
Kažu da postoji neki nevidljivi lanac na svakoj kući koji je zakačen za svakog čoveka ponaosob.
E baš taj lanac vas prati svuda po svetu i ma gde god otišli uvek se njemu vraćate, uvek se vraćate svom kućnom pragu gde je najsigurnije i najtoplije.
Nebitno gde idete, letovanje, zimovanje, poslovni put, škola, fakultet, kafana, splav, diskoteka.
Kući vas uvek čeka topli krevet, al čovek ko čovek đavo mu ne da mira i on bi još putovao i provodio se. Ali lanac je uvek tu da vas podseti gde vam je mesto.
-Ali mama ja neću u školu, tamo ima starijih dečaka, zezaće me što sam mali.
-Budi malo miran da ti zakopčam dugme na košulji, i slušaj me dobro, čim se završi škola pravo kući da si krenuo, jesmo se dogovorili?
-Dobro mama.
-E tako te volim, svuda pođi kući dođi. cmok Ajd sad idi.
-Sine moj junački, vidi šta ti nosim!
-A.
-Sine...
-........
-SKIDAJ TA GOVNA SUŠIJU, ODVOJ SE OD TOG FEJSBUKA I OKREĆI SE OVAMO DA TI NE BI JEBO MATER PO SRED PIČKE!
-Dobro bre, evo imaš moju punu pažnju, šta je bilo?
-Vidi! maše plavom kovertom
-ĆALE NISAM KRIV MAJKE MI, NAGOVORILI SU ME DA DIGNEMO TU ASTRU NA BARSKE STOLICE, BILI PIJANI!
ŠLJIŠ
-POZIV ZA VOJSKU MAMU TI JEBEM, NE ZA SUD. A ZA TE STOLICE ĆEMO KASNIJE RAZGOVARATI!
-Ćale ja odma da ti kažem da neću da idem.
-ŠTAS REKO! Ima da ideš mićane moj, pa sve nogicama u dupe da udaraš. JASNO!
-Dobro, dobro, idem.
-I sinko, svuda pođi kući dođi!
-A AKO SE ZARATI, ŠTA ĆU ONDA!
-ONDA ĆE POGINEŠ KO BRAT TVOG DEDE ŠESTOG APRILA ČETRESPRVE KAD MU JE PALA BOMBA IZ AVIONA KROZ TAVAN DOK JE TASLAČIO, I UVATILI GA NESPREMNOG.
-ŽENO! GDE MI JE KRAVATA! KAKO IZGUŽVAN NA POSO DA IDEM!
-Evo, evo, i kravata i košulja i odelo, i cipele sam ti izglancala.
-Danas ću možda malo zakasnim imam dosta posla da pozavršavam.
-Jel sa onom Jelenom iz kadrovske opet? Ona što ima nogu ko banderu, i miriše na rajsko voće?
-Da sa njom, što?
-Oćeš kurac da ostaneš duže, svuda pođi kući dođi, ako li mi zakasniš samo jedan minut odsećiću ti jaja pa ih posle traži u blenderu.
-Dobro dolazim kući pravo, pobedila si.
Prvo što pomislimo kad se ujutro u 6 probudimo za školu/posao.
Doći kući u zoru. Ili malo posle zore, u nekim ranijim jutarnjim časovima.
-Sine, pa vidiš da je pola osam?
-Vidim mama, jesi rekla da poranim?
-Jesam sine?
-Pa ja ranije nisam usto od kako sam živ, a kamoli da kući dođem!
Kažeš nekome kroz zajebanciju da treba da ide kući, zato što ti voliš ranije da legneš
Ajde brinu ti se kući, zvali su malopre..
Kada deca ostanu sama u kuci, pa umesto da uche, dovode drushtvo i prave buchne zhurke.
mama: "ja cim okrenem ledja a vi odma' dovedete drushtvo i ajmoooo OLALA PO KUCI!!!"
pljas pljas pljas
Izraz koji se koristi u prilici kada se treba nešto uraditi ali vas izuzetno mrzi da na licu mesta to odradite pa odlažete da će se to kući uraditi dok svi znamo da se to desiti neće.
Na poslu,kraj radnog vremena...
-Mare ostalo ti još da napišeš izjavu od juče.
-A ma pusti to , kući ću.
(I kad dodje kući vidi čari kreveta i oseti miris hrane i još ako je kompijuter upaljen..)
Sutradan na poslu:
-Jesi mi napisao onu izjavu?
-Au brate zaboravio sam , aj sad ću.
Recenica svakog deteta u poslednjem stadijumu dosadjivanja na svadbi, ispracaju, slavi, babinama itd. Ako je izgovori vise od pet puta u jednoj minuti to je znak da je spremno da napravi zijan samo da ide kuci.
Klinac: Kad cemo kuci?
Mama: Evo, sine, za par minuta.
(posle par minuta)
Klinac: Mama, a kaaaad cemoooo kuuuciiii??
Mama: Samo da mladenci iseku tortu i idemo.
Klinac: Aaaa, odoh ja da se prosetam… (vraca se posle dva minuta umazan slagom) Mamaaaa, isekao sam ja tortu umesto njih, mozemo li sad kuciiii??
Rečenica koju upućujemo nekome kada želimo da mu stavimo do znanja na suptilan način da je seljačina, da nas blamira i da je najbolje da ode kući ili bili gde, samo što dalje od nas. Ne mora da znači da dotični zaista gleda Kursadžije, dovoljno je da se tako ponaša.
1) - (prd) u prepunom autobusu
- Aj bre što si takav s... Ma aj idi gledaj Kursadžije!
2) - Jao maatori vidi ovu ribu, joj što je dooobra, koj šta bih joj radio, kakvo dupe jooooooj aaaaaa! :cure mu bale: (a riba tu na pola metra od njega)
- E bre, ma... Aj idi gledaj Kursadžije, majke ti!
Omiljena rečenica svakog muškarca ali samo ako je izgovaraju njihove lepse polovine!Često na nju slabije daju odgovor ali obavezno na licima svakog zablista lukav osmeh!Dešava se međutim,kako je obicno i poznato da zene dosađuju i onda naravno muškarac, šta ce ,da im odgovor na postavljeno pitanje.Kada ga čuju često bivaju veoma srećne zbog toga i počinju se zajedno sa njima slatko smešiti!
-Ljubavi,hajmo kući,'ajde,'ajde,'ajde.....
-Ma gde bre?
-Pa kućiiiii....
-Kitom cu te puciiiii...
Postigao gol/koš/poen u gostima.
Ne zaboravi, majka uvek očekuje od tebe da se javiš kući. Red je.
- Upadaj, de si do sad, počelo pre deset minuta!
- Aaaaa, znam, jebemti i pedestrojku i vodovod i kanalizaciju kud su našli baš sad da postavljaju cevke! Uuuu, napet rezultat. Kako igramo?
- Đorđevića kenja na kub, Bodiroga polaže ko vukovac, Divac se krlja sa Sabonisom, Danilović pokazuje dlakava muda, a Obradović se javio kući.
Oni delovi odeće ili obuće koje bi i same bilo sramota da ih iznesemo napolje, makar to bilo u plastičnoj kesi ka kontejneru, pa ih nosamo za vreme najprljavijih kućnih poslova.
Roditelj: Sine, gde ti je ona dukserica što ti je baka Staka kupila?
Sin: Što?
Roditelj: Pa mogao si je večeras u grad...
Sin: Ma gde bre nju, ona mi je za po kući.
Roditelj: Ali, baš fina dukse...
Sin: Da, da, lepa roze sa napisanim "Ja sam glavni u selu". Ma gde ću, bre, s njom? Treba da me napusti na pola puta i vrati se sama kući od blama.
Ultimativni apgrejd privatnog oglasa. Podizanje ponude rendom svojeručne usluge na nivo koji potencijalna zainteresovana stran(k)a jednostavno neće SMETI da propusti. Uzmi sve® paket fazon, pa dvaput. Jednom rečju - lucidan marketinški potez ljudske individue na rubu očaja. Ili još dalje.
Elem, stojite tako pod pečurkom na stanici (dobro, znam da se više tako ne zove, ali kako onda?) i čekate da doprdi omiljeni vam vid javnog prevoza, i ne možete a da ne primetite gomilu na brzinu polepljenih papira po okolini, na kojima se po nekakvoj ponižavajućoj ceni nude privatni časovi: od hemije i mate, preko ruskog i francuskog, do jebenog Građanskog. I dok se okoloprisutne matore komunjare rokaju štakama ne bi li ušle u pristiglu 26-icu, 45-icu ili 2-ku, mamu joj jebem u pičku da joj jebem, vama u krajičak oka zapada jedna krajnje nelogična i pomalo dvosmislena rečenica pri dnu maltene svakog oglasa koji se tu nalazi. Dolazim kući.
A, bre??
Jer nije dovoljno to što individualni čas nacrtne geometrije košta koliko dva produžena u Kasini ili što grupni čas nemačkog jezika staje dva pljeke u Duff-u (ovom pirlikom pozdrav dežurnoj ekipi). Jer nije dovoljno to što si uz puno truda i učenja završio neki fakultet u Srbiji pa sad kao akademski građanin čekaš, fazon, prolazak jebene Halejeve Komete da bi dobio pos'o (nezvanično vreme čekanja na pos'o prema podacima NSZ-a; prim.prev.). Jer nije dovoljno to što će neki bubuljičavi tinejdžer za smešne pare da dobije sve na gotovs nego još treba dideš njemu na noge.
Uz sve ovo rečeno, dolazim kući je i dalje poprilično transferogena sintagma, ako mene pitate. Šaznam. Možda su ljudi stvarno prešli onaj rub od gore pa i ne znaju više 'de se nalaze...
• Časovi Organske i Neorganske Hemije za srednjoškolce i studente. Član Mense. Povoljno. Dolazim kući. 065/443 XX XX
• Držim privatne časove nemačkog jezika i germanistike svim zainteresovanima. Povoljno, može i za jedan obrok. Dolazim kući. 063/156 XX XX
• Teoretska Matematika i Nuklearna Fizika. Časovi. Dolazim kući jer svoju nemam. Kontaktirati kod Žike na trafici.
• Radimo sve vrste molerskih, gipsanih i ostalih radova. Najpovoljnija cena po kvadratnom metru u gradu. Dolazimo kući. 062/880 XX XX
nekom srednjoskolcu preko vikenda matorci idu negde na put i naravno da ce se odma praviti zurka i naravno cela skola ce odma za to da sazna. Kuca u kojoj se pravi je dvospratna i obavezno mora da ima bazen. Kod ulazu ce stajati nekoliko osoba koje znaju svacije ime tako da ce pozdravljati svakog ko dodje ( De si Ejmi, De si Tejlor...) U kuhinji se nalaze cetiri momka koji sipaju pivo iz bureta. U glavnoj sobi postoji i kauc a na jednoj polovini je neki par koji se ljubi dok ce na drugu polovinu kasnije sesti momak koji je zaljubljen u glavnu navijacicu. Na zurci je i grupa crnaca kojima ce prici belci koji su u crnackom fazonu i rece im voc ap nigers, ovi ih nece razumeti pa ce poceti da ih ganjaju kako bi ih istukli. Kada na zurku bude dolazila glavna navijacica koja je tog dana raskinula sa momkom, facom iz srednje skole svi ce je gledati i vreme ce sporije teci jedno 5 sekundi. Na spratu se nalaze sobe koje su za prcanje. Osoba cija je kuca ce celo vece paziti na kucu da neko nesto ne razbije ili tome slicne ali dzaba jer ce se uvek neka nezgoda desiti. I ako je to maturska zurka tu ce biti i streber koji sve smara da mu se upisu u godisnjak
Najčešća rečenica najveće lenčuge u kući...
Keva: Milane, 'ajde mi samo dodaj tu krpu, kuvam vreo pekvez a sa drugom rukom perem sudove i pravim ručak.
Milan (sa nogama na stolu, gledajući TV, program koji ga apsolutno ne zanima): UVEK JA SVE U OVOJ KUĆI RADIM! Da nije mene od gladi bi pomrli!
Keva: Ma m'rš u pičku lepu materinu ništa od džointa teže u životu nisi digao, 30 godina imaš, stomačinu do zuba, nezavršen fakultet i jednu devojku u životu i to iz osnove škole, kad ti još nije tako džibrilo iz usta na pokvarene zube! Ti ćeš nekom nešto ta kažeš, kretenu jedan!
Izraz koji uglavnom koriste studenti kada žele da stave do znanja da idu u rodni im kraj, a ne u stan u kome privremeno žive (sa naglaskom da je to samo privremeno).
U upotrebi je da se ne bi "mešali lončići" prilikom razgovora, te ovaj izraz opisuje isključivo njihovu rodnu kuću.
"E, moram da palim, žurim kući."
"Kući kući, ili u stan?"
"Kući kući."
__________________________________________
" 'De si bre čo'eče, nema te k'o gaća u pornićima?"
"E'o kući, smaram se."
"Kući-kući ili u stanu...ako si u stanu da svratim na kafu?"
"Kući-kući, tako da ne možeš da svratiš, daleko sam."
Odjeb, koji se upućuje osobama, čija inteligencija pravi konkurenciju znamenitim ličnostima kao što su Vladimir Petrović - Pižon, Majk Tajson, domaća ovca i Bil Klinton. Može da se primeni i na osobama sa zdravijim umom, ako lupaju neke nebuloze, što bi mogla biti posledica prekomerne konzumacije bunike. Obično se primenjuje u raspravama o televizijskim emisijama, filmovima, serijama i svim drugim pojavama na teveu, tako da u naslovu umesto Farme može da se nađe npr. Grand, neke tursko-španske serije, Eksploziv, Jelena Karleuša (u tom slučaju "Idi slušaj Jelenu Karleušu) i sve ostalo što prati žgadija.
- Ae da igramo nešto.
- Nemam džojstik. Juče uz'o Mare. Doš'o baš kad sam ja gled'o Memedovića. Bilo nešto zanimljivo, ja se zagled'o i on baš tad počeo da smara za džojstik i ja mu dam, nek ide u pizdu materinu.
- Brate, gledaš Memedovića? Ahahaha! Koji si ti pajser.
- Što?
- Jebeš emisiju. Kao malo protrči kroz šumu i onda nađe negde dobar krkanluk, naždere se i legne da spava. Hehehe.. Kako ti to može biti interesantno?
- Brate, idi gledaj Farmu.
Nagoveštaj domaćina tek pristiglom gostu, sa ciljem da se odmah upozori, kako će u njegovoj kući on ipak ostati obuven.
- Ooooo kume dobro mi došao.
- Bolje te našao kume.
- Stani, stani, kod mene u kući se ne izuva.
- Nisam ni poš'o da se izuvam. Pa suvo je napolju.
- Ne mislim na obuću kume, već na te dve dvolitre pod miškom.
Песма, посвећена свима онима који ненадано одлазе од вас.
Смислили су је навијачи ФК Црвена Звезда, тзв. "Делије".
Шема за састављање песме:
Иди име одлазеће особе ко те јебе, може ваше име и без тебе!
Пример базиран на мом имену:
Иди Вељазине ко те јебе, може Бељазин и без тебе, але але алееее, але але алеее!
Jedina dva pitanja koja Vam supruga postavlja kada Vas pozove na mobilni kada niste kući a takođe niste ni na poslu...
- halo?
- Gde si? Kad ćeš kući?
- Tu sam... Za 15 minuta (dva posebna prekoku*čevna odgovora, jedan za drugim, na dva nervorzna, uzastopna pitanja)
Hrabriji čekaju još jedan poziv, manje hrabri stignu za 5 minuta...
Povratak u zavičaj posle dužeg odsustva je uznemiravajuće iskustvo i pomalo liči na buđenje iz duge kome.
Postoje tri stvari koje kao običan čovek nikada ne možete uraditi: ne možete da zajebete provajdera mobilne telefonije, ne možete sebe učiniti “vidljivijim” za lepe žene i konobare sve dok one/oni ne odluče da vas “ugledaju” i nikada se ne možete ponovo vratiti kući. Prve dve stvari ne mogu da objasnim a za treću mislim da znam objašnjenje. Jednostavno, ili ste otišli ili niste. Što se povrataka tiče ili se sa vama vrati samo deo vas ili vam se učini da ste promašili mesto, iako navigator kaže da ste baš tu gde želite da budete. Svejedno, osećaj da se niste vratili kući i “da to nije to” vas ne napušta.
Da bi izdaleka stigli kući sve što treba da uradite je da više verujete navigatoru nego svojim očima. Posle toga zajebite navigator i vratite se svojim čulima. Ima razloga i potrebe za tim jer kretanje zavičajnim gradom najviše liči na ponovno učenje hodanja ... i govora. Da, zablokirao sam u farbari, hteo sam da kupim ... kako se zvaše ... ono čime se popunjavaju rupe i neravnine na zidu ... “Glet masa!” kao EUREKA viknu prodavac. E to, baš to. Kupih jebenu glet masu.
Grad je urbano transformisan ali ne i ljudi. Doduše oni jesu metamorfozirali i “prebacili se” u starija tela, ali su u suštini ostali isti. Gledajući ljude nisam imao utisak nikakvog napretka, jednostavno “pronašao” sam ih u onim istim problemima u kojima sam ih i “ostavio”. Kao da godinama nose istu anakondu oko vrata i nikako da je se reše.
Na kraju sam zaključio da je najzanimljivija stvar koja im se dešava povremeno ispadanje po kojeg zuba, a da vrhuncem zabave smatraju – neodlazak kod zubara, pa onda jedni drugima pokazuju unutrašnjost usta i satima razglabaju o tome kome je teže u životu. Takođe sam primetio i to da broj zuba utiče na sposobnost konzumiranja alkohola, što manje zuba = više alkohola.
Neizbežno, sreo sam drage i stare drugove. Poželeo sam da popričam sa njima o svemu ali je taj entuzijazam brzo iščezao kada je počelo prepričavanje dana kada sam obema rukama obuhvatio malu zadnjicu “engleskinje” i da me jedino po tome pamte. Isti ti drugari su tada mislili da sam to uradio zbog opklade, “engleskinja” je tvrdila da sam se “dokazivao”, a ja sam znao da sam to uradio zato što sam ŽELEO da je opipam. Zanimljivo je da moji drugari i danas misle da sam to uradio zbog opklade. Nažalost ne znam gde “engleskinja” živi danas i šta ona misli o “obuhvatanju” njene čudesne guze.
Izbacivanja iz škole su me spasili, ko drugi nego, profesori fizike i hemije. Kasnije sam morao da im detaljno objasnim kakav je bio osećaj držati “engleskinjino” dupe u šakama. Zanimalo ih, šta ćeš.
Povratak kući ili ...? Pa šta da vam kažem, sve su to samo uspomene, a njih ionako nosite sa sobom kud god da pođete.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.