
debeo, prebildovan, istetoviran, ćelav, sa debelom kajlom. što je deblji, ćelaviji, nabildovaniji, istetoviraniji to mu je veća kajla i napucanija riba-po ugledu na estradne umetnice.
pripada grupi onaj pajser.
dva drugara u šoku:
A: pogledaj ribu, kakva je...
B: a pogledaj sa kakvom je bugarčinom!
Kada par dobrih prijatelja odluče da se ožene i onako počasno za kraj otrse lokalnu kurvu.
- Eee matori, sećaš li se kada smo prvu kurvu guzili?
- Au bree, to bilo pre kol'ko, 15 godina?
- Da. Onu debelu Tanju iz 8-2 što davala svima.
- To su bila vremena, a ti se sutra ženiš.
- Jebiga, došlo iz dupeta u glavu, razmišljao i eto rešio porodicu da osnujem, da ostavim nešto iza sebe.
- Pa dobro, tvoja odluka. Nego, šta kažeš da cimnemo Tanju da vidimo da li je još onako slobodnog duha, da je onako za kraj otrsimo zajedno.
- Zovi!
Mrtvi ološ, najgori šljam. Skupina koja predstavlja uvredu za oči, uši i dušu, dobri da se po njima iskenjaš i kraj priče. Sve go kučkin sin.
- Da zablejimo večeras u parkiću malo, imam neku domaću pa da se izujemo k'o ljudi.
- Zajebi, uveče sa tamo skuplja onaj navijački nakot, daleko im lep stadion.
Stil oblačenja u navijačkim krugovima nastao u Engleskoj krajem prošlog veka.
Zbog sve jačih policijskih kontrola i sprečavanja tuča na stadionima a i van njega navijači su se dosetili kako da manje upadaju u oči ljudima. Do tada su šal i dres bili obavezni odevni predmeti svakog navijača + ostatak koji su bili uglavnom starija i jeftinija garderoba. Kod kežualsa je poenta obući se što lepše i što skuplje tako da pandurima ni na kraj pameti ne bi bilo da grupa od dvadesetak mladića obučenih u najfiniju garderobu i izgledaju kao studenti snobovskog fakulteta imaju za cilj pravljenje incidenata.
Pitanje koje stalno postavljamo za vreme časa. Odgovor nam se naravno nikad ne svidi sve dok ne dodje taj željno očekivani trenutak i milozvučni zvonki ton koji označava kraj agonije, odnosno časa. Iko zapravo to nije kraj, već samo pauza izmedju mučenja.
- ja: brate, koliko do kraja?
- ortak: još pola sata brate...
- ja: e jebi ga!
(malo kasnije)
-ja: brate, koliko do kraja?
- ortak: 20 minuta...
- ja: oooo jebem mu mater!
(još malo kasnije)
- ja: brateeee, koliko do kraja?!
- ortak: aman još 10 minuta, nemoj da si dosadan!
- ja: tjeeeeee...!!!
(još još malo kasnije)
- ja:(glasno i očajnički) BRATE, KOLIKO BRE JOŠ DO KRAJA?!
-profesor: još dve godine i pet minuta, Mihajloviću!!!
Smaranje do bola. Okruženje u kojoj se trpi subjektivno poimana večnost dosade. Smor čiji se kraj željno iščekuje ali ga nema ni na vidiku.
- Kad će kraj više? Ukočila sam se. Porodiću se ovde.
- Ćuti. I ja rađam.
- E još jednom me zovni na Veče srpskog srednjovekovnog stvaralaštva...
- Nismo u pozorištu jebote, na sahrani smo.
- K'o da ne znam. I šta treba sad? Da i mi umremo od starosti čekajući da pop završi?
Muto mutavi. Lakše litar vode iz suve drenovine iscijediti nego iz njega izvući prostoproširenu riječ.
- Ako budemo imali sreće, napunićemo čamac ribom?
- Ako.
- A jel ako da ja prvo bacim primamu malo dalje, raširim praćkom, a onda sve bliže i sve uže. Da se napravi neki kao lijevak i da ribe lagano plivaju prema nama?
- Ako.
- E da sam znao da si toliki Spartanac ne bih te zvao u ribolov sa mnom. Biće ovo dug dan, vidim.
- Ако.
- I to što veliš. Ne žurimo niđe.
Ovo je perverznjačka verzija onoga: k'o svoj džep. Perverznjaci i drkoši znaju svoj kraj k'o dlake na kurcu.
:zaustavljaju se kola:
- Izvini dečko gde je ovde restoran Bele Stene.
- Auu pa to moj kraj, poznajem ga k'o dlake na kurcu, pazite. Skrenete ovde levo pa kod drugog semafora desno u videćete veliku reklamu.
- Aha hvala dečko. Još jedno pitanje, zašto su ti dlakavi dlanovi?
- A pa to khm..
- Drkaš, drkaš! Ako more! Zdravo je to, ajd hvala vidimo se!
najniži oblik života. ima podvrste gušter (u početku života) i džomba (pred kraj života). prirodni neprijatelj mu je grabljivac vodnik, ali i desetar (iako su iz iste familije vojnika). vojnik je jedina životinja koja jedva čeka kraj svog života.
ostav! glup si k'o kurac! sutra čistiš wc!
Izvući se iz anoreksije. Dobiti na kilaži, ali tačno onoliko koliko treba i na pravim mjestima.
- Uuu, brate, š'o ti se šveca kovrcnula, koje pedu sunce ti... A, bila k'o grisini!
- Majmune, to mi je majka!
- Majka ti je u sredini!
- Jeste!
- Govorim ti za onu lijevo!
- To mi je baba! Sestra mi je ona desno. I dalje je mršava.
- Baba je k'o čaša! Odakle si ti ono rodom?
- Iz Vranja. Što pitaš?
Nazad.
Lokalizam ili regionalizam za vreme koje je prošlo.
Slično se i "kraj" koristi kao početak...
Da li svaki prut ima dva kraja, ili su ove starine znale nekad za put kroz vreme, to niko ne zna...
- Napred, nije bilo ovako, mogo si laganica da se oženiš...sad se svi bre femkaju...
-----------------------
(istinito...neki čiča skuplja nagradu na Bingu, mož je bio jugo tempo, a možda i audio kaseta Zane, uglavnom nešto jednako mistično kao sama upotreba izraza)
- Od kad starina, Vi pratite Bingo?
- Od kraj!
- Pa nemojte tako, nije kraj došao...mislim do kad država umesto fabrika gaji službenike, biće vazda potreba za igrama na sreću, bingu nema kraja...
- Dobre, bre Katićka, ne seri, nego kaži de je Dingo Bingo, poneo sam mu malo knjaževačke slanine?
Odstupnica u slučaju pogrešnog tajminga. Otvorio si pogrešna vrata, upao u neplanirani krkljanac, a treba se izvući.
Ne bih da smetam, samo suptilnije.
- De si deda... Op, vidim živo kod vas.
- Uđi zete i zatvori vrata. Evo baš kulturno pričamo noževima oko nasledstva, pa da čujemo tvoje mišljenje.
- Koljite me odma da se ne mučim...
Obicna zica nedefinisane duzine (sve zavisi koliko odjece imate),na koji se okaci tek opran ves,ne bi li se osusio.Postoje razni nacini postavljanja ove zice:
-jedan kraj zice se zakaci za kucu (nekako),drugi kraj za motku ili sipku ukopanu u zemlju ili beton,
-i jedan i drugi kraj za sipku ond. motku,
-zica se postavi izmedju dvije kuce odn. dva stana ako su dovoljno blizu i slicno.
Ako ima vjetra ves ce se sigurno osusiti,ali belaj nastaje ako pocne kisa,u tom slucaju trci da skidas ves sa strika da ne bi sve otislo u kurac.
1. Pokositi detelinu.
2. Izvući Fleš rojal u trefu.
U oba slučaja zečevi presrećni, njihovi gornji sekutići naročito.
Izvući iz zapećka. Naći nešto davno zaboravljeno, ili uraditi nešto uz minimalne šanse za uspeh.
#"Gde iskurbla tu košulju majku mu? Pored svih ovih novih ti baš tu našao da nosiš."
#"Jesi uspeo majstore?"
"Joj ništa me ne pitaj! Iskurbl´o sam nešto, ima da radi!"
Vanserijski ljomberski potez, uglavnom rezervisan za pripadnike džiberskih grupa indijanaca koji se u tom trenutku nalaze na svojoj teritoriji, a sastoji se u tome da jednog od njih ili nekog klinca koga znaju, gurnu malo jače na nepoznatu osobu koja tuda prolazi i nije iz tog kraja.
Naravno, pre svega toga sledi procena da li postoji mogućnost da se ipak izvuče deblji kraj, tačnije koje je brojno stanje žrtvine ekipe i kakvo je naoružanje možda u opticaju međ' njima.
Ako se sve kockice slože nastaje ozbiljan Hejsel, jer šta god žrtva odgovorila na njihovo điđansko pitanje što ne pazi kuda ide, ne ginu ozbiljne batine.
- Matori je l' imaš pljugu? Umirem. Nisam upalio cigaru tačno tries šest sati i dvadeset minuta.
- Ne daju pljuge u ćeliji a?
- Ne daju mamu im jebem, al' neka, vredelo je.
- A što si bre tukao tog lika toliko, jesi ti normalan? Naišao sam kada su te panduri skidali sa njega. Ubetonirao si čoveka.
- Nije to džaba bilo, ne brini. Prošle godine sam bio sa Bosketom kod njega u selu i otišli nas dvojica do neke folkoteke tamo. Bilo gotivno, navatali mi neke cupi, cirkamo, zezamo se, ma skroz opuštena atmosfera. I krenem ja do WC-a, prolazim pored neke ekipe hardkor brđana i oni gurnu nekog klinca na mene.
- Ne seri, koja ljaljanska fora.
- Ma da bre. I naravno, znao sam ja šta sledi. Okrene se baš ovaj magarac što sam ga prebio i unese mi se onako u facu i kao pita me što ne pazim kuda hodam.
- Au koja dreš fora, ne verujem.
- I ja tu kao nešto krenem da ga nabodem, al' pregaziše me seljaci za sekund. Međutim nije im to bilo dosta, nego izveli i mene i Bosketa napolje, odvezli nas u drugo selo, skinuli gole i ostavili na centru tog sela.
- Mamu im jebem šabansku.
- I sad zamisli samo koliko sam bio srećan juče kad sam krenuo do radnje da kupim pivo, a ovaj magarac me zaustavlja da me pita gde je Ulica Žrtava Nacizma.
- Kako te je usralo matori.
- Ma 'de nije. Puna kesa flaša, lik sav izgubljen nema pojma gde je i još me ne prepoznaje. Samo sam mu rekao da je na pravom mestu.
- E, a 'ladno su ga odvezli u bolnicu u toj ulici sto posto. Najbliža je.
- Eto, pomogneš čoveku, a oni te uhapse.
Jedva sastavljati kraj sa krajem. Nemati novca ni za osnovne životne potrebe. Preživljavati i boriti se svaki dan za golu egzistenciju. Nemati ni za lebac. Ostati švorc. Totalni bankrot.
"Dosta mi je više proseravanja gomile "studenata" kojima mama i tata kupuju diplome, koji stanuju privatno, studiraju večno, glume alternativce, nose starke od 7000, farmerke od 4000, majice od 3000, narandžaste i crvene lenonke koje ko zna za koliko su im uvalili preduzimljivi trgovci, frizura im košta 4000 minimalno i troše po 5000 dinara dnevno, a kenjaju kako nemaju para i sede u parku i krpe kurton!!! Nosite se u pičku materinu i vi i vaše lenonke! POZERI! Nabijem vas na ovu moju rokersku kitu na kojoj je kondom od 10 dinara!"
To je jedan od poslednjih stadijuma sranja iz kojih je veliko pitanje da li će te se izvući.
Negacija koja se ne dovodi u pitanje, kad se kurac nađe iza glagola, tu je svakoj priči kraj.
-Jesi gled'o hokej juče?
-Jesam kurac!
------------------------------------------------------------
-Znaš trigonometriju?
-Znam kurac!
------------------------------------------------------------
-Pušiš li?
-Pušim kurac!
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.