
Mera neprijatnosti koja se javlja kod osobe koja je uvređena.
Lako se izaziva u svakodnevnom opšenju kada se sagovornik/ca uporedi sa nekim ili nečim što mu/joj umanjuje vrednost.
Interesantna je gradacija uvredljivosti koja se uočava pri poređenju neke osobe sa sa predstavnicima životinjskog carstva.
Evolutivno udaljenije vrste ne izazivaju jaku reakciju. Poređenje sa mikroskopskim praživotinjama kao što su amebe, bičari, paramecijumi je benigno. Ne očekujte da vas neko odalami u kafiću ako mu kažete da pije kao sunđer. Recite nafuranoj maloj da je meduza i posmatrajte kako mišić koji diže njenu obrvu kreće u laganu ali sigurnu kontrakciju a tup izraz lica pantomimom poručuje: ''Ma šta mi reče?'' Crvići, gliste i ostali sluzavi duguljasti rođaci mogu donekle da izazovu nelagodnost ukoliko su atributirani nekim pojačivačem uvrede (bedni crve, pijavice krvopijo...). Ako na basketu kažete saigraču da je spor kao puž ili da igra odbranu kao neki mekušac reakcija može biti jača, ali Andres Breivik level je i dalje daleko. Insekti su već malo gadniji. Žena bogomoljka proždire supruga nakon seksa ma kako se on pokazao; muve vole govna; komarci su dosadni, ali ako je neko etiketiran da leti kao muva bez glave to samo znači da je malo rasejan..
Idemo na kičmenjake. Ribo jedna! To znači pičko jedna. Opa, neko se već malo vređa. Žabo! Au, neko je jako ružan, to ne valja, pogotovu ako je u pitanju krastavi Kermit. Predstavnici gmizavaca su rezervisani uglavnom za tašte i jako su uvredljivi (Tašta mi je zmija otrovnica sa krokodilskom glavurdom). Prostiji sisari - krtice i glodari (pacovi kao reprezenti najvredniji pomena) su često rezervisani za najviše državne krimose i tajkune. Širu upotrebu a i jaču reakciju uvredljivsti imaju kopitari i papkari. Konj, jedna od najlepših i najelegantnijih životinja je doživela da ljudi u skupštini i na pijaci govore jedni drugima: Konju jedan! I to kao jaku uvredu. Skresati nekoj pevačici u silikon da je krava koja utiče na mlade bičarke i stvara od njih ovce je prilično uvredljivo (za obe kategorije goveda). Anatomski nam slična svinja je jako pogodna za prljavo omalovažavanje, asocira na štroku, ružnoću, debljinu, neotesanost, prostotu, smrad i šta sve ne.
I konačno primati. Majmuni, čovekoliki majmuni i sam čovek. Najveća genetska sličnost - najveće vređanje. Majmunčino! Orangutane! Gorilo! Šimpanzo! Što su nam srodniji uvredljivost doseže krajnje granice. Neandertalcu jedan! Po ovome ispada da je najveća uvreda nazvati čoveka čovekom! To i jeste slučaj ali i tu postoji pravilnost i gradacija. Debil je po koeficijentu inteligencije bliži normalnim vrednostima IQ-a od imbecila, pa je znatno frekventnija upotreba upravo reči debil kao uvrede.
Najzad, krajnja uvreda je pripisati čoveku neku osobinu koja ga odlikuje kao vrstu i koja ga izdvaja od ostalih živih bića. Recimo laganje. Reći nekom da je neiskren, da je lažov, da je prevarant, lopov, pohlepan, zao - vrh vrhova. To se ne oprašta. To je najviši stepen uvredljivosti.
Gubljenje u vremenu i prostoru.
0-10 min nastavnik/profesor treba da se namoli i Bogu i ocu da ga podeli i da se svima isere kako deli keceve ako se prepisuje. 10-20 min - kreces da meditiras i da grickas olovku,gumicu,rezac i ostala sranja. 20-35 min lepo ti krene uradis prvih 2,5-3,5 zadatka sve dok tamo u 36. minutu casa jedan tvoj drug iz zadnjeg reda ne prdne/podrigne i tebi ode koncetracija u p.m. 35-41 min grickas nokte kao i gore navedeni skolski pribor, rezes vene, ocerupas pola kose jer si zaboravio uopste gde se nalazis. U 41. minutu streber iz prvog reda pita nastavnika/profesora koliko je jos ostalo do kraja, a on kaze 4 minuta. Van ucionice krece graja klinaca koje je nastavnik/profesor pustio ranije sa casa, krene da zvoni, ti se duplo unervozis i sad si vec poceo da gutas neke delove gore navedenog. Zamolis nervoznim glasom nastavnika/profesora da te pusti jos dva minuta. Posto sad vec nisi ni za kurac od ovce preskrabas pola papira, i to naravno izgrizes, predas ga tako nastavniku i sa izlaska iz ucionice sutnes svom snagom prvog klinca do sebe jer ti je sad vec ceo svet kriv.
Savrsen nacin da vasi roditelji shvate da od vas nema 'leba.
Vasi se vracaju sa roditeljskog. Vi u sobi igrate cs i pravite se da vam je svejedno sto cete uskoro biti katapultirani kroz zatvoren prozor sa monitorom u dupetu.
-Je li bre, skidaj to sa usiju i slusaj sta ti govorim...Nije ni cudo sto su ti ovakve ocene, kad ceo dan blejis u tu skalameriju, pa posle "nisam imao vremena"...(za to vreme ti u sebi mislis "ignore")...pa ja sam stizao da istovarim 3 prikolice kukuruza, napojim i nahranim 10 krava i jos usput doteram ovce sa livade, a bio sam odlican, a ti si na njivu bio samo na igrici, bruko jedna, ledja su ti se iskrivila, da te sad izmlataram po dupetu nista ne bi osetio zato sto je dupe oguglalo zbog te stoline sto ne ustajes iz nje i ona se jadna pokrsila, i jos mi pre 2 meseca trazis novu graficku da igras one igrice gde ubijas narod, ne znam bre vise sta da radim s tobom?
-Nista, torima samo budi kul znaci relax, popravicu ja to ne brini. Evo sad cu da ucim samo da apdejtujem status...
-Hoces hoces, a ja cu za to vreme da napravim avion za Mars.
Dijaspora koja stalno sere kako je nekad bilo dobro i koje su oni legende bili. Fora je u tome da ih niko ništa i ne pita i da su svi već zaboravili na njih, što oni, jelte, ne mogu podneti.
Negde u NBG na igralištu za basket. Lokalni klinci gledaju kako im se približava par dežmekastih čičica u prekratkim šortsevima i majicama sa flekama od znoja
- Šta je bre, kalakurcijo malena? Aca Pipen se vratio iz Švajcarsku, sa svojim ađutantima. Ko sme tri na tri protiv nas, u gajbu pive? Dajemo tri poena fore.
- Ko su sad ovi Štulići? Ajde čiče paljba, će da vas srčka strefi ovde, pa da vas na duši nosim.
- Kome ti čiča, šiljokurane?
- Tebi, ČIČA, tebi i tvojim penzosima. Mrš odavde, dok smo još dobre volje.
- Znaš ti bre ko sam ja?
- Kurac od ovce, očigledno. Paljba.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Jasno mi je sve kako stvari tamo funkcionišu, i mogu samo da kažem da me ovi zapadni Srbi iskreno mrze, a istočni Srbi me mrze za novce. Ali, i jedni i drugi su potpuno isti. Da sam recimo došao iz istočnih predela, bila bi ista situacija, samo bih obrnuo ono što sam rekao. Jebali bi se i za suvu smokvu, i za šljivu. Za šarene klikere.
Ne jedi govana, Štuliću.
Ne postoji bolji period za "isterivanje đavola" od božićnih praznika. Pogotovo srpsko tradicionalno isterivanje đavola iz bubrega koje se pokazalo kao najbolji vid borbe protiv istog. U osnovi problema je pomodarstvo i želja da se mrzi sve što je moralno, normalno i hejt prema običajima koje su baš njihovi preci vekovima čuvali i negovali.
Random metalac sluša neke sektalike, kada ga u tome prekinu ćale.
Ćale: Sine, aj da se okupaš, zorom idemo do babe da cepamo česnicu. Božić je.
Metalac: Slušam muziku ćale, pusti me.
Ćale: Sinko, ja razumem da slušaš muziku, ali ovo rikanje i sve to. Badnje veče je sine.
Metalac: Slayer, izađi napolje.
Ćale: Ko seljak majku ti jebem raspalu? Diži se pička ti materina, mrš u kadu, da se našamponiraš šurnaes puta dok ti sve vaške iskoče iz glave, kupio sam ti dva litra breze nemoj gram da je ostao, posle ću ja da te ošišam, da te uljudim.
Metalac: Ali ćale ja...
Ćale: Nema ti šta da misliš, i sapun sam ti kupio, od kozjeg mleka, sve te mikroorganizme, lišajeve i gljive ima da poubija, ma i tu pantljičaru će da ti ubije, ej Kruševac to pravi. Crni moj sinko, slušaš te drekavce a još uvek kandišeš na ovce, imaš praziluk u bulji, rumen si ko jabuka i bez obzira što si kupio te "martinke" i dalje ti iz njih viri seno.
Metalac: Znači moram da se kupam?
Ćale: Taj rad.
Čobanski kožuh bez rukava, pravljen od ovčije kože.
"Kad kiša probije zoru, probiće i opakliju."
Citat iz knjige "Pop Ćira i pop Spira."
--------------------------------------------------------------------------------------------------
- Sednem ti ja juče na jedan kamen, gledam u Moravu, stado pase iza mene, razmišljam, po ceo dan sedim tu, mog'o bi da ponesem jednu pecaljku, možda udari neko somče...kad me udari nešto s leđa, skotrljao sam se u plićak!
- Ko te udari!? Vrljika će da radi, ako treba!
- Ma, jok bre, ovan predvodnik, nervozan nešto ovih dana, da l' zbog one njegove omiljene ovce, dvaput godišnje se jagnjila, al' mor'o sam da je prodam, čovek mi ponudio dobru cenu.
- Prodao si Jadranku!? Nije tvoja glava za dve noge...nego, je l' ti polomio neko rebro?
- Nije, srećom sam nosio opakliju, pa ublažila udarac...
- Sreća, al' za ovna!
- Kako to misliš?
- Sreća da te udario u leđa! Da te udario u tu tvoju šuntavu glavu, ovan bi bio pokojni sad!
Osobe koje zele da istaknu razna prava, najcesce u situacijama kada to jednostavno nemoze biti nebitnije.
Negde u Kazahstanu, seta emancipovana persona, na putu ka Kataru, gde drzi predavanje o osnovnim seksualnim pravima zaba krastaca, kada primeti bradatog pastira sa turbanom i sandalama, u srednjevekovnoj tunici, koja izgleda kao da je bila u centru zbivanja svih svetskih sukoba, od postanka sveta do dana danasnjeg, pogotovo nuklearno-bioloskih ratova. Stari spokojno cuva koze, cio i vedar pogled, pun radosti, uprt u planine susednog Uzbekistana, gde se nedavno udade njegova Faradzedi.
-Izvinite, gospodine, izgledate kao da su vam uskracena ljudska prava.
-Zbilja?
-Kojim se zanjimanjem bavite, nuklearni fizicar?
-Jok, cuvam ovce.
-Uslovi za rad su vam ocajni.
-Ne znam o cemu govoris, niko me ne tuce, ne placam dazbine na vazduh, duhovi su milostivi, zli vraci me ne diraju, i ne otimam se za hranu sa kondorima.
-Ali gospodine, izgledate mi kao da nemate socialno, ni zdravstveno( nema tri prsta na levoj ruci, odgrizao ih sakal ), a o politickim pravima i internetu i da ne govorimo!
-(minut tisine) Mooooooooooolim?
-Ne, uopste nemate ljudska prava, zalicu se za vas!
-Alahu?
-Drustvu za zastitu zivotinja, pardon ljudi, tako je ljudi, ne zivotinja, nikako.
-Ako govorim u prisustvu gospodara, odsecice mi jezik, i izvaditi oci, kao Hasanu.
-Gde je taj Hasan?
-Pade malopre sa litice, skupljo jaja od grlice, ali bez ociju...
-Uh. A kako se vi zovete?
-Ae sinko, ja ime nemam, u stvari neznam, zaboravio sam. Nisam zborio sa ljudskim bicem, 14 godina.
-A taj gazda?
-Pa nesmem sa njim da govorim.
(u taj mah nailazi gazda, slican po odezdi ovome, samo sto ima ogrlicu od ljudskih usiju)
-Hm, sve koze su, jelte na broju, a koji si ti kondrk?(ckilji u stranca)
-Bolje je pitanje ko je ovaj jadni covek!
-Ovaj, on je moje vlasnistvo, nije to covek!
-Znaci, on po vama nema prava?
-Nema! Ima ovu mocugu, da tera svrake, i lesinare!
-Ali ljudska prava... On je osoba!
-Nije on nikakva soba! Njegov pradeda je zalutao na teritoriju moga pradede, i od tada je moje vlasnistvo, imo je dva brata al sam ih prodo, nisu mi trebali. Njega sam zadrzo da cuva ovce, a kad mi ne bude trebo vise, umlaticu ga motkom, pojesti, a od njegovog krzna napraviti carape!
-JA, JA(nemoze da veruje sta cuje)
-Sta bre ti, drz, muzi koze, il cu te nabijem, na onu vrljiku tamo, da se becis, kan da te jebu u dupe!
(50 godina kasnije)
Neki emancipovan covek prolazi i vidi odrpanca kako zdere ljudsko meso, onako sirovo.
-Sta radite to covece?
-Cuti bre, i muzi koze, dok gazda nije naisao, inace ces zavrsiti kao Hasan!
Kad sto puta kontrolises i ispravljas tekst najobicnije sms poruke prije nego sto je posaljes nekoj devojci ili decku.
Zaljubljen covek dobija poruku(razmislja u sebi):Sad cu se malo nasaliti na svoj racun,napisacu(tipka):Ma znas mene,dok smo isli zajedno u skolu uvek sam bio crna ovca razreda hahaha...(gotova poruka)Da to je prava poruka,vidi se da sam duhovit,znam se nasaliti na svoj racun,ma ekstra.Onda cita poruku vise puta od pocetka do kraja,mjeri visinu,sirinu,duzinu k'o Bogdan Diklic u Maratoncima,sprema se da pritisne send,ali onda shvata sta je napravio(razmislja u sebi)Jaooo,ako napisem da sam bio crna ovca u razredu onda su svi ostali bili bele ovce,a kako je ona bila u tom razredu onda ispada da je i ona ovca.Kakav sam ja majmun,mogao sam reci curi da je ovca,sigurno bi to pomislila.Sta bi onda mislila o meni?Dobro je da sam na vreme shvatio.Ovako cu napisati(tipka):Ma znas mene,uvek sam bio najgori od sve dece,prava budala...(gotova poruka)E ovo vec valja,sad ce videti sta imam da ponudim,ova poruka govori da sam pravi baja,isti Nikola Kojo.Ponovo besomucno cita poruku vise puta od pocetka do kraja,pazi na svaki detalj,ponavlja celu azbuku samo da se uveri da li je sve u redu da bi na kraju sa samozadovoljnim osmehom od uva do uva pritisnuo send.Cim stisne send odmah shvati sta je poslao i proklinje dan kad je nekom palo na pamet da napravi mobilni telefon.
Dijagnoza:Zaljubljen
zemlja seljaka na brdovitom balkanu
oj, Srbijo medu kruškama, medu šljivama,
oj, Srbijo medu ovcama na njivama,
oj, Srbijo medu planinama, medu brdima,
oj, Srbijo, kukala ti majka.
Tužna pesmo, majko stara,
brat nam je u fici dovuko iz "grada"
raspalog stojdžu bez ijednog fara
da ga popravi, da zaradi para.
A dikaju deca u lazigacama, pod kosom,
u blatu, medu svinjama, medu patkama,
pa po njivi trce nogom bosom,
hraniš ih, Srbijo, više prosom nego medom
I uciš ih majko, da mrze sve što nije
Ceca i Seka i svinja što rije.
O Zemljo cobana na brdovitom Balkanu
imaš jednu vrlo velku manu
net ti strašno smrdi u odnosu na zemlju stranu,
izmedu ostalog.
oj, Srbijo, nekad orlu sjajni,
danas ti dani više nisu bajni
nece ni biti, ni da jebe puž raka,
kada ti je pogrešna odluka baš svaka.
A ovce u polju samo tužno bleje
i blejace dok ih sneg ne zaveje
cak ni tad se nece pretvoriti u vuka
jer coban tera ovcice
jedan coban a stotinu ovaca
i svaka se njemu pod noge baca, glupa ovca
dok severno stado postade kurjaka copor
i cobanu jasno pokaza otpor.
Nekada davno, bilo negde jedno veliko selo. U tom selu, ljudi su vekovima živeli na isti način, poštujući svoju tradiciju i običaje. Najveći gazda u selu, neki Pera, imao je ogromno imanje, na kome nema šta nije bilo: konji svih rasa, krave koje daju mnogo mleka, ovce koje daju najbolju vunu,... Imao je ogromnu porodicu i na desetine slugu. Jedino što nije imao bili su dobra pšenica i med.
Jednog dana prolazio je pored dosta manjih imanja svojih daljih komšija, Žike i Laze. Oni nisu imali mnogo posluge i njihove porodice su bile dosta manje, ali su živeli srećno, bili su sjajne komšije i najbolji prijatelji. Na Žikinom imanju je video na stotine košnica, kakve je mogao samo da sanja, a na Lazinom prvoklasnu pšenicu. Odmah se polakomio.
Nekoliko dana je krišom pratio kako ti ljudi žive, a onda je shvatio da Žika i Laza svakog dana izvode stoku na ispašu na svojim livadama, s tim što Laza ostaje da čuva krave, dok Žika svoje krave ostavlja da pasu same. Tako je jednog dana prišao Lazi, dok je bio sam na njivi i "spontano" mu skrenuo pažnju kako komšija Žika ima bolju travu za ispašu od njega i rekao kako to nije u redu. "Pa šta ja tu da radim?", začudio se Žika. "Ako ste najbolji prijatelji, diži tarabu i pusti svoje krave da se malo omrse!". Malo zbunjen, ali lakom, Laza digne tarabu i pusti svoje krave da se napasu. To je činio i narednih nekoliko dana, prvo bojažljivo, a onda je svoje krave sasvim normalno puštao samo da pasu na Žikinoj livadi. Video je sve to Žika, ali nije hteo da se meša, da ne kvari odnose sa komšijom. Sve je to trajalo nekoliko nedelja, dok Lazine krave nisu ušle u Žikin kukuruz i napravile veliku štetu. Video je i to Žika, pa mu kap prelije čašu, zgrabi pušku, ispali par metaka u vazduh, pa razjuri krave. Lazine krave se razbeže, pa nestanu u šumi tako da ih je gazda jedva našao i to tek svaku treću, dok su ostale pobili vuci, ili su upale u klopke za lisice. Ne beše mu drago zbog toga, pa se naredne noći ušunja Žiki u štalu i zakolje mu nekoliko krava. Vidi to Žika, pa mu ne beše drago. Naredne noći, sakupi on sve svoje sinove, braću i rođake, pa upadoše kod Laze na imanje, popališe mu štalu, obore, nekoliko pomoćnih zgrada, pobiše mu deo familije, te mu ostaviše samo kuću, a u životu njega, ženu i žensku decu. Vide to Laza, pa mu ne beše drago. Ode on kod gazde Pere, da ga zamoli za pomoć da se osveti Žiki, kome bi uzeo deo imanja i stoke. Gazda Pera reče: "Može to, ali druga polovina imanja ide meni, a ti ćeš mi još dati i pola svoje pšenice!". Ne beše Lazi drago zbog toga, ali obraz je obraz, a i morao je da stane na noge posle silne štete. Sledeće noći, skupi Pera sve svoje sluge, sve svoje muške sinove i udruži se sa Lazom. Zapališe Žiki sve štale i obore, odvedoše mu svu stoku, popališe mu svu njivu, a na posletku i kuću. Pobiše njega i celu familiju, osim ženske dece, koju Perini sinovi uzeše za sebe. Podeliše tako Pera i Laza Žikino imanje, a Žika dade Peri pola svoje pšenice. Posle godinu dana, ubi Pera Lazu u lovu i oženi njegovu udovicu, kako je i sam bio udovac, te uze i njegovo imanje.
Nije teško pretvoriti ovo selo u planetu, imanja u države, a porodice i sluge u narode.
Moje treće iskustvo sa hranom Američkog Sna. Opet za sve je kriva televizija, gledajući filmove i serije uvek sam viđao kako oni tamo preko okeana zadovoljno mljackaju i uživaju u hamburgerima, čizburgerima i ostalim burgerima. A pošto sam rođen i odrastao na selu u Šumadiji uvek sam kao klinac mislio "Ako je naša pljeska ovako dobra, ko zna kakva li je ta njihova?".
Divio sam se svim tim bojama, ljubaznim lepim devojkama koje rade na šalteru i uz osmeh ti daju da jedeš taj predivan sendvič koji nije ni nalik našoj pljeskavici u somunu ili lepinji, da ne pričam da brkati čile nije ni nalik devojci iz filmskog MekDonaldsa. Bile su mi kul i te kese sa velikim m u koje su pakovali i one čaše sa poklopcom i cevčicom koja viri iz njega, milkšejkovi i onaj naoko savršen pomfrit. Zaboga i tu sam se opet pitao koliko je taj pomfrit bolji od naših svežih mladih krompirića. Tada mi je sve što sam viđao na tv-u bilo kul i nedostižno.
Onda jednog dana dođe ujak kod mene i kaže kevi da sutra ide u Beograd poslom i da bih ja mogao da pođem sa njim, da vidim malo velegrad i prestonicu. Vodiće me u zoo vrt i još neke stvari kojih se ne sećam. Bio sam četvrti ili peti razred i oduševljen idejom da ću konačno da ga vidim Beograd, jer znao sam da tamo postoji MD.
Da ne dužim priču stignemo mi u Bg, obiđemo zoo vrt, malo prošetamo po centru i krenem ja da molim ujaka da idemo u MD. Pokušao je on meni da objasni da je to sranje i da je hrana odvratna, porcije male a milkšejk sranje ali sam uspeo da ga nateram da me odvede.
Došli smo do onog na Slaviji i ušli unutra. Ne mogu da kažem da prvi utisak nije bio pozitivan, sve se sijalo i bilo je šareno, klovnovi na zidovima i gomila ljudi koji su po mojem detinjastom mišljenju bili zadovoljni i podsećali me na mljackajuće Amere dok su uranjali u svoje kutije na poslužaonicima. Ni nalik lokalnim kioscima brze hrane kod nas u provinciji.
Sećam se manje više da mi je naručio neki paket za decu sa sve igračkom unutra, milkšejk znam da nisam dobio već umesto toga Koka Kolu. Toga se i ne sećam najbolje ali se sećam da sam se razočarao čim sam otvorio kutijicu sa jebenim hamburgerom koji nije ni podsećao na onaj sa slike već je ličeo na neku mini ugaženu pljeskavicu sa nekom raspalom salatom i krastavčićima. Ukus je bio, ustvari nije bilo ukusa, samo je bilo masno. Meso je imalo ukus kartona malo omekšalog u, još jednom, masti. Pomfrit je bio, opet, masan i mlitav kao one gumene gliste koje su se kupovale na komad nekada. Čak je i jebena Koka Kola bila nemoguće hladna i natrpana ledom da nisam mogao da je popijem, a znamo koliko deca vole hladnu Kolu. Jedino što je po meni ličelo na nešto normalno je bio kečap i majonez iz onih plastičnih kutijica.
Osećao sam se tako namagarčeno i prevareno da hamburger nisam ni završio, ostavio sam ga na pola a pomfrit je ostao oštećen za tri četiri štapića. Led iz Koka Kole se za to vreme otopio pa više nije ni podsećala na sebe tako da sam i to bacio u onu idiotsku kantu za smeće. Ponekad volim da mislim da sam tada gledajući zadovoljnu gomilu shvatio da su ljudi budale i ovce koje služe za šišanje, ali verovatno sam bio samo zbunjen jer mi nije bilo jasno kako neko može da jede to sranje i da još debelo plaća za to.
Onda se moj ujak nasmešio i rekao "Lepo sam ti rekao. Idemo sad u Orač na po deset ćevapa".
Jutro je. Svježi beogradski vazduh (ahahahahaha, kao da nešto takvo postoji) ulazi kroz prozor našeg junaka koji mirno spava nakon još jednog veselog druženja sa publikom koje je uključivalo razne alkoholne derivate, kao i punomasne đakonije. Vesele ptičice sletješe na poluotvoren prozor njegove sobe i krenuše da zapjevaju da bi probudile junaka. Međutim, hitrim pokretima ih preteče udarna bušilica marke Hilti, koja je veselo poskakivala po vrelom beogradskom asfaltu. Prenu se naš junak iz sna veseloga sa golfom punim manekenki (90-60-90 sve do jedne), i bi mu žao što radovi na putu baš tog jutra svratiše pod njegov pendžer. Ljutito drmnuvši prozor, otvori ga još malo te reče sebi u bradu koju psovku, i pomisli čak i da pljune dole, zamišljajući kako tekućina nalazi svoj cilj u vidu ćelave glave radnika građevinskog preduzeća i pogađa ga tačno u centar, ali brzo odustade od takve pomisli.
Upalivši svjetlo u kupatilu, i ušavši pred ogledalo, naš junak se pogleda, te posegnu rukom za četkicom za zube. Kako je posegao, tako se i zaustavio i svoj zabezeknuti pogled vratio tačno na ogledalo. Postade mu pogled još zabezeknutiji kad vidje da mu je njegova divna kovrdžava griva - ravna. Ravna jebote. Od toga mu ispadoše i naočare na pod, te Rambo izgubi već drugi trejdmark od jutros. Potrča on do frizera, ali shvati da mu je frizer na drugom kraju grada, te se maši za džepove i iskamči iz njih teškom mukom tačno 149 dinara i kovanicu od 10 para iz sedamdes' treće. Ugleda autobus koji ide do frizera, autobus stade, otvoriše se vrata, pogleda vozač Ramba i Rambo shvati užasnu istinu. Niko ga ne prepoznaje. Vozač ga čak i naruži što je imao dinar manje za kartu, ali se sažali i pusti ga, jer je na alkohol bazdio najstrašnije.
Prolomi se nakon pola sata zvonki glas Rambov viknuvši "MAJSTORE, SREDNJA", na šta majstor stade i značajno ga pogleda. Rambo sleže ramenima, vozač poče da klima glavom u negativno, odahnu malo i pritisnu prekidač za otvaranje vrata. Izašavši napolje, mladi junak ugleda frizerski salon. Nakon što uđe, zasjede na stolicu jer nikoga nije bilo. Njegov frizer uđe par trenutaka kasnije i ne poznade ga. Uplaši se Rambo, pa trk u Crnu Goru, kod jedne babe u Vasojevićima. Kad dođe tamo, a ono trošna kuća a stara baka gleda. Postavi se on ispred nje. Pogleda ga baka kroz krmeljive oči pa otvori usta da izusti nešto, a zadah joj se provuče između zuba i izleti napolje umalo ne ubivši Ramba. Reče mu baka da zna šta je i šta treba da radi. Odvede ga ona u tor s ovcama, a ono ovce kovrdžave da ih kovrdžaviji' nema. Upita Rambo odakle take kovrdže baba, a ona mu reče da je do jednog izvora. I pokaza mu baka đe da ide do izvora.
Kad dođe do izvora, gleda on u njega i ne vjeruje koliko je voda čista. Uze on rukama da se umije i kosu opere i umi se od vode i kosu opra al izvor ostade čist k'o suza. U to ugrija sunce i Rambu se opet ukovrdža kosa, a Rambo sav srećan krenu nazad u BG. U to ga vidje i baka i prepozna ga sade isprve i reče mu da dobro čini i dobru muziku da stvara.
- Jebote, nikad više pijanke. Nikad.
Svakako nešto najgore što bi moglo da vam se dogodi. Bolje bi bilo i da vas proglase za vešca sleš vešticu, nego da budete gej. Onako bi vaše potpomstvo moglo da se nada da će da ga pozovu na Hogvarts. Zamislite način na koji Srbi danas gledaju na gejeve, samo arhaičniji i sa mnogo manje razumevanja.
Albert: I videh, gle, konj beo, a onome što na njemu seđaše ime veše Smrt, i za njime sam pakao iđaše!
Živorad: Silazi sa te koze Djuro, idi si kod teb pa zajašuj stoku!
Đurimir: Eve bre! Neg ša ćes sas toga tvoga maloga? Sedamnajes mu je godine, a još se ne zaženjuje! Nastran si je nekako!
Živorad: Ma ne znajem bre, čudan si je nekako, bega si od žene ki vrag od svetu vodicu, skida slaninicu sas meso, onoj što je naslađe! A uz onog Stevinog se nešto stalno prikačuje, ne si znajem zašto..Ode pre neki dan kod Obor kneza da si promeni ime! Pa šta fali na ime Miloratomir? Uze si na A neko ime..
Alebrt: Ah, papa, ne budi strog tako ka našem prijatelju! Idem ja kod Ignjacija, reče da je nove čakšire kupio, jorgovanove su boje, al ne može da zakopča dugmad. Chao for now.
Živorad: Nego Đuro, hoćemo li ga nabiti na kolac od jele, il ga sopstvenom onom stvari naraniti, mislim da je on ono što talijanski trgovci nazivju, kako beše, gej
Đura: Ja bi da ga raščerio. Vežimo mu noge i ruke za 4 ovce, uzjašimo ih i onda jašimo dok se njegovi udi vuku za nama!
Uzajamno bezecovanje mladenaca, vrlo neophodno u vreme kad se isti (bar zvanično) nisu preterano viđali pre braka, kako bi se adekvatno ogradio prostor i odjebali mogući padobranci. Danas je samo dobar povod za pomodno duvanje u domaćinluk, tradiciju i stare vrednosti kao i opijanje, ožderavanje i kvalifikacionu posetu zlatari po nešto malo skromnije od onog što se očekuje za glavni događaj.
- Dobar dan gospodine Pavlović.
- Vozdra sine, što si se stis'o tako ko da si došo u goste. Nego ti lepo odveži to oko vrata dok te nije zadavilo pa da zveknemo po jednu ko ljudi da se opustiš.
- Vrlo rado, gospodine, ali danas ne mogu. Došao sam da i zvanično zatražim ruku Vaše kćeri u zaruci i ovom prilikom zaištem Vaš blagoslov kako bi nam zajednica cvala na zadovoljstvo naše i bližnjih nam.
- Au, baš lepo sine, ama baš si ti to lepo sročio, ko iz čitanku. Lepo, al realno kurac od ovce. Ako vam je do ženidbe samo napred, jer da ja imam nešto protiv još davno bi ti predskazivao promene vremena krupnom solju i sitnom sačmom duboko u debelom mesu.
- Ali gospodine, red je da se obeleži i taj važan korak i naša radost podeli s drugima...
- E baš to. Vidiš, znam da imaš roda ko kusih pasa a ni ja nemam manje. Svadbu će nekako i da preguramo al mi se već malo slabije diže kurac da dižem kredit za ove govnarije, a to i nije ništa drugo, njuškate se tu godinama pa bi zapišavanje vala mogli i da preskočite.
- A, pa to smo već probali gospodine, Milica je dušu ispovraćala posle, a iskreno i meni je bilo malo gadno.
Ono što raspračava stvari koje se ubace u njega
Svakako nešto najkulje što može da se nađe u posedu prosečnog muškarca. Osim možda tenka.
Predivna toplina oko srca, nastala ubacivanjem nekog sranja koje je čučalo u ćošku sobe od kad znaš za sebe, ispunjava svaki delić tela, dok se materija komada uz ono "Zzzzzzzzzz".
Sublimalni smešak sa trunkom zla koji se pojavljuje dok šreder izbacuje preostale deliće u kantu jednostavno je nenadmašan. Ubrzo se javlja zavisnost, tako da treba objasniti kevi kako je kanta za smeće promenila stanje iz kockasto-čvrsto u trakasto-meko.
Marko: Muhahahhahahahahahhahahahhahahahahahhahahaahahahahahha umri baba-Milevin kič sate sa Tiletovim likom na kazaljkama! Od kad mi te je poslala, sramota me sopstvene dnevne sobe!
Marija: Mare bre, ne budi dete idiotčino matora, mogli smo da prosledimo to kevino njesra nekom komšiji, a ne ovako džabe bačene pare..
Marko: Nikad ti nećeš razumeti to Maro...to je...kao fuzija El Dorada, Utopije i 3. godine gimnazije, kad izgubiš hemiju i latinski..to je...kao da je sam Anđeo sišao sa neba, nežno zasvirao svojom harfom i iskenjao ovoga donosača radosti i sreće međ ljude. Ne, nije ovo obična mašina. Ovo nam se Bog obraća kroz šrafove i sečiva..
Marija: Daj bre, preteruješ..
Marko: Ah, Marija..Čitajući nenapisane knjige zaboravila si one napisane, a u tim si knjigama mogla da pročitaš da je šreder i Sekač iz "Nindža kornjača" , i da je, kako kaže wikipedija, Šreder bio i Gerhard Fric Kurd, nemački kancelar od 1997 do 2005. Mogla si da vidiš i da pročitaš da ti šrederi nisu gubili ovce, da su bespotrebne gluposti sa njima bile stado ovaca što blejeći ide na klanje, da su u šrederima završavali i lavovi, pa bi na osnovu onoga što je bilo mogla da vidiš i ono što će biti...UMRI KUĆO OD STIROPORA ŠTO ME JE DRAGAN TERO DA TE PRAVIM U 7. OSNOVNE!!! MRIIIIIIIIII
prim. aut.
Uz lokalni put pokraj Gornjeg Milanovca pastir je
cuvao ovce.
Novi Jeep Grand Cheroke kraj njega, skripeci gumama,
divlje zakoci.
Sofer, mladic obucen u Boss odelo, u Cerrutti cipelama
s Ray Ban naocarama, Omega svajcarskim satom i BHS
(Bussiness High School) kravatom iskoci iz vozila i
upita pastira:
"Hoces li mi dati jednu ovcu, ako pogodim, koliko ih
imas u stadu?"
Pastir pogleda mladica, pa stado koje pase i rece:
"Slazem se, da!"
Mladic parkira Jeep uz cestu, ukljuci notebook i
bezicni modem, skenira pasnjak preko satelita i GPS-a
(Global Position System), otvori bazu podataka i 60
Excel tabela, punih algoritama, na to isprinta 150
stranica dugi izvestaj na high-tec mini pisacu.
Okrene se pastiru i kaze:
"Tu imas tacno 1.586 ovaca."
Pastir odgovori: "Kazimo, da imas pravo. Uzmi ovcu."
Mladic uzme jednu od zivotinja i stavi je nazad u
vozilo.
Kada se pripremao da ode, pastir ga pogleda i upita:
" Da li ces mi vratiti to sto si mi uzeo, ako pogodim
iz koje si stranke?"
Mladic odgovori: "Svakako!"
Pastir na brzinu odvali: "Ti si iz G17+."
"Upravo tako! Kako si pogodio?"
"Veoma jednostavno", odgovori pastir.
"Prvo: dosao si, a nije te niko zvao.
Drugo: izracunao si mi nesto, sto ja vec znam.
Trece: O mom poslu nemas pojma i zato zarko zelim, da
mi vratis mog psa!"
Odlicna prilika da od svojih dobijes skoro sve sto pozelis.
- Cale, daj hiljadu dinara, hocu u grad..
- (Pljas!!!) Kojih 'iljadu dinara lebac ti jebem u picku, 's ti normalan?! Mrs u sobu, idi uci!
Dok uveliko sedis u sobi i mislis se u sebi da ces mu jednog dana jebati sve po spisku, gundja i dere se za tobom:
- Vidi ti njega, mangup jedan, trazi samo pare, a nista ne daje od sebe! Ma jok, kakva knjiga, kakav ispit, boli njega uvo za ispit! Ti si ga razmazila! "Ljubi ga majka"! Evo ti tvog sina, ne zna sline sa nosa da obrise, a hoce u grad! U moje vreme ja nisam znao za izlaske! Ja sam cuvao ovce i ucio! Mnogo je on poceo meni da filozofira! Ja cu njega dovesti u red!
Posle dve veceri sledeca situacija:
Sedis u sobi, navodno ucis a blejis na Vuki ili Fejsu. Cujes zvonce, keva otvara vrata..
- Oooooooo dobro vece, kako ste? Udjite, izvol'te, nemojte se izuvati, ionako treba da usisavam.
Gosti se raskomotili, dok keva kuva cetiri kafe, cale vadi radzu i dve casice, sipa svom prijatelju (a u sebi se misli "e da Bog da ti bila poslednja") i sebi i krece prica o stoci i koliko je ko obrao kur'uza.
Za to vreme si se vec spremio, navukao farke, jasu, tike.. Izlazis i ljubazno se pozdravljas sa gostima..
- Tata, jel mozes da mi das nesto para, hteo sam da izadjem veceras?
- Naravno sine, ljubi te tata, evo ti dve hiljade. Jel dosta?
- Jeste.
- Evo ti jos 500, nek ti se nadje.
- E hvala.
- Ajde, lepo se provedi i nemoj dugo. ( U sebi: "Mamicu ti jebem, doci ces ti meni nazad!")
Udari grom na Svetoga Savu! Sinji gavran zakuka u zoru. Puče ogledalo. Povuče Kon masku, uši mu se okrenuše napred, turi je pod bradu i pogleda u kameru.
Biće sranja.
Vučićev pandemični Luka Brasi, stari, iskusni beli vuk, čovek kome plač dece ne smeta, jecaj majki mami osmeh, a molbe za milost, i pozivanje na razum prolaze kao bela buka kroz more vrisaka, dok radi posao za koji je plaćen.
Jer plaćen je da razglašava loše vesti i on to radi.
Nema škole! Škole su opasne! Festivali? Tu se poštuju mere, nisu to deca. To su glasači. Penzioneri su glasači. Njih štitimo. Deca nisu bitna, deca se ne bune.
Zdravlje nacije? E mili moji, ništa ne razumete. Ništa to nije bitno. Izbori su bitni, sve ostalo je priprema da se dožive izbori. Da nije izbora, ja ne bi sedeo ovde a vi ne bi ste sedeli tamo! Razumete li vi to? Ja bih bio doktor, a ne struka. Stuka se plaća a ja radim samo svoj posao.
Negde na trulom zapadu:
- ... i zbog posledica pandemije profiti su pali, te moramo da smanjimo proizvodnju u 2 fabrike. Odbor je aminovao da to bude Bangladeš i Srbija.
..
-Pozovi Butulju da mu javis loše vesti.
-Halo, Butulja ovde.
-Gospodine Butulja, na žalost, kao što znate izbor je pao na vašu fabriku. Moramo da smanjimo troškove...
-Pa da otpustimo! Nema problema, evo imam 2 trudnice i 3 na porodiljskom, i bar još jedno pedes', ništa ne rade stoje samo tu ko ovce, nit viču nit tapšu a jedu sendv...
-Butulja! Šta... Nije ni bitno. Možda ima bolje rešenje, to je previše, staće proizvodnja. Znate da legalno porodilje...
-Hahahahaha, čuj njega, LEGALNO. Ne sekiraj se za proizvodnju, ostali će od sad i Nedeljom na posao tako da proizvodnja ide.
-A što se tiče otpremnina...
-Otpremnine ne treba, svi ovi imaju potpisano da su prekršili pravilnik.
-... Butulja, razumete li da ne dobijate nikakav bonus za dodatno...
-Ma razumem ja sve, ne sekiraj se samo radim svoj posao za razliku od ove marve ovde. Aj zdravo, sve u redu, već sam im napisao imejl da ne dolaze sutra.
...
-Gde nadje ovog Kona u pičku materinu? Ajde, psihopata, al ovaj uživa. Navući će nam loš glas.
-Ma ne sekiraj se, vole oni tako.
Tek što se spustio mrak i poslednju iskru svetlosti uhvatio levi brk što mu se podvijao kao lasica u sezoni parenja, mladi Živan, seoski švalerčina, je trčećim korakom preskočio tarabu i krenuo u pravcu sokaka na kraju sela. Tamo ga je čekala druga ženska svake večeri. Bio je čio, pun života i imao toliku dozu kurčevitosti pa je i po danu išao tamo gde ga je nešto vuklo. Ali kurac... Danas je mator poput kornjače sa Galapagosa i preostalo mu je samo da uz flaše svetlog piva ispred seoske birtije prepričava kako se nekad "pecalo" bez telefona i dobrih kola a da je danas sve otišlo u majčinu. Imao je rutinu koja ga je uz pomoć jednostavnih trikova stavljala u gol šansu a danas je prodaje za flašu prvom ko mu je ponudi. Da li je taj recept donosio rezultate? Pitaj Boga... Ali uvek budite sigurni da će matora izlapotina izvaditi nešto zbog čega će svakog novog dana biti sve više praznih flaša okolo. Najgore od svega, bice u pravu!
- E, aj familije ti, idi kupi veknu 'leba i 235 grama salame tu preko puta. Aj, ljubi te brat.
- A što ti ne bi iš'o, evo dam ti pare pa se jebi kako znaš?
- Brate, što mi to radiš kad znaš da je tamo ispred prodavnice stacioniran onaj blesavi Živan. Zaludeće ponovo kao prošli put, neću stići da vidim da li će Tapasja okriviti Iću za sve pa oni matorci da je peglaju celo popodne dok ona lije krokodilske suze.
- Aj, ne kenjaj više, evo idem.
Dok se približavao prodavnici zapazio je Živana kako prekrštajući noge istresa onu drljavu penu sa dna flaše.
- Daj kupi jednu flašu piva, nijedno od jutros nisam popio.
- Nemam dovoljno para. Samo za 'leba, život studenta, jebiga.
- Dobro, nema veze, sedi malo sa mnom. 'oceš?
- Al' pet minuta. Žurim.
- Jel' imaš neku ribetinu? 'de sad u punoj snazi da nemaš?
- Nemam, čika, čika, čika......
- Živane.
- ...Dabome, čika Živane, a i odakle mi, ne uspeva kod mene u garsonjeri ni paučina a kamoli to.
- Eeeee, beše sunčan dan a Koviljka čuva ovce na proplanku pored Žikine livade. Ja kupio ratluk i onako, ni pet, ni šes', pravo pred nju. Uze ona ratluk i poče sama. Svaka je padala tako.
- I, šta, čika Živane, savetujete da kupim ratluk, pa vidim ja gde grešim...
- E moj sinko, ako tebi danas treba ratluk da bi nešto jeb'o, idi ubij se odma'.
Čovek koji voli njene mane, mazohista. Lud, zbunjen, normalan.
Malena, pišem ti jer ti nećeš meni da piseš. Tužan sam od kada smo izgubili svaki kontakt pre 92 sata i 39 minuta. Ne znam zašto, ali nedostaješ mi. Možda zato što si jedina budna ceo dan i noć. Mislim da si vampir. Ne pitaj me zašto, jer ću ti reći. Iako si mala, ja te zovem crvena. Ne znam zašto. Takodje mislim da preteruješ sa učenjem. Ne ostaje ti vremena za druženje i razmenjivanje mišljenja sa vršnjacima iz zemlje i regiona, a kamoli za jelo. Uvek imaš vremena za piće. To je verovatno razlog zašto si stalno vesela i imaš crveni nos. Mislim da poričeš da si alkoholicar, jer si uporno tvrdila da imaš beo nos. Priznanje je prvi korak ka rešenju. A i ko priznaje pola mu se dodaje. Verovatno bi morala da se priključiš AA. Fini su oni narod, čuješ svakakve priče tamo. Totalno si moderna mačko, majke mi!
Voleo bih da si malo manje urbana. Od urbanosti više ne stižeš ni da posetiš društvene mreže u kasne sate. Sve jos miriše na tebe. Nadam se da ćeš mi se javiti na mobilni kada vidiš ovo. Ako ga već nisi prodala i kupila drogu. Ma rekla keva da će me zvati, pa rek'o da žena ne brine, zato ja to. Nemoj da misliš da se ja žalim zbog tvoje plenidbe mog mobilnog od 200 jevreja. Nikako. To ne bi bilo korektno, a ja sam sasvim korektan. Mislim da si lepa. Crveno lepa. Što je zaista lepo. Živiš daleko, al' i ti si čovek. Šteta što živim na kraju sveta. Da stvari nisu ovakve kakve jesu, mogao bih da jedem palačinke. Volim što si debela. I ovce site, i vukovi na broju. Koze ne računamo, njih si odvela kad si prošli put otišla. Zbog tebe mi je dnevnik pun kečeva, a rubrika za ukor prazna. Naučila si me da se suočim sa problemima. Zato nemam neopravdane, nego samo kečeve. Kaže profa da sam beznadežan slučaj. Mislim da si me iskvarila, totalno. I mislim da me nerviraš. I mislim da 'oću da se vratiš. Kao krava luda si, a ja grozan kao Čečen, i zato ću ostati nedorečen.
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.