Skraćeni Engleski. Onaj koji se sve češće koristi na javnim četovima i forumima.
- How are u?
- Y u no play d game?
Titula koja ide liku koji ozeni lokalnu radodajku.
Nema vise... game over.
Materijal od kog se pravi zaštita za električne uređaje i ostale predmete sklone lakom fizičkom oštećivanju.
Stiropor je materijal od koga se groze svi kojima škripanje veoma smeta. Na sam pomen počinju da se blago tresu, a ako na tren pomisle na zvuk koji on pravi u dodiru sa školskom tablom ili bilo kojom drugom glatkom površinom, u trenutku im se koža naježi i trnci im prolaze telom. A tek kada zvuk čuju... uuuh, tad se osećaju kao da su ih zarobili Vijetkongovci.
Jede slasno. Briše. Mažnjava.
- Istina je, veruj mi, jedini sam ja u to vreme Petru obarao ruku...
- Brate, molim te... jedeš bre govna kao baba ratluk!
Muda.
Blic
Tužan jubilej, za razliku od košarkaša, fudbaleri Srbije još jednom pokazali nedostatak pobedničkog mentaliteta.
Index
Moka Slavnić piše o mentalitetu Hrvatske momčadi: Hrvati nemaju muda!
Toma Nikolić, od kada je počeo da nosi skupa odela.
Vuk dlaku menja...... (copy Alkaloid comentar)
Синтагма настала у маниру некада популарне дечје игре "Покварени телефони" (или Gluvi telefoni), с тим што овде нису у питању деца, него нека матора коњина/кобила која се вероватно представља као "угледни истраживачки новинар", а читаво умеће истраживачког новинарства јој се своди на то да уме да покупи текст са интернета, изведе copy/paste и пропусти текст на енглеском кроз неки преводилачки програм (такође са интернета). Потпише, објави у новинама, добије хонорар, и тако до новог текста.
Наравно, подразумева се и непознавање сопственог језика и оног са кога "преводи".
Тако је "tax haven" постало "порески рај". Није крив наш генијалац што "haven" (прибежиште, уточиште) много личи на "heaven" (рај, небеса). Криве су животне околности и животна околина, недорасла да прати његову генијалност. Поцркајте обични смртници што сте гулили клупу учећи стране језике, геније је то обавио уз "Цепелине".
Široj publici ova pojava je poznata i kao "Rat Bendova" svodi se na par minuta žešće svirke (ima odličnih bendova,zaista) par minuta Fadla&Daria dok se 95% emisije svede na impresije najvećeg maga žičanog instrumenta.Kroz ciklus smo saznali:
-Ko šeta kera po Londonu
-U kojoj pekari (blizu Zela,naravno) doručkuje Leni Kravic
-Zašto Whitesnake "nije to to" izazov za dragog nam Zeleta
-Kako je Gobac balkanski Dilan
-Kako ne postoji bend koji ima bubnjara pevača (?ŠKK a Eagles?)
-Kako je on u stvari Immigrant song napisao u 6-om osnovne samo ga je neko pokrao
Čovek stiče utisak da onih 5% svetskih bendova svojski treba da se potrude da bi maakar na sekund odvukli pažnju Zeletu (Jer čoveče,on je gledao sve što valja "95% bendova uživo)
Ono sto ce vas za razliku od Tome File, sigurno osloboditi zatvora.
jeste copy-paste, ali morao sam.
Nedefinisana osoba. S njom čas toplo, čas hladno.
Persona non grata čije ponašanje može biti prilično burno i neočekivano. Tren joj treba da eksplodira. Kao što promenljiva X u matematici u jednom zadatku označava broj 142, a u nekom drugom broj -18, tako se nikad ne zna ni s ovom osobom kakvog je danas ponašanja, a kakvog će biti sutra. Ma koje sutra, ono iz minute u minutu menja raspoloženje. Ovo ponašanje je u većini slučajeva karakteristično za žene, posebno u onom periodu, al' se u skorije vreme sve više i na muški pol odnosi.
:Bravo Miliću, dobra postavka, al' ti rešenje zadatka nije tačno.
:Odma' ću da ispravim!
(Posle minut)
:Evo rešio sam nastavnice!
:More, šta si ti rešio, tornjaj se na mesto, sve i da si Ajnštajn, ne vredi ti postavka ako je rešenje budalaština. Makni mi se s očiju!
:Imate vi sličnosti s ovom jednačinom!
-------------------------------------------------
:Peroviću, želim da ti kažem da si od danas unapređen u zamenika direktora, mlad si, al' i odgovoran!
:Nemate pojma koliko sam vam zahvalan, odužiću vam se jednom.
:Oduži mi se tako što ćeš popuniti one formulare koje si mi obećao da ćeš danas...
:Naravno, nisam mogao ranije zbog fiskalnih obrazaca!
(A posle 5 minuta)
:Direktore, samo da vas pitam kako da popunim adresu, je l' treba da pišem vašu adresu il' adresu firme?
:Pa da li si normalan čovek!? Koga boli uvo gde ja živim. Oćeš ti cement da uvoziš u moj stan il' ovde u firmu aj mi reci? Napolje!
:A da vi promenite malo uloške?
:Šta!? Kretenu, dobijaš šut kartu, ne treba mi dripac od dvadeset pet godina, ima i boljih od tebe za zamenika. Slobodno pokupi stvari i možeš da listaš oglase!
Za razliku od drvne ili metalne industrije gde je obrada nezaobilazna faza proizvodnje, u muzičkoj industriji je obrada krajnje nepopularna i uglavnom neželjena faza među iole normalnim poklonicima muzike, ali zadnjih godina izgleda jedini pravac nemaštovitih izvođača. Više se niko ne seća kad se pojavila neka originalna stvar, samo iskaču hiljadite verzije Elvisovih hitova, Bitlsa itd, a kao nus pojava pojavljuju se čak i 'tribute' bendovi koji se afirmišu i reklamiraju upravo time što nemaju nijednu svoju pesmu.
Gde god se okreneš, svud neki copy/paste...
Начин да цијеле Вуканалије прочитам без да научим ћирилицу јер сам лијен...
Copy/paste gornji tekst
Pripovedačka vremenska odrednica asocirana bivstvovanjem heroja toga doba.
- Čika Žika igrao fudbal?! Da me jebeš, nisam znao.
- Kako ne? Leva polutka, brz, okretan, dribler štogod... ali jbg, igrao baš u eri Džaje, pa se nije mnogo pročulo...
- Da.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
- Je l' sviraš i dalje?
- Ma jok burazeru. Prođe zlatna era Cukića, ne isplati se više!
- Hehehe.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
- Da Edi nije vozio u eri Šumahera, bio bi broj jedan, pazi šta ti kažem!
- Koji bre Edi?
Šta je čovek ako ne mnoštvo slika u vremenskom razdoblju od njegova rođenja do smrti. Svaka slika predstavlja neko trenutno stanje, kako unutrašnje tako i spoljašnje. Ova logika se može primeniti i na celu naciju, kao na primer trenutno stanje u državi koje je dosta alarmantno...
Nama zapravo nije važna budućnost ili prošlost, već mi kroz tren osećanja koje nas prožima gledamo gde je počela sreća ili bol i gde će se završiti, ali ono što je fakat jeste da je taj osećaj tu.
- Trenutno sam u stanju raspada, ne zovi me, ne pitaj ništa samo mi kupi Marlboro i briši kući...
U davna vremena kada su knjige bile retkost, a štamparije nisu bile izmišljene postojala su mesta gde su se knjige prepisivale. Jedno od tih mesta je bilo i Resavska škola u manastiru Manasiji.
I dan danas postoje sledbenici Resavske škole i zovu se loši đaci. Oni ako ne prepišu pismeni zadatak skoro pod obavezno dobiju keca.
I u drugim sferama života se Resavska škola održala.Naročito na internetu. Po forumima na neku temu se mogu naći potpuno isti odgovori do u slovo. Takvi sledbenici Resavske škole se sada nazivaju učenici copy-paste škole.
Svetle i jasne, nasmejane.
Pogledas u njih, ako ti dozvoli, jer nosi velike crne naocare, i odmah te ogreje sunce, iako je do tog trenutka padala kisa.
Zasija iz njenih plavih ociju.
Ti se zbunis, ali samo na kratko.
Hoces da joj kazes nesto divno, nesto sto takve oci zasluzuju, ali ne mozes se setiti niceg vrednog.
I ona to kao da oseca, osmehuje se ocima boje mora, boje koju si video samo na plazi Trsteno, tamo 91-ve godine kad si kao klinac obisao celu crnogorsku obalu, peske.
Nastavite prazni razgovor, taj rad, to je skroz okej, o cemu pricamo.
I cekas sledeci trenutak, u kom te ponovo ogreje sunce u kisnom danu.
Ali ne pricas joj o tome. Ne umes da izgovoris nista sto bi takve oci zasluzile.
Ne umes ni da napises. A hteo bi.
Sta ja serem.
Ekscentrični i nadasve poseban komšija prijatelj ili poznanik. U suštini, veoma zanimljiva ličnost čiju pojavu okolina različito interpretira. Iako veoma pametan, duhovit tip, većina misli da je, zbog specifičnog glasa à la Tomo Zorić i psihotične pojave, potpuni sociopata. Šta god on priča, pomisliš da je latentni manijak i bomba koja će svaki tren da eksplodira. Pored suštinske normalnosti koju poseduje kao ličnost, uvek ga prati veo mračne ličnosti, koji dolazi do izražaja u svakodnevnoj interakciji sa običnim ljudima. Ipak, kad malo bolje upoznaš lika, vidiš kolika je to faca, car, lord.
Dobar dan, komšija!
- Ovaj... dobar dan!
Šta radiš? Šta si se preplašio tako k'o da si đavola video?
- Ma, nije, nego... ono, malo se zamislih...
Da, da, 'oće to. Nego, dobra ti ta majica, je l' to "Bad Religion"?
- Aha...
Do jaja su, ja sam ih gotivio dok sam bio mlađi. Dok sam bio u fazonu taslačio sam uz njih, ali, jebi ga, sad sam mator, malo sam suptilniji, ako me razumeš, buihihi.
- Da, da, to nekad bio fazon. Sad su svi nešto kao fensi i u sentiš fazonu. Nego, hoćeš da sečem lagano ili da bude laka i brza smrt?
A?! Nemojte, komšija, molim vas, neću nikome reći da smo pričali!
- Buihihi, zajebavam se, komšija, koji ti đavo!
Idi, bre, jeb'o te, koji si Kris Voken!
Ono što se pojavljuje u snovima našijem.
Ima je poprilično i na javi, ali ni upola nije tako frustrirajuće zanimljiva. Takoreći jedvaiščekivajuća, s' obzirom da najavljuje skori završetak noćne more, ali i vlažnog sna i ostalih prijatnih besvesnih iskustava.
Ovo je ono.
Ono što se ne može definisati, antimaterija sa kojom se samo bezumno ambiciozni, lucidno-perfidni tragači za konačnom istinom o celokupnom smislu postojanja svega i onoga izvan toga mogu bar na tren uhvatiti u koštac, znajući unapred da su progutani u besmislu naizgled smislenog.
Ali ono je tu...
- Sestro... pomaže Bog.
- Bog ti pomog'o, oče Lavrentije. Zašto si zamišljen toliko?
- Ti znaš da u našemu namastiru i dalje nema klime. Znaš također da spavamo nagi, ali čedni i neiskušeni...
- Tako bi bar trebalo biti, prepodobni.
- Ali, vidiš, s' vremena na vreme, dođe tako sanak... lijep, čist i mirisan. U njemu đevojka duge, guste, crne kose, obučena u prozirne haljine...
I doziva. Bijelim, nježnim rukama doziva i mami u svoja njedra, jedra i bujna, dok pramenovi džbunja viredu kroz prozirnu svilu tamo....dole...u đavolskim dubinana vrtloga nepodobnoga..... i..... uh...
- Recite, oče, kako ja mogu da vam pomognem?
- Nikako. Samo me zanima kako se, kad god to snijevam, pojavi otac Simon sa gaćama spuštenim do članaka i viče da hoće da buši krofne za u nedelju? A najviše me zanima kako to da ja svaki put znam da će se to desiti u pola mojega sna?
- Oče Lavrentije, Bog sve vidi i zna. Da li stižu lojane svijeće u četvrtak, to mene zanima?
- Uvijek sam hteo pitati šta radite sutijem svijećama?
Uzvik koji se obicno javlja kada skinete neki torrent sa nekog privatnog trekera i kada pokusate da ga otpakujete winrar pocne da vam prijavljuje greske i da vas obavestava da je arhiva sjebana.
Nista ne moze toliko da frustrira kao film koji hocete da pogledate ,a ne mozete da ga otpakujete jer je arhiva sjebana.Problem nije tako strasan ako na sajtu postoji rar fix arhiva,tj deo arhive koji je sjeban i koji mozete da zamenite prostim copy-pasteom,ali to nije uvek slucaj....
Nekada je rarovanje fajlova imalo smisla ,kada su brzine i pouzdanost linkova bile daleko manje nego danas,tako da je bio problem skinuti veci fajl odjednom.Danas je to besmisleno i vecina gresaka koja se moze javiti ,jeste greska koju je napravio korisnik koji je i pravio arhivu.Iz kog razloga torrent sajtovi i dalje forsiraju ovu politiku,potpuno je nejasno i nelogicno!
Jebalo ih rarovanje!!!
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.