
Najjača moguća stvar koju možeš doživeti na ulicama Beograda je kad čuješ da neko iza tvojih ledja doziva nekog Uroša na nekom jako jako čudnom akcentu...
Prvo što shvatiš je da ti nisi Uroš...
Drugo što si shvatio da je Uroš jedan sasvim mali KINEZ koji je protrčao pored tebe dok ga juri verovatno majka KINESKINJA...
Zaključak je više nego logičan...KINEZI ĆE NAS SPASITI OD BELE KUGE...DONELI SU ŽUTU...
Јужњачки сленг за фифти-фифти шансе успеха, где или успеваш на велико или пропадаш ко муда кроз цепене гаће.
-Мито, куде су ти паре од краву?
-Еве Јаворка, на Челзија јединица, дали ми и тикет.
-Јебли те папирићи, куде су јеври бог те убио!?
-Да га јебем, досадило ми да се бакћем са краве више, ил' ће се улебљујемо ил' ће продавамо ствари из кућу!
Izraz koji koristimo, kada ne neko pitanja ne možemo da odgovorimo, već samo nagadjamo.To su najčešće neka veoma zajebana pitanja, tipa, da li ima života na Marsu, ili, gde je sahranjen Draža, šta je bilo sa Isusom...
- Je li, šta je sa ovim Mladićem?
- Ma, ko će to znati, ko njega krije, i ko je tu sve umešan...
- Da li je ovaj zemunski klan stavarno ubio Djinjića?
- Ko će to znati, ko je sve tu umešan...
- Da li postoji život na Marsu?
- Ma, ko će to znati...
- Je li, majke ti, znaš ti da kažeš nešto drugo osim, ''ko će to znati''?
- Ma, ko će to znati...
Zapravo, to su učinili ljudi, ali je na Svevišnjeg nekako najjednostavnije uprti prstom, obzirom da ga ionako baš zabole. Elem, na planeti koju je pomenuti stvorio u - čak i za Mrkonjićeve standarde - izuzetno kratkom roku, trenutno živi preko 7 milijardi ljudi; ili je to, barem, ono što nam govore nekakvi fantomski statistički izvori. Upravo u njima i leži srž "značaja" medijske propraćenosti kao svojevrsnog dokaza nečijeg postojanja tj. odigravanja nekakvog događaja koji bi u suprotnom i ostali ta međ' ljudima toliko omražena statistička kolona. To je, uostalom, i veoma logičan razvoj događaja u kojima su glavne uloge oduvek igrale ljudska sujeta, zavist i svest o sopstvenom (ne)postojanju s jedne, i nekontrolisano rastući broj svetske populacije s druge strane.
Ako je nekada osnovna zvezda vodilja svih ljudi na svetu bila POSTOJATI, danas je ona - kao i, bajdvej, sve ostalo - mutirala u malo komplikovaniju parolu "DOKAŽI DA POSTOJIŠ". I ako su nekada ti isti ljudi živeli u relativnom miru svojih relativno izolovanih naseobina, to je danas praktično nemoguće; neverovatan napredak u tehnici i komunikacijama ali i istovremeni i uzajamno povezani propast ljudskog karaktera i "mehanizma" za iskazivanje emocija, doveli su do toga da jedan zemljotres u Džibutiju bude prepodnevna, smrt 58 putnika u autobusu na relaciji Brisel - Lokeren popodnevna a napad talibana na neku jebenu ispostavu američkih marinaca večernja tema dana na celoj planeti. Svakodnevno bombardovani obiljem i obiljem katastrofa, saobraćajnih i drugih nesreća, ubistava i svim ostalim oblicima smrti - bilo u većim ili manjim pakovanjima - skoro da smo i zaboravili kako je to ŽIVETI. U tome ne pomažu ni konstantna i poprilično transferogena pojavljivanja jednih te istih ljudi u novinama, na televizoru i drugim medijumima, čije polne organe smo prisiljeni da gledamo ili dignute na nas ili na nekog drugog.
I šta onda ostaje običnom čoveku tj. onom koji nije javna ličnost, Ivan jebeni Bosiljčić ili nema dobru sisu, ali koji ne želi i da završi kao običan statistički podatak u vidu minijaturne čitulje u prokletim novinama? Ko danas uopšte želi da svoj bedni život provede jedući, pijući, obavljajući fiziološke i ostale potrebe, radeći, imajući porodicu, drkajući se sa ženom/mužem/decom, a da ne ostavi makar i najmanji trag o sebi i svojoj guzici? Možda su ipak u pravu oni što prete da će da se zapale ispred jebene Skupštine. Barem će otići sa publicitetom...
- Brate, si čuo za ovo sranje što je bilo u Kambodži? 30 ljudi poginulo, ne znam koliko njih ranj...
- E, jes' ti čuo da mene boli kurac?
Rečenica koju ti kaže najverovatnije keva kad ti soba izgleda ko da je u nju pala bomba. Pri tom ti govori da ti ovo nije hotel i da ti mama nije sluškinja i da ne mora sve ona da ti sredjuje. Upozorava te ako ne središ sobu neće biti izlazaka do daljneg.
A : Jao crni sinko pa na šta liči ova soba?
B : Pa šta joj fali , meni je skroz okej
A : Slušaj ti nije ti ovo hotel i ja nisam sluškinja zato sredi odma inače nema napolje!
Osoba koju možeš prepoznati po tome što ti pomaže da nabaviš dokumenta koja ti fale.
Poštapalica kojom se uglavnom koriste prevaranti i jajare. Ovu rečenicu ćete najčešće čuti posle priče tipa "mora nadjem pare za bolesnu tetku iz gurdulice". Međutim ona je mač sa dve oštrice i zato se njome koriste samo sitniji lažovi, ovi profi prevaranti, što mogu da te ubede da daš svoj rođeni bubreg u dobrotvorne svrhe, je obilaze u širokom luku, jer vam ona može upropastiti već prodatu priču.
Ortak1: Matori jel imaš 200 evra na zajam, treba mi k'o lek. Mora idem u Tursku da se nađem sa davno izgubljenim bratom.
Ortak2: Kakvog ti brata imaš u Turskoj?
Ortak1: Ma mog čukundedu Turci poturčili i sad ovaj njegov čukununuk saznao za svoje poreklo i javio mi se. 'Oće da dođem dole, da se upoznamo . Ubio me Bog ako lažem.
Ortak2: More marš bre imbecilu! Ja da ti plaćam letovanje u Turskoj!
Slično što i Alapača, predstavlja ženu iz komšiluka sa OVOLIKIM jezikom!
Nema svoj privatni zivot, ali je specijalista za postavljanje dijagnoze svima oko sebe. Razume se u sve živo i neživo, najpametnija je, i nedao ti Bog da se s' njom zakačiš jer će pola grada saznati gde ti je i sa kim žena dok si ti na poslu, da l' bacaš đubre pored kontejnera, s' kime ti se spanđala šurnjaja...
Uteha kvazi-religioznog studenta, a i njegovih roditelja, zbog silnih šestica koje redja na faksu k'o Hitler Jevreje u stroj za streljanje.
Brižna majka: Koliko si ispita dao zlato moje?
Ljubi ga majka: Sedam kevo, još jedan pa hvatam uslov za džetbu.
BM: Ako sine, ako, a kakav ti je prosek?
LJGM: Ma koj prosek, sve šestice...
BM: Neka sine, neka, to bog odozgo vidi k'o devetku, nema veze...
Parola cvećara čiji naslednik neće da nastavi porodični biznis.
Jedna od najružnijih psovki u bogatoj riznici srpskih psovki.
Zaista nisam neki preterani vernik, ali ovo baš 'nako... para uši...
Ništa gore ne postoji od retardiranih likova koji se nečemu iščuđavaju, pa se, uz izgovorenu dotičnu psovku, još dodatno i PREKRSTE...
- Au jeb'o te Bog... u ime oca, sina i svetoga duha, amin...
Odgovor od strane roditelja na vaše pitanje o nekoj radnji u budućnosti ili nekom odlasku negde koji ima vrlo male šanse da se dogodi.
S: Mama hoćemo li ići na more ovog leta?
M: Ako Bog da sine.
Poslednja rečenica koju đilkoš kaže ribi koja ga je odbila, a da je nesrećnica prethodno pristala da sa njim izađe iz kafića naočigled celog društva.
Lik: Što si takva, daj samo malo, neće ti biti ništa...
Riba: Nemoj molim te nisi moj tip, nisam izašla s tobom da me smaraš, nego da uhvatim malo svežeg vazduha.
Lik: Ma, daj možeš da uhvatiš još nešto sem vazduha, he,he,he...
Riba: Nemoj da si prost, ajdemo nazad.
Lik: Sačekaj još malo.
Riba: Zašto?
Lik: Nešto mi odjednom nije dobro.
Riba: Šta ti je odjednom?
Lik: Pojma nemam, mučnina, vrtoglavica...
Riba: Doneću ti vodu.
Lik: Nemoj, neka, biće mi bolje. Samo budi tu...
Nakon pola sata prenemaganja, patetike i natezanja, lik skače kao mlad jelen i izjavljuje sledeće.
Lik: Gledaj 'vako, više od pola čuke smo napolju. Što se mene tiče ti si jebana. Ko će ti verovati da smo samo pričali!?!
Riba: ?????
Ne radi (skoro) ništa. Samo 'ladi jaja i uživa u životu.
- Jadan moj Dejan, ubiće ga posao!
- Staramajko, Dejan radi kao kotlar. Ima fismanov kotao iz 2016. godine. Prespava pola smene, dva sata rešava ukrštene reči i krnji sudoku, sat vremena pije kafu i sat se oblači. Živi kao mali Bog, dok se mi ostali zlopatimo.
- Nemaš zube u gornjoj vilici, Miloše!
- Pet posto od penzije, hm?
- Kad će deca? U pedesetoj?
- Šah mat, jebemiti familiju izlapljelu!
Viševekovno pitanje koje sami sebi postavljamo pri tumačenju cena usluga crkvenih službenika. Koliko god to paradoksalno zvučalo, pitanje ne mori samo vernike, već i agnostike i ateiste podjednako.
- Oče, koliko Vam dođem?
- Pa, eto... kol'ko Bog miluje.
Kulturno uzdizanje pred moralno srozavanje koje će nastupiti još iste večeri.
Nerijetka pojava.
San svakog roditelja, koji se pak pretvara u košmar.
Naime, riječ je o tome da dijete bude dobro u osnovnoj i srednjoj školi (sve same pet'ce), ali se ulijeni na fakultetu, ili kako se ono kaže, "zaljubio se", pa nastavlja (bukvalno) istim tempom.
-Kako ide tvome sinu u školi?
-Ma baš sjajno, sve same pet'ce.
-Baš fino, jel' on sad završava gimnaziju?
-Ne, on je već prva godina fakulteta.
-Pa kako onda pet...ahaa...Pa kako to, on je bio odličan đak?
-Ma, zaljubio se, ljubav je jaka, ali nije za đaka...
Floskula koja se umeće u iznošenje neke činjenice, ili bar onoga što mi smatramo istom, sa ciljem da se poveća verodostojnost cele priče.
Najčešće pri žustrom prepričavanju proteklih događaja ili iznošenju stavova, na koje se od sagovornika očekuje da klimne glavom i potvrdi njihovu ispravnost.
Ispravi me ako grešim - taj rad.
- Koleginice, ja ne znam zašto ste uopšte izlazili. Odgovor je trebalo da napišete na minimum tri strane. Dao bog, suknja vam je kraća od odgovora, a odgovora nigde. Moram da Vas oborim.
:izlaz:
- I?
- Možeš kući, Vanja je ipak profesorka.
----------------------------------------------------------------------------
- I?
- Šta i? Mogu da ga vidim jedino na poternici, dan je nekako i prošao, ali ću traume imati zauvek. Sledeći put kad poželiš da me spojiš sa nekim, nemoj!
- Pa je l' toliko loše bilo? Deluje kao dobar dečko.
- Jeste, to i komšije kažu za tipa koji zakolje familiju ko da su pilići.
Smorila sam se do bola slušajući njegove nebuloze o paradoksu vremena u kom živimo, a onda je rekao da me vodi na mesto koje mu je životna inspiracija. Ja očekivala bog zna šta a ono - jebena štala! Moje nove cipele bazde na svinje, samo što ne grokću! Ispratio me je do kapije, morala sam da puknem boga oca na taksi, a dao bog ona zabit je na sedam dana jahanja od civilizacije, pa sam čekala isti skoro sat vremena!
Efikasan način za muvanje riba, u vreme održavanja Svetskog Prvenstva u fudbalu.
Sale:”Ne znam da li ti smeta, ali ja ne pratim fudbal…”
Jovana, misli: NAJZAD JEDAN!: ”Ne smeta mi, zaista. ”
Sale:”Hoćeš da se nađemo večeras?”
Jovana:“Može oko 21h.“
Sale (grozničavo računa: Poslednja tekma počinje oko pola devet, plus oko 2 sata...):”Bolje u 23h, vidi kakve su vrućine.”
Jovana:”Važi, u 23h!”, misli: Kako je pažljiv, pa on je ostvarenje mojih snova.
Ajnštajnova izjava kojom objašnjava ustrojstvo svega oko nas.
Bog odluči da muškarca i ženu uzdigne ali njihova životinjska priroda to teško prihvati. I dalje muškarac (poput svakog majmuna) želi da se istrese u što više ženki dok žena traži takozvanog Alfa mužjaka. Kako je to u praksi nespojivo, Bog im dade emocije, leptiriće u stomaku, ljubav i oni shvataše da i prosečni treba da se vole i vode ljubav i tako to, pa se zaljube i žive zajedno. E, posle rodjenja dece i nekoliko godinica zajedničkog življenja oni bi, nezadovoljni, da opet traže svako svoje (on više ženki, ona Alfa tipa) pa se gledaju popreko zbog toga, pa su večito nezadovoljni, pa se razvode... I kukaju na Boga.
A Bog se smeška, zadovoljno trlja bradu i kaže: ''Ja promešah gene (još jednom) a vi, ako nećete da se volite... nisam vam ja kriv''.
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Psiholog · 20. Februar 2011.