
Izraz koji se razlikuje od klasičnog "ko ga jebe" u tome što ovo više ima značenje "ko me jebe što nisam mislio", "šta da se radi" ili jednostavno "jebi ga". Neka vrsta miksa tih izraza.
Kratko i jasno: uzrečica kojom izražavamo naše mirenje sa situacijom, koja nije baš povoljna po nas.
- 'Oćeš 2 hiljade odma' ili ćeš da pričekaš prvi? Dobićeš duplo.
- Daj te dve hiljade, ko ga jebe...
----------------------------------------------------------------------------
- Trudna sam. Što ne koristiš kondom kad znaš da smo sirotinja?
- Ko ga jebe... Neće biti baš k'o Dačić, al' othranićemo ga nekako.
----------------------------------------------------------------------------
- Glas za nas je glas za spas!
- Onda ću glasati za ove druge, ko ga jebe.
Ovaj stil izgleda ovako:
Gosti i domaćin svi sednu samo uz jednu ivicu stola (jednu od dve duže), a eventualno neko sedne uz susednu manju ivicu.
Poreklo imena:
Komisije za ocenjivanja studenata, kandidata za razne disertacije i bilo koje komisije uopšte, na primer oni likovi što sede na izbornim kutijama, uvek sede uz jednu ivicu stola, a nasuprot njih sedi kandidat ili neko drugo živinče.
Najčešća upotreba:
U filmovima i serijama, gde kamera zahteva da se scene sa stolom snimaju tako, da bi se videla lica svih glumaca. Žešće retardirani način raspoređivanja ljudi na sceni koji malo veze sa životom ima.
Sličnost:
Ovako se u filmovima sedi i za kaučem i u dnevnim boravcima, i tamo niko ne pokazuje leđa kameri.
Primer iz života:
Kad se na nekoj slavi isprazni cela ivica stola, pa onda najčešće domaćin sedinja na jedno od ispražnjenih mesta, da se ne bi stvorila ispitna atmosfera u kojoj se naredni gost stavlja u nelagodnu situaciju studenta na ispitu. Ipak, dok ne dođe taj neki gost, domaćin preuzima ulogu studenta, al njemu nije nelagodno, on je i onako puko pare za proslavu.
Stepen više od superlativa u hrvatskom jeziku, koji se često koristi u svakodnevnom životu.
- Danas je Ivica Kostelić u spustu bio fenomenalan devetnaesti!
- Nakon odlične igre i totalne dominacije na terenu i potpune kontrole lopte naši su izgubili samo 5:0
- Od ostalih vijesti možemo reći da je Novak Đoković osvojio turnir Australian Open, ali je mnogo važnije za istaći da mu je naš sokol Ivan Dodig jedini uspio oduzeti jedan set, tako da je trofej nepravedno otišao u ruke Đokovića!!
Наравно да јесте, само се ограђујем.
Користи се често на почетку филмова пародијског садржаја којим јебете мајку стању и постојању неких сфера живота, али се тужба од стране гована избегава оправдањем да изражавате свој уметнички став.
"Садржај овог филма је изражавање уметничког става. Филм нема за циљ да вређа икога, а свака сличност са стварним личностима је ненамерна."
Гробар: "Ват ар ју дуин, бејби?"
Јела Кера: "Па снимам нову песму која има... овај, тако... сескуалност и још сескуалности и говори о љубави, ралности и у споту по мене долеће моја љубав која је макенен на дузи која иде из облак и спусти се, а ја га мазим и пазим, док ми лева усмина мог сескуалног орган вири из гаћица Долче Вагина нове колекције лето-самр 2012-13."
Ивица Пашчић: "Ви'те ш'о имам ново бицикло!"
Иванко Босиљак: "Молим Вас, не обраћајте се дами без поштовања, ја сам дошао авионом да заштитим њену част и пропустим који леп тон њеном срцу из најдубљих делова моје душе!"
БЗИИИИНГ
Ајс Нигрутин:
"Из будућности дош'о да вам јебем матер,
са'рањујем зиљ к'о грађане шалтер!
Вадим дематеријализатор да јебем вас у педу,
Кад оплетем по вама, биће све у реду!"
БЕНГ!!!
Ајс застаје, иза њега се кроз рупу у његовом стомаку види сачмара која се пуши у рукама заштитника животиња и најбољег кувара за сарме од панди - Вука Појовића, који, под пуном шварценегерском ратном опремом изговара: "Ја. Животиње. Штитим."
Crv koji se odnekud pojavi i raste i raste i počinje da vas truje, budi iz spokojnih snova i razmišljanja, uzrokuje konflikte sa sobom i okolinom... a sve bez ikakvog opravdanog razloga, jer 'to' nešto je jednostavno domen fantastike. A, ipak, plašimo se...
Prijem, recimo kod Karađorđevića, i vi nekim čudom uspete da se nađete među elitom. Tu se dobro provodite, klopate, cirkate, razmenjujete broje telefona (ne i same telefone - to bi već bilo...), na prevaru kresnete neku starletu, i kao vrhunac svega Toma i Ivica vas pozovu na dimić uz koji se do jaja raspričate o muzici, filmovima, filosofiji, duhovnosti i vi, hteli to ili ne, skontate da su oni, zapravo, sve vreme bili i ostali nenadjebivi kuleri!
Jedan od najoriginalnijih i najsmešnijih skećeva u istoriji srpske televizije. Ovo je bila lutkarska predstava i glavnu ulogu su imali srpski politićari. Uglavnom se svodilo na to da se u epizodi ista fora ponavlja 500 puta, samo drugi ljudi izgovaraju, a da se Labus nervira. Međutim, iako ovo zvuci u teoriji glupo, u praksi je ispalo fenomenalno!
Koštunica: Halo... Ah, pa to je opet onaj gospodin... Pa, nosim sivo odelo... Molim...? Ah, bele su boje, ali nisu tesne. Pobogu, pa vi teško dišete...
Dačić: Od toga se suši kičma!
Labus: Šta vi lupetate?! Pa vidite da je to neki...
Dačić: Suši se kicma i kovrdža se kosa!
Labus: (Koštunici) Aman, čoveče, prekinite, vidite da je to...
Dačić: Suši se kicma, kovrdža se kosa, krive se zubi i deci raste rep!
Koštunica: Ah, veza se prekinula... A ja nisam shvatio zašto gospodin zove...
Vuk: Gospodine Labus!
Labus: Marš bre u p***u lepu materinu!
Vuk: Pobogu, ne znam da li ste tu ili niste...
Labus: Sad sam nabavio ovaj teleportator, mogu njime da vas pošaljem u... Gde god oću! A vi me samo za*ebavajte, pa ću vas pošaljem u p***u lepu materinu, pa će se vratite na kukovo leto! (upire teleportator u Vuka i ovaj nestaje)
Koštunica: Ah... Dobar dan...
Vuk: (stvori se) Dobar dan.
Koštunica: Ah, kako ste se vi stvorili?
Vuk: Gospodin Labus me je teleportovao u drugu galaksiju.
Koštunica: A je li gospodin Labus tu?
Vuk: Ne znam, nije hteo da mi odgovori.
Dačić: (iz kabine) Stvarno nije u redu, gospodine Labus, što vas svaki put kad vas vide pitaju da li ste tu, jer kako da im odgovorite ako niste tu?
Labus: A kako bi bilo da se vi malo nosite u p***u lepu materinu?!
Šešelj: Ne znam šta znaci ovo, daju mi papire na Hrvatskom!
Prevod: Vojislav Šešelj, ne znaem što znaci ovo, daju mi papire na Krvatskom.
Milošević: Sad ću ja da pitam... Tuto, šta znaci rec "milokliz"?
Prevod: Tuto, što znaci riječ "milokliz"?
Tuta: (pušta vodu) Ostav'te me bar ovde na miru idite u p**** lepu m*******!
Prevod: Tuta, ostav'te me bar ovdje na miru, ote u pizdu lijepu materinu.
Kaseta: Olovka je na stolu. The pencil is on the table.
Velja: Kako je znao, majku mu j***m!?
Vuk: Vidiš, Veljo, tehnika je opet napredovala.
Velja: E, pun mi je k***c tehnike! (podiže olovku)
Kaseta: Olovka je iznad stola. The pencil is above the table.
Velja: Jesi čuo ovo, Vuče!?
Vuk: Veljo, ovo je sumnjivo. Ponovo nas posmatraju...
Velja: Ma mogu da mi p(piiiiip)c ti sto nas posmatraju u paketu sa (piiiiiip piiiiiip)!
Vuk: Hoće da nas prevedu žedne preko reke. Ju vont tu translejt as trsti akros d voter!
Kaseta: Lekcija 25, u kozmetičkom salonu. (Velja i Vuk se hvataju za glavu) At a beauty center.
Vuk: Veljo, znaju i za kozmetičara!
Velja: Izvol'te, šta ćete popijete, idi u p***u lepu materinu!
Koštunica: Pa... Nešto osvezavajuće...
Velja: Osvezavajuće?! Šta ste vi, bre, neka baba Simana? Popijte jedno pravo piće, koji k***c! (sipa im piće, oni popiju i padnu u nesvest)
Velja: Drma, a? Pa to je domaća, majku ti j***m! Kad sam je pekao cela ulica je halucinirala od isparenja. Četr'es ljudi prijavilo da je videlo boginju Šivu!
Stigao si pred cilj. Fali ti još jedan korak do njegovog ostvarenja. Onaj najteži korak kao iz sna dok bežiš od nečega a postaje sve teži i teži dok te želja za begom guši sve više.
Lava pakla koji si preživeo u minulom periodu pokušava da sagori poslednje atome istrajnosti. Umoran si. Pomešana su ti osećanja. Pitaš se da li to sve više ima smisla. Sve ti češće u glavi odzvanja Neki kažu da je borba samo predigra za propast.....
Pogledaš se u ogledalu i upitaš “Zašto baš ja? Zašto se uvek od mene očekuje da istrajem? Zašto se na mene oslanjaju?”. Ali ne brini, nisi jedini. Oko tebe su primeri smrknutog lica i bledog pogleda u daljinu koji nisu ni pokušali, za koje je vidikova linija ivica koja deli Zemlju od svemira. Zar ćeš da budeš kao oni?
Klupko je umotano onoliko koliko je mačka nespretna. Kada znaš gde je zlatna žica, lako ćeš kopati. Ali nemaš detektor metala, cvrc, šta sada? Ne paniči, saberi se. Prekopao si dosta, ostalo ti je još malo. Ni Rim nije sagrađen za jedan dan. Seti se šta si sebi rekao na početku. I Tim Robins je morao kroz govna da izađe napolje ali je na ista zaboravio kada je ugledao polje.
A onda kažeš sebi .....Imam serum protiv toga, formula je volja! Je l' si tri meseca gulio stolicu da bi se sada dva dana pred ispit olešio od alkohola i sve upropastio? Je l' si dva meseca gulio palčeve pišući sms-ove i izigravao bolesnog majmuna pred njom a da je sada oteraš u pičku materinu jer te je ispalila zbog drugarica? Udahni duboko. Izbroj. Izviči se u jastuk. I zadaj poslednji udarac.
Из песимизма у оптимизам, и тако у круг. Нешто попут кружног саобраћаја. Јер живимо у земљи где ни канцер не мош' добити за џабе, добар дан није испод 50 еура, а ни поп се више не крсти три пут' - мрзи га.
Цитирам: "Сви они Који су манипулисали народом да би рушили Југославију Биће ухапшени."- Рече Слоба и оде у Хаг... Тад је ваљда све и почело да иде низ брдо, али баш низ брдо!
Има једна, не тако стара изрека, која каже: "Све је исто само њега нема". Тако некако, сјаши курта да узјаше мурта. Један лопов оде а други дође...
Рецимо да сад живимо у једном мраку демократије, како ли сам се већ једном приликом лепо изразио, где свако понаособ може да искаже своје мишљење и при том строго одговара за исто јер је у већини случајева против владајућих интереса. А тај интерес јесу паре, паре, паре, паре и само паре. Кога у данашње време боли патка што Србија нема излаз на море, што се државом креће 500.000 непријављених кинеза, и што се Адам и Стева јавно јебавају у паркићима. Јебе се њима за то, битно да је лова до крoва, да се возе нова кола, и веселите Боже...
- Жено ђе даљински...?
- Немам појма драги.
- Како немаш појма, јеси малопре гледала Сулејмана? :Јебо те Сулејман да те јебо: Вид срања, шта ће у фрижидеру? Ето да не одох по пиво, осто би и без овог...
:клик:
...Веш машина живи дуже уз калгон; Шта раде Петровићи, Избор је увек ваш - Војвођанска Банка Србије...
...Извините због прекида програма.
- А ја мисл'ла, АЈАОООО, ААЈЈААООООО...
- Веки у програму смо!
- Агхм, хмм.. Добар дан поштовани гледаоци, ја сам Весна Божовић, а ви гледате најважније вести:
- У селу Бабин Венац код Забрдњих Толаца одмах изнад Мрке Чанговије силоване две девојке по занимању проститутке. Полиција обуставила истрагу одмах након позива премијера Ивице Дачића; Евро ојачао наспрам динара за 0.4%; Министар одбране и први потпредседник владе Александар Вучић најавио је ново инвестирање у Србији, Азербејџанске компаније "Калах" која се бави производњом радиоактивних калашњикова; На граници Хоргош ухапшен Т.В. припадник клана Пендрек Сити, због нелегалне производње наркотика. Ивица Дачић спречио хапшење телефоном; Евро ојачао наспрам домаће валуте за 1.3%; Пензије се неће исплаћивати до даљњег, Кркобабић тврди супротно; Навијачи Црвене звезде опет појели говно, док су навијачи Партизана добили по њоњи, Евро ојачао за 0.6%; Време местимично облачно са повременим пљусковима, притисак избад нормале, температура 23 С.
- Гледали сте најважније вести. Пријатно и хвала на поверењу!
- Који курац палим тв кад је увек исто, мере бити само горе а бољитак само да сањамо,... Жено кад почиње Сулејман!?
Iliti kako je naš narod odmila zove- Ceca. Jeste, to je ona gospodja što je navodno bila zatvorena u kuću mesecima zbog pronevera nekih, šta ti ja znam, ali je ipak nekim čudom za to vreme bila vidjena van svoje "zatvorske ćelije" i to u društvu premijera Praseta.
Gde nastaje problem? Problem je u tome što je ovaj narod, mnogo, iz nekog razloga, voli, i pada u trans čim se pomene to "Ceca", i automatski tim stavljaju do znanja da ovde nema mesta za Karleušu. I što je još gore i oni koji je ne vole baš nešto preterano, moraju da odu na jebeni koncert, samo da bi posle stavili status na fejsu tipa "Kako je bili, sinotj ludo na Ceci, extra provod, ijao! Volim ukus tvog djona cak i kad na njemu donosis mi nju :ispod link pesme:". Klasično pomodarstvo.
Povrh svega, razni menadžeri, piarovi, i ostala muda, su uvidela kako mogu da uzmu koju kintu više, te je krenula turneja po svakom gradu, na po barem 2-3 mesta. Grad oblepljen nekim plakatima, na kom su informacije o koncertu, onda bilbordi, reklame na kolima i tako dalje. I sve to obično mora da se održi na lokalnom fudbalskom stadionu, jer gde ćeš bagru nego na stadion. Ali, na stadionu, po difoltu, mora da bude bar neki problem i da se na dotičnom nešto sjebe, i sada ti gorepomenuti piarovi nas uveravaju kako će sve proći u najboljem redu, i da će šteta, ako je bude, biti minimalna, po njihovim rečima, 0,0001%. Mo'š misliti.
I kao šlag na torti- njene pesme. Prvo što ja pola reči ne razumem u pesmama, možda sam nagluv, nemam pojma, ali drugo je da su pesme čiste nebuloze, kontradikcija, paradoksi i ostale zajebane reči koje imaju veze sa tim. A kako sam bio primoran da poslušam nekoliko pesama sa novog albuma, sve nešto vuče na špansku seriju.
"... a od sebe sam bila starijaaaaaaaa..."
Au, Ceco brate, pa ovo ni u španskoj seriji nema.
Definicija je napisana za mizantrophy
Izraz koji najbolje opisuje stanje muskaraca u ranom tinejdzerskom periodu (period ranog masturbizma), koji tada u sklopu budjenja hormona u organizmu, koji prati i rast dlaka, pocinju da lete okolo pipkajuci sve svoje vrsnjakinje, koje mahom nemaju razumevanja za njihovu boljku...
Pracenje misli jednog hormona u patikama:
Ivica: "Sto je dobar ovaj eurokrem, pitam se kako je dobro mazati eurokrem po zeni, mmmm, sigurno je dobro pipnuti zenu, hmmm, da li cu ja ikad pipnuti zenu?ma hocu sigurno, valjda, mozda, nekad, ma da... Opa vidi Minu, danas je prvi put obukla brus, to mora da vidim, ma mogao bih i da pipnem... ma idem to da pipnem, uf jebemti glupi eurokrem sav sam se umazao..."
Godine kojih se u Srbiji sve manje ljudi seća, ali to ne smeta evropejskim strankama da Srbe podsete. Pred izbore. Svi mediji svojski pomognu, da Srbi više nikad ne posrnu. Inače, veoma rastegljiv pojam, koji važi samo za one koji nisu Tadiću i ostalim "evropejcima" u milosti.
Trenutno srpski evropejac veruje da je "devedesetih" samo Šešelj bio na vlasti, a Koštunjavi mu je bio omiljeni opozicionar ("jedina stranka čija su saoštenja išla na RTS-u"). Dačić je i onda bio za politiku Mira, kao i Milutinović koji se nije mešao u svoj posao, ali ga nešto prozivaju u Hagu. Sloba... ko to beše? Onaj radikal što nije hteo dobrovoljno da se uhapsi, pa umalo da ostanemo bez 100 miliona baksi američke pomoći?!
Tehnika graviranja pokorne površine, kao što je drvo ili linoleum. U procesu se prvo stvara crtež na običnom papiru. Zatim se crtez lijepi na medijum, i kopira na nj uz pomoć indigo papira. Kada su linoleum, drvo, ili ljudska koža iscrtani, rezovi mogu da počnu. Dleto se zabada u jednu od ivica i pocinje da je prati. Istanjena metalna noga dleta se izvlači iz jedne brazde i zariva u drugu kao testera dok pravi rovove i jarkove u materijalu. U toku ovog procesa, prvi viškovi originalnog materijala se zgrušavaju na površini, i odbacuju kao zgomilana prašina. Nakon što su konture djela izorane, na red dolazi obrada unutrašnjih djelova cjelokupne slike. U duborezu, krajnja primjena izrezbarenog linoleuma, ljudske kože, ili drveta, je stvaranje maske od istih, koja će moći u više navrata da se koristi za presliakvanje i štampu željenog crteža umjetnika. Da bi se ovo postiglo, sve površine koje se žele preslikati, ostavljaju se netaknute, dok se šuplje površine izdubljuju. Tako na primjer - izdubićemo oči, ali ćemo nos ostaviti netaknutim. Udubljenja moraju biti duboko razrivena, da bi se izbjeglo njihovo slučajno preštampavanje. Naravno, mora se voditi računa da se površina linoleuma i drveta, dakle čovjeka, ne probije dok bušite po njemu kako bi stvorili svoju sliku. Površina mora ostati živa i funkcionalna, kako bi bila upotrebljiva za stvaranje ovih jednostavnih, ali dopadljivih, i nadasve jeftinih umjetničkih uradaka. Na kraju, tako dobijene izrazite površine se premazuju bojom, recimo tušem, i metodom utiskivanja preslikavaju na nove podloge, uglavnom na čisti debeli papir. Ovako dobijeni posteri se prodaju po cijenama pristupačnim i osobama slabije platežne moći koji osjećaju ljubav prema umjetnosti i ljubav uopšte.
Nakon duže upotrebe, recimo od hiljadu primjeraka, medijum propada. Za pravilno odlaganje, prije potpunog odbacivanja sipati jedinjenje na bazi soli u sve otvorene pore, radi brže razgradnje štetnih maziva.
Produkt nastao uticajem globalne političke situacije i umetničko-estradnih programa na prosečnog seljaka u Srbiji. Ogleda se u davanju imena poznatih političara i umetnika domaćim životinjama.
A ovaj crni jarac deda?
To je Barak Obama, crn a vlada dvorištem.
A ova crna i bela koza?
Ova crna je Kondoliza a bela Karleuša, vidiš kolke sise ima!!
A ovaj šarplaninac?
To je Ivica. Pravi plicajac. Čuva dvorište. Niko ne mož preko tarabe da uviđe...
A ove kokoške?
E to su ti brale radikalke. Opozicija.Po ceo dan nešto kokodaču a niko ih u avliji ne ferma. Eto ona deblja je Vjerica, a ove dve mršavije su Jovanovićka i Pop -Lazićka...
Nešto što je uvek bilo lepše i zanimljivije od samih igračaka.
Baš kao u stripovima slike na kutijama od igračaka su uvek bile “realnije” ne samo od igračaka nego i od same realnosti. Boje su lepše i življe, oružje svetlucavije, vatra iz motora borbenih aviona je prava vulkanska erupcija, junaci su mišićaviji, rane su bez krvi, govor lica i tela potenciran do granice da već na prvi pogled “glasno čujete” šta junak poručuje. Bitke koje su se u stvarnosti dešavale na desetine kvadratnih kilometra znalački su “sabijene” na karton dimenzija 30x30 cm sa jasno vidljivim vođom koji energično i strogo poziva u napad i još mnogo toga što i sami znate.
Nažalost, sve ovo otkrijete kad otvorite kutiju i iz nje izvučete gomilu dvobojne plastike neprijatnog mirisa, oštrih i nedovoljno obrađenih ivica, neanatomski malog broja osakaćenih zglobova, lako lomljivih okrajaka i ukočenog lica i pogleda.
Kao i uvek, lepota je najlepša i najzanimljivija dok je još skrivena.
Sharon Stone i Michael Douglas su nam to najbolje pokazali. Ili možda nisu?
Overiti suparnika u igri žmurke.
Overiti suparnicu.
- Vanja, iza drveta si, Vanja vidim te! Pu Vanja! Pu Vanja!
- Brate, već dve nedelje spremaš ispit sa Marinom. Beše li nešto? Gukni!
- Gde nije, zapljuvao sam je još pre tri dana.
- Mile, šta rade ovi tvoji ludaci iz računovodstva, da ne igraju žmurke možda?
- Kakve bre žmurke, odakle ti to? Pauza je, čitaju novine.
- Jbg, malopre sam čuo kako neko viče: "Pu Aca, pu Ivica, pu Ana..."
- Polupao si lončiće!
Zadnji vezni šank linije. Vezivno tkivo koje od prčvare pravi kafanu, od bircuza bistro, od lokala sa šankom i stolovima mesto koje ima dušu - ona, a ne neka druga. Nije to zanimanje, ili profesija, ili nadimak - to je status.
Znaju da budu i čovek, i žena, ali ređe. Odavno su ušli u popis inventara svog omiljenog bara. Stolica, ili čaša i pepeljara mogu da fale, ali barske mušice ne - uvek su tu. Konobar i ne pita, nego nosi. Često imaju i svoju teku u kojoj su stotine recki neplaćenih pića. Ipak, ko je sad taj gazda da postavlja pitanje kad je on šesti vlasnik u poslednijh 20 godina, a barska mušica pamti vreme dok se zidao lokal. Voli da popije, ali ne uvek. Za partiju domina je tu, šah, karte, samo reci.
Krenuo je jednog dana kao student možda u biblioteku, i navratio. Otad, svakog dana je išao u biblioteku i navraćao, sve dok nije prestao da ide u biblioteku i dolazio samo na svoje omiljeno mesto. Posle mu je bibliotekar donosio knjige tamo...
Sedi gospodin je sedio za šankom. Ispred njega je bila čašica vinjaka, rubinovog! Glatke sveže obrijane brade, ali naboranog lica, sa tamnosivim perfektno čistim odelom ispod kojeg se nazirala blistavo bela košulja, očiju uperenih u ugao šanka, oštrim pogledom je cenio da li se ivica oštetila tamo u ćošku - juče nije bilo tako.
- Piće od gospodina za vas.
- Kog gospodina?
- Onog tamo za stolom.
Uzeo je svoj vinjak i nazdravio. Čovek je ustao od svog stola i zauzeo mesto pored sedog gospodina.
- Izvinite, već par dana dolazim ovde i svaki dan ste tu. Da niste možda vlasnik?
- Ha, ha...ne, ali upoznao sam ih nekoliko u zadnje četiri decenije.
- Dugo dolazite ovde.
- Prilično.
- Mora da ste štošta doživeli ovde.
- Kad bih ti pričao, ne bi mi verovao.
- Imam predavanja tek za tri sata.
- Znaš li ti da je ovde, u ovoj kafani, tamo kod onog stola, počela priča o svrgavanju Miloševićevog režima?
- Svašta? Stvarno?
- A je l' ti iko rekao da je ovde za ovim šankom dogovorena titula prvaka one godine kad je Obilić osvojio?...
Priče su se smenjivale jedna za drugom. Student je pažljivo slušao i naručivao vinjak za vinjakom. Tri sata su stala u minut.
- Jao, moram da idem.
- Samo idi, i ja ću brzo. Ni zdravlje me ne služi k'o nekad.
- Šta je?
- Ko će ga znati?
Razgovor je završio. Student je došao i sutradan, ali sedog gospodina nije bilo. Dolazio je par dana, ali gospodin se nije pojavljivao. I konobarima je bilo čudo zašto ga nema. Posle mesec dana, toplog majskog jutra ušao je u bar i seo na ono mesto gde je sedio sedi gospodin.
- Jedan vinjak molim vas!
Barska mušica je rođena.
Ulitimat domaćica, sa svim pečevima, DLC-ovima i ekspanzijama. Ne samo da mesi sitne, srednje kolače i torte, uključujući i Vasinu, suče kore za pitu i puni paprike, siri sir i kiseli mleko, nego i mesi pravi pravcati domaći hleb, pečen na drva koji zamiriše po celoj kući, sa zlatnom korom koja se lomi uz prijatno krckanje dok se još puši.
Jedno je sigurno, ako ovo priženiš, nećeš ići gladan, ustvari sigurno ćeš malo da se uprasiš, ustvari uprasićeš se da te se ni Ivica i Bajatović ne bi postideli.
Ume da radi sve što je radila i tvoja baba, ali je baba u svoje vreme, vrlo moguće, bila pička i po za nju. Možda i bog nije bio takav sadista kad je delio genetski materijal, ali je ona umesto depiliranja, lickanja i mackanja vreme provodila pored šporeta ili sa oklagijom, u bašti, u polju i cepajući drva kod kuće.
Odgajana na svežem vazduhu, na zdravoj hrani i još zdravijim aktivnostima, sa svojih sto kila, ručerdama i facijalnim dlakama koje ti nisi imao do dvadesete, fizičke vrline se završavaju otprilike tu da je eventualno mož' ispaljuješ iz trebušeta na neki zamak, ko u Stronghold-u.
Uostalom ne ženiš je zbog lepote. Stomak će ti biti pun, gaće čiste, zakrpljene i u dovoljnom broju, stolica redovna. Baška si bezbrižan da l' te vara, sve i da joj tako nešto padne na pamet. Niti će da ti zvoca mnogo, pošto misli da je forhend ono što dobije od oca ili starijeg brata kada protivreči.
Stara škola ženskadije, na veliku žalost muškaraca, retko dolazi u lepom pakovanju, mislim ima izuzetaka, ali realno, nisi ti te sreće. Tako da razmisli dobro: il' oćeš da jebeš nešto dobro, il' oćeš da jedeš dobro.
-A be, ono li je Aki mali?
-A-ha.
-Al se uprasio, i koja je ono mečka Božana s njim?
-To mu žena, našo je u nekom selu kad je radio veštačenje pre dve godine. Svratio čovek na ručak kod budućeg tasta, njegova ćerka kuvala taj dan, i Aki se oduševio.
-Znači kuvana hrana, gužvana gibanica, kiseo kupus, kolači, torte, sve po redu?
-I domaći mešen leba.
-Auuuuu, pa nije ni čudo. E, mogla bi ti veče...
-Samo se ti nadaj.
Idealano sredstvo za rešavanje gorućih problema.
Primer 1
Dikić: "Ivice, gomila se na trgu razularila. Situacija lagano izmiče kontroli. Šta da radimo?"
Dačić: "Bratislave, brate, dovuci tri-četiri šmrka i rasterajte žgadiju! Sve moram da ti crtam."
Primer 2
#1: "Matori, ne znam šta ću. Starci mi kenjaju što dobro zagazio u drugu deceniju studiranja, Maja me ostavila, dužan sam Coberu ogroman keš… Ne vidim izlaz!"
#2: "Opusti se, starac. Aj dođi na sondžu, vop i lajnu."
#1: "Mogu ti reći da bi mi dobro došao jedan kvalitetan šmrk."
Ekstreman štrokavac, baštovan hobista, odbego ispod kamena, klošar. Osoba koja se na kežual piću pojavi kao posle smene lopatara na novom groblju, ne zato što mu je crko bojler, nego zato što ga boli kurac. Otuda i fraza koja referiše na duvača gandže, kome zna da se zaglavi ispod nokta malo zeleniša i koga takođe, boli kurac.
-Sedam je sati, sedam mu majki jebem, gde je Ivica, Novice? Zadaviću ga rukama ovim, baš ovim. Koje sam oprao, nokte isekao, vidi. Ako taj pajdo u pokušaju kasni zato što je konačno odlučio da iseče svoje, sve mu praštam, ali kunem se..
-Džabe se nadaš. Eno ga ide. Nisam siguran da li je onu majicu koristio umesto čepa motornog ulja ili je nešto iz zarinog ultralevog gej odeljenja, ali taj uvek ima ispod nokta za buksnu.
Više dođe kao vraćanje svih nas u prošlost nego definisanje nečega.
Nekada je to izgledalo ovako:
Čitava porodica se okupi, jer fudbalska reprezentacija brani obraz njihove otadžbine. Obično su to svjetska ili evrpska prvenstva. Ljetni dani, zamrače se prozori da svjetlost ne utiče na kontrast boja na TVu (obavezno proizveden u Ex-Yu), zavisno od starosne dobi ukućana pije se 'ladno pivo, guja rakijica ili kakav slabo razgrađeni sok za najmlađe. Urla se i skače po kući, psuju se članovi porodice onom ko propusti šansu da osvijetli obraz otadžbinske reprezentacije. Urla se kao da nas neko stvarno čuje. Em ono sunce prži kroz zastor, em atmosfera dok slušamo i gledamo glavu porodice kako se nervira, jer je on trenutno najbolji stručnjak, ali eto, zadesila ga druga sudbina. A onda kad se završi utakmica trk sa drugarima na livadu ili ulicu, i naravno, najjači lik uzima za sebe ime najboljeg strijelca sa utakmice.
Danas:
Haj-tek TV kojem ne smeta ni radijacija a kamoli sunčeva svjetlost. Fotelje koje nas masiraju i olakšavaju kičmene tegobe bolje nego kosmodisk. Gledamo blijedo u TV, eventualno neko dobaci neki komentar o nekadašnjoj i sadašnjoj reprezentaciji, navijačima, kakve boje im je dres sada a kakve je bio nekada. Kao da je ovaj ubrzani život i sve na dohvat iscrpilo energiju iz nas. Više nas ništa ne raduje, kao da odgledamo tu utakmicu jer odajemo počast nekadašnjem strastvenom navijanju. Život je postao siv i pored ovolikog šarenila, ili nas je baš to šarenilo zaslijepilo.
Pobjeda Jugoslavije, izlazimo na ulicu.
Najdeblji lik je naravno Ivica Kralj, jer je on golman, ne može trčati, i on je mačka od golmana.
Najjači lik je Savo Milošević, jer on zabija golove. Najgprgaviji je naravno Zoran Mirković (sjećate se onog crvenog protiv Hrvata). I tako dalje.
Danas pobijedi Srbija (rijetko), klinci se okupe, odu do kladžera da podignu crkavicu koju su dobili i odlaze u obližnju birtiju da ispoštuju dobitak i prokomentarišu bezglavo jurcanje Krasića i bace komentar na Pantelića koji se obavezno krsti kada ulazi u igru, a za vrijeme meča se krsti publika.
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.