
Česta pošalica u bilijaru, prilikom igre u parovima; kada igrač iz para "A" razbija, (a da pritom ništa nije ušlo iz tog razbijanja), dok za to vreme igrač koji je prvi na potezu iz para "B" zvrnda okolo i ne prati radnju fabule, pa kad na njega dođe red da igra, pita svog saigrača: "Koje su naše", (mislivši pri tome na "pune" ili "šarene"), velika je šansa da će da popije baš ovaj odgovor.
Nije skupo samo ti nemaš para, a i malo sam te zakinuo.
-Pa dobro majstore gde za servis da dam 300 evra.
-Šta ćeš, to su te cijene.
Pesmica Ljubivoja Ršumovića, koja je ujedno i lozinka među nešto starijim frajerima ili da se u blizini nalazi neka 18+ avion-riba, ili da je riba sa kojom se ortak upustio u muvanje dobar način da večeras završi u zatvoru zbog pedofilije.
Dovoljno je samo odzviždati prvih nekoliko taktova i ortaku bi trebalo da bude jasno o čemu se radi.
Situacija 1
(Lik od 30 godina, blago pripit): Idem da startujem onu u miniću što đuska, snimi kako me pohotno gleda!
(Ortak "glas razuma", pevušeći): "Ne-ma sve-ta ni pla-ne-te gde ne mo-že sti-ći de-te..."
(Lik od 30 godina, blago pripit): Ceniš da je premlada, a?
***************************
Situacija 2:
Lik 1: -Au, zapazi onu preko puta što će sad da pređe ulicu, ovu je trener tek ubacio u igru!
Lik 2: -(Počinje diskretno da zvižduće melodiju "Cveće je ukras bašte, leptir je ukras cveta...").
Ono što govorite da se ogradite kada se zagledate u neku matorku.
Prva iskrena reklama za nagradnu igru od kada nagradne igre postoje!
Videh bilbord jutros, ne znam da li je loto ili nesto drugo, nije ni bitno.
Poenta:
ako ne uplatite, sanse su vam 0!
ako uplatite, sanse su vam 100% vece(kada na 0 dodate 100%, ostaje vam i dalje 0.... ) crva nije ni bilo...
Ako imate mladjeg brata ili sestru koji su tek upisali osnovnu i nervoznog ćaleta koji pokušava da pomogne detetu da ne zaostaje za drugom decom (ne bilo u redu sa takvim genima, je li), imali ste prilike da vidite kako ćale seda za sto držeči se poslovice lepa reč i gvozdena vrata otvara, a završava sa omiljenom roditeljskom batina je iz raja izašla.
Ćale dolazi sa posla mrtav umoran, pohasa nešto na brzaka, isere se i taman upalio eurosport i otkopčao prvo dugme na pantalonama, kad dolazi ćerka 1. razred osnovne, sva skrušena nije uradila domaći iz prirode i društva. Ništa ustaje ćale zakopčava pantalone, gasi evroligu i vata se knige.
- Dobro Miličice moja sad ćemo mi to da sredimo, prosto ko pasulj. Šta vidiš na slici?
-mmmm,oooovaaaj, pa nebo, životinje, drveće...
-Dobro a šta je sve to?
-(Blene u plafon)
-Šuma, Milice, šuma. I ko živi u šumi?
- Paa šumar.
- Ma koji bre šumar, od životinja ko živi?
- Lav, jelen, slepi miš...
-Ma gde njih nadje, na slici te pitam šta vidiš? Šta je ovo ovde?
-Zeka.
-Zeka jebem mu mater. I šta radi zeka?
-Sedi.
-I? (Već mu iskače vena)
-Pa gleda.
-More pička ti materina ja da arčim 8 sati da bi ti jela leba, a ti ne možeš da vidiš šta radi jebeni zeka, jede govna eto šta radi!
u tom trenutku banjava žena:
- Nemoj Milorade molim te!
- Mrš u kuhinju sad ću sve da vas pobijem, jebo vas zeka da vas jebo!
Poslednji pokušaj nekrofila da se izvuče.
Apsolutno neopisivo čudna i umobolna stvorenja koja predstavljaju tebi bliske osobe, tvoje družbenike na spetljanoj zemaljskoj kugli. Nepobedivi mamlazi, izvor provala bez dna, ljudi koji su takvi kakvi su i baš tako im ništa ne fali. Ekipa za natprirodne avanture, kada bi one postojale. Kreature sasvim drugačijih shvatanja od tvog. A bez njih se ne može. Gospode bože, baš se ne može.
-Oće l' ovaj bus skoro?
-Nemam pojma, nešto ga nema. Evo, uzmi slušalicu, vidi šta slušam, baš je super. Jao, što sam se naložila na ovu pesmu!
-Šta je bre ovo? Rođena s vukovima? Pokušavaš da me ubiješ, priznaj!
-Što, baš je ekstra! Znaš, neke pesme te podsećaju na tvoju trenutnu životnu situaciju, pa prosto obožavaš da ih slušaš!
-Baš si kapetan očigledni. Nemoj da mi kažeš, ova pesma opisuje tvoj život? Hmmmm, kad razmislim, to je krajnje uznemirujuće.
-Bolje to nego ono drogeraško što si slušala danas kad sam došla kod tebe.
-Pobogu, dete, ti baš nemaš pojma. To su najobičniji Partibrejkersi, a neću da ti kažem koliko je to daleko od drogeraškog.
-Svejedno, glupa pesma.
-Nemaš pojma o čemu se govori u tekstu. Znaš, ako se obavi književna analiza, dolazimo do upravo tvog zaključka...
-Glupa pesma!
-Nije glupa pesma, bre!
-Jeste, samo se ponavlja jedno te isto, i to je dosadno. Glupa!
-Aaarghh, nemaš pojma! Imaš potpuno pogrešan...
-Baš me briga, neću da se svađam.
-A i mene zabole.
-......................................
-Izgleda da nas ispalio ovaj bus, a?
-Izgleda, nije ni čudo.
-Aj daj tu slušalicu, možda imaš neku normalnu pesmu, ahahahahaha.
-Važi, da dođeš sutra do mene?
-Samo nemoj ponovo da mi puštaš novi Dinčin CD.
Pozdrav cenjeni predstavnici ujedinjenih naroda, ja kao predstavnik sada već bivšeg naroda Srba, da Srba onih koje ste na prevaru proterali sa ove planete na planetu Kepler gde sad moramo sa alijenima koji nose bele kape da se sporimo oko Srbalijenistana.
Želim da vam ispričam kako su vaši preci pre 6000 godina oteli našu malu ali prelepu Srbiju.
Svi vi znate da smo mi Srbi bili poznati po mnogim slavljima, te rođenje sina, te slave, te Božići i svi sveci, često smo bili pijani.
Slavili smo još i Guču 3 dana, EXIT 4 dana, Gitarijadu 3 dana, otvaranje mosta 2 dana, otvaranje lifta 2 dana, 8. mart 1 dan, svaka slava bar 3 dana, sahrane ne slavimo ali pijemo i tada, za svakog čoveka po 3 dana.
Sve ukupno 257 dana u godini Srbi su pijani. Od ostalih dana prosecno 7 dana postimo, 40 dana ne jedemo ništa.
Noću spavamo.
A vi gospodo iz evropski ujedinjenih naroda, odlučili ste da iskoristite momenat kada Srbi najviše piju, oko januara, i ako smo tad najnaoružaniji i u pregovorima rasparčali našu zemlju kao pogaču.
Mi smo sada svetska sila na planeti Kepler i ova tehnologija koju ovde imate nije ništa naspram Srpske vanzemaljske tehnologije.
Ne pokušavajte da nas napadate sa nevidljivim letelicama jer imamo laserske PVOove i u sekundi cemo da vam ih oborimo.
A jednoga dana ćemo doći sa naše planete i vratiti Srbiju, i ujediniti je.
SRBIJA DO PLUTONA CCCC
Pitanje na koje nemaju odgovor ni mama i tata, sestra koja studira žurnalistiku, srednjoškolski profesor istorije, Marfi, Milan tarot, Nostradamus, lokalni sveznači..Svi znamo kako su se raspadali savezi, zašto je pukla Juga, kako se Nemačka razjedinila pa ujedinila..Ali šta se dogodilo sa Čehoslovačkom?
- Profesore, koliko punskih ratova se vodilo?
- Tri Marko.
- A zašto se raspala Čehoslovačka?
- Čehoslovačka? Čehoslovačka..Na Češku i Slovačku, znači Čehoslovačka.......Ma napolje bre, ti mene da zajebavaš!
.......
- Braga ti sine dolazi iz iksa u dvojku, provereno. Nego znaš li ti da svet u stvari drže četiri Eskima, podelili su ga na ravne delove i dogovaraju gde će šta da se radi? To tako ide s kolena na koleno, jedan od njih je pravi muž Monike Beluči, a..
- Ma znam bre Rašo, reko si mi. Nego zašto se raspala Čehoslovačka?
- Uff..Pa jebem li ga.
Komentar koji se nameće kao moguće resenje na pitanja o uzrocima nečijeg šabanskog ponašanja i nekulture u celini.
-Brate, videh onu Sandru Afriku u kraju juče...Je l' moguće da je roditelji nisu ugušili jastukom iz samilosti?
-Izgleda da je moguće. Mora da su joj roditelji ponosni vlasnici katarakte. Ne vidim drugo rešenje.
Tako su deca prekraćivala časove u vreme kada još nije bilo neta i fejsa.
Nikola: E, Mare, šta to pišeš?
Marko:Ma, dopisujem se sa onom sisatom iz druge smene.
(piše na klupi)
A(prva smena):Ćao.
B(druga smena):Ćao.
A:Ja sam Marko.
B:Ćao, Marko.
A:Jesi ti Tijana?
B:Koja Tijana?
A:Pa, iz VI 3...Rekli su mi da sediš ovde...
C(tetkica u puš-pauzi):Misli na onu sisatu.
A:A taaa Tijana...
B:Pa jesi ili nisi?
A:Ne, ja sam Tijanin dečko, a ti si mrtav kad te sutra nađem za tom klupom.
C:Uuuu, sad si ga najeb'o, mali.
Marko:E, Džoni, aj' zamenimo mesta.
Nikola:Š'o?
Marko:Ma, nešto me bije promaja...
Rečenica kojom se služi političar, čije stavove novinari ne mogu kleštima iz usta da izvade.
Novi "Utisak nedelje"
Olja: Hnjohnjo, gospodine predsedniče, dakle, mora da je dogorelo do noktiju kad Vi sedite u stolici preko puta mene posle svega što ste mi radili...
Vučić: Pobogu, Olja, šta Vam pada na pamet, to žuti ološ izmišlja da ja bežim od javnosti. A Vašu emisiju naročito cenim.
Olja: Dobro, dakle, u ovoj emisiji ćemo najzad od Vas dobiti odgovore na pitanja: EU ili Rusija, kako rešiti pitanje Kosova, kako popraviti regionalnu saradnju, kako obustaviti ogromnu stopu emigracije, kako povećati plate i penzije,...
Vučić: Pobogu, Olja, pa moji stavovi po svim tim pitanjima su dobro poznati...
(...)
Olja: Dobro, kako onda povećati plate i penzije?
Vučić: Pa je li Vi mislite da sam ja čarobnjak da znam kako povećati plate i penzije!?
Rečenica koja nastaje posle smejanja zbog koga si plakao dok se nisi osušio ceo.
Haha, ahahaha, ahah, hah, uf, auuu, 'vol'ko nisam plak'o još od onda kad su mi pile zaklali.
Osnivač i lider Srpske Radikalne Stranke i najmlađi doktor prava u SFRJ. Pravni fakultet je završio u Sarajevu za samo 2 godine. Postoji urbana legenda da, kada ga je Tito primio i čestitao mu doktorat rečima "Čestitam doktore", on odgovorio "Hvala, majstore" (pošto je Tito po obrazovanju bio bravar). Poznat je i po izraženom "kotrljajućem R" tako da njegovo R zvuči više kao V. Inače, čovek je hodajuća pravno-istorijska enciklopedija. Na žalost, zbog nekih svojih, možemo reći, suludih ubeđenja, svo njegovo znanje i sposobnost nema pozitivnu svrhu. Kada ne bi stalno pravio nacionalističke i druge budalaštine, verovatno bi bio jedan od najcenjenijih i najpriznatijih međunarodnih pravnika. Danas mu se sudi za ratne zločine u Hagu, i nije da ga branim, ali moje lično mišljenje je da su strendžeri kasno shvatili sa kakvim ludakom imaju posla i da osuditi ga neće biti nimalo lako.
Moj ćale je studirao na ETF-u u Sarajevu u isto vreme kad i blesavi Voja na pravnom. Pričao mi je da su svi studenti sa univerziteta jedva čekali da on prijavi ispit da odu da ga slušaju, jer je i tada, kao i danas, od svega pravio cirkus. Profesori su čak njega uvek prvog ispitivali, kako bi ga što pre skinuli s' vrata iako po abecednom redu bi trebalo da odgovara negde na sredini ispita. A po ćaletovoj priči, Vojino polaganje ispita je izgledalo otprilike ovako:
-Kolega Šešelj, izvolite.
-Zašto ja druže profesore? Ima njih na spisku pre mene, budimo parlamentarni.
-Za vas sam, kolega, siguran da ste spremni, pa da drugovima studentima malo probijete led.
-E onda dobro.
Skida sako, seda na stolicu.
-Kolega, izvucite karticu sa pitanjima.
-Druže profesore, smatram da nema potrebe, pitajte me šta god želite.
-Molim vas, kolega, izvucite karticu.
-Onda vi izvucite, druže profesore, da ne bude neko lako pitanje, pa da kolege kažu kako sam imao sreće.
-Molim vas kolega, radi procedure, izvucite karticu.
-Ako je do procedure, onda dobro.
Izvlači karticu, pročita je i kaže:
-Mogu li da zamenim pitanja?
-Zašto, ne znate ili niste sigurni?
-Ma ne, suviše je lako, ovo su kratke lekcije.
-Molim vas kolega, dajte da počnemo. Idemo prvo pitanje.
Voja kreće da veze kao iz rukava, jer je pored udžbenika, verovatno pročitao i pola biblioteke na tu temu.
-Dobro kolega, dovoljno je, sledeće pitanje.
-Ali, dozvolite mi da završim izlaganje, zašto me prekidate na pola?
-Da bismo stigli da završimo danas, vidite koliko ljudi čeka.
-Dobro onda.
I tako sva pitanja. Profesor na kraju postavlja i podpitanje, ne bi li ga uhvatio da ne zna, na šta Voja odgovara:
-Odlično podpitanje druže profesore. Prava tema za raspravu. Znate ja sam pročitao u delu...
Voja veze, profesor čupa kosu, studenti padaju od smeha...
Poslednji pokušaj domaćice da opravda loše spremljen kolač.
Dok vi lomite zube na ljuske oraha, a viljušku na kao kamen tvrdu koru od torte, dok vam gušterača trokira od količine šećera u kolaču i pritisak skače na pet atmosfera zbog 3kg margarina u filu, tetka Nada onako nevino doda: Ma, jaja su bila skroz loša.
Datum rodjenja i smrti naših dedova.
To je samo jedna od mnogih varijcija i orijentacija u odredjivanju datuma, kod naših starih.
U tim prošlim, teškim vremenima, kalendar je bio poput kompjutera danas. Svako ga je trebao, ali su ga samo odredjeni imali.
Gradska svita, većinom je imala uvid u vreme, kako u časove, tako i u datume. Ali vremena su bila takva da je 90% stanovništva, pripadalo prostom seoskom staležu.
Usled tih okolnosti, ukoliko niste bili sin nekog ministra, doktora ili vojvode, niste mogli znati tačan datum, pa samim tim ni dan svog rodjenja, a po neki put ni godinu.
Tada su mnogi ljudi, vremensku orijentaciju pronalazili u onome što ih je okruživalo. Poljoprivredi, ratovima, ubistvima znamenitih ličnosti... Pa tako imamo mnogo predaka rodjenih u vreme kada se sejala pšenica, one godine kada su Turci ponovo zauzeli Beograd, a koji su umrli u vreme prvog snega, godine kada je izbila buna i bili su stari taman toliko da su tek počeli da se briju.
Čovečanstvo je do danas napredovalo, kalendari se sada nalaze svugde i dostupni su svakom.
Imamo ih u telefonu, na poledjini vizit karte, na bilbordima, u našim sobama... Ali i pored toga i danas se nadje po neki stari "posetioc" koji nam ispriča zanimljivu priču iz svog vremena.
-Deda kad su ono beše naši došli iz Crne gore u Srbiju?
- Beše to sine godine kad su ubili Knjaza Mihajla, tad su došli moj pra deda Simon i njegov brat Vuksan. Mnogo im beše teško, umesto da krenu u proleć, kada su planirali, njih muka i glad potera ranije. Upregli volove i pošli, a tek se kukuruz obrao, već su počeli prvi mrazevi. Muka je to bila živa, jadan Vuksan ne dočeka ni prvu setvu naredne godine i umre od grudobolje. Simon, Bog dušu da mu prosti, beše malo tvrdji i požive on dosta leta. Ajd što požive, nego i dobi dete te godine, to jest dobi tvog pradedu Miloja.
- A Vuksan jel imao dece?
- Imao jadan jednu pišulju, a sina nije dočekao ni da vidi, rodio se malo posle njegove smrti. I to dete umre mlado, nije ni brkove dočekao da obrije.
- A tvoj otac Rajo kad je prebego u Vojvodinu?
- Uuu to bilo dosta kasnije, bio je još golobrad. Tek što poče prvi rat. Zamerio se on nekom činovniku zbog medje. Tačno to beše u kasnu jesen, jer znam da su se oko medje posvadjali. Taj činovnik mu je preorao medju, moj otac ga pokara, a ovaj poteže neki kolac na njega. Moj ti Rajo uze sekiru pa mu prebi nogu. A bilo gadno vreme nema to ko danas, samoodbrana, pa advokati, žalbe, apelacioni sud, zastareo proces... Nego po kratkom postupku. Ti seljak, napao, kraljevog činovnika? Odma u aps, niko te ništa ne pita.
Jadan Rajo šta će, upreže kravu, spakova sve i ode preko Dunava.
- A kad si ti deda beše rodjen? Šta je bilo aktuelno, pšenica, ječam, uspon Hitlera?
- Budi Bog sa tobom. Kakva pšenica i Hitler. Ja sam rodjen sedmog oktobra 1921. Ti to mene počinješ da zajebavaš?
Evolucija.
- Znaš da je kokoška dinosaurs?
- Znam, reci koji smo carevi. Mislim, mi ljudi. Hasamo kokoške, a kokoške hasale T-Reksa.
- Pa, nisam baš siguran ali tako ispada, jbg. Poenta, divlji su pojeli blage. Sad je prirodna selekcija zaustavljnena, otkako su uveli semafor. Ali svakako, ne može nam niko ništa.
A u međuvremenu, u krvnom sudu desnog bubrega ovog gore naduvanog batketa, na stacionaži 135km, bleje dva virusa.
- Znaš da je kokoška dinosaurs?
- Boli me bičar baš, ja sam Streptokoka i jebem dobro već eonima!
Rečenica koju izgovaraju roditelji svom nesposobnom sinu koji ima slabe motoričke i gimnastičke sposobnostima. Nije rijetkost da njihov sin ima oko 120kg.
Sin (17): Ćale ! Ajde da mi zamijeniš ovu sijalicu u sobu. Ja ne umijem a i strah me da mi stolica ne pukne kad se popnem na nju.
Otac: E kukala ti majka ! Nesposoban si 100%, jedino umiješ da jedeš i da spavaš. Samo sreća što su ukinuli vojni rok.
Opis ekipe koja nije izgubila zbog nezalaganja, već usled nedostatka sportskog umeća.
Ljuba:”Batice, ‘si gledao tekmu u subotu protiv Španaca? Nije loše, pokazali su želju.”
Srki:”Brate, maštam o danu kad će da pokažu znanje! Možda onda i ne izgubimo od trećeg tima Španije sa 2:0.”
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.