
Pogledati stvari smirenije i objektivnije.
Ne navijati ni za jednu stranu, nego bez trunke emocija sagledati pravo sttanje stvari, shvatiti šta se zaista dogodilo i donositi racionalne zaključke na osnovu toga.
Možda tek tada shvatiš da tvoj tim i nije imao baš puno prilika, da su bili inferiorniji tokom većeg dela meča. Da onaj nepostojeći crveni karton i nije bio crveni karton, nego dva crvena, noć u zatvoru i krivična prijava za nanošenje telesnih povreda i pretrpljenog duševnog bola. Ne kaže se džaba "jutro je pametnije od večeri".
- Halo Mirkec jesi živ ?
- Jesam brate.
- Šta mi radiš ? Šta bi ono sinoć sa Marijom ?
- Evo brate slušam "sunce ljubavi" i premotavam snimak u glavi od sinoć.
- I jesi li šta skonto ?
- Jesam. Ja sam jedno ljubomorno govedo od čoveka, eto šta sam ja.
- Ajde slinavko ustaj pa da idemo na kafu, mojne mi te patetike.
- Eto me dolazim, taman da kupim cveće i onog plišanog medjeda od 200 kila.
- Ajd', čekam te kod konja.
- E brate, nemoj ovo nikome da pričaš.
- Koje, o čemu smo pričali ?
- Taj rad, ljubi te brat.
veoma izrazena osobina roditelja
ja:mama jel mogu da kupim ovu guess torbu mnoooooogooooo je lepa!! trep trep
mama:NE! si ti normalna jel ti vidis koliko to kosta nije za tvoje godine!
_____________________________________________________________________
5 minuta kasnije. ista prodavnica
_____________________________________________________________________
ja:jaoooo mama kako ti cuce te pantalone tek sad vidim si ti to smrsala?
mama (gleda se u ogledalo):stvarno?
ja: daaaa totalno su se isplatili oni casovi pilatesa. mozda bih ja mogla da krenem s tobom od sad te totalno slusam !
mama:a vidis sad ovako kad pogledam mozda ova guess torba i jeste za tebe oces crnu ili braon?
Recenica koju cesto izgovoramo ortaku kako bismo mu skrenuli paznju na nesto!
Nabadanje u sobi na ekskurziji, padanje na krevet i pucanje istog.
-Cekaj brate, nesto je puklo!
-(Nabod) Ma istripovao si se.
-Iskuliraj tebre, stvarno je puklo nesto!
-(Nabod, nabod) Ma nemoj da se izvlacis sada!
-STANI DEBILU! Vidis da je puk'o krevet!
-Ju, vidi stvarno! (Nabod)
-E, 'aj se vrati na onu trafiku da kupim pljuge!
-Sto?
-Dalje nema ni jedna trafika! Okreni...
-Ma veruj mi, ima 100%!
-Ludaku jedan, 2 ujutru je, ne radi nista! 'Aj se samo vrati!
-Ma jok brate!
-STANI DEBILU! Ako ti lepo kazem da se vratis onda se vrati!
-Sta ti je brate, sto se nerviras! (Okrece kola i vraca se...)
Zelja i potreba naseg naroda. Ali neki red mora da se zna!
"I tako, sestro, kazem ti, nije lako biti sponzorusa. Tako sam jednom u 4 ujutru isla da kupim luk, jer se njemu jeo. Ali, zato, kad da 1000 dinara za taksi, ja kazem: -Daj to majci za frizuru, 100 evra kosta taksi! Da se zna red... Sva sreca pa njima ne moze da se digne, pipne te malo, pa te pita je l' bilo dobro... Ma bilo dobro... Ko ga jebe... Al', znas, sad kad razmislim, ja bih nekog normalnog, pa da s njim jedem tri kugle sladoleda u poslasticari."
"A NE! Cekaj, sestro, prvo mi! Prvo ja, sto sam uvek htela normalnog, pa onda ti! Da se zna neki red! Nemoj sad sladoled iz usta da mi uzimas!"
Pica od testa i svega sto se u tom trenutku može naći u kuhinji (a bogme i po celoj kući),kao što su Italijani svojevremeno radili.Vraćanje korenima.Još jedan savršen primer toga kako se istorija ponavlja,posebno u ovo vreme krize.Obavezni sastojci su kečap (Aro ili neki sa autopijace) i salama ,,podriguša'' (iz neke lokalne mesare) ; ako se kriza ne oseća toliko,mogu i Carnex-ova salama i Dijamant kečap,a ostali sastojci su volja i želja onoga ko je pravi (obično su to studenti,deca razvedenih roditelja ili roditelji troje ili više dece).
Obavezan deo menija svake kućne rođendanske žurke (doduše,takva bi trebalo da se pravi bez pečuraka jer klinci imaju neobjašnjivu averziju prema njima i uvek ih skidaju).
-Hmm,daj neki predlog šta da stavimo? Ima da jedemo kao stoke!
-Pa šta imamo?
-Ermmm...
(minut talaškanja po policama)
-OK,ništa,daj mi spisak da trknem do prodavnice da kupim šta nam treba.
-MA 'ajde bre,čemu napinjanje,evo,imamo ovu salamu što smo kupili kod Kočijaševića,e'o i kečap - mada mu je istek'o rok,al' 'ajde...Aj' trknućeš po pečurke,a stavićemo i paradajz,čajnu,jaje,ermmm...
-Origano!
-Da,origano! Može,može i onaj pasulj...A da stavimo i onaj eurokrem,da se ne baci?
-Mmmm...Nazvaćemo je pica ,,Sicilija nasred Niša''!
-Bolje ,,Niš nasred Sicilije''...
Opaska za osobu koja, kad upre prstom u nešto, to mora da dobije odmah i istog trenutka.
- Dodaj mi so, smesta!
- Šta tripuješ da si ti? Šeik? Ne može, lekar zabranio.
---------
- Hm, dobra kuća. Idem da vidim koliko košta. :dingdong:
- Dobar dan. Da niste možda iz infostana ili komunalac u civilu?
- Ne.
- A šta želite? Da možda niste kirbi prodavac pa hoćete da mi isprljate tepih?
- Ne, ja...
- Da možda niste Jehovin svedok pa hoćete da me obrlatite?
- Aman nisam, ja...
- A da niste možda uterivač dugova pa ste došli...
- Ja bih da kupim kuću, bre! Koliko košta? :vadi ček i hemijsku:
- E, 'ajde o'ladi. Ajde se smiri malo. Nemoj da se ponašaš k'o šeik. Lepo možemo da rešimo taj problem. Rado! Imamo novog pacijenta! Donesi antidepresive.
Primenjena taktika u prikrivanju sramote pri kupovanju raznih djakonija kao što su erockih časopisa, bezobraznih video kaseta i drugih trica koje smo u detinjstvu radili.
- Ajde ajde udji pitaj, ti kupi.
- Što ja da kupim kupi ti?
- Ajde što si takav ja sam zadnji put kupovao ricinus naš kad smo uvalili malom Žiki
- Ti nikad nećeš uvek ja idem i bilo je na ecipecipec, ajde odoh.
----------------------------------------
- Dobar dan, izvolite?
- Dobar dan lep dan dobar kako nije...
- Izvolite?
- Aaa, samo razgledam, ne treba pomoć hvala
- Ali ovo je apoteka, kako mislite razgledate?
- A da hihi... dalimožetedamiprodatekondom?
- Izvinite?
- Hteobhjedankondomakomožetedamiprodate.
- Ja se izvinjavam, ništa vas ne razumem.
- Kha kondomkha.
- A šta će tebi kondom a mali?
- Nije za mene, kupujem babi.
Reklamiranje raznih proizvoda koji uglavnom ne vrede ni pišljiva boba, praćeno smornom pričom ziljavih prodavačica.
Ziljava prodavačica 1: Dobar dan gospodine, velika promocija je u toku, kupite 50 kesica kokošije supe i dobijate jednu kesicu gratis.
Ja: Neka, hvala.
***
Ziljava prodavačica 2: Dobar dan gospodine, kupite bilo šta u našem marketu u iznosu od 5.000 dinara i...
Ja: (prekidam je) Hvala ali ne hvala.
Ziljava prodavačica 2: Ali gospodine, kupite bilo šta u tom iznosu i dobijate lepu krpu sa našim logo-om.
Ja: Rekoh, ne treba.
(Mislim se: "Ma idi bre, za 5 somića mogu da kupim šta mi volja, a ti oćeš da mi uvališ krpetinu... Bože blagi, na šta smo spali")
Povratak u zavičaj posle dužeg odsustva je uznemiravajuće iskustvo i pomalo liči na buđenje iz duge kome.
Postoje tri stvari koje kao običan čovek nikada ne možete uraditi: ne možete da zajebete provajdera mobilne telefonije, ne možete sebe učiniti “vidljivijim” za lepe žene i konobare sve dok one/oni ne odluče da vas “ugledaju” i nikada se ne možete ponovo vratiti kući. Prve dve stvari ne mogu da objasnim a za treću mislim da znam objašnjenje. Jednostavno, ili ste otišli ili niste. Što se povrataka tiče ili se sa vama vrati samo deo vas ili vam se učini da ste promašili mesto, iako navigator kaže da ste baš tu gde želite da budete. Svejedno, osećaj da se niste vratili kući i “da to nije to” vas ne napušta.
Da bi izdaleka stigli kući sve što treba da uradite je da više verujete navigatoru nego svojim očima. Posle toga zajebite navigator i vratite se svojim čulima. Ima razloga i potrebe za tim jer kretanje zavičajnim gradom najviše liči na ponovno učenje hodanja ... i govora. Da, zablokirao sam u farbari, hteo sam da kupim ... kako se zvaše ... ono čime se popunjavaju rupe i neravnine na zidu ... “Glet masa!” kao EUREKA viknu prodavac. E to, baš to. Kupih jebenu glet masu.
Grad je urbano transformisan ali ne i ljudi. Doduše oni jesu metamorfozirali i “prebacili se” u starija tela, ali su u suštini ostali isti. Gledajući ljude nisam imao utisak nikakvog napretka, jednostavno “pronašao” sam ih u onim istim problemima u kojima sam ih i “ostavio”. Kao da godinama nose istu anakondu oko vrata i nikako da je se reše.
Na kraju sam zaključio da je najzanimljivija stvar koja im se dešava povremeno ispadanje po kojeg zuba, a da vrhuncem zabave smatraju – neodlazak kod zubara, pa onda jedni drugima pokazuju unutrašnjost usta i satima razglabaju o tome kome je teže u životu. Takođe sam primetio i to da broj zuba utiče na sposobnost konzumiranja alkohola, što manje zuba = više alkohola.
Neizbežno, sreo sam drage i stare drugove. Poželeo sam da popričam sa njima o svemu ali je taj entuzijazam brzo iščezao kada je počelo prepričavanje dana kada sam obema rukama obuhvatio malu zadnjicu “engleskinje” i da me jedino po tome pamte. Isti ti drugari su tada mislili da sam to uradio zbog opklade, “engleskinja” je tvrdila da sam se “dokazivao”, a ja sam znao da sam to uradio zato što sam ŽELEO da je opipam. Zanimljivo je da moji drugari i danas misle da sam to uradio zbog opklade. Nažalost ne znam gde “engleskinja” živi danas i šta ona misli o “obuhvatanju” njene čudesne guze.
Izbacivanja iz škole su me spasili, ko drugi nego, profesori fizike i hemije. Kasnije sam morao da im detaljno objasnim kakav je bio osećaj držati “engleskinjino” dupe u šakama. Zanimalo ih, šta ćeš.
Povratak kući ili ...? Pa šta da vam kažem, sve su to samo uspomene, a njih ionako nosite sa sobom kud god da pođete.
Studentska muka, kada usled besparice kreneš da roviš i preturaš po kući u nadi da ćeš naći neki sitniš da kupiš najgoru krdžu od cigareta u prodavnici. Nakon te avanture sledeća je prepreka blam. Kako izaći pred oči prodavačice(koja je inače dobra riba) sa rukom punom sitniša i tražiti najjeftiniju paklu cigareta. Ali to odmah sasečeš u korenu i kažeš da to kupuješ komšiji i tako otkloniš svaku sumnju da si jadnik i propalitet.
Ti:Dobar dan, koliko vam koštaju najjeftinije cigare?
Prodavačica:90 din.
Ti:Dobro, dajte mi jednu paklu. Evo para 1,2,3.....90din, ima tačno u dinar.
Prodavačica(u sebi): Vidi ovu raspalu narkomančinu, da li je mogao nešto sitnije da mi donese. Jebem mu mater, sad i ja moram da prebrojim da vidim da me nešto nije zajebao.
Ti:Ma to je za komšiju. On je penzioner, matora budala.Cicija mi dao tačno u dinar i rekao da mu kupim najjeftinije cigare. Sledeći put neću da mu idem, nego je komšija pa rekoh da ga ispoštujem.
Prodavačica:Aha, važi...
Izraz koji koristimo kada želimo reći nekoj osobi da je zakasnila ,ali i da i dalje ima nade za to što se nameračila.
A: Tebra, nećeš verovati šta se desilo!
B: Šta se desilo ?
A: Milica je sa onim šugavim Jocom ..Aaa ne verujem. Ja je muvao ,kad ono ..
B: Sa onim majmunom, haha.. Ništa brate , mogu samo da ti kažem da zabaciš sidro i čekaš ..
----------------------------------------------------------------------------------------------------
A: Jaoo , znaš kakvu sam torbicu videla , jeftina je bila , mnogo mi se sviđala i ja odem da je kupim juče ,kad ono ..
B: Šta ?
A:Prodali je , znaš kako mi je krivo . Moraću da pitam ove da li će dobijati još ..
B: Najbolje ti je da lepo zabaciš sidro i čekaš dok ne dobiju .
Osnovni moto, zvezda vodilja, misija i vizija svake političke stranke i politačara ponaosob. Doduše, vrlo praktično i u svakodnevnoj upotrebi. Lako može postati način zivota, da ne kažem lajfstajl jednog zrelog mladića koji će valjda iskoristiti svoje potencijale...
- Dragi... završićeš faks?
- Ću završim.
- Dragi, a kola?
- Ću kupim valjda neka kola sledeće godine, samo ću prvo testove da naučim, a posle ću lako vožnju... meni to ide sve.
- Dragi a je l' imamo mi... nešto naše?
- Imamo 64 ari placa će se napravi neki biznis.. eno to tamo tako...treba neko... će vidimo. Imam bre kuću u Smederevu, prvi sprat to je podrum, će se namesti struja voda sve novo će bude, drugi sprat to su matorci to velika kuća, i gore treći sprat to je tavan, krov će namestimo. Ma sve će da bude... znaš kako.
Autentična, po nekima izmišljena, ali u svakom slučaju veona intrigantna ličnost. Niko ne zna, u suštini, da li je postojala, ali o njoj se peva i dan danas. Svojih 5 minuta slave dočeka tamo u sitne sate, kada se otvore duše i novčanici njenih obožavatelja, koji prvo bojažljivo, pa kasnije sve smelije ''natpevavaju'' stihove sa mizikantima.
Sve počinje naivnim stihovima „Cano, Cano, Canule, kupiću ti nanule", nastavlja dečjim „Kuvarica pile peče, iz pileta čorba teče. Pile ćemo da jedemo, kuvaricu zna se - bice muško prase", da bi se onda prešlo na neprevodivu egzaktnu erotiku koju je teško iskazati u jednoj definiciji.
Neki kažu da je Cajka zaista živela u nekoj vojvođanskoj zabiti. Drugi da su je izmislili Cigani, kao što su smislili i laganu, jednostavnu, efektnu melodiju u E-duru. Postojala ili ne, „Cajku" se svirala, i još uvek se svira od elitnih evropskih restorana, do poslednjih sremačkih prčvarnica. „Cajka", ovakva kakva jeste, prija svakom uhu, bez obzira na intelektualni nivo ili socijalni status, iako obiluje terminima sirove erotike, koja u neku roku može da bude shvaćena kao čist prostakluk, ali samo onom ko je ne razume. „Cajka" je deo naše vojvođanske izvorne baštine, samo nama bliska i razumljiva, i kao takva nikada neće biti zamenjena.
Kao takva, dopisuje se u kafani, posle velikih količina ladnih špricera koji otvaraju dušu i srce, i sklanjaju kamen uštogljenosti koji vlada nad nama. Sposobna da digne atmosferu gde to nikom ne bi pošlo za rukom i da otopi led u srcima svih besnih Sremica, Cajka će i dalje vojevati pobede nad učmalom atmosferom, životnim nedaćama, i bar na tren običnog čoveka skolniti mislima iz teškoća života i svih nedaća koje ga muče.
Samo neki primeri, ima ih naravno bezbroj, a to drugom prilikom.
A oj Rado, koliki je, velik kurac u komšije, turio ga kroz kapiju, zapiš'o nam svu avliju. AMAN
Jedva čekam poskupljenje mesa, da za kurac kupim Mercedesa. AMAN
Kada Eksim u iglou jebe, njemu često guzica ozebe. AMAN
Hvalila se iz Stapara Mara, da joj nema u jebanju para, kad to čuo iz Bingule Paja, uter'o joj i kurac i jaja. AMAN
Marš u pizdu materinu, kaže otac sinu, puno selo žena, a ti jebeš strinu. AMAN
I omiljeni stih, većine nas, vojvodjanskih bećara:
Jebo bi je, al' je nebi liz'o, jer je pizda kraj dupeta blizo. AMAN
Za svel ljubitelje, obavezno preslušati audio verziju, pod nazivom Cajka uživo 1. deo, a i za one koji žele da saznaju nešto više
Klasičan početak rečenice kojom želite da objasnite da vam se nešto često događa, prostim stavljanjem tog događaja na kraju iste.
- Halo.
- Dobar dan. Zovemo vas iz Rajfajzen banke. Vaš dug je sada četrdesetpet hiljada dinara. Kada planirate neku uplatu?
- Gospođo, kada bih imao dinar za svaki put kada me vi pozovete, imao bih da vam vratim taj dug i od ostatka para da kupim konopac da se obesim, pošto ne bih imao da vratim Komercijalnoj banci pare, a zovu me duplo više od vas.
------------------------------------------------------------------------
- Gospođo Bekvalac, može li jedno pitanje samo?
- Naravno, izvolite.
- Po gradu se šuška da postoji cenovnik seksualnih usluga javnih ličnosti i da ste i vi na njemu? Šta imate da izjavite o tome?
- Eh, kada bi imala dinar za svaku takvu vest u novinama, ne bi ni morala da se kurvam.
- Mislite ne bi morali da pevate.
- Mislim.
Glavni i jedini uzrocnik svake bolesti kod doktora u Srbiji. Pri cijem pomenu je uzrocnik bolesti istog trenutka otkriven.
Pacijent: Doktore, boli me grlo.
Doktor: Sta ste radili ?
P: Izasao sam napolje mokre kose, spavao pored otvorenog prozora i popio malo Coca cole.
Dr: PIO SI COCA COLU ???????????????? o.O Pa el, znas ti da to nije zdravo. Pij 3 dana Cliacil (jedini lek u Srba)
----------------------------------------------------
P: Doktore, slomio sam nogu.
Dr: Pa kako pobogu ?
P: Pa pao sam niz stepenice kada sam isao da kupim COCA COLU.
Dr: DA KUPIS COCA COLU ??? o.O ZBOG TOGA JE NOGA PUKLA !
----------------------------------------------------
Dr: Pa kako je umrla baka ?
P: pa znate ona je bila stara imala je 103 godine i tako odjednom, ovaj nisam vas pitao, da vam sipam COCA COLU ?
Dr: COCA COLU ???? pa sad je meni jasno sto je baka umrla....
Joj, Divi Gavajo ponovo! Pa šta ćeš koj moj više?
Skraćeno od "ete ga opet", više upotrebljavan u prepričavanju događaja nego u konkretnoj situaciji.
- Dam ti ja sviraču u Knezu pedeset kinti da mi otpeva miljacku. Kad je propev'o, samo što peglu ne bacih!
- Onom čupavom sa Karaburme?
- Jok, tebi! Zavija k'o keruša maltezera na kurac haskija, čim poče refren meni dojadi i odoh dalje. No, gle apsurda, taman stadoh da kupim sladžu, te ga pa, i dalje urla miljacku! Ladno me lik sve vreme pratio dok do kraja nije svršio sa pevanjem. Posle mu dadoh još jednog mokranjca, broj od bivše i rekoh mu da joj preko fona otpeva žal, oplak'o sam! Taman sam pred kraj stigao da pobegnem, da me ne juri više.
Kada se u vašoj glavi odvija pravo prepucavanje, povodom za i protiv, oko neke životne preferencije.
(U jebote, 2 i po soma za famreke, mada, lepe su, šta kurac lepe, odakle mi pare,al opet imam one pare u šteku, koje pare, kad treba Sanji da kupim poklon za rođos, ma možda... )
-Izvolite?
-Amm, ništa, samo razgledam.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
-Jao, pa super baš ,što si me pozvao u šetnji, i ja.....
(ajde, to je to, Sunce zalazi, sad je trenutek, ma koji bre trenutak, kad me već jednom ispalila, ma bre uporan jebe, uporan jebe, ajde ono "strefio me dijabetes, kriziram, pa bi mi prijalo nešto slatko sada", šta bre i ja kenjam, ajde ono...)
-Izvini, ja te udavi, esi hteo nešto da mi kažeš?
-Mmmmm, ništa....
Specifična ali i veoma rasprostranjena pojava u našoj maloj ali nužnoj zemlji. Naime, kako je lista naroda i narodnosti koji nama Srbima idu na živce ( da ne kažem, na nešto malo ozbiljnije ) poprilično dugačka i - kako bih rekao - SVEOBUHVATNA, onda i ne čudi podatak da je u istoj pod slovom «S» - razume se, tik pored San Marina i Saudijske Arabije - zastupljena i ova bljutava zemlja.
Ipak, po nečemu je taj animozitet jedinstven: Slovenci su se za razliku od ostalih neprijatelja nebeskog naroda nekako izvukli od dobijanja batina na bojnom polju a to im, na njihovo nepodeljeno žaljenje, nikako ne možemo oprostiti. Braća Hrvati su izašli na crtu. Sa Nemcima smo se tokom II-og Svetskog Rata siti naigrali žmurke po šumama, livadama i parkovima. Amerikanci su došli i otišli a doći će opet, ništa se ja ne brinem! Turke zaista ne bih pominjao ( ima dece, pobogu ) ali Slovenci...pobegnil kot muco! Uz to su još kajmak i ajvar prisvojili kao sopstvene brendove i uz bonus jebenog priznavanja Kosova odista zaslužili toliku našu omrazu. Doduše, dobri Bog se ipak pobrinuo da "zmajčeki" bar malo ispaštaju zbog svoje slovenštine. Samo On i zna koliko će još dugo pomenuti tumarati 9-im krugom Evropske Unije...
- ...Mortadela dve 'iljade dinara?! Pu, majku li vam slovenačku jebem da vam jebem...!A vid' tek hleb kol'ko im je skup! Joj, zemljo otvori se i progutaj me da ne gledam ovaj ajvar! "Ajvor"...AJVOR?! Pizda li vam, bre, materina ona majmunska i guzičarska...Nemate SVOJE pa prisvajate SRPSKO, je li?! More, popišam vam se i na Prešerna, i na celu Ljubljanu, i na onu pičku Cankara, ako ovo nije futoški kupus u skupom pakovanju! Meni ste, bre, našli da prodajete masline po 50 din. komad, goveda jedna alpska nedefinisana?! Ma, jel' ovo nazivate puterom, krv, sisu, usta vam jebem...?! Mislite da ću da kupim ova vaša pederska piva sa borovnicom, limunom, pičkom materinom?! Garant ste ga otrovali, seme vam se zatrlo pogano! Udarila vam Evropa u glavu, moji Slovenci, zaboravili ste kome ste do juče pasli muda...Ej, pola plate da dam za teglu kornišona...
...
- Vaš račun iznosi...23, 780 dinara i 33 pare!
- Ovaj...Jel' primate Merkator femili kard?
- Primamo, gospodine. Primamo...
nekada kultna emisija na radio BG1,a danas glavobolja svakog roditelja koji ima pubertetlije.
Sin(17 godina,2 godina srednje,drugi put):Ćale,aj mi uleti neku kintu,idem u zezanje večeras,jedno dva somića,za cugu,pljuge,taksi,daj tri da se ne grbavim u gradu...
Ćerka(gimnazijalka):Tata trebalo bi mi hiljadarka za večeras i još dve,ako može tri,idem na rođendan kod Dude,ona moja ortakinja što joj je keva sudija,da joj kupim nešto da te ne blamiram tamo,pitaće me ko su mi roditelji,ako dođem s nekom bednom bombonjerom.....
Ćale:Jeli deco,jel imam antenu na glavi,jel ličim na radio?Pa nije vam ovo večernja revija želja,bre pička vam materina!
Ni pod kojim uslovom! Pa da si Jakob Rotšild pre dva'es i kusur godina sa sve dva para alata između nogu!
Ma, može da se odnosi na svašta nešto, ne samo na muško-ženske odnose. Tek, u principu isto znači: NEĆE DA MOŽE! Što bi rekli braća južnjaci.
Čuje se u ruralnim predelima, mada može da se čuje i od pojedinih "građana".
Ko je Jana, to još nije autor razjasnio najbolje! Što je ta Jana tako posebna kad ti je majka, verovatno da niko živi na planeti i ne ume da objasni. Ali, tako se kaže...
Brat: Ajde idi kupi jednu paklu Marlbora, nemam cigare više!
Sestra: Učim!
Brat: Ma, ajde, bre, šta učiš, avgust mesec, ni ja ne učim iako za dva'es dana imam popravni iz matematike!
Sestra: Učim, izađi napolje! Sram te bilo! Pušiš u tvojim godinama! Još ja da ti kupujem cigare!
Brat: Ne seri, majke ti! Kakvo si ti govno od čoveka!
Sestra: Esam govno? Esam govno? E znaš kad ću cigare sledeći put da ti kupim?! Pa, ni da ti je majka Jana, a ne ova naša obična! Marš napolje, stoko tupava! (gađa ga random dohvaćenim predmetom).
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.