
Веома напорна врста људи, која у свом можданом испртку има унапријед испланирану сваку могућу ситуацију коју ће им саговорник изложити, и због тога сматрају да разговор уопште није потребно обављати, јер они већ увелико знају шта ће он рећи.
Њима ништа није потребно објашњавати, они све знају.
Нема везе јесте ли их упознали прије пет година или пет минута, њихова "моћ запажања" превазилази границе бесконачности, сматрају себе врхунским психолозима и познаваоцима људи, те себи дају за право да константно шире своју мудрост у виду савјета.
- Јој, јес' добра она ..
- Хах, да, она смеђа, јеботе, како гори! Мада, погледај како изгледа, није она за тебе, види се да је прошло кроз њу више него крај ње!
- ..плавуша. Смеђа ми је сестра.
---------------------------------------------------------------
- Е, синоћ сам гледао сјајан филм на..
- Даааааа, и ја исто, на Првој, онај са Мег Рајан? Она ме сваки пут изнова и изнова одушевљава!
- ..компјутеру. Реко' можда хоћеш да ти пребацим..
Somina. Kreten. Neintelektualna svojina. Odvojena ličnost. Otcepljen k'o Kosovo. Promašaj. I za kraj ... Sirovina.
- Ej, ti tamo ! Papac ! Dodji ovamo !
Izraz kojim pojedine majke stavljaju do znanja da je kraj lenčarenju.
Majka: Dosta sam te i cicoljila i micoljila odma' da si do'vatila tu knjigu!
Ti: Dooobroo dee..
Skučen, komprimovani prostor obitavanja nesrećnika. Sličan procepu, možda nešto veći... ali opet knap, bez lufta, bez ikakvog manevarskog prostora i jako nezgodan za izvući se.
Metafora oskudice, vremenske ili bilo koje druge, nezavidnog položaja, bezizlazne situacije, nemoći i zorta.
- E burazeru, stigao mi je onaj nameštaj što sam ti pričao, pa ako ti nije frka da skokneš časkom... da istovarimo to?
- Jaoooo... ja sve nešto mislio da to stiže tek sutra. Ne mogu nikako danas, u žešćem sam škripcu, moram do vrtića po malog, pa na poslovni sastanak, noćas moram da završavam onaj projekat... Katastrofa! (:ladim jaja uz pivo i zabole me da se kičmim s tvojim trokrilcem i dvosedom, hehe!:)
- Ma nikakav problem!
-----------------------------------------------------------------------------------------------
- Oćemo večeras do paba?
- Ma gde? Baš sam u škripcu sa kintom.
Kraj grada, razred u školi ili bilo koja grupa u kojoj ima ne-belih ljudi.
A: VIII/3 je nasledilo sva 3 Ganfera od prošle godine!
B: Uz onu ćerku angolskog ambasadora, sad će baš da budu multi-kulti.
San svakog penzionera dok mrzovoljno gleda u puno dvorište dece koja mu urlaju u parku kraj prozora .
Joj da je meni neka vlast, sve bih ja to proterao iz ovog parka dok je na snazi kućni red. Oka ne sklapam danima zbog ovolike dreke!
Šta je deda , šta vileniš? Pusti decu, i ti si bio mlad!
Šta deca to su konji! Samo motku pa udri po njima! A najviše onaj mali Darko sa trećeg sprata. Onog bih posebno s elanom tuko.
Nije to deda Darko. To je Dejan. Ma Dejan, Darko, Marko, ko da je to bitno, svi su oni meni isti!
Preživeti više sranja u životu nego što je proteklo omanjom kanalizacionom mrežom. Izdržati svu težinu govana koja su padala na glavu, a ipak ostati čist i svoj.
Na kraju, izvući pouku iz svega, ne klonuti duhom i biti spreman za još.
- Četr`es` druge mene i još dvojicu pokupe Švabe na utrini kod...prvi šarlah...e onda smo na Golom otoku...levi bubreg...e vidiš te ’63. su me poslali u Skoplje...hepatitis B... a ona što je jedina preživela u avionu ’72. to nije istina i tvoj deda je bio... a tifus ako nije pegavac ne računam, pa...
- Daj bre deda nisam mislio ozbiljno kad sam rek`o da je vama bilo lako.
- Sine, to što sam ja prevalio preko glave, ti nećeš preko leđa pretovariti.
Kraj pomahnitalog razgovora sa Svevišnjim kada se čini da su sve ladje potonule.
Budiš se u tripu K'o da me je Bukovski pravio, i usput shvataš da ti je desna ruka nešto mnogo lepa i bucmasta i da je jedva pomeraš. Nalaziš sreću u nesreći- bar nisi muško- za wc ćeš se nekako snaći, a bar ne moraš da drkaš, ne moraš ni drugima da drkaš pošto ti usput i veza puca k'o zrela lubenica i sav te sok prska po faci. Kakav svrš! Usput keva odluči da te vrati u krilo mamino, čedo mamino, pa polako dobijaš fobiju od zvuka sopstvenog telefona. Zapališ cigar na poslu i naidje, ni manje ni više, nego čika diša sa komentarom "Vi ste baš pravi zavisnik!" Jok, krivi, pomisliš, i nastaviš da ga pušiš. Cigar, mislim. Onda se jednog dana probudiš, rešiš da dočekaš sutra sa osmehom, ništa te više ne potriše, nište te više ne iznenadjuje. I tako ponosito, dignutog morala, i dignutog nosa, ma sve što imaš ti se diglo, kreneš ranim jutrom u nove pobede. E, to je optimizam. I na pola puta bupneš direktno na bulju, na sred ulice, osetiš svoju trtičnu kost kako krcka, legneš tu da odmoriš malo, raširenih ruku kao Isus, pogledaš u nebo i vikneš: "Matori, a da mi ti lepo rokneš metak u čelo, a?"
I kad se dupodosankaš do dela gde ima manje leda i uspeš da predješ na drugu stranu, s naporom kao jebeno more da preplivavaš, istom tom ulicom prodju kola hitne pomoći.
Kao: "Ma neću bre, malo se zezam..."
Kraj svake rasprave. Argument kojim naša tvrđenja postaju apsolutna istina, i ne ostaje mesta ikakvoj sumnji.
-Jel si čula da se Sanja smuvala sa Nikolom iz trećeg tri? Kako su slatki, hihihihi.
-Jesam, verovatno su do sad i raskinuli.
-Nemoj da si takva, uvek imaš nešto protiv nje.
-Kako da nemam, ne podnosim tu fuficu.
-Zašto fufica?
-Pa opšte je poznato da je bila sa pola škole.
-Ozbiljno? A pa nisam znala...
Kaže se za nepromišljene poteze u životu, slično kao u šahu - jedan pogrešan potez i kraj...
Kad sam pacer, igram šah dupetom...
Neko od vaših komšija(komšinica),najšešće penzos, koji je taj naziv dobio po špijunci na vratima kraj koje provodi dobar deo dana. Nepogrešivo zna kad je kom ko došao, šta se radi u zgradi, ko je držao vrata od lifta, čija deca žvrljaju po zidovima...Neretko u zgradama postoje i više "špijunkara". Danas, kada je tehnologija napredovala , "špijunkari" ne moraju više da čuče kraj vrata, već svoj posao mogu opušteno obavljati iz fotelje nadgledajući video nadzor koji je prikopčan na kablovsku....
Ja: Komšo, dolaze mi prijatelji iz Amerike, pa nemoj da se iznenadiš ako vidiš da ulaze crnci u moj stan.
Špijunkar: Ne brini komšo, ja i onako ne obraćam pažnju, pa nisam nikome rekao niti sam se iznenadio kad sam video onog monaha što ti se pre neki dan češljo na terasi...
Ja: ?!?
Ispricas detetu pred spavanje neku lepu pricu, i ostavis ga da razmislja kako na kraju svima dodje kraj..
1. Zbrzan kraj bajke pred spavanje koji te jako povredi u detinjstvu.
2. Kratak sex, brzo svršavanje
...bili princ i princeza i nikako da se upoznaju. Živeli su tako odvojeno godinama, dok jednog dana nisu naleteli jedno na drugo i odmah se zaljubili...
-i, i???
... i čiča miča i gotova priča...
Juče sam konačno imala sex sa dečkom!
-i, i???
... pa trajalo je 2 min i čiča miča i gotova priča... :(
Obrnuo krug, rekli bi ovi mlađi. Ispio obje čaše, udario bi kontru neko stariji, i onu od meda i onu od žuči. Bio, vidio, pobijedio, rekao bi bolesnik koji umišlja da je Cezar lično. Kako god da se kaže znači isto.
Dovoljno star da bude i prođe. Ali i dovoljno mlad da se odupre zaboravu. Njegova čaša je puna svega, sve se nalazi pomiješano u njoj. I samo trzaj je dovoljan da ono što vidi ili čuje ispliva na površinu.
Sjedim i čekam. Ne svojom voljom, nažalost. Posmatram. Brzi prsti, još brže oči. Kuca i posmatra, kuca još malo, zakašlje se i pređe rukom preko kose. Plave oči, mršav. Kao...
Izvući će se, mora se izvući. Gdje li je sad...
Zamišljeni muškarac na putu, umazan do laktova, koji stoji kraj jugića sa otvorenom haubom.
Reakcija u onom momentu kada vam je neko dokazao da niste u pravu, ali nemate petlju da priznate. Isto pomaže kada uvredite nekoga i previše ste ponosni da kažete izvini.
Izraz će vas izvući na sledeće načine :
-nemam skriveni motiv
-niste slušali šta sam govorio
-vaš argument protiv mog nema šanse
-" Hej buraz Nataša mi se nije javljala sinoć na fon, bojim se da je bila sa drugim! "
-" Pa buraz sećaš se kakva je bila u srednjoj školi...Prava drolja! "
-"Čoveče! To mi je devojka?!?"
-" Znam, ja samo kažem..."
-"Ok, ali nije drolja više!"
-" Samo kažem..."
Poslednji stepen ozibljnosti. Nema dalje. Šala mi nije ni na kraj pameti.
Pera: Zvali su nas danas oni iz MTS-a da im valjda budemo neke hostese sutra u 9 na otvaranju.
Steva: Mene, 6 godina matoriju mrcinu si naš'o da zajebavaš, a?!
Pera: Nije brate, ozbiljan sam k'o srčani udar!
Steva: Aha. Doći ću po tebe u pola devet.
Kraj, apsolut, vrhunac spuštanja na glupe i nemaštovite prozivke upućene od strane intelektualno inferiornijih bića.
- Ej, brate, pogledaj onog indijanca kako se obukao, ni Bata Kankan mu nije ravan... Ej, ljomberu, idi na raskrsnicu malo, crkli su semafori!
- Sajsi Galoma, pajseru, ovo je sve markirano, a vas dvojica što ste se obukli kao da ste krenuli na sahranu, to me ne zanima. Nećete jebati, seljačine. Dok ja, za razliku od vas, mogu za 5 minuta da skinem svaku žensku u krugu od 10 kilometara.
- Ipak ne. Idi presvuci se prije nego što zapadneš za oko nekom Radovcu ili, ne daj Bože, Invalidu.
Snažno privući jedan kraj dok je drugi fiksiran na suprotnoj strani. Sinonim za našpanovati.
- Malopre sam gledao jednu curu kako konzumira sladoled na štapiću.
- Pa zar me zato zoveš?
- Ne draga, zovem te da ti javim da stižem kući i da se pripremiš.
- Za šta da se pripremim?
- Ima da te nategnem ko Nole reket, pa ko velim da ne cepamo gaće bezveze...
Neizbezna recenica nedelju dana pred kraj tromesecja, poludgodista, godine:
"Ko prezivi, pricace!"
Onda svi naravno kako-tako prezive i uzivaju u raspustu.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.