
-Da zida veću kuću od komšije a kad ga pitaju zašto, da kaže da će da moča na njega odozgo
-Da ima ozidani poljski wc
-Da kupi IMT 560 sa tegovima napred (ili ZETOR CRYSTAL) kad komšija kupi IMT 539 i da vadi druge iz blata
-Da slaže koliko je višanja nabrao ove godine i kako je sve odmah naplatio
-Da okači što veći kasetofon na krov kad povezuje maije
-Da obavezno jedno dete pošalje na Višu pedagošku, da se školuje za učitelja (u slučaju da to ili drugo dete nije primljeno na Vojnu akademiju)
-Da sipa vodu u mleko da bi predao najviše u selo, bez obzira što plaćaju po jedinici masnoće
-Da bude precednik mesne zajednice i klepa u klepalo kad i za šta mu se digne
-Da za svog mandata očisti groblje, nasipe put ili slično kako bi ostavio nešto iza sebe...
-Tijosave, koj moj si ti uradio dok si bio precednik sela? Ja sam bar školsko ogradio da se ne skupljav skučnice!
Standard kineske robe.Povređena sujeta pojedinaca.
Posetite kineske radnje.Posetite groblje definicija,pa kliknite "poređaj po popularnosti"
mnogo babica,kilava deca.
1.Istorijska ličnost, kreten koji je od Kube mislio da je Indija, dao ime Indijancima, umro u svojoj zabludi, a ipak kao ispao faca jer je prvi uradio nešto što je mogao bilo ko drugi sa viškom slobodnog vremena. Smatraju ga za prvog menadžera, pripisujući mu glupe osobine kao što su "sagledavanje stvari iz drugog ugla" i slične besmislice. A tu je neizostavno i ona izmišljotina o Kolumbovom jajetu.
2.Osoba kojoj je zazvano "dobro jutro" najviše puta u istoriji čovečanstva;
3.Osoba kojoj u datom trenutku baš "rade klikeri", i posle poprlično razmišljanja kaže nešto bolno očigledno, tj. "otkrije Ameriku".
4.Po nekima, direktan krivac za NATO bombardovanje i za sve srpske probleme, iskazano sa "Kolumbo, jebem te radoznala"
"Bravo Kolumbo!"
"Dobro jutro Kolumbo!"
Od sih kreveta na ovom belom svetu taj nebih poželeo nikome, pa makar i na jedan dan.
Ali kako to u životu biva prisustvovao sam situaciji koja je prava anegdota.
Lekar hoće baku da smesti u krevet,a ona ga moli da je ne smesti u neki u kome je neko umro.
E moja bako,nema ti u bolnici kreveta da u njemu neko nije umro,kao što u hotelu nema kreveta da se neko na njem nije jebo.
mesta na kojima zavrsavaju sve stvari, zivotinje, ljudi i definicije cije je 'vreme doslo'!
u poslednje vreme kod nas su izrazeni problemi sa grobljima, jer u gradovima ponestaje mesta za njihovo sirenje. a sire se enormno, nazalost. dalje, problem je i sto se ljudi boje groblja, tj, njihovih (uslovno receno) stanovnika. kao da ce ovi ustati, duhovi, vamo-tamo...kamo srece da nam se nasi najmiliji vrate i da se zajedno s njima ponovo veselimo.
a nase virtuelno groblje definicija ovde na vuki je potpuno drugacije! ima neogranicen prostor za sirenje (sto je dobro), njegovi stanovnici su tu iskljucivo po zasluzi (osim 'obrisao autor' mada i to je to u neku ruku), a cak se ponekad i vrate medju 'zive' sto nikako ne valja i onda imamo razloga za zabrinutost (ili bar nerviranje, coktanje, neodobravanje itd).
Steve Irwin je bio jedan od najpopularnijih ljudi sveta. Svi su gledali njegove emisije "The crocadile hunter" i uživali i divili se njegovom hrabrošću i ludošću. On je zapravo imao cilj da zaštiti životinje širom sveta i pokaže ljudima kako su one vrlo važan deo prirode, u čemu je i uspeo. I sam je pričao kako je siguran da će nastradati u nekoj od njegovih avantura što se i desilo 4. septembra 2006. kada je umro od uboda raže. Mada je on mislio da će to biti od ujeda zmije, jer mu je zmija bila omiljena životinja. Bilo kako bilo Steve nam je podario lepe trenutke zabave kraj naših malih ekrana i pokazao ljudima da bi trebalo pratiti svoje snove.
čeda vampir je prvi vampir u Srbiji... registrovani... i svi ga se plaše i danas. Pojavio se odmah posle njegove sahrane, pravo ime mu je bilo Čedomir Nakić, u jednom selu Zlatokopu, nadomak Vranja. Emir Kusturica je hteo da snima folm o njemu, ali ga je bilo em strah, em nije imao para. Kamermani emisije " Ipak se okreće " postavljali su kamere na ozloglašeno groblje preko noći, kada su pregledali snimkove utvrdili su da je neko ili nešto ljuljalo kamere, oborilo ih i ugasilo... Odmah su odjurili za beograd. Ljudi nisu mogli da spavaju, menjali su se ko će da spava, a ko da čuva ostale u kući. Dešavalo se da neko oko ponoći upali traktor u dvorištu, to jest sam da se upali, i niko nije smeo da ga gasi sve do jutra, ili dok mu ne ponestane goriva.
- mama, ko to pali i gasi svetlo u dnevnom boravku?
-Niko sine, spavaj, mama je tu (oblivena znojem ).
Štranga. Vešala. Oko vrata je vezuju razočarani u ljubav, ćivot, ljude, sistem, sebe, i ko zna šta sve još.
- Komšija, šta se dešava ovde?
- Ode i Stojadin, eto šta se dešava.
- Umro? Ju ju ju, mlad čo’ek. Pa od čega je umro? Srce?
- Ma nije umro. Razočarao se čovek u život, problemi ga stisli, svi ga ignorisali, vezao poslednju kravatu i ode - obesio se.
__________________________________________________________
- Petre, evo ga još jedan sa kravatom. Šta da mu kažem?
- Pošalji ga u čekaonicu, nemam slobodnih mesta za danas. Neka sačeka sledeći prijem.
...
- Hm, gospodine, Petar je trenutno jako zauzet, znate kako je - danas se baš umiralo. Nego, sedite vi ovde sa pesnicima i sačekajte sledeći prijem.
Šaljiv izraz koji dočarava krajnju napetost koja liči na na napetost klinca na noši koji zajebava roditelje i čas hoće, čas neće da se iskaki, a oni napeto čekaju rezultat, da bi ga više strpali u krevet i makar malo odmorili.
- Joj brate 'oće da umre? Šta će da bude sada? Au, kakav film, do jaja je.
- Vrh, izuva, takve bre filmove volim, kad je napeto k'o na noši.
- Umro je.
- Nije, mrda se.
- Ajde bre viši il' umri il' nemoj, šlog će me strefiti.
- Šta kraj bre, šta je bre ovo? Sada mi kao treba sami da zaključimo dal' je umro.
- Sranje. što mrzim ove nove filmove kad sam treba da zaključiš.
Kada bi znalo da će da živi tako kratko, ne bi se jadno ni rodilo. Da to je prase. Ili bolje reći svinja u pokušaju. Čak i komarac živi duže a da to ničim nije zaslužio. Zato jadno prase žuri da se za kratko vreme najede za ceo život.
Oni prasići koji se bolje probiju u gužvi do korita sa hranom, obično brže stignu i do noža. Oni koji ostanu pozadi imaju šanse da, onako mršavi, sastave još koji mesec. A ko na to misli kada ga vidi onako reš pečeno, s jabukom u ustima? Da li je jandras ili jorkšir, moravka ili mangulica, da li je belo, crno ili šareno sasvim je sve jedno. Niko ne pita koja je sorta, svi samo trpaju u kljun. Na slavskoj trpezi zauzima počasno mesto na stolu. Pored njega niko ne primećuje piletinu i ribu.
Naš narod voli jaku dozu. Čvarci, pihtije, švargla, kulen, slanina, suva rebarca, krmenadle, pršuta, papci u saftu... hvala ti svevišnji što si stvorio ovakvu životinju. Osim u nekim manje bitnim zemljama, u celom svetu je svi naprosto obožavaju. U donjoj Saksoniji živi oko sedam miliona Nemaca, a broj svinja je za pola miliona veći. A, kod nas, usred posta, za Novu godinu se pojede oko četiri miliona kilograma prasetine. Po sistemu - menjam veru za večeru. Ko zna samo koliko se poslova sklopilo za kafanskim stolom na kojem se rumenilo vruće prasence! Neko se uz pečenje zaposlio, neko oženio, a neko samo dobio holesterol.
U životu pazite da se ne ogrešite o ljude i kroz život sačuvate obraz i čast, najmanje će te biti grešni ako nešto pojedete, pa čak i pečeno prase! Ako se Evropa seti da je u devetnaestom veku uvozila najkvalitetniju svinjetinu iz Srbije, biće nam mnogo lakše što znamo da se i mi zdravo hranimo. Onomad je u Novoj Varoši postojao dečji vrtić "Paša i Nataša". Neki roditelji muslimanske veroispovesti su tražili da se deci izbaci svinjsko meso iz jelovnika, pa je Savet roditelja to pitanje i pokrenuo. Međutim, Upravni odbor te predškolske ustanove je to odbio, s obrazloženjem da se verski običaji ne mogu sprovoditi u ustanovama ovog tipa. Što je najgore, deca se ništa nisu ni bunila, već su kao i sva deca normalno jela i igrala se.
nače, u ovom gradiću pod Zlatarom živi oko 18000 Srba i oko 2000 Muslimana i ostalih. Zamislite samo šta bi trebalo spremiti za jelo deci u internacionalnoj školi u Beogradu, na Senjaku. Indusi ne jedu govedinu, Muslimani svinjetinu, Japanci bi tražili ribu, Italijani žabe, Korejanci kučiće a Senegalci skakavce. Te žene u kuhinji poludele bi pre nego što prime prvu platu.
Moj pradeda po majci, Miloš Pavićević, bio je najstariji solunac iz topličkog kraja. Umro je u 101. godini života. Ceo svoj dugi život pio je vino i jeo prasetinu. Pojeo je na tone mesa. I zamislite, nije umro od holesterola. Do poslednjeg dana bio je u pokretu. Umro je od starosti.
U slučaju da nam se neko požali na svoje jade ili pohvali nekim uspehom, a nas to uopšte ne zanima primenjujemo tragičan slučaj -Pokojnog Amza- čije se ime i dan danas spominje, posle toliko smrti kojih je doživeo, a sve to u želji da sagovorniku kroz "duhovit" način saopštimo da nas njegova priča uopšte ne zanima.
A: E brate kako me jebe noga, juče igrali basketa i ona majmunčina od Boleta me sape. Znači ne mogu na nogu stanem.
B: Da, da... Tako je i pokojni Amzo... posle tri dana umro.
A: A da ti meni pušiš kurac.
B: Ma aj brate zajebavam se... mada je pokojni Amzo isto tako jednom pušio kurac... sutradan umro.
A: Aj pali!
Godine 1725. na zapadu se prvi put koristi reč vampir.Naime te godine u selu Kiseljevu umro je seljak Petar Blagojević. Posle njega umrlo je još desetak osoba od kojih su neke u groznici govorile da im Petar dolazi i pije krv. U selo je potom došla komisija i u prisustvu sveštenika i dželata "dala otkopati grobove" u kojima je našla leševe sa "očitim znacima" vampira. Petar je proglašen za "arhivampira", glogov kolac mu je zaboden u grudi a telo potom spaljeno. Komisija je izveštaj poslala u Beograd a odatle je stigao u Beč. U bečkoj javnosti je slučaj izazvao veliku pozornost naročito posle teksta u "Viner dijarijumu" u kome je pisalo "o strašnom događaju, koji se pre nekoliko dana desio u selu Kiseljevu, nedaleko od Beograda".
glas javnosti sreda 26.4.2006.!
http://www.nin.co.yu/2001-02/01/16424.html
Osoba zavisna od slatkiša, stapa se sa okolinom i ambijentom koji preovlađuje ne bi li se dokopala po kog žele zeke, fazona i krem bananice. Ali sve to može da pokvari jedna prosečna srpska baba.
*Srpsko groblje, profesionalac u svom elementu, trpa slatkiše u džepove
-Baba: Sine, jesi ti znao pokojnog Radojka?
-Profesionalac: Radojka? A da, da. Jesam.
-Baba: E bogoti porodili mu se ona ćerka?
-Profa (pojma nema o čemu priča): Ma jeste jeste, davno. Dete joj ima već godinu dana.
-Baba: Pa ona je pre mesec dana bila u devetom mesecu.
-Profa (nervozan): Ne znam! Vi ste nešto pomešali!
-Baba: E bogomi nisam! Meni je pašenog pokojnog Radojka rek'o da mu je ćera u 9. mesec.
-Profa (aman baba, pusti me): Pojma nemam! Ja sa njom ne pričam od kad je se udala!
-Baba: Pa ona se nije udavala. Kažu da je otac onaj pijani Rajko. Uhvatio je nespremnu.
-Profa: Znaš šta baba!? Jebe mi se za Rajka! Evo tebi ovaj mančmelov daj svojoj deci i unucima! Evo žele zeke, najedite se i ti i Radojko sa sve pašenogom, pocrkali dabogda!
Kafić u izrazito lošem stanju. Stari, ofucani inventar, još starija konobarica, zaboravljen od Boga još u utorak. Psi lutalice zaobilaze njegovu terasu, pa podju da pišaju na groblje, jer se ugodnije osjećaju. Jednom riječju - TROP.
Ali, nešto te privlači njemu. Iznova i iznova se vraćaš. Posle grada pijan svratiš 'na po jednu' jer znaš da konobarici ne smeta ako se ispovraćaš po podu. Zaboga, ljudi smo, očistiće. Sa zadnjih tri eura si spreman da okreneš turu društvu, baš tu, jer znaš da bi posle ture moglo da ti ostane za masan burek bez jogurta.
Kada se ugase svjetla na uber-kul-urbanim kafićima, i kada zadnji konobar preda svoj današnji pazar, Tropski bar zasvijetli u punom sjaju. Zablista kao oči pijane mačkice-tigrice dok po prvi put uzima falus nepoznatog mladića u ruke. Otvori širom svoja trošna vrata, da primi sve dobronamjerne goste.
Dejan: Dušane, ustaj sa asvalta. Idemo da bačimo po jednu u Tropski bar. Obeć'o sam Cici-Mici konobarici šteku Drine.
Du: Mhm, evo, sam' da nadjem noge. Zagubi' s'm i' negdje.
De: Aj ne prdi, nosiću te ja do tamo. Imam četr' eura i še'set. Tama za po' boce loze.
Magnet za oči
Pogledaćeš ga, makar umro!
Coveka smatras ''previse mladim'' ili ''previse starim'' u zavisnosti od toga koliko godina ti imas.
Ja: ''Jel znas kevo da je umro onaj komsija sa treceg ?''
M.P. (38 godina): ''Kolko godina je im'o? ''
Ja: ''52...''
M.P. : ''Ma dobro, dosta se taj i naziveo..''
-32 godine kasnije-
Ja: ''Kevo, jel si cula da je umro onaj Stevin brat?''
Z.P.(70 godina) : ''Cula sam sine, u sezdeset petoj, stvarno strasno, tako mlad covek...''
Jednostavan odgovor ziljavuše na pitanje normalnog sagovornika zašto voli da provodi vreme na nekom mestu na koje bi samo lud čovek otišao.
- Nije valjda da voliš da četuješ na Krstarici? Pa koliko mi je poznato, na taj sajt obično idu seksualni manijaci, paćenici, a čujem da ima i dosta pedera. Šta ćeš tamo?
- Pa znaš... Ima jedan dečko koji tamo često ide i mnogo je sladak!
- ???
- Ajoj, pa ti si od svih mesta za izlazak izabrala onu birtiju? Tamo dolaze huligani i mlate se skoro svaki vikend! Baš sam čitao pre neki dan u novinama da su u toj kafani jednog izboli i da je umro na putu do bolnice...
- Ma i ja sam čula, ali ima jedan dečko koji često dolazi sa svojim društvom. Joj da ga vidiš samo kakav je slatkiš!
- Znači, ne mogu da verujem... Ti si definitivno rešila da pogineš? Pa gde nađe da sa svojih 30 kila kostiju ideš na kik-boks? Tebe kad jednom neko bude izlomio, neće ni fleka ostati od tebe.
- Ma ima jedan dečko što tamo dolazi već godinama. Mnogo mi se sviđa i osvajao je medalje na takmičenjima. On će me braniti!
Pored Nade i Šojke, jedno od božanstava koje je u jednom periodu bilo obožavano od strane kulta čiji pripadnici vole sami sebe da nazivaju imenom "Nišlije". Razlog ovolikog obožavanja predstavlja činjenica da je Mićko svetu podario najbolji poklon koji je ovaj mogao da primi - takozvani "Burek kod Mićka". Ovaj Burek kod Mićka, svojevrsna pojava koja je jedno vreme držala titulu Svetskog čuda (jednog jedinog, pre nego što su shvatili da nijedna druga kreacija neće moći da je zaseni, pa su odabrali sedam drugih kao pokušak zamene - bezuspešan, mora se dodati), predstavlja sve ono što je ambrozija pokušala da bude, ali nije uspela. On hrani gladne, poji žedne i krepi umorne. Njegovo dejstvo se prostire tako široko, da su zabeleženi i slučajevi mrtvih ljudi koje je uspeo da vrati u život. Na veliku žalost pripadnika ovog kulta, Mićko je u jednog trenutku - koji je inače među njima sada poznat kao Velika Fornetizacija ili Dan Kada Je Svet Utihnuo - odlučio da je Burek ipak previše za obične smrtnike, te im ukinuo zalihe istog i ponudio nešto zvano Forneti, za šta su Nišlije shvatile da predstavlja bednu zamenu za čudotvorni Burek. Kao posledica toga, Mićko je ubrzo pao u zaborav, i kod današnjih generacija, potomaka pripadnika tog kulta, priča o Mićku i njegovom bureku je već prerasla u mit. Vredi još pomenuti i da se u vreme pada Mićka, pojavio izvesni Rajko, koji je tvrdio da poseduje recept kojim može da restaurira Burek, ali je nedugo potom raskrinkan kao lažni prorok.
- Umro Rade, umro junačina!
- Ta boga ti, nije umro Rade,
nije umro, no se ućutio.
Vodite ga, junačinu mladu,
vodite ga kod Mićka na obrok,
Burek će ga, kanda, opraviti.
- Bog t' ubio, Mare hajdučino,
Da l' ne znadeš, il' prizivaš zlobu,
ta nama se Mićko naljutio,
naljutio Mićko božanstveni,
on nam Burek kanda oduzeo.
- Lažeš gujo, lažeš probisvetu!
- Ne lažem te, Mare hajdučino,
ne lažem te, tako mi deteta,
Aleksandra moga jedinoga.
Oči više ne imah u glavi,
ako sam sad koju laž izrek'o.
- Kukale nam matere nas sviju,
proklinjale sudbinicu gorku,
kakva nas je muka zadesila!
Nema onda Radetu pomoći,
ne možemo ništa više činit',
ta ostav'te ga ovde preko noći,
možda će se opraviti jadan,
ak' s' opravi, vratiće se doma.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.