
Mi Srbi smo poznati po frazama koje samo mi upotrebljavamo i niko drugi na svetu...
Razgovor dva ortaka pred izlazak:
Marko: Brate ja sam spreman čekam te da dođeš po mene
Ivan: Brate nema ništa od izlaska, ćale mi neda auto
Marko: E do kurca
-------------------------------------------------------------------
Krenuo si sa ribom na večeru i negde na pola puta do restorana pukne ti prednja leva izlaziš iz auta:
-E do kurca
-------------------------------------------------------------------
Vraćaš se iz diskoteke ti i tvoja 3 ortaka mrtvi pijani, jedva si se sabrao da sedneš za volan i na prvoj raskrsnici izlazi pandur vadi crvenu palicu i naravno samo sto ovog puta svi uglas:
-E do kurca...
Stihovi iz ove stare pesme govore o euforiji koja je pratila svadbe u srećna vremena. Tad si bio iskreno srećan da se ženiš, da praviš svadbu, da te neko pozove za kuma.
Danas, usled finansijke krize koja zahvata veći deo Srbije, stanje je malo drugačije.
-Halo? Ko je to?
-Heeej gde si druže moj stari ehehehe?
-Ma ko je to?
-Pa kako ko, tvoj drug iz klupe iz srednje, Ivan ehehe.
-E gde si Ivo sunce ti žarano jebem?
-Evo me brt, slušaj, ženim se u junu, pozivam te da mi budeš kum, druže mooooj stari heee.
-Aaaa hvala brt, pristajem naravno, pa kumstvo se ne odbija. E u frci sam zovem te kasnije.
Ooooo majku ti gušaljsku jebem. O sve ti na svetu jebem što imaš. Jebem ti kumovanje, kupi košulju, pantalone, časti muziku, kupi burme govnarima, ode 500 evra ko iz pičke.
-Dušo, ma znaš šta, dok ja platim lokal, muziku, jelo piće, to je ihahaj. I odakle nam za učešće za stan? Ma ajde molim te. Pozovemo kumove, venčamo se u opštini, posle napravimo ručak za familiju da nam donesu pare i eto. Prođemo ko bogovi.
-Ma i to što kažeš.
„Buđenje ranog proljeća i blagi bol u grudima...“ Sve je tako i bilo ona dva- tri mjeseca dok sam čekao da se pogonska spremnost kuće podigne na nivo mogućnosti obitavanja u njoj.
Vrijeme za polazak je označio dolazak lastavica i njihovo svijanje gnijezda pod rogovima naše štale.
Došla rodbina da nas prati... Nisam ni znao da ih ovoliko ima dok nismo bili spremni za polazak. Prilaze jedni po jedni, ljube, grle, žele najljepše, a ja gledam kroz njih i već k'o Ivan Gavrilović 200 na sat jurim kući. Neki nam i žele da se ubrzo ponovo vidimo, a ja, shvatajući njihove najbolje namjere, sa knedlom u grlu samo klimnem glavom, i olovnim osmjehom zamjenim riječi :“ Fala vam na svemu, ako je riječ dovoljna, a sad se ćerajte u pičku materinu i ne razvlačite, ja bih kući.“
Čini mi se da se i Lada sama od sebe opravila i spremno odgovorila na prvi kontakt ključem. Nikad nije brže išla nego u povratku kući, iako mi se činilo da su krivine duge kao noge Sneki Babić, ona ih je sa lakoćom savladala.
Približavali smo se rodnom mjestu, igra živaca već uveliko je trajala... A onda, osjenčeno proljećnim zalaskom sunca ukazalo mi se nešto što ni izbliza nije ličilo na moju kasabu. Ruševine , tragovi gusjenica po putu, rupe od metaka oko prozora na kućama... Još uvijek je narod pristizao iz zbjega, svako je nekog dočekivao, svako nekom išao u zagrljaj, čak i oni koji nisu imali nikoga, grlili su mačke i kerove kao da su im najmiliji, samo nek' čovjek nije sam.
Stigli smo pred kuću. Sve je zakrpljeno, negdje prozor iz dva- tri dijela, na onim stranama koje ne gledaju na ulicu- najloni. Istrčao sam iz Lade i utrčao u dvorište k'o Šiptar u poslastičarnicu, kleknuo i krenuo da ljubim stepenice kad me stari ščepo za kapuru:
-Šta radiš, budalo?!
-Ljubim, poželio se , ovako je i did!
-Jeb'o te did, on došao pjan k'o metla pa posrn'o, kakvo ljubljenje, tud' krmci 'odali do prije mjesec dana, aj 'diž se.
Usljedilo je mnogo življe pozdravljanje od onog ujutro.
Malo kasnije sam odlučio da vidim ima li mi drugara, i kad sam se popeo na uzvišenje kod njegove kuće, osvrnem se, i vidim kako život kao vodenični kamen i dalje melje bez prestanka, sve je bilo sravnjeno sa zemljom, a danas niču novi krovovi, nove kuće, neke nalik na stare, neke ne, mnogo ljudi više nema i Lada im vec na koljenima salutira, a život samo melje...
Буђење у касно поподне, борба са мамурлуком, главобоља, проклињање промотерки коктела од 15 динара и безуспешни покушаји да се присетиш шта се збило прошле ноћи.
- Уф, што боли глава... Колико је сати? 16:24. Шта је, бре, ово?! Где сам ја? ПАРКИНГ МАКСИЈА!? Ипак сам ја угледан грађанин, откуд ја овде? Зашто има оволико људи? Можда деле мед и млеко за џабе? Ево га неки летак, да видимо шта пише. О нееее... "Распродаја брашна, уља и прашка за веш са ЦД-ом Здравка Чолића. Специјални гост Иван Босиљчић, добићете аутограм и фотографију! Само за даме!" Има ли још нешто? Можда...
- Мама, мама, зашто је овај чика го? И зашто има нацртану пишу на стомаку?
Odgovor na ama bas svako pitanje novinara, od strane sportiste bilo koje vrste (fudbaler, kosarkas, bacac kladiva...) i profesije (predsednik kluba, sekretar, trener, fizioterapeut...).
Naravno, dalja konverzacija je tupo nabadanje najprostijih
izraza uz koriscenje neizostavnih termina - Forsiranje, Presing, Inicijativa, Imperativ, Respektabilno ...
Novinar: Jovane izgubili ste sa 6-0 od kojih su tvoja 2 auto-gola,Da li je situacija u klubu zaista toliko losa?
Jovan: Pa dobro lose je, to se odmah vidi,ali doci ce i taj cetvrtak...ovaj...videcemo...pobeda je nas imperativ...mlada je ekipa...
Novinar: Ivane, proslo je dva meseca, izbacen si bio iz kluba nakon pozitivnog doping testa. Pa jos i afera sa cerkom predsednika kluba,a s'obzirom da si polomio obe ruke u proslonedeljnoj saobracajnoj nesreci ne mozes ni da nastavis karijeru u tom klubu, ustvari ne mozes da nastavis uopste karijeru. Sta reci nakon svega?
Ivan:Pa dobro...
Oduzeo se u svakom smislu.
Propio se, ostao bez prebijene pare, deca ga se odrekla, žena ga napustila, a i pamet ga više uopšte ne služi. Potuca se po varoši i kao kakva avet nad grobljem bdi pred zatvorenim kafanskim vratima sve dok mu ne otvore ili ga ko od nadležnih ne pokupi.
Gotovo da ne jede, još ga samo gravitacija drži uspravno. Sve mu se izravnilo poprimajući finoću one simpatične cifre kojom se zaokružuje apsolut.
I baš poput nule koja kao cifra bez brojčane vrednosti sama ne znači ništa, tako i čovek sveden na nivo iste nije ni od kakve koristi ni sebi ni drugima.
- E, video sam Ivana juče.
- Stvarno, gde??
- Nećeš verovati...
- Pričaj! Bolje je, uspeo je, a?
- Ma kakvi... Bio je ispred fontane u centru. Jedva me je prepoznao.
- Ne pričaj! Kako da te ne prepozna, bili ste nerazdvojni?!
- Bili. Lepo kažeš. Kad sam ga video onakvog, neobrijanog i odrpanog kako vadi novčiće iz vode i trpa u džep, došlo mi je da zaplačem, veruj mi.
- Ivan sakuplja novac iz fontane??!
- Da! Ne pitaj me ništa. Sve bih dao da bude onaj stari, da nekako mogu da mu pomognem... Sve sam probao.
- Sveo se dakle na nulu!
- Na apsolutnu nulu.
Израз који се користи кад описујемо нешто, што и самом својом асоцијацијом изазива нагон за повраћање у нама, нешто што не бисмо споменули ни у лудилу, али смо сплетом околности били приморани да дамо свој суд у томе.
Да бисмо нагласили огромне количине негативности код тога, употребљавамо неки вид преувеличавања, говорећи да је то увреда чак и за тај неки друштвено одређени симбол за нешто лоше.
- Јеси ти гледао оног Ивана Ивановића? Па реци, каква је оно лешина, бокте? Никад веће срање од емисије нисам гледао.
- Брате, је л' ти срање ишта урадило да га вријеђаш поредећи га с тим?
- И то што кажеш..
--------------------------------------------------------
- Имао сам испит јутрос код Мирићке..
- Како је прошло? Могу мислит', ја још осјећам посљедице..
- Нисам могао да вјерујем која је то кобила!
- Надам се да си свјестан да вријеђаш кобиле тиме, оно се не може ријечима описати..
Poređenje koje slikovito opisuje stepen nečije zagriženosti i posvećenosti nekoj stvari. Prizetko, jelte, kako mu i ime kaže, je nus pojava danšnjeg društva, i genetski kod mu je bliži ptičijem nego genetskom kodu sisara. Evolucija je jasna, sisari se razlikuju od ostalih vrsta jer su nam date mlečne žlezde. Nadležnosti su podeljene, ženkino je da doji i čuva decu, mužjakovo da stiče i brine se o potomstvu. Kod sorte prizetka je to izmenjeno, tako da sa pravom možemo ovo poređenje koristiti u negativnom kontekstu. Elem, dobro dođe u situacijama kada vam nečija posesivnost dirne u živac ili vas dovede u iskušenje da mu sunete jednu očinsku zaušku.
- Šta si se uvatio za taj daljinski ko prizetko za testament, leptijebem da ti jebem! Jebo te Ivan Ivanović, puštaj Sportklub, ostalo mi samo Olimpijakos protiv Himkija da dobije pa da izađem!
--------------
- Daj vamo više taj smoki! Privatio si se za njega ko prizetko za testament!
-------------
- Duguješ mi 500 rsd.
- Šta be?
- Sredili smo 3 grama od kojih si ti sam ispušio više nego pola. Privatio si se za džoint ko prizetko za testament, nisam mogo ni pištoljem da ti ga uzmem! A lepo sam ti reko da ne mešaš sa Stomaklijom i da ćeš da se odneseš ko magare!
Израз којим се дефинише крајњи степен сексуалне среће једне девојке, врхунац испуњености и суперлатив задовољства раван оном оргазму који је синоћ доживела грлећи овог доктора за орално задовољавање партнерки и препуштајући се његовом опојном додиру, максимално уживајући у надљудским чарима које тако елегантно, уредно, с лакоћом, нежно али уједно и спартански, несебично пружа овај младић за кога се прича да му је свевишњи на рођењу рек'о да ће цео живот лизати пичку, а он то схватио као задатак који сада испуњава к'о шиптар корнет, дајући све од себе, на сву радост поменутих влажница. Осећај који у њој буди носталгију за младошћу и еротским сновима у којима је целу ноћ провела са својим тадашњим идеалом, недостижном пахуљом своје маште, Бред Питом, тачније испод њега. Али не, сада јој то не треба, жеља за прошлим временима компензована је неизмерном захвалношћу богу што је рођена на брдовитом Балкану, што никад и није могла упознати тог глумца који само својим постојањем ноћу пуни влагом душеке и кревете (па и оне брачне) широм планете, и тако пропустити ову курцем дану прилику. Јер, родио се један овакав дечко који шармом Џејмс Бонда осваја утврђена женска срца, један овакав јуноша који упорношћу ала Иван Босиљчић цеди баклавицу до последње капи сокића, а јединственим умећем, само себи својственим, ненадјебивим, сваком мушкарцу пожељним али недостижним, буди жељу за реваншом у женкама које овако одрађене обилују креотивношћу и надахнућем, те је сад, у односу на њих, Лиса Ан на ступњу мале маце која чучи у шупи и са страхом ишчекује улазак газде алкохоличара којем је фетиш фрљакање малих чупавих животиња о клизаво камење сеоског поточића.
После њега, макар само једне ноћи проведене с овим месијом, избавитељем целог опуса пичака овога света, оне се не осећају искориштеним, зајебаним. Напротив, у њиховој је утроби сада хиљаду лептирића који се крећу као да их наводи божански звук Орфејеве лире са расплављене пучине Егејског мора. Оне су у тренутној немогућности прављења било каквог чина, њихова освежена баклавица је у екстази, благостању и боли-ме-курац фази, али чим се опет запостави, упорно ће га тражити и свим силама бориће се за нови, још бољи индијски третман, у жељи за новим лизингом, у жудњи за још јачим контракцијама, у тежњи за новим цурењем, у настојању да само она буде победница.
Eclipse: Душо, 'оћеш да ти нацедим сока од ових поморанџи, да не пропадну?
debeli pacov: Може душо, ал' прво ја теби да покажем уметничку обраду цеђења сочног нектара из баклавице!
Eclipse: Хихихихи...
Pokušaj da se izvrda duže smaranje, o osobama koje nas ne zanimaju.
-E brate bio sam juče sa Ivanom jebačem u provodu, jel znaš ti njega?
-Valjda znam:
-A jel znaš ti kakav je on frajer, pa 10 pičoka se odmah oko nas skupilo?
-Pa valjda znam.
-A da vidiš kakva kola tera, nego jel znaš Milicu kuravu, što je Ivan opalio?
-Mislim da znam, valjda.
-....................?
-....................!
-E brate bio sam juče sa Jovanom u nekom noćnom klubu jel znaš ti njega?
-Znam valjda!
-Pa koji je tebi kurac, ti mene uopšte ne slušaš?!
-E puca mi i za tebe i za Ivana, Jovana, Peru, Milicu kurvu, tvoju kevu kurvu, tvoju sestru...!!!!!!!!
Primer tipične slave u Srbiji:
19-ti decembar, sneg navejao nekih 15 cm, ('ladno dete mu jebem) u kuci domaćina sve po propisu postavljen sto, na stolu kiseo kupus, turšija i sve ostalo sto ide uz rakiju staru 15 godina (racepila se) koju je tek natočio domaćin iz "ono" bure koje čuva za svadbu svoga sina. Naravno kao sto je i red sin slavi na spratu sa njegovim društvom ( da mogu na miru da jebu mamu "onoj" rakiji) a otac u prizemlju sa već učestalim gostima koji dolaze kod nas još od kad je Crvena Zvezda osvojila kup evropskih šampiona... Gosti se očekuju u 18h...
18:01h kuc kuc otvaraju se vrata ulazi kum sa ženom i dvoje male dece (tačan kao švajcarac, gde kum da zakasni)
Domaćin: oooooooooo kume a baš gledam na sat 18:01h, umalo te ne nazvah na mobilni da vidim što kasniš
Kum: Dobro veče dobro veče kume srećna slava, ma ova moja me zadrža ti znaš da ja nikad ne kasnim pogotovo kod tebe na slavu
Domaćica: Ajde ajde raskomotite se, sedite
(kum skida jaknu sedi, žena do njega a mali Lazar skida jaknu i pravac u uglu sobe drž' za vazu koju je majka kupila u Grčku kad su išli na more još 1981 godine)
Kuma: Lazo nee (trassss, puca vaza)
Domaćica: Jao Lazo sine jesi li se posekao? (a misli se: a sto nisi moj sve bi ti glavu lupala o frižider)
Kum: Kume jel' ovo ona rakija u ono bure do zid?
Domacin: Baš ta kume
Kum: Pa gde baš nju, znaš kad sam je zadnji put pio da sam udario u onu banderu ispred Slavkovu kuću, pola sela nije imalo struje 3 dana
Kuma (mrmlja): Vidi sad pa se opet oduzmi
Mali Laza već našao šrafciger i gura u trofaznu utičnicu, domaćica ugledavši to skoči sa stolice uzima detetu šrafciger iz ruku
Domaćin: Jao sva sreća pa sam juče isključio tu utičnicu ( briše znoj sa čela)
Kum: U bre kume pa deca su to... A Lazo Lazo jesmo se dogovorili da budeš dobar (nastavlja da ispija rakiju)
Na spratu kod sina već uveliko se pije druga flaša "one" rakije, tu je i Ivan sa svojom ribom koji pije kiselu vodu i sve mu neprijatno al' ne može zbog ribe, jedva je smuvao pre desetak dana posle x propijene noći zbog nje, i gde sad da ona vidi kako može da udari na ex litar belo i da ugasi sa pivo (takođe na ex).
Sa kompa već uveliko ide Đani (uživo) -Ja stalno pijem...
Domaćin mlađi: Daj brate Ivane koji ti je k...c nagriza ti jetru ta kisela, daj drmni makar jednu, nema smisla (nadovezuju se ostali drugari:
-Ajde brate samo jednu mojne da si sisa, vidiš Srećka drugi put ide da povraća al' nije sisica (Srećko nadahnut hvalom udara na ex još dve domaće)
Ivan: Ajde sipaj jednu, mada me nešto boli stomak ( grohot smeha u sobi svi znaju da je do ribe)
4 sata kasnije, ostali njih četvorica, Srećko (koji spava u sobi pored sa lavorom pored glave) , Ivan (koji je odvezao ribu kući i stigo za to vreme da se ubije ko mačka) , domaćin mlađi i još jedan drug koji pokušava u vrlo pripitom stanju da mobilnim telefonom upali klimu
Ivan: Brate nisam ja sisa neka hiiik..uf... pa da ne ispoštujem mog brata hiik...uff... idi brate donesi litar litar i budi Srećka ništa čovek ne popi...
Najveći zločin bez prosipanja krvi koji nekome možete da učinite. Pokazuje odsustvo empatije i sociopatsko ponašanje kod lopova. Adekvatna kazna još nije izmišljena ali meni prvo pada na pamet nabijanje na kolac. Lomača je možda bolja ideja, čisto radi ironije.
Padinjak, čeka se noćni. Vadim cigaru da se otresem osećaja da me neko gleda iz padinjačke tmuše i kapiram da mi nema upaljača. Uzela ga ona krava Ceca da zapali Kareliu Slims i nije vratila jebem li joj mater bangavu. Kucam poruku sledeće sadržine :
Ceco kurvo jedna jeftina što kradeš upaljače pričao mi Mare da saftaš kobas za medalju, zato sam te prošle nedelje i zvao na kafu. Ali onda si mi se smučila kad si počela da pričaš kako je Ivan Ivanović veoma duhovit, pravi šaljivdžija. Tu sam shvatio da nisi vredna ni za oral. Samo to sam hteo da ti kažem, nije u redu da ne znaš kakva si slina lopovska. A da svi znamo da gruvaš čarape u brus jer imaš male sise.
Izbeglički kampovi za one koji su imali rđava iskustva sa insektima.
Niko nije siguran!
Reci STOP nasilju!
Pauk Žota: E, drugari, aj dizbušimo sisu ovoj raspaloj i dumre.
Rovac Roki: Kolko je tebi dosadno, cc. Nema šta da radiš i samo bi da truješ ljude. Imaš li ti uopšte neki cilj u životu?
Stršljen Ivan: Mali, ne tučkaj ga. Nemoš da bodeš pa sad prodaješ muda za bubrezi. Pali! Ajmo momci!
Komarac Toma: Kolko si ti lud brate, hehehe. AE!
Rovac Roki: Šta je ono na nebu? Da li je ono ptica, da li je avion... Ne, ono je...
Osac Gile: Spremte se! Triii... četiriiii, našiljkaj sablju... polećemooooooooo...
...jato manijaka se ustremilo ka nedužnoj starici koja je presađivala difembahije...
Baka Ruža: UPOMOOOOOĆ!!!
:let se zaustavlja na 2 cm ispred obraza, pauk iskasapljen:
Atomski mrav: MUUURŠ ODAVDE, detevijebemupičku!!!
... osujećena armada je automatski promenila kurs i pobegla...
Baka Ruža: Oo, hvala ti junače! :cmok međ' antene:
Atomski mrav: Nema na čemu, nego :pogled ispod obrva: skidaj gaće, BABA!!!
Džaba škole, fakultetska diploma, džaba putovanja, kursevi i seminari, poznanstva sa poznatima, pun džep love i firmirana odeća, pozlaćen ručni sat, zlatna igla na kravati. Neke ljude i njihove navike ne može promeniti ni smak sveta.
- Sinoć sam bio kod Jokse na večeri, došao i njegov komšija Slava sa ženom i sinom Ivanom, sećaš ga se, otišao pre pet godina za Ameriku na specijalizaciju.
- Naravno da ga se sećam, mali Ivan, koliko smo samo puta išli svi na pecanje, pa na uranak! Ej, Amerika, mali je baš uspeo u životu!
- Pa, sad, sa neke strane i jeste, eno, parkiran Audi u njihovoj garaži, ali samo do pola...mala im garaža za onoliki auto...
- Kako to misliš sa neke strane, šta mu fali?
- Znaš kako kaže naš narod "magarac u Carigrad, magarac iz Carigrada"...sinoć ga gledam i ne mogu da poverujem, jede sarmu kao kad je bio klinac, u desnu ruku viljuška i kažiprstom leve ruke gura sarmu na viljušku!
Znak da si daleko dogurao ako si funkcioner u opštini, doktor ili nešto drugo.
Mare: Čovece sta si to radio sa nogom?
Ivan: Ništa, malo uganuo, išao sam kod ovog našeg lekara, on kaže da moram malo da mirujem, sutradan sam išao u Beograd kod nekog specijaliste na Banjici, gore sa sprata, rekao mi je da moram da nosim ovaj gips mesec dana...
Mare: Ma čim je taj sa sprata rekao da nosiš gips mesec dana onda ne brini.
...
Zoki: Jesi izvadio papire za pasoš?
Aca: Nisam, ne mogu da se izvade dole na šalteru, mora da se ide gore kod onog na sprat.
Zoki: U pa to su neki mnogo bitni papiri kad mora na sprat.
izraz koriste nasi sportisti kada postignu dobar rezultat na nekom takmicenju.
Novinar: kako ocenjujete igru u dosadasnjim kvalifikacijama?
Marko Pantelic: da nam je neko ponudio posle tri odigranih utakmica mogucnost da u zadnjoj utakmici izborimo plasman u baraz, narocito posle Djenove, sigurno bismo prihvatili.
Novinar: ostvarili ste neverovatan uspeh, sta je bilo presudno za dobru igru nase reprezentacije.
Ivan Miljkovic: Uspeh koji smo ostvarili je vanserijski. Da nam je neko ponudio pre pocetka prvenstva ulazak u polufinale, uopste ne bi razmisljali da li da prihvatimo.
Novinar: gospodine Ivkovicu, koji je glavni razlog slabe igre nase reprezentacije?
Duda: mislim da je u pitanju bila disciplina. Da nam je neko ponudio...... bolje necu o tome.
Štimac je veoma poželjan lik u društvu, nije nešto koristan, niti ume bilo šta da radi kako valja.
Ali sa njim je svaki posao lakši i uvek je tu za društvo, nije bitno u kolika govna treba da zapadne.
Vrelo avgustovsko popodne i cepanje drva
- Au život mu jebem jedva 4 metra nacepasmo, a ima jos 2 puta toliko.
- Ma beži, uključio amer HAARPA jebo nam majčinu.
- ALO ŽENO, DONESI OVAMO 3 LADNA ZAJEČARCA.
- Dobro si se setio posle 2 sata.
- Je li, gde je Štimac?
- Ko bre?
- Ivan budalo, znaš ga od 3. srednje.
- Ma daj gde ćeš njega ima da promaši ceo panj stopalo će da odseče.
- Ne treba nam da cepa, znaš prošli put kad smo igrali 3 na 3 u po gajbu, i gubili smo 7 koševa, pa kad je došao on da navija kako smo ih otesali.
- E jes pozitivan majku mu.
- Daj zovi ga uz njega ćemo čas da icepamo ostatak.
Svi su najverovatnije čuli da su naša prezimena nastala po imenu nekog od prvih u toj porodici odnosno začetnika te porodice iliti familije .Ukoliko vam je prezime nešto cudno znate ko je kriv....
U školi na času istorije pričamo o pomenutoj temi .....
Nastavnik-E pa deco kao što sam rekao vaša prezimena vuku korene još od najranijih ljudi koji su vam čukun čukun čukun ...dede!
Evo npr. Ivanoviću tebi se taj predak sigurno zvao Ivan ,onda tebi Milovanovićeva-Milovan ,tebi Miloradoviću-Milovan......
posle nekoliko trenutaka pita dečak koji se preziva Kenjić o poreklu svog prezimena odn. kako se zvao njegov predak....Profesor:E pa deco pisite naslov Borba protiv Turske najezde...,ko nije na času...
Iako nastavnik nije dao odgovor moguće varijante imena su KENJAC ,GOVNAD ,SMRAD.... ili je čovek imao problem sa čestim dugim nuždama.......
Izraz koji se koristi da bi se osobama koje hoće da se pokažu pametnijim nego što jesu ukaže na to da nisu uspele u svojoj nameri. Tj. smaraju slušaoca.
Koristi se u svim krajevima Srbije.
PRIMER 1
Darko: A brate 100 godina te čekam,gde si do sada ?
Meda: Nemoguće je da ti mene čekas toliko dugo, jer čovek u Srbiji prosečno živi 75.8 godina....A mi se znamo od tvoje 7. godine, a i tebi je tek 24. godina, a...
Darko: Medo ne tupi ga !
PRIMER 2
Marinko:Gladan sam, mogao bi vola da pojedem.
Ivan: Pa to nije fizički moguće jer volovi u proseku imaju od 300-900kg, a ima i onih koji guraju preko 1000kg, čak i kad se ispeče pa se dobije polovina njegove početne težine, što je opet minimum 150 kg, što i nije vo, nego tele, ali nebitno. Hoću da ti kažem da...
Marinko: Ma bre ne tupi ga !
Poslednji očajnički vapaj svakog neospornim argumentima pobeđenog nacionaliste i kvazi vernika koji drži do sebe. Kada izbegavanje i skretanje sa teme više ne pomaže, ovo ostaje poslednji čvrsti stub odbrane. Sledeći stupanj je obično psovka ili kletva (u stilu mnogohvaljenog kneza Lazara,koji je bio jedan od prvih korisnika ove ,,delotvorne" metode kod nas).
1389. godina
Vuk Branković: Lazare, nemoj biti sebičan i tvrdoglav, poginućeš, a sa tobom će propasti ovo malo što je ostalo od Srbije! Turska vojska je pritisla Kosovo, ima ih bar pet puta više nego nas. Ti ne barataš više Dušanovom silom. Urazumi se!
Lazar: Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja me prati, nego po tome koliku svetinju branim!
Vuk Branković: Sve je to lepo, kneže, ali mani se praznih reči i jeftine demagogije. Pogledaj oko sebe. Marko, sin silnog kralja Vukašina, davno je već prihvatio vlast sultanovu, baš kao i Konstantin Dejanović. Njihov narod sada mirno seje pšenicu. Ne kažem da ne treba udariti na Turke, ali sad nije pravi trenutak! Hajdemo pred noge Žigmundu, nek on sačuva našu krunu!
Lazar: Ne tripuj, Vuče. Mirno seje da bi mogao mirno da robuje. Takvog se mira moramo čuvati. Oni su prodali veru za večeru! Izdali su Hrista za činiju Muratovog pilava. Sutra ćemo se pričestiti, a onda ćemo napasti Turke. Ja imam Miloša, sivog sokola kakvog u čitavoj sultanovoj vojsci nema!
Vuk Branković: Miloš ne vredi koliko i dvanaest hiljada ljutih oklopnika sultanovih. Zašto odmah ne napadneš, ako napasti moraš? Prednost poznavanja terena je na tvojoj strani.
Lazar(u sebi psuje Vuka, secka ga na komadiće, onda pravi malu pauzu, razmišlja, pa progovara mrtvačkim glasom): Ko ne dođe u boj na Kosovo...
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
2010. godina
A: Ma sve pedere treba poklati ili poslati u zatvorsku ćeliju sa crncima! Bolesnici! To je neprirodno, nije u skladu sa nebeskim zakonima Božijim!
Ivan Karamazov (citirajući Diogena): Izvini, kad si ti sišao sa neba?
B: Šta kenjaš bre, pa da li je normalno da paradiraju po gradu, šta ako ih neko dete vidi? Sad je bila godišnjica odbrane Beograda, šta bi rekao Gavrilović da zna da pederi paradiraju gradom?
Ivan Karamazov: Šta bi taj isti major Gavrilović rekao gledajući razbijanje i pljačku imovine države i poštenih ljudi? Muka mi je više i od dece i od vašeg ,,patriotizma".
A: Ma Mladen kaže da neće biti parade. To nije hrišćanski. Čekamo ih.
Ivan Karamazov: Mladen je bahati kreten. Vi pozivate na ,,uključivanje mozga", pa uključite ga malo sada. A hrišćanski je svakako povrediti čoveka jer ima drugačije stavove od vas?
A i B(u glas): Ma i ti si prodao veru za večeru! Ustašo! Jebao te Tito!
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.