
Imati vremena, ne žuriti.
- I, šta kažu na TV, 'oće l' ta separasija?
- Ta maani, znaš Poglavicu Čanka, taj ima sto kâde.
_______________________________________
- I ujko, o'š napuštat' više osa i mater, 'smet'o onoj tvojoj iz firme?
- Nisam još...
- Bole tebe, imaš ti kade
Početkom devedesetih, standardni odgovor tadašnjih klinaca na pitanje gde idu ili gde su pošli. Značio je da ideš da uradiš nešto vrlo bitno, šta onaj ko postavlja pitanje ne mora da zna, na primer da si krenuo da kupiš pakovanje praška za pecivo, ili možda čak kutiju čaja.
Ovi sad verovatno samo stave Facebook status koji se završava ikonicom aviončeta praćenom sa "travelling to Kod Indijanca što ti dupe glanca".
Ime kojim moja baba čašćava sve vegetarijance.
Ja: E, baba, odoh nešto do Bojane. Znaš Bojanu?
Baba (na sav glas, da je ceo komšiluk čuje): Au, pa to je ona što jede samo trave. Beži ti blago meni od toga, da i tebe ne navuče. Slušaj ti mene kad ti kažem, nema ništa bez malo masnog svinjskog.
Ja (pokušavam da se iskontrolišem pred komšijama koje su se već okupile na prozorima, istovremeno proklinjući sebe što sam joj uopšte pomenuo gde idem): Dobro, dobro baba, idem ja sad...
Tuzna istina danasnjeg vremena. Kao da je doslo vreme, u kome moras da pazis na svoja osecanja, da biras u koga ces se zaljubiti. Ako si ponekad tuzan, nazivace te placljivom pickicom, ako pokazes i trunku ljubavi, bices izgubljen slucaj koji zivi u pogresnom veku. I ne smes ni slucajno da pokazes simpatije, prema nekom ko nije tvoj nivo, ni prema boljim ni prema losijim. Ako se zaljubis u neku poznatu, onda si budala koja gubi vreme, a ako volis neku sirotinju, smatraju te za jadnika koji uzima ono sto niko nece. Jer gotovo nikom vise nije stalo do osmeha i tesko je shvatiti, da se ne zaljubljuje covek namerno, nego da duse taj sastanak imaju odavno ugovorene. Valjda zato, ljubav vise nije moderna.
Takodje izvinjavam se onima koje ovakve defke smaraju, samo sam imao potrebu da napisem!
Pitanje upućeno osobi koja svojim ponašanjem izaziva neizdrživ bol u predelu zadnjice.
- Čuješ, mogli bi danas na derbi ove naše opštinske lige. Biće vatreno.
- Nemoj opet taj tvoj fudbal spominjati. Ne stoji mi se 2 sata na ovoj kiši.
- Kakva kiša, malo samo rominja. Još malo pa će sunce da se pojavi. 'Ajde idemo!
- Neću čoveče! Neću da gledam kako se po travi valjaju "fudbaleri" od kojih ja imam više kondicije.
- Pa u tome je čar. Nikad ne znaš ko će pobediti.
- Nema šanse, radije bi gledao svetsko prvenstvo u boćanju.
- Daj čoveče, igraće Mile iz srednje.
- Nego, ko je toliko dugo sedeo na tebi?
- Niko, što?
- Što si onda toliki hemoroid?
izraz koji uzima crnu boju kao metaforu, a kazuje nam da je nešto najgore, najgluplje, najnepoželjnije, najružnije...
- ...
- "uh, bre...pa sve je ispalo baš bezveze.."
- "da. što je najcrnje, da," reče lakomisleni gotičar
Poslovica koje se setimo kada čujemo neke "neprijatne" stvari od pijanog poznanika.
Simke:“Batice izvini za ono sinoć, malo sam prepio pa sam se izlupetao.Nisam mislio ozbiljno.“
Rale:”Brate, znaš kako se kaže? Pijan kaže što trezan misli. Mada bih te više cenio da si stisnuo muda, pa sve to rekao trezan. ”
Sablon koji koristis kada se tripujes da te nesto zaista zanima.
-I da to bi bilo to. Sustinu sam ti rekao, na tebi je da primenis to u praksi.
-...u redu, ali ono sto mene zanima..
Argument koji koriste muškarci da objasne zašto na slikama pokazuju svoju pivsku stomačinu, i njime umnogome kvare predivni ambijent na slici.
A: Brate, kako možeš 'vako da s' slikaš, mislim fuj!
B: Aman, ženska glavo, što da ga krijem? Kad ga je ona kastigulja Demi mogla onako ponosno pokazivat' što da ga ja ne pokažem?
A: Mogao si makar rukom i ti ove bradavice pokriti, a ne ovako! Pola plaže te gleda!
B: Umjetnička sloboda ljubavi, sloboda!
Potpuno nejasan stih iz pesme ''Zapisano je u vremenu'' Nedeljka Bajića Baje.
-Zažmuri broj do sto!
-Ok, zažmurila sam.
-Koj si broj zažmurila?
-Zažmurila sam sedamdeset sedam.
-Uuuu, do jaja!
Kaže se kad neko, ko je poznat kao nula i koji nema ni trunku poštovanja niti sažaljenja, uradi nešto što je na njegovom nivou.
- Pogle', eno Šomi opet liječi komplekse na Milisavu...
- Stoka.
- Malo mu je što je magarac, nego ga je još i vezao...
- A?!
- Ma krembil. Ae palimo odavde.
Rečenica kojom počinje citiranje neke narodne mudrosti ili izreke.
Kao što bi naš narod rekao:,,Dobro čini i dobru se nadaj."
Maler nad malerima. Večiti baksuz i gubitnik. I onda kada mu ide sve po planu dogodi se nešto što mu taj plan izjalovi, i sve krene u kontra smeru. Onaj koji uvek bira najgore rešenje. Da su na ruleti svi njegovi brojevi osim jednog, na tom broju koji nije njegov, kuglica bi se zaustavila.
Opisuje veoma napetu situaciju ili stanje napet kao struna.
- Obećala Maretu ona njegova da će mu napokon dati večeras!
- A zato je on napet ceo dan, samo što ne zagudi...mukica.
Odvratno opravdanje iskompleksiranog nelorda za fejl tokom koitusa. Rečenica izgovorena nakon (nazovi) seksa koji je trajao koliko i uzimanje kredita u reklami meridian banke (uđeš, izađeš i gotovo), a kasnije biva prepričana tokom trofejnog hvalisanja kolegama pajvanima. Šta više, u mediokritetskoj lobanji, ovime se postiže pobeda u nekom apstraktnom nadmetanju.
Zablude li...
Višeslojna trulost ove izjave kod osoba sa iole razuma izaziva potrebu za povraćanjem.
Okej, navat'o si nešto, uspeo si čak i da ubaciš u slot par puta... Ali jebote, svriš za 5.7 sekundi i još pokušavaš da pretvoriš sebe u jebača?! Racionalno bi bilo da kažeš kako si tek došo iz vojske ili da si bio u celibatu 21 godinu jer si žalio čukunbabu, zapališ kući, sutradan ispričaš društvu (što je uglavnom nezaobilazno) kako si manje-više jebo, možda čak i izlažeš par minuta za vreme trajanja, nadaš se da dotična devojka nikome neće ispričati o tvom brukanju, i kupiš eriku da vežbaš.
Ne znam u kom trenutku je postalo bitnije reći da si jebo od samog čina jebanja, ali ova mentalna izbljuvotina neosporno dokazuje da je tako. Još je bitnije da drugi misle da si bačje, iako čak i ti, negde u mračnom kutku podsvesti, znaš da to nisi.
Ipak, među drugovima čiji su pogledi ograničeni amovima, u društvu retardiranih vrednosti, ovom rečenicom se to i postiže.
Istina je suprotna.
Pre svega, po nekom minimumu logike, da bi bio bačje treba da jebeš. I potrebno je da to radiš dobro. A ni jedno od ta dva ne radiš ako si vispren kao prosečna keleraba i koristiš rečenicu iz naslova, već upravo dokazuješ suprotno.
Dalje, iako treba da poseduješ makar malo šmekerstva da bi ti devojka dala, ne treba zaboraviti zašto se devojka odlučuje na to - zato što ima potrebu za seksom!!! Pojebala bi se i sa muštaklom ako je dovoljno zagorela i da joj ova kaže ''ćao lutko''.
No, ne lezi vraže. Taman kad smo počeli da izlazimo iz zaostalih sprega devojačkog izbegavanja jebade zarad izbegavanja društvene osude, skače se dva koraka unazad. I dalje su slobodnije devojke okarakterisane svakojakim omalovažavajućim epitetima (ne ulazim u priču da li je to opravdano). Davanjem sebe daje i deo ugleda. Zarad čega? Minuta uživanja? Sledeći put će se više nego dobro zamisliti... A kako smo krenuli, možda opet bude potrebno da im se skidaju zvezde s neba. Kurcem. Ako me razumeš...
Definicija je napisana za Mizantrophy.
Rečenica koju svaki razočarani otac pomisli ili izgovori bar jednom u životu.
-Tata, pao sam godinu, slupao kola i Marija je trudna.
-(ŠTO TE BRE NISAM ISTRES'O NA ČARŠAV NE BI SE SAD NERVIRAO!!!)
Nezaobilazna pesma na srpskim veseljima. Uz nju se bar par minuta osetiš zajebano - zato što si Srbin i zato što si pijan.
U BOOOOOOJ KRENITE JUNACI SVI
KREEEEEEN'TE I NE ŽAL'TE ŽIVOOOOT SVOOOOOJ...
.
A: Dođe mi da uzmem pušku i da odem da jebem mamu amerima.
B: I meni brate...gde si služio vojsku?
A: Civilno, u crvenom krstu, ti?
B: Ja civilno u nekom bolničkom restoranu.
A: Do jaja, aj idemo da pevamo
B: ajmo...
KREEEEEEEN'TE I NE ŽAL'TE ŽIVOT SVOOOOOOOOOOOOJ!!!
Najčešće izgovorena rečenica kada prosečan čovek naručuje nešto preko Top-shopa.
- Halo...??
- Dobar dan, dobili ste Top-shop, izvolite.
- Ja bi' da naručim onu šerpu...
- Koju šerpu, gospođo?
- Znaš bre onu što u njoj peršun ne menja boju, a piletina može da se peče bez ulja!
- Gospođo, morate mi reći naziv proizvoda.
- Joj, pa ja sad ne mogu da se setim... Ada! Znaš ono što je pre bilo na reklami!
Način obraćanja kojim jedan drugome u toku razgovora spominje osobu, koja je u tom slučaju uvek na lošem glasu - zlostavljana je, u teškom je zdravstvenom stanju, materijalno je ugrožena, ili je u dugovima. A postoji i malo novije značenje tog izraza.
Razgovor između komšinica:
Anka: E, gde si?
Vesna: Kako si? Kako deca?
Anka: Evo, taman nešto uče, šta ima kod tebe?
Vesna: Ništa, onaj Zdravko juče opet mene pita kad ćeš mu doneti one teglice meda i mleko od koze.
Anka: A što mu toliko treba?
Vesna: Ooo joj, kaže što pre to bolje, onaj njegov rođak što živi u francuskoj, da znaš kako se razboleo, čoveče, tamo u njega što kaže, počeo otežano da diše, nešto ga boli glava, doktori ne znaju šta je, znaš šta, jel možeš sutra da dođeš, sutra je nedelja, pa da mu daš da mu odnese, kažu mleko od koze pomaže samo tako?
Anka: Važi, sutra u nedelju.
Isti taj izraz u novom kontekstu
Razgovor mladih:
Stefan: E, de si brate?
Bojan: Kako si? Jel teraš nešto?
Stefan: Ma ništa, onako, kuliram, ako me razumeš.
Bojan: Razumem, razumem, nego da znaš šta sam video, znaš onog Bogdana o kome pričaju svašta, priča se i da ima dosta veliki, i da može dvaput...
Stefan: Ma ne zezaj.
Bojan: Ozbiljno! I da ti kažem kad sam ga video, brate, tamo u njega što kaže, kurac ovoliki, znači ovoliki (pokazuje dužinu).
Stefan: O to je baš dosta, sunce ti žarko, ali ja mislim da ti mene ipak zajebavaš.
Bojan: Ne ne, to je živa istina, ja sam lično proverio.
Stefan: Ozbiljno?
Bojan: Ozbiljno.
Stefan: Pa da li si ti normalan? Mrš bre, pederu jedan.
Najveća neuroza našeg vremena.
Proizvodnja... Kontam da je bradati čika imao prava kada je rekao da su prve države nastale kada je došlo do viška u proizvodnji. E, pa, onog trenutka kada je došlo ne samo do viška već i do činjenice da su skoro svi svuda počeli da proizvode iste stvari, javila se potreba da se smišlja nešto što drugi nisu kako bi se kao takvo lakše prodavalo. Ne bi se "Jabukini" proizvodi, uprkos objektivnim nedostacima i visokoj ceni, tako dobro prodavali da nema tog marketinškog momenta o "posebnosti" i "pripadanju eliti".
Zatim umetnost. Slikaru je dosadilo da slika sto pejzaža slika tehnikom ulja na platnu, muzičaru je dosadilo da piše simfoniju kada sva publika već zna da će, ako je već u C-duru, druga tema biti u G-duru; književniku je dosadilo da razvlači čitalaštvo pričom o katarzi... Zato je slikar odlučio da zajebe stvar i stavi onu golu žensku na sred platna, muzičar da ponudi publici grozne zvuke pritom sa scenama javnog žrtvovanja, a književnik knjigu bez ikakve poruke i radnje.
A vojnik? Vojnik je odlučio da zajebe neprijatelja tako što će ga udariti tamo gde je najmanje logično, i potpuno van svakog viteštva, tamo gde će ovaj najmanje očekivati- dakle, preko Ardena, a ne u Mažino liniju.
I tako u svemu, od ešarpi, koje će prodati neki poseban motiv, do NASE, koja će svoje finansiranje opravdati time što će poslati par desetina fotografija Plutona.
Mitrović: Gledanost nam je blago pala, treba nam nešto novo, novo...
Producent: Ne znam, da nateramo Staniju da masturbira pred Ekremom?
Mitrović: Sine, te stvari smo imali...
Producent: Žeks, stvarno više ne znam. Neka je jebu trojica u isto vreme, bolje od toga ne mogu da smislim.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.