
Neko ko nema devojku ili nije oženjen.
Lepše ime za drkadžiju ili masturbatora.
Ovaj izraz nije moj, čuo sam ga u nekoj predstavi, i već duže vreme hoću da ga postavim ali ispadam plagijator. A žao mi, jak izraz, fin i suptilan.
Drugačija od drugih... Jer samo mi znamo zašto!
- Sto kasniš brate?
- Ma pusti me, radio celu noć, bilo puno posla, duga def-hocu reci prica...
Glavni razlog osoba od koje vam nešto treba ne može to da uradi.
-Pero, hoćeš da mi pomogneš da utovarim drva?
-Hoću, boli me uvo!
-K' magarcu!
Rečenica kojom pokazujemo koliko smo pakosni i ljubomorni na nekog ko ima posao a mi ne, pa namerno hoćemo da namučimo i ponizimo tu osobu.
- Tata, zašto si bacio papir pored kante, eno gleda te onaj iz gradske čistoće.
- Ko ga šiša bre, ima da skuplja, za to je plaćen!
---------------------------------------------------------------
- Donećete mi ispred kabine ovaj roze i ovaj bež komplet, ovaj blejzer, ove štikle petnaestice, crnu tuniku i šešir.
- Šta ti je bre Ljiljo, što bezveze mučiš ženu kad znaš da nemamo ni dinara?
- Boli me uvo, za to je plaćena, ima ceo butik da obučem ako hoću!
Kupiti kevi ono cveće koje znam da voli i organizovati joj malu proslavu rođendana u kući tako što ću pozvati njene drugarice, sad me mrzi, hoću da vidim šta ima na netu.
Reći ćaletu da ga volim i poštujem i da je za mene najbolji ćale na svetu, ali kasnije ću, ne mogu ovih dana, nismo u najboljim odnosima.
Reći sestri da je izgledala kao broj jedan ono veče kad je izlašla s dečkom, sad moram malo da je drukam kevi i ćaletu kako uvek za njom operem sudove i obrišem predsoblje od blata koje otpada sa cipela dok istrčava napolje i ide u život.
Kasnije ću ih slikati, valjalo bi imati koju njihovu fotografiju, nit ih imam na kompu, nit imam izrađene slike, a puni su mi folderi kojekakvih slika pivskih flaša, bubamara, gluposti, Dejana dok igra odbojku na plaži, Dejana dok se slika pored svog novog automobila...
Ma slikaću ih jednom, neću sad da ih slikam non-stop kao da će sutra smak sveta. Možda ću u sredu ili one nedelje tamo.
Ma imam za to vremena koliko hoćeš, neće oni nikud, neće oni nikud...
Za vreme tranzicije,(koja kod nas traje jedno 100 godina), roditelji su vešto izbegavali hirove svojih potomaka...
Sin: Mama,hoću bicikl...!!!
Majka: Šta če ti sine,'očeš da te zgazi auto...?!?
Ponosni komentar koji se čuje od skromne osobe koja nije dobila mnogo u životu jer iskreno, nije ni tražila.
Zadovoljna je sa tim što ima, te je tako male stvari usrećuju.
Nikad ne kuka jer zna da rijetko koga danas boli ona stvar zbog drugog. Svako se o svom jadu pozabavio.
-Imam ovaj golubarnik što mi je opština dala, jedem u javnoj kuhinji i to redovno. Stari radio me još služi, pa sam u toku dešavanja. Imam da smotam duhana kad god hoću, jer sam otkrio štek od komšije.
Sin iz Grčke pošalje koji dinar pa se posjeti i kafana, a bogami i ode se pod most do najjeftinije prodavačice ljubavi.
Legnem kad hoću, ustanem kad mi je ćejf, jer nema ni kučeta, ni mačeta da me ometa. I šta mi fali? Ništa.
Snositi potpunu ili delimičnu odgovornost za kakav zločin iz kategorije onih koji obavezno uključuju puštanje životnog soka sirotoj žrtvi, odnosno -tvama. Na ovaj ili onaj način biti - ubica.
Poreklo izraza - a vrlo verovatno i njegova rasprostranjenost međ' nemalim brojem naroda i narodnosti nastanjenih na ovoj planeti - datira još od onog kobnog dana kada je izvesni Pontije Pilat, inače peti prefekt rimske provincije Judeje, rek'o istorijsko ša-me-gabri Ješama i time plaknuo ruke od svake mogućnosti da jednoga dana neki pustinjski sektaš u haljini njegovo cenjeno ime poveže sa sledstvenim suđenjem i razapinjanjem na jebeni krst izvesnog Isusa Hrista, inače drvodelje iz Nazareta, inače Mesije, inače Sina Božijeg. Paradoksalno, taj kobni dan će 1920 i kusur godina kasnije izvesni Adolf Hitler, inače najneshvaćeniji troldžija u kompletnoj Istoriji Kosmosa i inače moler, baš do jaja zameriti gorepomenutim prekim sudijama, inače svojim sunarodnicima, i u svojoj političko-vojnoj karijeri, koja je ubrzo potom zamenila njegove vatreno-ložačke govore u pivnicama za vrlo bukvalnu vatru i loženje, se potruditi da sopstvene ruke baš onako pošteno uprlja krvlju istih, pritom - o, zanimljive li kolone u našoj statistici - praktično snabdevajući ceo svet sa jebenim sapunom, ako razumete šta hoću da žemka.
Hićo, brate, jeb'o si im kevu!
- E, matori, 'de si...
- E, brate, tu sam, viđamo se ovih dana, ćao-ćao...
- Čekaj, bre, kud si poš'o, k'o ti drma kavez, jebote?!
- Ma, ništa samo moram da idem, obaveze, škola, ovo-ono...E, ako te pita Kiza da l' si me vid'o, ti reci da nisi, ok?
- Okej, okej...Reci mi samo šta si uradio, da znam što ti dolazim na sa'ranu, xexexe?
- Pa, recimo da imam krv njegove sestre na svojim rukama...
- Defloracija, a? Ništa. 'Si već pitao nekog da ti nosi krst u povorci ili je to mesto i dalje upražnjeno?
--------------------------------------------------------------------------------------------------
DNEVNI AVAZ: Novi naraštaji u Srbiji će na svojim rukama naslediti krv više od 8000 hiljada nedužnih Muslimana i Muslimanki pobijenih u Srebrenici...
Ma, jeeeeste, milion...
Sa zenske strane brak je mnogo sofisticiraniji pojam. Zene o tome mastaju (ne sve ali vecina) jos od malih nogu. Kako ce to biti brak iz ljubavi i kakva ce im svadba biti. Milioni ideja za mesto odrzavanja iste, haljine, vencanice, gosti, kumovi... pa kako ce obuci u najlepsu vencanicu koja istice sve njene estetske vrline, a skriva mane. Pa onda mastanja o deci, o porodici, zajednickim prijateljima, familijarnim letovanjima, zimovanjima, pa kako ce urediti ljubavno gnezdo, sta bi sve zelela da ima itd... a i u svemu tome se masta i o svom draganu, buducem muzu koji ce naravno biti po njenim merilima. Da je voli da je mazi pazi i ugadja, a da je pritom samo njen i vrhunski frajer. Zavodnik koga sve zene zele al on je samo njen. Sve se to odvija u njihovim mislima i zaista bi i moglo biti tako da mi muskarci ne vidimo to malo drugacije...
Sa muske strane:
Ne znam kakva svadba ce da bude al hocu bre da se zenim da ne zivim sa mojima a da imam ko ce da kuva, pegla, pere, cisti, pusi i naravno da imam redovan sex...
Reč mogu oslušnuti, izgovoriti, uživati u svetu druženja i razgovora. Ali da li joj mogu verovati? Topla reč leči usamljenost. Ona simboliše nečije prisustvo, predstavlja osobu pored mene. Ali kada utihne da li me čini sigurnim? Zašto je reč ponekad prazna? Ne volim puka obećanja. Isto tako ne volim da slušam o pričama koje se nikada nisu desile. Ne verujem lažima. A ono što razlikuje laž od istine jeste delo. Jedno delo je moćnije nego bezbrojano mnogo reči. Nakon dela reči nisu potrebne, jer dela govore sama za sebe. Samo se ona mogu računati, samo ona skupa grade poverenje. Verujem u osobu koja govori delima. Verujem u sve što sam nekada zaista uradio. Sva moja dela predstavljaju vrednost i samo ona čine me jačim, iskusnijim. Učinjeno delo uliva sigurnost pred neizvesnu budućnost. Novi izazovi uvek predstoje. Ja ne želim samo pričati o njima. Reči su tada najmanje važne i ne donose pobedu. Na izazove ja hoću da odgovorim delom.
Reč mogu oslušnuti... Ali da li mogu videti, dodirnuti, osetiti reč? Mogu, ali samo ako je od dela satkana.
X: Je li a koje je tvoje zanimanje?
Y: Zanimanje? Mikrofon u ruci, faca po struci! Maaaaćori...
X: A Dimitrije?
Z: E, on je po zanimanju delotvorac. Diplomirani.
Devojka koja zeli da bude sa tobom samo zbog para i kola.
bio ti ruzan ili lep,hocu samo da mi napunish dzep.
Poslednji pokušaj da zaljubljenog druga podsetiš da je nekad bio muško - da niste pričali o ljubavnim problemima i o tome kako je ona divna, već o tome kako je Siti jeb'o Junajted, kako je Murinja jeb'o Bajern, kako je Kobi pogodio onaj šut u zadnjim sekundama meča, kako bi jebali njegovu komšinicu, kako dobro dupe ima Mileva iz treće šest i ko zna još o kakvim drugim temama. Takođe se koristi i da razbije iluziju o njoj, ali za razliku od "je l' se jebe" pitanja ovo se izgovara malo kasnije - onda kada više nema povratka.
- Joj, ne znam šta da joj kupim za godišnjicu...
- Kupi joj neku plišaniju ili neki nakit, one se pale na to...
- Ne razumeš, brate, ona je drugačija. Mora da bude posebno!
- Ne znam bre, šta me smaraš s tim?
- Ma znači mi jbt. Hoću da je iznenadim, da pokažem koliko mi je stalo! Hoću da vidi da je volim. Šta ću brate, zaljubio sam se, priznajem! Onaa...
- ...stani! Je l' se sećaš kako smo nekada pričali o fudbalu? (lice mu se ozari)
Ultimativni ženski odjeb. Nema dalje. Nakon izgoverene rečenice, objekat (uglavnom muškarac), biva pasivno ubačen u škk režim rada, te je svaka dalja rasprava uzaludna. Veruje se da je nastao sredinom devedesetih, kad su bile popularne restrikcije i besparica, te je tu, izraz izgradio svoju vrednost. Večito uplašeni da će ih računi udariti po džepu, muškarci su dobijali fobije od otvaranja vrata frižidera, televizora posle ponoći i svetla u kupatilu. "Šta ćeš, Sloba dao benzin, ali cigare neće same da se kupe."
-Jelena, hoću da se viđamo i sa drugim ljudima...
-Ne može, to troši struju.
-Škk?
Situacija u kojoj poželiš da je sve ovo GTA. Ne stvarno, ne znaš kako da se iskopaš iz govana. Ovaj put nemaš nikakvu ideju na umu. Dao si sve od sebe. Sedeo i plakao, nije vredelo. Smejao se sam sebi, ne vredi - ne pomaže. Nemaš kome da se obratiš, gluvi su za lepu reč i objašnjenje, za pokušaj objašnjenja..Samo šifre.
- Daj mi Bože neku šifru, ne mogu više ovako! Molim te!
- Kaži sine, šta te muči? Stislo?
- Stislo Bože, stislo..
- Ne sekiraj se sine, videćeš - jednog dana ćeš se svemu smejati, biće sve u redu. Na tebi je da veruješ. Nego - hoćeš PANZER da daš sebi oduška?
- PANZER! Tenk, je l tako?
- Tako je.
- Hoću! Hoću tenk! I napuni ga molim te nekim važnim taocima i daj da može da puca kolko oćeš! Može?
- Može sine, evo (pada tenk sa neba, u njemu vezani Bil Gates, Monica Belucci i Koštunica).
- Hvala ti Bože! HVALA!
- Evo ti i dozvola, a ako te zaustave viči da ti dam šifru za zatvor. I nemoj da pucaš po civilima!
- Neću Bože, samo da nanesem materijalnu štetu kapitalističkim institucijama koje su mi nanele bol.
- Samo se ti izduvaj, gledam ja šta oni rade. Provozaj se i po regionu slobodno. Nemoj po crkvama, sinagogama i džamijama, i nemoj pijan za upravljač!
Pricao mi je jednom jedan covek kako je uspeo u zivotu i zaradio milione.prica od prilike ide ovako:"imao sam novca samo da kupim 1 jabuku, i kupio sam je, uglancao i prodao je po ceni 2,onda sam kupio 2 uradio im isto i prodao ih,zatim sam od novca kupio 8 jabuka i tako je usledila gajbica jabuka pa 2, pa 4 pa 8 ,pa prikolica pa kamion.. I ?i na kraju je riknula neka rodjaka iz NJEmacku i ostavila mi milione...
Smucila mi se prodaja jabuka... Hocu i ja bogatu rodjaku iz Njemacku.
Super popularan termin koji se koristi u zadnjih nekoliko decenija. Po najnovijim istraživanjima kancerogeno je SVE AAAAAA što rek'o onaj entuzijastični lik. Voda koju pijemo, vazduh koji dišemo, hrana koju jedemo, solarijum, kontraceptivna sredstva, trake za debilaciju. Znate onaj gel što ima na brijaču, e pa i to je kancerogeno. Automobili koje vozimo su kancerogeni, odeća koju nosimo je kancerogena, a tek igračke. Puštajte decu da se igraju isključivo blatom, jer sve igračke koje nisu od prirodnih materijala, to je katastrofa koliko je kancerogeno.
Inače pre dve hiljade godina kada je sve bilo prirodno i ništa nije bilo kancerogeno prosečni životni vek je bio sto osamdeset godina. Znate šta nije kancerogeno, lekovi. To je hemija iz labaratorija i nikako nije kancerogeno, to rokajte koliko 'oćete!
... Sve što ja hoću je da umrem na miru, kao normalan čovek, ako nije problem...
Deda Mraz postoji. Doduše, nekad je postojao. Dugo već i ne razmišljam o njemu. Prestao je jedne godine da dolazi ali su ga uspešno nadomestili deda, ovaj obični, i baka. Jednom sam čak dobio i bicikl. Možda je to značilo da odrastam. U to vreme nisam ni znao da razmišljam o tome.
U veče se gledala televizija. Gledali smo svi zajedno pošto je bio jedan televizor, a ne ko sad. Nekad su dolazile i komšije pošto oni nisu imali. Znam da su serije bile cenjene. Odrasli su se smejali, a ja ih pamtim po likovima koji su mi bili mrski. Uvek su to bili korumpirani šefovi i direktori koji su pljačkali pošten svet i napaćene radnike. I dok su radnici bili zauzeti smišljanjem kako da zakrpe mesec, direktori su u skoro svim scenama imali neko skupo piće u čaši i vaćarili sekretarice.
Moji su mi govorili da moram da učim. Govorio sam kako ne želim i da hoću da vozim traktor. Mnogo godina kasnije i puno izbrisanih sećanja otac mi je čestitao na fakultetskoj diplomi. Pošao sam da radim nekako preko veze. Otac je bio srećan, majka još više. Spletom čudnih okolnosti napredovao sam.
- Dobar dan direktore!
- Izvoli!
- Radnici žele plate koje kasne već treći mesec.
- Eh ti radnici!
- Kad sam već tu da pitam kad da vam pripremim službena kola?
- Pripremi ih danas! Idem na more sa jednom damom. Uzmi i 1000 evra akontacije na moje ime, a posle to prikaži kao reprezentaciju.
- Dobro šefe! Kakve apoene želite?
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.