
Čavka. Ne, nije u pitanju izlovljavanje, bezdušni Italijani koji pucaju na sve veće od bumbara, u pitanju je trend koji je doveo do toga da današnje generacije pravu čavku mogu videti samo u kategorijama "Hairy" po kojekakvim Xamsterima. Dobro, negijeeena, to stvarno jeste, al bre dajmo malo raznovrsnosti , sacuvajmo tradiciju, kako je to nekad bilo skineš gaće a ona ko jagnje od dvajes kila, a sad? Ako se depilirala ko skakaonica u Garmišu, ako nije skorije kao Gvozdac na Kopaoniku sa sve podmuklim jelkicama koje štrče da te satru. Moramo se svi angažovati da sačuvamo ovu ugroženu vrstu, pa bre mi smo ovu planetu samo POZAJMILI od svoje dece, kako je to bilo lepo nekad kad odeš sa roditeljima na more pa uhvatiš razgovor matorog i strica kako su uhvatili Teta Miru da se gola sunča na stenama, a čavka joj zinula, pa odeš da je pitaš "A gde vam je čavka Teta Miro?", pa popiješ jedan kombinovani šamar pa se pitaš zašto...
Neki u tome vide doprinos islama kulturi 20-tog veka, neki judeomasonsku zaveru, a ima i pametnih žena koje shvate da je ekskluzivnost na ceni. Na plaži se prepoznaju po kupaćim kostimima "vesele sedamdesete" sa padobran gaćama.
-Locirao čavkulju, doveo na gajbu, uključio lava lampu, pustio "Jefferson Airplane"-
-Skidaj, skidaj, skiiiiidaj se!!! Ti si moja retka ptiiiica, saću da te... Jebemti trunje...
-Hihi, nikad nisi video neobrijanu ribicu?
-u sebi- Kakva ribica, ovo bre ko crknuta mačka!- Vau maco, divna je, baš je ono, bujna.
-Jes, mi smo ti sve u familiji tako širokopičaste. Pridji macane pogledaj, "Lolo moj samo me zajaši, moja te se mrkulja ne plaši!"
-u sebi- Jebem ti antiku... Sad se ni Roku ne bi digo. Daj makar da vidim izbliza, kad sam već jeo govna. U jebote, ovako u celini liči na pokojnog Hendriksa, hm bre, pa nazire se nešto, ohoho, kreće da radi hidraulika!- Ori Mile, al duboko!
-posle-
-E, aj silazi, uguši me.
-Ne mogu bre, čupa, zalepilo se ko čičak traka, ajmo pod tuš zajedno, da ako se odlepi hehe.
-Šta ti je smešno kretenu?
-Setio sam se jedne scene iz filma, kad Mima Karadžić oće da izadje kroz prozor od Fiće pa se zaglavi...Ahahahaha...
-Pa što ti to pade na um bolesni?
-Pa taj film se zove "Kroz prašume Južne Amerike"! Ahahaha... Aaaaa! Šta ti je bre ne udaraj se!
Supermen traktor.
Najjači, a možda i jedini adut u borbi Istoka sa Zapadom. Ne može bre ni Japanac da napravi traktor koji može da ide uz brda i vrleti, što bi reko naš narod: pravo nagore.
To su sve one sijalice koje se u srpskim domaćinstvima odviju i odlože, do nekog narednog slavlja.
X: Au bre kevo, šta je ovo, 'oćeš da oslepim? Šljašti nam kuća, vidi se sa meseca. 'Ladno nam je ovaj tepih zelene boje, ja ceo život mislim da je crni...
Z: Pa danas je Sveti Harlampije Prepodobni, dolaze nam kumovi iz Vraćešnice, pa sam zavrnula to, da vidi ona aspida od kume kako su mi prozori čisti...
Svaki posao u životu mora biti dobro osmišljen, a kvalitetna strategija je pola posla. Najbrža "pesnikinja" svih vremena ( oko 100 pesama dnevno ), Marina Tucaković je uvek u velikom poslu, jer joj se dnevno javi pola estrade sa željom da im napiše 10 novih pesama - 10 novih hitova, te mora racionalno da troši svoje vreme.
Praskozorje. Marina spava sa povezom preko očiju. Zvoni telefon.
Marina ( pospano )....mmmm...alo!
Glas sa druge starne žice: Ej, ćao, Maki, jesam li te probudila? Stoja ovde.
Marina ( skida povez ): U, bre, Stojanka, vidiš li koliko je sati?
Stoja: Izvini, ja se sad vratila sa tezge. Nego, htela sam da te pitam. Hoću da napravim bombu od albuma, da jebem kevu svim ovim kurvetinama i otvaračicama usta, pa sam htela da mi ti napišeš pesme. Pare nisu problem.
Marina ( uzima papir i olovku ): Ma nemaš frke. Nego, ti si ipak klasa, moraću da uložim dosta vremena, oko 2 meseca, a to će baš da košta...( računa ). Je l puno 30 hiljada evra, pola unapred, pola po obavljenom poslu?
Stoja ( ushićeno ): Ma gde mnogo, superiška. Sad ću da ti uplatim 15 soma na tekući račun. Aj, čujemo se se za 2 meseca, neću da te ometam.
Marina odlazi u klozet. Uzima redom bočice od parfema, domestosa, cifa, vima i čita etikete na njima. Munjevito pravi nekoliko rima ( emulgator - integrator, patnja i bol - etil alkohol, balzam - orgazam...). Posle 5 minuta se vraća iz kupatila i uključuje kompjuter. Otvara jedinu pesmu koju je ikada napisala, 1982. i random metodom, na 10 različitih načina umeće novostvorene rime, i pravi 10 novih pesama. Isključuje kompjuter, pakuje torbu i kreće u banku. Podiže 15 'iljada koje je uplatila Stoja i odlazi u turističku agenciju gde uplaćuje dvomesečno letovanje na Sejšelima.
Dva meseca kasnije. Susret sa Stojom.
Marina ( crna ko Medžik Džonson ): Gotovo, Stojo! ( Pruža je 10 papira sa tekstovima.
Stoja: Ju, al si pocrnela, kao da si na moru bila. ( Pruža joj 15 hiljada )
Marina:( pare u džep) Ma kakvom moru, crn je ovo posao, moja Stojo.
Stoja ( zadovoljno čita pesme ): Jebaću im kevu sad.
Odlika pravog domaćina. Ne može, bre, oružje da se krije ispod kreveta ili po ormarima, čim udje gost u kuću ima da mu zasija gvoždje pred nosem.
Zet (budući): Izvolite, taste, u dnevnu sobu.
Tast (budući): Je li, zete moj budući, kome dajem svoju kćer, jedinu i najmiliju, a gde je puška?
Zet (sad već bivši): Ja ne volim oružje, gnušam se nasilja.
Tast: Ćero, gde nadje ovu pičku? Jel' iš'o on u vojsku?
Izraz zabrinutosti za kvalitet nove grane u porodičnom stablu. Izgovara ga otac čiji sin u kuću dovede devojku koja se na stoliče penje kad posteljinu u kredenac meće.
'de bre slepče ovu malecnu nađe... će nam snizi sortu...
Moj ćale.
Svaki dan zaspi sa daljinskim u ruci, pa su svi ostali prinuđeni da gledaju i slušaju šta god da se zateklo u momentu dok je zaspao. Za baksuza, uglavnom ubrzo počnu smaračke Top Shop reklame, pa ne znaš gde ćeš. A taman posla da uzmeš daljinac i prebaciš.
- Ostavi daljinski, gledam!
- Ma šta bre gledaš, matori...hrčeš već sat vremena, daj to ovamo!
- Tišina! Valjda znam....šta......gled......hrrrk!
- E jebiga...
Razorniji oblik terorizma sprovodi kad onako naspavan, oko 4-5 sati popodne dohvati kosilicu za travu i počne da tandrče po mozgu svima koji su sačekali da on prestane sa hrkanjem, ne bi li malo dremnuli. Kakav bre Bin Laden...
Glavna boljka nasih politicara,rukovodilaca,direktora. Uglavnom se javlja na sledeca pitanja radnika : KAD CE PLATA?
KAKO OD OVOG DECU DA HRANIM?
GDE SU NASE PARE BRE?
Opis nečijeg ponašanja i načina odevanja. Da je šareno i da šljašti, da bude upadljivo..Da se bre vidi majku mu, pa zato sam i kupio!
Ovakvi primerci su na žalost svakodnevni, ima ih u svačijoj okolini..Frajer sa tarzankom na glavi, na čiji lični opis je poprilično delovala turska kolonizacija, u roze - crno - zteleno - neka boja - žutim patikama, belim čarapama, roze majici na kojoj je upadljivim slovima ispisana marka proizvodjača, upasanoj u iscepane farmerice, sa belim kaišem, sa cirkonom u uvetu, plastičnim Rej Banom od 170 dinara na očima, imitacijom zlata na vratu, koji razbacano i besno šeta ulicom i glasno priča preko mobilnog telefona, ili iz kojeg trešti neki sevdah sa plodne oranice.
Razlika izmedju njega i pijace je u tome što prodavci na pijacama viču iz nepokretnih tezgi u pokušaju da prodaju svoju robu, a u ovom slučaju roba vrišti sa ubrzanog lika, koji iz nekog razloga misli da to tako treba.
Nezaobilazna floskula revolveraša, pljačkaša banki, zaljubljenika u oružje i sličnih sociopata. Ne veruju u igru sudbine, slučajnost i ostale metafizicke začkoljice već isključivo u moć svoje utoke koju stalno nose u onim posebnim futrolama koje se zakače o rame. U stilu Kodžaka, Neša Bridžisa i Prljavog Harija. Uz neizostavno tepanje pištolju sa Sreća, Bebica, Rakel...
-Kolega, sutra sudimo meč Kondiva Žbevac - FK Soderce... Ludi ovi Žbevčani, kastriraće nas ako izgube. Mene boli uvo, ja sam linijski, sudim ofsajd cim Soderce pređe polovinu...Ali tebi...tebi će trebati puno sreće!
-Sreća? Aahahah. Ja svoju sreću nosim sa sobom.
(Vadi dva ručna topa, lascivno trlja cevi jednu o drugu)
-Ovo su Anica i Danica. Anice i Danice, ovo je Mika, linijski. Recite ćao....(ženskim glasom) Ćaoooooo!!! (malopređasnjim glasom) Pozdravi se Miko,dame su tu.
-Jesi poludeo, Bane...Koji ti je bre...Koja Anica...
-POZDRAVI SE!!! Ili sutra neću da te branim od seljaka u transu sa vilama.
-Ćao Anice. Ćao Danice. Divno izgledate večeras...
Izraz koji koriste sve vrste baba. Modiraćete se se svaki put kada obučete nešto što odskače iz tekuće linije modnih asesoara i autfita. Sezona leto/zima ∞. Kakvi letnji šalovi, čizmice pored gumenjaka, kakve čarape bre kad prave čarape idu do kolena, kakve trenerke sa postavom pored dugih gaća, šta ste povilenili?
Baba:Ćero, sine moj mili, dećeš bre taka?
Ćera Sin:Pa grad, ono kao...
Baba:Pa sine, ja sam obučenija kad se kupam. Duži ti nokti od aljine, ljubi te baba. Neću ja unuka ljuljati skoro...
Sin:Baba, otkud ti za kompom? Čekaš dnevnik? Ili vremensku prognozu? Hnjo, hnjo, hnjo...
Baba:Vrag utebe ušo dete. Nikako definiciju da mi odabiraju, moderatori se modiraju nešto...
Izraz koji se koristi obično kad hoćete da izbacite nekog iz prostorije, a da mu ne kažete baš - marš bre u pičku materinu i izlazi napolje.
Mlogo opasan guster u mom kraju. Guster iz Spajdermena nije mu bre ni do kolena.
Zelenooka muska osoba,
Za zensko sa zelenim ocima - Zeljendrajka
Razlog sto su mi skoro sve lopte u detinjstvu ostale u dugom i bolnom secanju ako bi otisle u neki zajeban deo od livade/njive/jaruge. Nisam smeo po njih zbog zeljendraka.
Šaljivi eufemizam za izraz "Najebati se (nekom) mile majke" ; ponekad se koristi i samo skraćeno "načestitati se"
-Uh, ako ga samo još jednom vidim...pa ima da mu se malo načestitam mile Nove godine, majke mi!
-Dobro, bre.. polako, smiri se, popij nešto...
Uči bre, konju jedan tupavi i lenji. Idiote*! Ispit ti je za tri dana a ti se zevzečiš na internetu i zajebavaš, samo da ne radiš. Već mesec dana**.
*99.9% studenata je u nekom periodu studiranja koristila ovakvu automotivaciju.
**Što se ispit više približava, to prosečan student češće pribegava ovom metodu autosugestije. Nažalost, slabo je delotvoran, kad već dođe do ovoga.
Šta se bre busaš čoveče, sam si kriv za svoje pogrešne izbore. Džaba upireš prste na okolinu kad tvoj egoglupocentričan nervni sistem ne vidi ni samog sebe.
- Maco, moj dragi mi je opet razbio nos!
- Što se ne razvedeš? Nije ti muža opština dodelila.
- Ali ne shvataš, kako ću da živim kao sirotica maco?
- ...
_________________________
- Zašto besniš?
- Jebem majku onom Jutki, obećavao kule i gradove, doneo bule i grandove, a plus što je govno kriminalsko. Ovde se nikada neće živeti bolje!
- Nije vam ga opština dodelila. Štaviše, vi ste ga dodelili opštini...
Mnogi uživaju u dokumentarcima o životinjama. Tu ubrajam i moju malenkost.
Najčešće su omiljeni dokumentarci o odrastanju malih lavica, geparda, majmunčića i ostalih stanovnika savane.
Međutim, mnogi od istinskih ljubitelja životinja bivaju šokirani pojedinim scenama, a dešava se da mlađani naraštaji povuku i traume posle gledanja pojedinih dokumentaraca.
A predatore, koji su im u početku simpatični, počinju da mrze...
Voditelj: Lavice love u čoporu... Ipak, one nisu toliko hrabre da napadnu krdo slonova. Verovatno će čekati priliku da se mladunče slona odvoji od krda......
Gledalac(u sebi, zadovoljno): -Ma mogu da ga puše lavice kad je on u grupi. Samo se ti slonče drži njih i sve će biti ok. Mogu da probaju da napadnu, baš bih voleo da vidim kako lavovi lete u nebo, hehehe(zlobno)!
Voditelj(nakon 5 minuta): Ali šta je ovo?! Izgleda da su lavice dočekale toliko isčekivanu priliku. Mladunče je još uvek mlado i ne moze da prati korak slonova koji se kreću isuviše brzo za njega.
Gledalac(u sebi, dok polako skace adrenalin): - Alo bre slonovi pizda vam materina klempava, pa usporite malo, a ti slonče potrči malo jebem te u noge.
Voditelj(nastavlja): Mladunče sve više i više zaostaje... Pištanjem doziva ostale slonove ali oni su se sada isuviše odaljili.... To je znak da lavice krenu u akciju.
Gledalac (guta knedlu): 'Oće li neki slon da se okrene, jebo sam mu majku slonovsku glupu.
Voditelj (nastavlja): I krenule su... Lavice obično ubijaju tako što zubima pokidaju gušu i puštaju da se žrtva uguši u sopstvenoj krvi.......
Gledalac (šok i neverica, suze u očima, nemo posmatra kako lavice već 5 minuta mrcvare slonče koje se još uvek mrda)
Voditelj (nastavlja): Ali, to su sve zakoni prirode... I protiv toga se ne može. Ovakav lanac ishrane već vekov.....
Gledalac (eksplozija adrenalina i pičkaranje koje nastaje nakon raketnog iskakanja sa fotelje): -Alo bre kakav lanac ishrane, njih 3 na jedno slonče bre mamu im jebem, pa šta rade ovi što snimaju, što ga nisu spasili pičke nijedne, tako bi i čoveka ostavili!!!
Pukni puškom, spasite ga majku vam pokvarenu!
......
Eufemizam za onu stvar.
Jedan od onih epskih i nezaobilaznih termina u našem jeziku bez kojih prefiks «nebeski» jednostavno ne bi imao tu težinu koju inače ima. Stojeći rame uz rame sa tako slavnim i učestalim legendama srpskog narodnog vokabulara kao što su «bre», «Pomoz' Bog!» i «pička ti materina», reč iz naslova je na nedvosmislen način definisala postojanje jednog žitelja ovih prostora i sveobuhvatno demistifikovala njegov već pomenuti nebeski karakter. U čast tome, otud i nesebično korišćenje caps lock-a. Pozdrav.
- E, ćale, daj neke pare, brate...
- Jesi li dao Anatomiju, "brate"?
- Dao...mis'im, da-ĆU...
- Onda, OVO što ću da ti DAM pare, govedo jedno lenjo!
-------------------------------------------------------------------------------------------------
- 'Alo, baba, kako si? Jel' izdržavaš nekako ove vrućine?
- Izdržavam, sine, izdržavam...Ma, OVO što ću dumrem pa da vi sve nasledite! M'rš u pičku materinu, bre!! :tu-tu-tu-tu:
- Baba...?
------------------------------------------------------------------------------------------------
- ...a ti, Mile, gledaj da se prilepiš za njihovu devetku, nemo' da mu daš da diše, bre!
- Bez brige, treneru. OVO će da me prođe, da prostite na izrazu...
Duhovita opaska upućena iritantnoj osobi koja se konstantno nameće u društvu a nema nikakav autoritet. Ovo je inače, samo suptilna zamena mnogo adekvatnijoj i grubljoj frazi:
"koji si ti bre kurac ovde?!"
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Psiholog · 20. Februar 2011.