
Izvući suštinu iz neke situacije ili priče.
- Odem ja juče da operem tepih kod ovog lika što drži autopraonicu, tamo vidim puno auta, i k'o velim, ajde pričekaću malo, pa onda kontam, šta ću da pričekam, idem pitam odmah gazdu hoće li mi uzeti ovaj tepih ili neće, kad vidim Vladu, onog što radi k'o vozač u Telekomu, sjedi u cuga i nije on mene poznao pa mi se nije ni javio, u stvari ni ne pozdravljamo se mi, mada ja njega dobro znam, kad mi je trebalo nešto oko priključka za telefon pitao sam ja njega jednom može li mi to srediti, a on dođe neki rod mojoj ženi i slučajno smo se na jednoj slavi upustili u priču pa sam tako saznao da radi u Telekomu, ali nije ništa uradio i tako gledam ko bi mogao biti gaza, neka omladina tamo mlati onim krpama i usisivačima, bem li ga ne može biti da je iko od njih, a bio sam ja jednom sa tim gazdom u kafani sjedio ali eto ne pamtim mu lik pa to ti je...
- Izvini care što te prekidam, evo već 24 minuta razabiram i ne mogu da skontam šta ti imaš da kažeš.
Logično i retoričko pitanje upućeno nečijoj tvrdnji da je neko postao deblji nego što je do tad bio.
- I kako je Mica/Pera?
- Uf, još više se udebelila/o.
- Jebote, pa da li je moguće tako nešto?
Napomena: Može da se upotrebi i u drugim značenjima, ali je debljina reprezentativan primer.
Izvući se iz situacije kada te poznanik iskulira.
- Ćao stari.
(Lik diže ruku, al' ga ovaj kulira)
- Brate, al' te iskuliro.
- Opušteno tebra, ma, nije me vid'o.
Onaj ko uvrće kraj selotejpa posle upotrebe.
Ja: (uzimam selotejp, isecam parče i uvrćem kraj da ga lakše upotrebim sledeći put)
Baba: Rasipniče!!! Znaš li ti da je kriza!!! Šta uvrćeš taj selotejp!?!
Ja: Baba to su samo 2 milimetra.
Baba: Dva po dva kilometar! Oprostiću ti sad ali više nikad.
Ja: ....
otkačeno štos pitanje iz leksikona. autorka ga čuva za pred kraj (da ostavi utisak dovitljivog šeretlije)
tvoj omiljeni voditelj/voditeljka
tvoja tajna simpatija iz odeljenja
koliko imaš kila?
šta radiš kad ništa ne radiš?
napiši mi nešto za kraj!
Imaju ga stvari, pojave i događaji koji imaju kraj krajeva.
- Na kraju krajeva otićemo i kupiti dve gajbe pive pa na nasip.
- Op,op ručna! Na početku početaka vrati mi one pare od prošle dvije gajbe što si mi dužan.
Apsolutno nepotrebna stvar koja može samo da te udari po džepu. Jedino je koristan za obavljanje lokalnih poziva (ne daj Bože da zoveš nekoga na mobilni), mada mobilni operateri nude sve više pogodnosti, a internet sa svojim msn-om, skajpom i fejsbukom dospeva u sve više domova, tako da se fiksnoj telefoniji naslućuje kraj..To su skontali i u državnoj upravi, pa su podigli pretplatu na 500 dinara mesečno (jebem li im seme), kako bi uzeli što više para dok se još može.
A da može da te izbaci iz takta i pokida ti živce, može i te kako:
Zvonjava fiksnog telefona, bilo koji radni dan:
- 09.10h - Dobro jutro gospodine, ovde Snežana iz agro banke. Da li ste razmišljali o osiguranju..
- Ma kakvom kurac osiguranju, opet ste me probudili, koliko puta treba da vam kažem da zaboravite ovaj broj! Jebe mi se za vaše usluge! TRAS!
- 10.15h - Dobar dan, kraj telefona Radica iz stranke pokret snaga Srbije, samo da vas podsetim da su uskoro izbori, i ako biste glasali..
- Jao pa gde si Radice, oko moje! Znam da su izbori, podsetili su me ove nedelje i Čedini i Tomini, i preko telefona i preko televizije..Za sve ću vas da glasam, znam da vam je stalo do mene..Ma da se terate bre u pičku materinu, pustite narod makar da spava kad mi ne date posao! TRAS!
- 10.55h - Dobar dan, da li je to pošta?
- Kakva pošta bako? Nije pošta, pogrešili ste..
- Ali kako, pa bila je na ovom broju pošta..
- Do vidjenja..TRAS!
- 10.57h - Dobar dan mladiću, a jeste li sigurni da nije pošta?
- Nije bre baba pošta, valda znam da li imam šaltere i sandučiće u stanu, i da se goniš u pičku materinu i ti i pošta, nadam se da nećeš dobiti penziju, i pusti me da spavam! TRAS!
- 11.24h - već rasanjen odlaziš u wc, sedaš na šolju, i u pola posla zvoni telefon. Nećeš da se javiš, ali pošto zvoni već pola minuta pomisliš da je nešto važno, brišeš se na brzinu, navlačiš gaće i trčiš da se javiš. Taman da digneš prekine da zvoni..Jebeš, grebeš, proklinješ dan kada su ti uveli fiksni..žeš u krevet, zvoni opet.
- Ha..Halo?
- Stan Vejinović?
- Da?
- Ja sam iz agencije dormeo san, obaveštavam vas ovim putem da ste dobili poklon i ručak za dve osobe u restoranu žuti dukat..
- E konačno i neko pametan da nazove, znate od jutros..
- Imate li 27 godina i jeste li oženjeni?
- Pa nisam oženjen..
- Žao mije gospodine, onda ništa..
- Pa "##!!"#(@@..
- 12.07h - prevrćeš se po krevetu, besan na ljude i ceo svet, zvoni telefon..
- Da, izvolite dobri čoveče?
- Halo sine, je l tu Gvozden?
- Jaaao žao mi je gospodjo, Gvozden je umro prošle nedelje..
- UMRO!? Pa kako, pa meni su rekli..
- Lažu gospodjo, umro Gvozden, kamion ga pogazio, meni čudno bilo da niste bili na sahrani..
- Ajoooooooooooj kuku..
- Ma prestani da kukaš aždajo, nema ovde nikakvog Gvozdena, niti ga je bilo, jebo te Gvozden! I da se terate svi u sto pički materina!
- 12.30h Stojiš u telekomu, i čekaš u redu da odjaviš fiksni za sva vremena. Zajedno sa trideset neispavanih i nadrkanih ljudi.
Lik/riba koja u igraonici "pušta" i "zatvara" "vreme". Dakle reguliše početak i kraj igranja za određenu svotu novca.
Odnosno, smara se po ceo dan i noć na soniju, popravi svoje poznavanje psovki i svađa se sa klincima kad jebavaju džojstike.
Obično ima čudne nadimke.
- Momci, gotovi ste, kraj!
- Daj bre, June, da odigramo produžetak, tebra, moram da...
(June pusta na kompu refren od Crvene jabuke: Nema, nema, nema više vremenaaaa ♫): Aj pedala bre, gotovo.
Pisaljka za koju važi sledeća zakonitost:
Što je sloj pozlate na njoj deblji, to je njen vlasnik nepismeniji.
Izvući neku manju korist, dobiti, ućariti... Minimalni rezultat iskanja.
- "Jesi li uspeo da izvučeš kakav keš od deke?"
- "Njah, onako... Iskamčio sam mu svega 300 dinara"
- "E jbg, ništa od provoda večeras... Onda standardno?"
- "Jašta... u 22h, na pivo u dragstor..."
Što će reći: "družili smo se, zezali se, niko se nije usvinjio od alkohola, vrištali smo od smeha, grickali nešto super, gledali sjajan film i na kraju u 05:00h kupili sladoled i seli kraj Dunava, bilo nam je divno!".
Ali...nismo izašli. Zašto?
Evolucija izlaska:
1. Korzo (1880-1959); šetalište na kom se išlo sa materom pod ruku, šmekale udavače, i u ekstremno drskim slučajevima istima se i prilazilo zarad upoznavanja. Prilika za distanciranu socijalizaciju, s' prvim mrakom svi idu kući, dalje se pišu pisma.
2. Žurka (1960-1999); na javnom mestu ili u privatnom prostoru, prilika kojom se plesom, razgovorom druženjem i zaljubljivanjem proslavljaju život i mladost. Socijalizacija u pravom smislu reči, oslobođena svih stega zahvaljujući seks-revoluciji '60-ih.
3. "Izlazak" (ca. 2000- ):
- Kukaš da ti tvoji daju pare, jer imaš 15 (ili 34, nebitno) godina i nemaš šta pametnije u životu da radiš (škola je samo moranje, hobiji nisu in)
- Iskukaš, pereš kosu i biraš kaiš do 22:00h
- Plačeš do 22:15h jer nisi pazario novu krpicu već nedelju dana (ako si žensko)
- Ideš ispred trafike na -20, jer moraš da se otkineš da bi se ponašao kako trend nalaže, a piće na mestu koje red propisuje košta koliko pola dnevnice tvojih roditelja, pa ćeš uzeti jedno iz obzira
- Stižeš (/donose te) u klub u 01:30h (jer si jako urban, gay je doći pre), na 280db piči muzika koja budi isključivo osećaje mržnje, usamljenosti i otuđenosti
- Počinješ da budeš jako nadrkan i opasan, đuskaš kao da je sve u tvom životu mafijaški zakomplikovano/podređeno svrabu u podnožju pupka; izvodiš ritualne plesove sa pripadnicima "ostalih polova", ako od seksa nema ništa, nikom ništa - nisi ni hteo (jasna stvar); ako pak za seks ima izgleda, vodiš, radiš, ali stavljaš akcenat na činjenicu da si to uradio iz čiste mržnje
- Ako si previše pijan da bi đuskao, kucaš svoje mafijaške poruke (sa naočarima na glavi, iako ni konobar ne vidi gde udara), pošto si već izdegustirao sve što jedan izlazak pruža, đuskanje je za pičke, naravno...
- Hvataš taksi i voziš se samo do polovine puta (uzeo si ono piće, sećaš se...?), stižeš u 07h i ispričaš se sa roditeljima koji piju kafu. "Jel' ti bilo lepo sine?" Kakvo je to pitanje! Pa nije to stvar toga je li bilo lepo...
- Ustaješ u 15h, posle serije povraćanja, dva tanjira supe i čaja od nane, oko 18h dolaziš sebi, i kapiraš da Facebook nacija zaslužuje da čuje za tvoj poslednji podvig
I na to se tvoj izlazak svodi. Da zadovoljiš formu. Vrhunac otuđenja, muzika (kao uvek jasan pokazatelj stepena evolutivnog napretka) nikad hladnija i besciljnija, sistem vrednosti kao da ga je Sadam Husein štrikao, što sa socijalizacijom sve zajedno - ne znam koliko ima veze. Nema veze koliko to košta (previše), ni jesi li upoznao nekoga zanimljivog (nisi), ni je li ti bilo lepo (nije). Ali bez "izlaska", provod nekako...
"Nije to to..."
Pa se mi pitajmo jesu li neki tamo Tadići, ili pre Nikolići krivi za mračnu izvesnost naše budućnosti.
Super završnica skoro svake dojajne priče. Kad god vam neka priča zvuči previše savršeno, sačekajte kraj, pa onda komentarišete, jer može kraj da bude baš taj, superzajebani, ta tolko otrcana fraza.
Milivoje: "Brate, idem ja ulicom, prilazi mi likuša, kaže, oćemo kod tebe ili kod mene, ja je pogledam, vidim ne poznajem je, ali ipak prihvatam, kažem aj kod mene, prazna mi gajba..."
Ja: "Ma ajde ne seri.."
Milivoje: "Čekaj bre, ćuti, pusti me da završim. Dođemo mi tako kod mene, krene sve kako treba, skine se ona, a zgodna je perverzija. Krenemo mi tako u posao, i uleti mi keva u sobu i onda sam se probudio."
Ja: "Uh, zamalo"
Borba Vlade Georgijeva, Bojana Marovića, Sergeja Ćetkovića i ostalih im drugara ili oponenata za parče tržišnog kolača i ženskih srca.
Preferirano oružje na daljinu je sladunjava bljutavost.
Preferirano oružje prsa u prsa su frajerski pogledi tipa 'pevam samo za tebe'.
Kada poklekne jedan klon niču tri druga, opremljena neznatno promenjenim varijantama pesama posrnulog kolege.
U skorijoj budućnosti se ne vidi kraj okončanju sukoba, već samo eksponencijalni rast broja klonova.
Загрцнути се приликом извлачења суштине.
Izvući pivo iz frižidera prije nego što se upali sijalica.
Vešto se izvući iz neprijatne situacije prebacivanjem krivice na drugog.
- Dragane, šta radiš tu, zašto nisi na poslu?
- Dobio sam otkaz.
- Šta? Kako to?
- Pa lepo. Namestio me Jović da sam krao neki bakar, a ja nemam veze s' tim. Aa, srešćemo se mi Joviću, zažalićeš što si se rodio.
Najnestašnije, najnemirnije i najvisprenije dete u školi sposobno da intelektualno izađe na kraj sa svakim prosvetnim radnikom na kraj. Većina priča o Perici počinje sa: „ Pita učiteljica Pericu …“
Pita učiteljica Pericu da joj kaže neki stih . Perica kao iz topa odgovara: „ Eno gnjurca, voda mu do kolena.“ Učiteljica kaže: „ Sedi dole, dobio si keca. Nema rime u tvom stihu.“ Perica se pobuni: „ Ali učiteljice, tek kad dođe plima, dolazi i rima.“
Odistinski shvatati situaciju u kojoj se nalaze drugi. Proći kroz sito i rešeto. Iskusiti neminovne životne torture bezbroj puta. Doživeti raspad sistema. Stropoštati se do samog dna rupetine duboke poput Marijanskog rova, poznate kao - život.
Ali ne posustati. Izvući se. Prebroditi krizu i dobiti naizgled već izgubljenu bitku. Podići se kao feniks iz vlastitog pepela i vratiti se jači nego ikad. Ostati dosledan.
Izvući iz esencije zivota nadljudskim naporom i preokrenuti situaciju u svoju korist.
- :hrrra puu: Kru ti poljubim ispade kutija cigara iz pluća!
- Majkem si truo iznutra. Gleaj rakače, ispo ti je i komad pluća sa cigarama.
- Brate, vidi kolka je hehe izvuko sam je iz muda.
Kraj puta. Kraj ciklusa. Pukao film.
Nakon što ona padne, nema dalje. A pada kad sve ostale padnu, prateći čudnu silu gravitacije, ona pokuša da se suprotstavi. Bezuspješno. Ostaje joj samo da ljubi tlo dok ne bude vraćena u kutiju, čekajući novu partiju.
- Znate li da je pokrenut novi ciklus rialitija?
- Konačno, nažalost, pala je poslednja domina, odlazim iz ove zemlje. Zanavek!
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.