
Iliti drkanje kurca,ali od strane žena.
Stvar s kojom najčešće preteruju devojke koje u toj fazi veze ili uopšte ne žele da rade bloudžab, odnosno pušenje kare.
Preteranim hendžabovanjem devojke uglavnom pokušavaju da se iskupe za to što nemaju želju ili hrabrosti da stave stvar kojom vi pišate u stvar s kojom one jedu.
A preterani ručni rad žene muškarcu je jednak vašem pokušaju da animirate amalgam Velimira Ilića i Milutina Mrkonjića masnim vicevima i ispijanjem radže iz bidona.Oni su to počeli raditi mnogo ranije od vas i dan danas se zanimaju tom rabotom mnogo češće od vas.
Neizmerna radost , obicno pracena pesmom i igrom.
U reklamama tog karaktera, pojavljuje se sasvim smirena devojka koja nakon sto upotrebi ulozak (u preiodu dok ona ulozak stavlja na upotrebu gledaocima je prikazano kako on pretvara tecnost u gel) biva preplavljena pozitivnim emocijama. Posle toga obicno obuce bele pantalone i tu radost podeli sa drugaricama slicnog raspolozenja.
Vecina ljudi, pa cak i muski deo populacije, padne u iskusenje da proba doticni proizvod u zelji za zadovoljstvo koje reklama prezentuje...
-Milunka, jesi primetila da nam je sin nesto posebno radostan ovih dana?
-Ne, sto?
-Ne znam. Plasim se da ne koristi neku drogu, ili uloske ne daj boze.
----------------------------------------
-Bane dobio sina!
-Ma znam, bio sam sad do njega. Srecan ko da reklamira uloske, jebote.
Iako su retke,to su osobe vredne postovanja!
Sergej Cetkovic,Vlado Georgijev i slicni,su predstavnici placipickastih pevaca koji naprave jednu pesmu ,a sve ostale su im iste ili slicne njoj,jer su shvatili da je veci deo zenske populacije malouman ili bar blago retardiran,kada moze da ih slusa.
Kada glavu devojke potiskuješ u ispravnom smeru, a ona se uporno vraća u nameri da te poljubi.
Геј. Клошар. Жели само да је искористи. Сто посто је вара.
Углавном, по теби он има све најгоре могуће особине.
I onda pipaju leba u maksiju.
Izgovoreno maznim glasom od strane devojke, znači samo jedno, češkaj me i tu malo i svuda po malo i vodi ljubav sa mnom, i svašta nešto, ali na fin način.
- Mićo, češkaj me tu malo...
- Češ češ (u mestu)
- I ovde malo i šaraj malo...
- Što ne kažeš tako (i veliki šmekerski osmeh)
Postavljanje iste označava početak faze papučarenja. To povlači za sobom niz događaja koji će dovesti do prozivanja, izrugivanja i ljubomorisanja muških članova ekipe. Ovaj suptilan čin iskazivanja privrženosti se odomaćio u pravilniku muško-ženskih odnosa, i očekuje se nakon maksimum dve nedelje veze.
Odgovor iskusno šmekera koga prozivaju i dovode u pitanje njegovo viteštvo.
-Nisi ti ružna, nego su meni dali pogrešnu dioptriju.
-Jeste dušo da nemam mercedes, al zato kad mi jugić upali, prede kao mače.
Pesma o istoimenom gradu koju peva rodjena Zitoradjanka, srpska majka Svetlana Ceca Raznatovic. Kao sto se pesme "Is this love" i "Love hurts" uvek se stavljaju na kompilacije "Rock Ballads", "Metal Ballads", "Best Power Ballads" i slicno, tako se i kompozicija "Beograd" stavlja u kompilacije "Vesele devedesete".
Naravno i za ovu pesmu postoji poseban ritual koji se mora sagledati i postovati tokom slusanja.
Primer 1:
Diskoteka BUS. 1996 g. 1h 16 min posle ponoci.
Sve ribe uz ovu pesmu OBAVEZNO igraju i glasno pevaju, pomno i pazljivo prekrivajuci prelepi, slavujski glas Svetlane Raznatovic, poznatije kao Ceca.
Uz strofu "Ovooo seeeeecanjeeee, rusii meeeeni sveee"... obicno se ribe hvataju za gornji deo grudnog kosa, ili za srce pokusavajuci da docaraju tu tragicnu atmosferu koju prezivljava glavna junakinja u pesmi. Sto se tice dela "Mooj Beoooograde, zagrli meeee..." - tu je vec potrebno rasiriti ruke i usmeriti ih ka nebu.
Dok ide ova pesma, ribe igraju dok tipovi pomno prate njihove pokrete i nemo klimaju glavom. Oni se oglasavaju samo na pocetku tokom jedne strofe.
"Znam za jedno ime, al` ga ne spominjem (i onda svi prisutni u glas) EE-E-EEE!"
Primer 2.
Ukoliko se nalazite u automobilu i slusate ovu pesmu, obavezno je otvoriti sve prozore na Vasim kolima i podeliti lepotu i tragediju, neizvesnost i agoniju ove prelepe kompozicije.
Trenutak u filmu ,praćen čudnim pogledom, kada "on" shvati da "je" voli.
Mladež od nekih 20 godina koja ili pripada nekoj narko grupi ili je zaposlena od strane mračnih ljudi koji su na mračnom mestu pričajući mračnim glasom skovali mračan plan da uzmu pare od poštenih građana na mračan način. Da na letcima postoji neki žig ili oznaka Unicefa ili neke slične organizacije, pa ajde i da poverujem. Ovako...
Dok šetam Knezom, prilazi mi nasmejana plavuša saraga koja puna nade pruža letak.
Ona: ''Želiš li biti Deda Mraz destini dece bez roditeljskog staranja u Zvečanskoj?''
Ja: Kako da znam da novac koji vam budem dao neće otići nekoj Katarini Rebrači ili nekom Amfilohiju?
Ona: Kako si bezdušan i bezobrazan! Nemaš srca za jadnu decu bez roditeljskog staranja u Zvečanskoj!
Osoba zadužena za masiranje izmorenog ćaleta.
-De mali malo izgazaj svog matorca, ukočilo mi se nešto međ' lopaticama.
U nižim razredima osnovne škole, to je veliki događaj zato što si prvi put bez mame i tate, sam, u sobi sa još 3 drugara istog pola. Poenta je pobediti na maskenbalu za šaljivdžije, miss za lepotane, kvizu za pametnice. Obići ćeš Srbiju, posetiti crkve, i kupiti svoj bližoj i daljoj rodbini poklon na kome će pisati ime mesta na kom si bio. I naravno kupićeš halo karticu ( u moje vreme nismo svi imali mobilne) da se javiš mami, tati, baki , deki...
U višim razredima osnovne i srednjoj školi, ekskurzija je mesto za prvo i stoto alkoholisanje, sex, ljubav, ne znaš ni gde si bio, ni šta si radio, tj ne sećaš se. Kupićeš ortaku nešto, ako pre toga nisi spičkao pare na alkohol i kurve. Mobilni će ti biti isključen, ne postojiš tih nedelju dana ni za koga! Događaj gde ljudi i profesori prvi put upoznaju kakav si ti u stvari. Najlepši događaj tokom celog tvog školovanja :)
Mama: Milo moje čedo , kako je bilo?
Pera(III razred o.š. , upravo došao sa ekskurzije sa Tare): Mama osvojio sam 2. mesto na maskenbalu, glupi Mita je bio 1. a nije ni ličio na policajca, kupio sam tebi, tati, bati, baki i deki ovu šolju, a tetki, ujni, komšiji i Miki automehaničaru ovu pepeljaru. Bili smo tamo u onom etno selu i onda...
Mama: Divno ...
Nakon 9 godina...
Mama: I sine kako je bilo, šta ste videli?
Pera(II razred srednje škole, došao upravo sa ekskurzije u Grčkoj): Gde?
Mama:Pa na ekskurziji Petre..
Pera: a.. pa ekstra je bilo.. baš... ono.. videli smo neki kamen.. i ja sam video rozog slona jedno veče... A Djole kaže da je to od onog.. ma odoh ja da spavam kevo, vidimo se za dva dana...
Mama: . . .
Rečenica koja će u penzionerskim krugovima postati znatno popularnija 2011
Doslednost. Kao u filmu 'Memento' zapisuj šta si sve pričao i kome i drži se priče. Ako si jednom rek'o da si opalio dve ribe opalio si dve i kad te ćale nonšalantno priupita o seksualnom životu dok cepate drva i kad se naločeš sa ortacima.U suprotnom nećeš moći da povataš kog si šta lagao. Drži se niskih cifri, da si stvarno jebač epskih razmera saznalo bi se. Kada te pitaju koje su arčene srećnice nikako neiskusno ne izgovaraj 'Ma, ne znaš je..'. To prolazi samo kod morskih golova u gostima, i to samo tad koristi. Kaži ime neke koju ljudi znaju iz viđenja...dalekog viđenja. Baš će oni da dođu kod nje da je pitaju 'Izvini,Slavice, jel' te treskao Marjan?'. U detalje ne zalazi, jer pobogu, nemaš pojma o detaljima. Pornići? Šamarao si je...ma daj. U priči se drži jedne marke kondoma, to je marka koju koristiš, ostali ti jednostavno ne odgovaraju. Imaš stav o tome. Obavezno ubaci jedan detalj kad si ispao smešan. Npr. ispao si iz kreveta tokom akcije. To i zbunjena faca prolaze. Kaži da ti se jednom nije digo. Stres jebi ga, svima se desi. Uvek iz topa izbacuj odgovore ne razmišljajući. Ako razmišljaš, lažeš. Koje boje gaće je nosila? Žute ko sisa vijetnamske kurve koja ima hepatitis. Jel je bolelo? Ne ! Jesi skinuo čarape? Ne! Jesi nevin? NE!!!
Doslednost...I zaboga...Idi jebi nešto.
Generalizacija je jedna jako opasna stvar. Ume da izda svog korisnika brže nego što ovaj stigne da izgovori "Sva su jaja ist...", pružajući mu isto toliko izuzetaka od pravila koliko ima i potvrda istih. No, naši su moderi očito veoma neustrašivi oblici života te nam zadaše temu koja nas prosto tera da etiketiramo, stereotipujemo i, na sve ostale načine, subjektivno kategorizujemo nesluteća rebra diljem ove naše sluteće planete. Hoću da kažem - do jaja.
Elem, ima takvih pojava međ' ženskom čeljadi koje će na različite načine, pozitivno ili negativno, suštinski ili prolazno, fizički ili metafizički, uticati na nas muške više nego bilo šta drugo u našim životima, tu uključujući i lake&teške droge, vizije Isusa kako drži Sveti Gral i naše sirote majke, ne obavezno tim redosledom. Jedan će zbog određene ili više žena spoznati šta je to ljubav, strast, ljubomora, mržnja, drugi će upisati faks, treći ga završiti (četvrti, pak, završiti u zatvoru)...peti će konačno raširiti krila i odleteti iz toplog roditeljskog doma, šesti će razjebati onaj sopstveni, sedmi će se skinuti sa rendom poroka, osmi će zapatiti sve redom...a neki tamo 69-ti će korepetirati u jebenoj baletskoj školi "Lujo Davičo" za 300 dindži po satu i jedan osmeh koji mu je tada značio više od svih para na svetu. Doduše - umela je i graciozno da podigne nogu, noga, dakle, u množini akuzativa.
Ali ja nisam želeo da pišem ni o njoj, ni o njenoj nozi, niti o njenoj branši liberalnih erotskih shvatanja i poza...iako bih sa neobičnim zadovoljstvom rado evocirao uspomene sa pomenutih i vazda naelektrisanih, proba. Ne. Ja želim da pišem o jednoj drugoj kategoriji, onoj koja je pomalo i moj posao, i moj hobi, i moja strast, i moj krst i u kojoj sam dosad imao (i imam) daleko više uspeha u karijeri...ili barem što se tih, jelte, nogu tiče. E sad, mnogi od vas će sigurno reći "Vidi lika, 'oće tu nešto da kenja o operskim pevačicama a meni ortakinja/sestra od tetke uči solo-pevanje u "Manojloviću", 'nači, znam sve o tome!". E pa, ja ne govorim o njima, brate...a ne govorim ni o onoj tvojoj bigotskoj predstavi o jednoj operskoj pevaljci kao debelo-sisatoj krmači koja na sceni urla visoko Ce dok ti jebeno "zaječarsko" ne eksplodira u ruci kojom drkaš. Mada si delimično i u pravu, da znaš.
Ja, elem, moju opersku pevačicu viđam skoro svaki dan, još od svoje 16 godine. Jebiga - tako mi se zalomilo. Navukao sam se na njih u Srednjoj, šmrčem ih i dan-danas. Jednu sam i oženio, da imam za svaki dan. Možda sam išao linijom manjeg otpora, šaznam. Tek - vazda su bile starije od mene i, da budem sasvim iskren, daleko zanimljivije od devojaka mojih godina te su moje klinačke fore kroz interakciju sa njima sazrevale k'o zelen paradajz na julskom Suncu, a kroz njih i ja, mali zeleni u tom nepoznatom svetu rajskih stvorenja. Razume se da ja tada ni najmanje pažnje nisam poklanjao njihovom pevanju, tehnici, interpretaciji i ostalim dosadnim stvarima koje se tiču muzičke umetnosti (phahahaha "muzičke umetnosti", phahaha), već sam se uz smešno udaranje razloženih akorada u klavirskoj pratnji nepodeljeno divio njihovoj ženstvenosti, besprekornom izgledu i jedrosti, inače Svetom Trojstvu jebozovnosti kod kvlt rebara.
Ta jebozovnost je, između ostalog, i jedna od generalnih karakteristika svih profesionalnih "operačica", da se pozovem na prvi pasus ovog, svakako, traktata. Drugi stereotip je - a kako se Svevišnji često voli šaliti sa takvim stvarima - ogromna kontra-teža narečenoj jebozovnosti i često nerešiva sila gravitacije za tvoj polni ud. Sujeta. OP su jezivo sujetni oblici života i, uz bolesnu ambiciju kao Stereotip no.3, spremne su da zamrze, ubiju i šarmiraju sveže oženjenog mladog komšu da iseče i zakopa mrtvo telo onoga ko im se nađe tj. našao na putu ka zacrtanom cilju. Mene je jedna, primerice, gađala štiklom kada sam joj napomenuo da je promašila tonalitet u ariji, a druga mi je slala preteće poruke kada sam joj rekao da je "bolje da rodi bebu nego da abortira tonove" (prevod sa nemačkog). Tu, zapravo, dolazimo i do još jednog fun fact momenta u celoj ovoj studiji; naime, na pitanje "Da li želite da imate decu?", na uzorku od 100 operskih pevaljki, svih 100 će vam reći "Možda, jednom...nekad...meni je, znate, karijera na prvom mestu!", a potom će vam se na vašu primedbu da trudnoća čini glas lepšim i bogatijim tako slatko ismejati...da ćete ih sledeći put videti sa stomačinom, zuba do. Bogu hvala da ova moja već ima takav glas da bi eventualna beba od nje učinila jednog solidnog baritona...
A ta sobica na mansardi i taj portret M. Kalas? E, nju sam bio zaista voleo a ona je htela da peva u "Metropoliten" Operi. Eno je danas, čujem, razbija karijeru u jednoj turističkoj agenciji, usrećuje ljude sobama sa pogledom na more...
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.