
Prvo pitanje kojim se posluže deda ili baba kad zadihani i zajapureni pristignu na stanicu gradskog busa svjesni da kasne.
Najzanimljivija sekvenca ovog pitanja dolazi ustvari nekoliko trenutaka kasnije kad ono predstavlja svojevrsni test sposobnosti vašeg izbjegavanja dobro poznatog toka razgovora u slučaju da su gore pomenuti starci pričljivi i iz nepoznatih razloga počnu da se pravdaju što su zakasnili ne shvatajući da sve prisutne za to boli uvo.
Najefikasnije sredstvo za izbjegavanje takvog razgovora je muzika pojačana do daske i slušalice duboko zarivene u uši što u najgorem slučaju dovodi do njihovog kratkotrajnog kritikovanja ili psovanja za koje ne primjetite da se dešava pri čemu još ostanete i potpuno čiste savjesti.
1.
Baba: "Jao sine, je l' prošao bus možda? "
Ti: "Jeste, gospođo. "
Baba: "Jao znala sam, još mi doktor preporučio da mirujem... Ja htjela brže-bojle na pijacu da kupim samo salatu i kajmak dok još ima, a ubiše me išijas i skleroza, bubreg mi izvadili prošle sedmice i još sam sad počela da kašljem i ispadaju mi zubi... "
Ti: "Šalio sam se ustvari! "
Baba: "Ma idi mali u pizdu materinu! "
2.
Deda: "Sine da te pitam, je l' prošao bus možda? "
Ti: (imaš slušalice i iskuliraš jer ga ne čuješ)
Deda: "Je l' te tako ćaća vaspit'o...O Gospode, ove omladine danas, sve izludilo! "
Ti: (opet iskuliraš jer ga ne čuješ)
To je metalac koga i metalci i dizelaši stavljaju u isti koš sa fenserima.
Javlja se veoma retko, pošto svaki tinejdžer teži da upadne u neku grupu i da se druži sa ograničenim brojem ljudi (grandovci sa grandovcima, rokeri sa rokerima, emovci sa emovcima).
E, taj metalac odbija da se o njemu stvaraju predrasude na osnovu njegovog oblačenja, ili ga jednostavno boli uvo za odeću, sluša dobru muziku i druži se sa različitim ljudima.
Problem je što dizelaši vide metalce kao nadrndane kretene koji uživaju u šutkama i propalitetišu se , pa kad vide tog metalca koji se normalno oblači i potpuno je ok. i možeš s njim da pričaš, onda ne može da ga stavi u isti koš sa metalcima koji nose majice Iron Maidena, pošto ne veruju da je to u stvari isti tip ljudi sa istim razmišljanjima.
Danas moraš da nosiš majice sa omiljenim bendovima da bi te neko shvatio ozbiljno, ili moraš da nosim martinke teške pet kilograma i da te noge ubijaju.
Naravno, da napomenem da nikoga ne osuđujem i da svako treba da se oblači kako hoće i želi, ali svi treba malo da se opuste i ne shvataju stvari tako ograničeno.
Pričala sam sa nekom "metalkom". Bila sam obučena u neki džemper, farmerke i bez veze čizme.
M: I, šta ti slušaš ovako( faca kao da očekuje da kažem "Cecu, a volim i house i turbo-folk")?
Ja: Pa neki rok, metal, otkud znam.
M: Ti slušaš metal?! A što se tako oblačiš?
Ja: Kako?
M: Pa kao neka okorela fenserka???
Ja: WTF? Normalno se oblačim, nisam ni u kakvom fazonu.
M: Dooobrooo ( u sebi:" pozerka, strašno")...
Veoma slozen proces, ali postoje dvije osnovne vrste:
1. BOLNO- nikako vam se ne ustaje, nebitno da li zbog mamurluka od sinoc,
ili vam se ne ide u skolu ili na posao... postoji vise varijacija:
a.budi vas alarm telefona, satai slicno... slijedi ucutkavanje istog
raznim tehnikama (gadjanje, udaranje, bacanje... mada se u rijetkim
slucajevima sjetite i da postoji STOP dugme :)
b.budi vas osoba bez autoriteta (mladja sestra, brat ili slicno... )
e to joj nije trebalo! (slijede humanije verzije slucaja pod a.)
c. budi vas osoba sa autoritetom.
Savrsen pocetak loseg dana! Ozbiljno razmisljate o varijanti ''
baciti se kroz prozor'' (pitanje je da li zivite na dovoljnoj visini)
2. BEZBOLNO - budjenje sa dobrim razlogom za ustajanje. Narocito je prijatno ukoliko vas budi voljena osoba, najdraza pjesma ili miris kafe...
Позив на закон и покушај утученог да убаци у ребус ауторитета на забрану на коју му је овај скренуо пажњу. Покушај да се створи анархија и једнакост, наставак злурадог фетиша на који нико не може да ти каже да баталиш, јер нигде не пише да је то забрањено. Питање после ког ћеш ставити тачку на и, реторичко, с обзиром да забрана коју диктатор жели да ти наметне нигде званично није устављена.
Уз цинични осмех, ко шлаг на торту иде и оно ово је слободна земља, могу да радим шта хоћу. Нека је блажа варијанта гашења од оног, кад се пандуру представиш као правник и пола сата му сереш како основа на коју он жели да ти наплати казну још није доведена у наш закон и да може да сиса. Убица терора и кез из рукава сваког намћора.
-Што носиш минђушу на мом часу? То је забрањено.
-Де то пише?
------
-Госпођо, не смете ту да паркирате.
-Де то пише?
Čovek koji je uvek tu. U početku ti ostavlja komentare na sajtu od zajedničkog interesa, tipa Vukajlija. Zatim to polako pređe na druge sajtove od, kako on tvrdi, zajedničkog interesa (Da, on voli golf,kineske porno sajtove i džez isto kao i ti). Potom te na neki misteriozan način pronađe na fejsbuku, i krene da ti komentariše slike, linkove, statuse. Pronađe te na drugim socijalnim mrežama...A ti stojiš nemoćan. I sve tako dok jednog jutra na frižideru ne pronađeš komentar na poruku koju si ostavio kevi na frižideru. Onda počneš da nosiš sataru u džepu, a on i dalje komentariše. Počne i na uvo da ti šapuće. Džabe tablete i beli zidovi, on i dalje komentariše, sada u tvojoj glavi.
Može da postane nova oblast medicine, pogotovo razvijena u Srbiji.
Jer nas večito boli uvo, kurac i dupe za sve.
Običaj starih ljudi je bio da u kući imaju kutiju cigara za goste iako oni sami ne puše. Najčešće je to najjeftinija marka koja se tada mogla naći na tržištu tipa morava i sl. Naravno svako ko puši nosi svoje cigare sa sobom ili ako slučajno nestanu ode u trgovinu kupiti tako da ta kutija stoji tu već desetljećima i od preteranog isušivanja zasigurno ima i halucinogena svojstva. Kada je pokušate baciti baba vas ružno pogleda i zagalami tako da ste davno odustali od toga. Jedina stvar koju možete da primetite je ta, kako je ta kutija cigara krajem devedesetih vredila trećinu koliko bi danas za nju dali tako da vas svaki put kada otvorite babinu vitrinu upravo ta kutija podsjeti kako je svijet otisao u tri lepe.
Unuk:“ E baba de baci ovu kutiju morave! fuca se ovde godinama.“
Baba:“ Alo gde da bacim. Šta ću bre gostima da ponudim.„
Unuk:“ Kada je zadnji put neko zapalio cigaru iz ove kutije? Nije niko lud da završi na ispitivanju na neuru.“
Baba:“ Zadnji put je pušio Joka nestalo mu cigara i ja ga ponudim.“
Unuk:“ Ee baba čika Joke umro ima 11 godina. Kako se sečaš takvih stvari a u trgovini zaboriš pola stvari.“
Moderna verzija komadića vate navrnute na šaraf koji nema drugu funkciju.
Ženo, gdje je onaj šaraf? Nešto me svrbi desno uvo..
SMS poruka koja se salje za svaki veci praznik (N.God, Bozic, Uskrs), a kojom se primaocu taj praznik cestita i zeli mu se sve naj, naj.
Kljucna stvar kod takve poruke je to sto ne vredi ni pisljiva boba jer onog ko ti je salje boli uvo za tebe i on misli da te je ispostovao i "skinuo s kurca" time sto ti je poslao takvu poruku.
Mnogo vecu vrednost ima poruka tipa: "Milose, srecna nova godina!" za koju shvatas da je upucena samo tebi nego " Zelim ti sve najnajnaj, puno riba, love, zdravlja, srece, da te oce i ono sto nece, kajla, diploma..." kada znas da je to neki Badza poslao celom imeniku.
Vapaj amaterskih fudbalera.
Oni se ljudi mahom skupe samo na dan utakmice. Jedan dođe direktno iz njive, drugi ruč'o pasulja pre utakmice, treći doš'o iz treće smene, pola tima zaginulo sinoć u kafani, onaj mali se zaljubio pa ga boli uvo za utakmicu... Igraju ljudi za svoju dušu, prvenstveno zbog drugarstva, sigurno da znaju bolje ne bi bili tu al', eto, vole... I onda kad zaškripi u igri iz publike od kojekakvih fudbalskih stručnjaka, koji su još pod utiskom sinoćne igre Barselone, čuju razna dobacivanje, prebacivanja, podbadanja... Oni su ubeđeni da je lako to što izvode Ćavi i družina, štaviše oni su nekad to isto radili na časovima fizičkog.
GLAVNO JELO
Slonovo uvo- Bečka šnicla koja je toliko istanjena udaranjem da je zahvatila ogromnu površinu (pola tanjira) i da neodoljivo podseća na gore navedeno uvo. Smatra se delikatesom i premijom u menzi!
Bečka Suprise - jedna od varijanti slonovog uveta. Stoji preklopljena u tanjiru i neiskusni student bi pomislio da se radi o običnoj bečkoj. Međutim kada "otvorite" bečku suprise najčešće dobijate šniclu koja je i veća od uveta. Takođe poznata kao specijalitet kuće.
PASULJ- nema drugo ime jer je to jednostavno pasulj ili suljpa. Toliko je hranljiiv i "masan" da ste posle ovog obroka mirni do sutra u 2. Nakon unošenja u utrobu i početka varenja zahvata dva do tri kubika više nego što je njegova prvobitna zapremina, dok u kombinaciji sa kupus salatom čini da Černobil izgleda kao omanji požar. Takodje premija.
Svaštara- pomešano sve i svašta, od krompira, graška, pirinča pa sve do paprike i paradajza. Sumnja se da nastaje posebnim tretmanom svih onih ostataka koji ostanu tokom sedmice.
DEZERT
Crna smrt, BLACK MAMBA, Šećerko- ovo su sinonimi za crni čokoladni duguljasti kolač. Posle ovog kolača Euro krem vam ima ukus kao margarin. Toliko je visoka koncentracija šećera da se stiče utisak da ide pravo u krvotok. Nivo sitosti nakon njega meri se sa nivoom sitosti na tuđoj slavi i li svadbi.
Sveti GRAL menze- jedna jedina, neprejebiva, njeno visočanstvo - KONDIVA! Veo misterije koji prati ovu poslasticu daje joj posebno mesto u srcima studenata. Naime, niko ne zna gde ima da se kupi navedeni slatkiš, ni kako to da niko pre fakulteta nije čuo za nju. Kažu da je prave dobre vile ispod Tašmajdanskog parka, i da se mleko za njen fil muze od nerođenih krava! Sve što mi znamo je da se zove: KONDIVA!
Сленг за маторог, искусног војника.
А: Ремац, брате, ајде на вопс..
Б: Нисам ја обичан ремац, ја сам стара кајла, и мојне тако више да ме зовеш, да ти не бих бацио икру...
Žensko koje pije krišom radi očuvanja svog imidža fine djevojke.
Špajzara je djevojka koja npr. na koncertu međ' svijetom sjedi na tribinama prekrštenih nogica, pije koka kolu i njiše se lagano. A onda sutradan u mraku parkića sa ortacima pije vinjak k'o nezdrava nakon čega baci peglu iza klupe i na sve četiri se vrati kući, obavezno neosvijetljenim uličicama.
Špajzara subotom s drugaricama u klubu pije sokić od borovnice lagano njišući se uz hitove Gete i njemu sličnih, nevino se smiješeći momčićima tražeći podobnog ženika, dok u nedelju sa istim tim drugaricama zatvorena u stan popije litru rakije i ispeglira cijeli, u roza okrečen, zid svoje djevojačke sobice.
- Joj al' me boli glava, sinoć sam sasula litru rakijetine u sebe, neću biti dobro 5 dana.
- E ovako, popiješ dva Aspirina C i čašu rasola, znam da je gadno, al' vjeruj mi oporavićeš se u roku od 15 minuta.
- Od kud ti to znaš? Ja sam mislila da ti ne piješ, samo sokići, ovo ono.
- Ma ne pijem, ovaj, ne, ne pijem, to sam na netu jednom pročitala... ja ne znam ni kako miriše alkohol.
- Ma ne znaš, da, jadna... Špajzaro!
Babe, a i ostali koji se brinu oko toga kako je nemoralno bacati hljeb uvijek nam govore: "Prvo pojedite ovaj hljeb od juče, da se ne baci, pa onda jedite ovaj današnji!" E ja im sad kažem da su potpuno u krivu! Ako budemo danas jeli hljeb od juče, onda će današnji ostati nepojeden, pa ćemo ga morati jesti sutra, kada će on postati - jučerašnji. I ako se te filozofije budemo držali, stalno ćemo jesti jučerašnji hljeb. Zato ako u kući ima današnjeg hljeba, jedite ga danas, dok je još svjež, a višak hljeba, bio od juče ili od danas će se ioanko jednom baciti. Ako vam je problem što morate bacati hljeb - nahranite njime golubove ili ga okačite u posebnoj kesi pored kontejnera, pa će ga neko možda iskoristiti.
Čest uzvik iz mase u ekstazi stvorenoj za vreme ubitačnog soloa, na tezgama narodne muzike. Za razliku od zapadne tradicije, gde recimo pre nego sto džez-muzičari počnu solo neko iz benda kaže "Take it away, Bob", za uzvik "ožeži" se obično čeka barem dva takta, da solista (na harmonici, trubi, klarinetu ili mini-moog-u), krene sa par osećajnijih, sporijih fraza, posle kojih mu neko vikne "Ožeži"! i nastupa lommljenje čaša, dizanje ruku u vazduh i zbliž na masovnom, tantričkom nivou. Kada se solista baci u neke brže, virtuoznije deonice, zna da se začuje i "opleti" i "sitno, sitno"!
(Na ispraćaju u vojsku u Šumadiji, noć već poodmakla, ceo šator igra kolo, ćale od ispraćanog već poručio svoju omiljenu pesmu od muzikanata, klarinetista počinje solo, nabija mu klarinet u uvo)...
-Ijaaaao! O-žeži! Op-op-op-op-op! Malo levo, malo desno! Sitno-sitno! Zvižd-zvižd-zvižd-zvižd-zviiiiižd!!!
To je to!
Znak da ćeš jebati, srećno junače, iskoristi svoju šansu.
Boli te uvo hoće li sutradan, to pitanje dobiti drugačiju poentu.
Pokupio si neku ribu u gradu i sad se pitaš hoće li ti dati, previše ti liči na kaluđericu, dovodiš se u nedoumicu. "Bacaš" joj priču, izvodiš je napolje i nudiš da negde odete da iskulirate jer je grad smorio. Očekuješ od nje odgovor u fazonu "Joj, pa ne znam, kasno je a ja moram da idem sutra na predavanja ili ostala mi bolesna baka kući pa moram da je pazim" ali dešava se ono suprotno, ono divlje, brutalno. Sa pitanjem ti daje odgovor. Pa gde to ima? Ostalo je sve na tebi, kako ćeš se pokazati, srećno!
-Hoćeš možda da prošetamo? Čisto da iskuliramo. Možemo i negde da sednemo i da pričamo.
-Pa može, gde bi mogli?
-Pa evo možemo ovde u parku ima lepa klupica.
-Ajoj, pa neko će nas videti i čuti, da li si normalan?
-Pa kakve veze im... aaaaaa :skontao je: pa sad se setih, ima mi drugar prazan stan, zvučna izolacija u zidovima, niko nas neće čuti. Sad ću da uzmem ključeve.
-Hehe
Posebna kategorija osoba sa visokim pragom tolerancije. No za razliku od drugih sličnih, oni ne čekaju da eksplodiraju u jednom trenutku. Ne. Umesto toga, svaki problem će rešiti krišom i pravovremeno, a na opšte zaprepašćenje svih zainteresovanih strana.
Problem sa takvim osobama je što mogu da deluju asocijalno. A onda se zapravo ispostavi da ne samo da poznaju dosta ljudi, već poznaju i dosta pravih i opasnih ljudi, koje mogu u po` dana i po` noći da pitaju za uslugu i to će im biti ispunjeno.
Jer zašto baciti atomsku bombu i pobiti 100 000 ljudi zbog 10 budala, kad može da se uputi tim savršeno obučenih specijalaca koji će bez da im fali dlaka na glavi pobiti tih 10 skotova?
10 godina mature
Mika: E, evo Laze! Sećaš se kako su ga svi zajebavali, a nas dvojica branili... Gde si, Zjola, tebreks, nijednom da se čujemo za ovih 10 godina!
Laza: E, gde si matori :cmok::cmok::cmok
Pera: Gde si, Lazo! :cmok::cmok::cmok:
(minut kasnije)
Pera: Nego, pričaj, šta bi za onu šljaku što si tražio...
Mika: Mrka kapa, tebra.
Pera: Što?
Mika: Pa ništa, dođem na razgovor posle mesec dana probnog rada i šef kaže da nije zadovoljan. Ja kažem: "Izvinite, ali zašto? Uvek sam bio redovan, ispunjavao sam sve zadate aktivnosti. Moj CV je, bez da budem pretenciozan, besprekoran,..." I tako dalje. A on meni kaže: "Mladiću, sve ja to razumem, ali život je tek pred Vama.".
Ja ga gledam i kažem: "Čekajte. Jedini ko mi je konkurent za ovo mesto je koleginica Elena, a ona je mlađa od mene. Zar nije život i pred njom?", a on će: "U prethodnom slučaju sam govorio o meni", a onda `ladno: "Ja imam 63 godine, moj biološki sat je pri kraju. Gospođica Elena to i te kako razume, njoh, njoh, njoh!". I tako se završi.
Pera: Da ne poveruješ! A još privatno preduzeće, rekao bi čovek da traže najkvalitetnije ljude...
Mika: Ma ja kontao da im šaljem inspekciju, ali džabe, nemam dokaze, nemam svedoke...
Laza: Čekaj. Kakav je to posao i kako se zove to preduzeće?
Pera: "Magleks komeršal", trebalo je baš da radim u komercijali.
Laza: A znam, gazda je Motokultivadin Milović. Samo sekund... (vadi mobilni i telefonira) "Halo, Moco! E, prijatelju, imam jednu molbu za tebe! Vidiš jedan moj drug iz srednje škole je bio probno tamo kod vas... E, tačno, neka komercijala... Zove se Mika... E, neki vaš šef tamo ga je oterao i doveo neku curu jer mu ga je blajzala redovno... Da... Pa može biti da je taj... Ma znam, verujem ja da si ti ozbiljan čovek, ali ovaj je malo ispao sisa... Može li to nekako da se reši?... E, aj, hvala ti, mnogo mi znači, tom čoveku sam dužan dosta... Pozdrav!"
(dramska pauza)
Pera: A, kako sve sad ovo?
Laza: Pa prvo, za vas dvojicu bih sve učinio. Drugo, tog Motokultivadina znam sa neke slave, moj ćale i on su nešto radili neki posao zajedno, pa eto...
Mika: Brate, znači, nemam reči...
Laza: Da, i čisto da znaš, taj šef će sutra dobiti nogu u dupe... Zajedno s tom Elenom.
Šipka kojom majstor mehaničar dovodi u red blentavog pomoćnika. Postoje i nuspojave kao što je otvaranje bolovanja i podnošenje krivične prijave.
E da služi i za nešto na autu, ali koga boli uvo za to.
Legendarno piće. Pravi se tako što se belo vino ili roze pomeša sa kiselom (ili soda) vodom. Vremenom se izvežba mešanje ova dva sastojka, pa se mogu sipati i sa nekoliko metara visine. Može se u čašu baciti i viljuška, da dodatno promeša smesu. Iskusni boemi kažu da se prvo sipa voda, da se ne bi kvarilo vino. Neki zagriženi ljubitelji ovog pića, uzmu flašu vina i vode u ruke, pa direktno prave špricer u ustima, i sami određuju količinu sastojaka, tako što menjaju nagib flaše.
Postoji više varijanti ovog svetog pića:
1. Zimski - puno vina, prst vode, dobar da vas ugreje u hladnim zimskim danima
2. Prolećni i Jesenji - normalni špriceri, fifti-fifti
3. Letnji - malo vina, više vode, dobar za vrele letnje dane.
4. Dečiji - još blaži od letnjeg, pravi se kada dete želi da imitira oca.
5. Sportski - običan špricer za sportiste.
- Šta ćemo da pijemo, očeš pivo ili špricer?
- Ma špricer, dosadilo mi pivo!
- Majstore, daj nam litar - litar belo!
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.