karburator zajebava! Al' ću ga sredim! A lepo sam ti rek'o da kupiš nov još pre tri godine, a ti ništa. Saću d' vidim imam li neki koji paše, sam' da se setim gde sam gi zaturio."
Ucveljeni vlasnik olupine:" Majstore, a ko'lko će to da košta?!"
Doktor Karburator : " Ma nem' da se sekiraš! Za tebe će bude malo skuplje od džaba!"
Ucveljeni vlasnik olupine, ozarena lica: "E, kažem ja da si ti pravi Doktor Karburator."
Davno zaboravljeni način komunikacije između dvoje zaljubljenih, često besmislen i nadasve ponekad smešan ali svakako uzbudljiv i romantičan, danas pretvoren u slanje stereotipnih i nemaštovitih nazovi ljubavnih sms poruka.
Čast izuzetcima
Draga Šanke,
Eve, izađo pod ajat, s' testeru plajvaz da zašiljim.
A Mesec se naceria, kad gu aknem će rekne - konzerva.
Znaeš li more Šanke štano vika Cana kada teram stoka kroza njena katun?
Sve drusla vika: "Gori lampa, gori gas dojdi dragi kude nas. Da ne gori i kude nas u kude vas!"
Nego čuješ li more Šanke! Da si dojdeš naveče u ono malečko njivče šljivče što rađa šljivčike, da si zborimo o tvoje udavanje i moje ženjenje, o naše uzimanje lele.
Ako si ne dojdeš, ću otidem u Leskovac, ću se popnem na najgolemu zgradu i ću se frljnem odozgo sve u lasta stil i ću se raspuknem na dve polovine.
A ti uzmi moje srce pa gu baci u pomijaru kad esi umela da gi poštuješ.
S' ljubavlju
Tvoj Donča
Viša umetnost koja iziskuje mnogo veću pripremu nego što na prvi pogled izgleda.Pored više nedeljnih priprema boraca, cigansko tepanje ukljucuje i izradu raznih rekvizita i propratnog materijala, takodje i dobar marketing.
Braneći stavove svog idola Brus Lija, Ekrem se zamerio Safetu, koji je zastupnik mišljenja da je ipak Čak Noris glavni tepač, polemika nije uzela maha odmah se zakazao meč, subota poslepodne, dva borca, skolsko dvorište, Ekrem crveni kimono, Safet beli, čoke, maćete, šurikeni i ostali rekviziti nisu dozvoljeni, ali oba ucesnika dobro znaju da može doći do inenađenja pa su nezvanično rekviziti obavezni. Oba učesnika imaju tri dana fore da obaveste rodbinu i prijatelje o mestu borbe i gde može da se uplate opklade, takodje i da se psihofizicki pripreme za meč.
subota:
Borci su na mestu zbivanja, zagrevaju se, uplate pljušte, uplate se inace primaju kod Ekremove majke i Safetovog oca, mnogo nepoznatih lica je prisutno, ali to nije misterija to su lica sa pijacnih tezga koji su zavrsili svoj radni dan prodavanja čarapa i sad došli da zarade leba preko pogače na klađenju, kod bukmejkera Ekrem se kotira za nijansu bolje, jer se priča da ga je pripremao brat od strica, Merdzan, inace bivši bokser srpske lige jug, pero kategorija, svojevremeno je pisao i pisma Muhamed Aliju na žalost uvek ostajao bez odgovora, kako legenda kaže Merdzan je na vašaru u Mikuljanu izbio zub lokalnom tabadziji Mići dinamitu koji je čak 30kila bio teži, doduše i pijan ko letva. Borci su u crvenom i belom kimonu, EKrem ima i crvenu maramu vezanu preko cela a Safet je lice namazao čađu. U trenutku posle nego sto je sudija Sandokan Jovanovic, rabadzija po zanimanju i iskusni borac dao znak za pocetak meča, zacuo se vapaj iz publike: "ava kari, hasmu pele, nema gi pare, nema gi pare, lelele otidoše pare"
tada se svi okrenuše ka fijatu tristaću koji je jurio u nepoznatom pravcu sa parama od opklada i Ekremovom majkom i Safetovim ocem nasmejanim i srećnim. Meč je odložen naravno, i počelo se s pripremama za svadbu.
Rečenica iz kineskog proročanstva, koja najavljuje kataklizmu koja će zadesiti američko tlo.
Svakodnevne pretnje embargom i sankcijama, huškanje drugih zemalja protiv nje, proseravanje o demokratiji, teraju kazaljke sata da se okreću sve brže i brže.
U cilju proizvodnje dovoljne količine biološkog oružja, vlada je odavno napravila nacrt plana da se obezbede sva moguća i raspoloživa sredstva za ratovanje, tako da će se na ulicama Kine voda deliti besplatno. Donacije neprekidno pristižu sa svih kontinenata.
Još ako i prdnu u isto vreme…
Voditelj Džejms Arlon: Dobro veče, poštovani gledaoci. Amerika je spremna za novu rundu pregovara sa kineskim zvaničnicima u demokratskom duhu radi stabilizacije odnosa dveju zemalja kako u ekonomskom tako i u privrednom pogledu. Ako do saradnje dođe obe države će povećati budžet za 10 milijardi dolara na godišnjem nivou…
Sa druge strane, Pentagon je uputio oštar protest kineskoj vladi zbog saradnje sa Pjong Jangom. Kina će u narednom periodu morati da se izjasni o ovome i podnese izveštaj generalnom sekretaru UN-a…
Američka javnost je zgrožena činjenicom šta se radi u Kini. Zato je ministar spoljnih poslova poslao telegram dopis u kome se jasno izjašnjava povodom streljanja na javnom mestu. Ljudski život je iznad svega i to se mora poštovati, izjavio je nakon pres konferencije za štampu…
sledećeg dana
Voditelj Džejms Arlon:Dobro veče, poštovani gledaoci. Vesti počinjemo najnovijim događajima u zemlji i u svetu.
Zapadnu obalu je zapljusnuo ogroman žut talas praćen snažnim vetrovima. Šteta se procenjuje na 21,2 milijarde dolara, kažu analitičari. Srećom nijedan ljudski život nije izgubljen ali ima dosta ranjenih….
... u međuvremenu u Pekingu...
Can Gi Cang : E, oprem malo. Dosadili ste i Budi i ljudima sa vašom demokratijom i ostalim sranjima. Sad ću da pozovem direktore ''Knjaza'' i ''Rose'' da im se zahvalim za onih 50 šlepera vode.
Paing Poing Pung: Pozdravi ga i od mene. E, pozovi i zahvali se Fidelu što nam je poslao ove cigare da nam uveličaju slavlje… Si vid'o šta je milijardu i trista ljudi. Trebali smo nekolicini da stavimo čepove u dupe pa da bude i mrtvih malo, čisto da podignemo z'banciju na viši nivo slanjem telegrama saučešća.
Can Gi Cang : Eeee, dobar si generale. To ćemo kad nam upute oštar protest za razmenu oružja sa Indijom i Rusijom.
Paing Poing Pung: Hnjo, hnjo, hnjo
… posle 10-ak minuta i kraće pauze, vesti se nastavljaju…
Na drugoj strani sveta, tačnije Bangladešu i Indoneziji, desila se slična katastrofa, samo u manjoj razmeri. Stručnjaci iz regiona procenjuju da šteta…
Paing Poing Pung: Šta je ovo sunce ti krvavo? Zar na našu braću, mamu im jebem? Ne smeju na nas pa na njih našli da drve kurac. Oglasi poziv za mobilizaciju cele države i neka svi budu na svojim mestima na plaži. Sad ćemo im jebati mamu zauvek, ima da nestanu kao Atlantida.
Can Gi Cang: Gospodine generale, dozvolite da objasnim. Nemojte odmah da vičete. Dakle, tog dana je duvao jak jugoistočni vetar i u jednom trenutku je malo promenio kurs…
Iz generalštaba je odzvanjalo: Hnjo, hnjo, hnjo…
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.