
Žena kuva ručak i žena pere suđe. Obrnuto nije normalno.
Da se odmah razumjemo - prije nego li na me dignu hajku džender centri, zagovornici i zagovornice polne ravnopravnosti i drugi jebivjetri, reći ću vam da sam izreku iz naslova prvi put čuo iz usta moje pokojne babe. Njoj je jednostavno bilo ispod časti da joj se tamo neko muško mješa u kućne poslove, a ne k'o ove današnje - samo da im je da zauzdaju neku budalu, a one da dignu noge. A, ti, onako muževno dodaješ trunčicu origana i mrvicu muškatnog oraščića pazeći da te čorba koja vri ne isprska po novoj rozoj kecelji. Fuj!
Čak i ako si kuvar po profesiji, ako te na stolu, po povratku s posla, ne čeka taze skuvan suljpa, ne bi bilo zgoreg da pogledaš malo južno i provjeriš je li sve na svom mjestu. Da nešto, ne daj Bože, ne nedostaje.
- I, mama, kakav je bio ručak?
- U životu nisam jela bolju gibanicu! Pa, ćero, nikad nisi bila neka kuvarica, otkud sad ovo?
- Nisam to ja spremala već Mihajlo!
- Kukuuu - pere li on to suđe u kuhinji ili mi se čini? Otjeraj ti to od sudopera, nek ne tuta po sudima s mudi...
- AAAAAAA!!!
- Šta je, Mihajlo, sunce moje?
- P-PAUK!!!
- Sa' će tvoja Ceca da ga izbaci napolje, samo se ti smiri, ljubavi. E, tako. Izvini, mama, Mihajlo ima strah od pauka. Šta si ono rekla malopre?
- Ništa. Nek nastavi da pere.
Upitna rečenica iz koje isijava bes osobe kojoj je neko 5641256-i put ušao u sobu i izašao, a da je pritom isto toliko puta ostavio otvorena vrata.
...uđe da vidi gde sam...izađe, ne zatvori vrata...
...kasnije...
-Je l' tu fiksni?
-Aha... evo ti...
(ode i ostavi vrata otvorena)
-A vrata?! Ne verujem!!!
...posle nekog vremena...
-E, odo' ja do prodavnice.
-Dobro.
(opet ostavi vrata)
-Daj ih jednom zatvori!!!
...kad se vrati...
-Ti si još tu? Gotov je ručak, ja samo da ti kažem...
(izađe i, gle čuda, ne zatvori vrata)
-Pa što ih prosto ne skineš i ne odneseš na tavan?! Ko da si rođena u čamcu! Ko da sedim na ulici...
Bezobzirna propaganda. Kada neko na svakom koraku širi abrove i neistine o nekome, da bi mu naneo moralnu štetu. Koristi se i u obliku ‘Ser
Tika je hteo da napravi na sred ulice montažnu garažu i skupljao je potpise od komšija.
- Komšija, šarni ovde začas, žurim. Moram još dosta njih da obiđem. Skoro svi su potpisali.
- Šta ti je to?
- Ma, za onu garažu što sam ti pričao.
- Koju garažu?
- Ma, na parkingu, tamo na kraju. Imam neku limenu montažnu garažu, pa da je stavim tamo, evo, skoro svi su potpisali...
- Čekaj, ako je tamo staviš, zagradićeš stazu i trotoar. Kako će onaj komšija da prolazi?
- Nema veze, ne pravi on problem. Što tebi smeta, ako njemu ne smeta?
- Kako da mu ne smeta, neće moći da priđe kući uopšte?
- Ma, ko ga jebe, nema kola.
- ?!? Neću da potpišem.
Posle toga je Tika na sva usta srao o meni da sam ga ujeb’o k’o niko svoj’ i da mu je samo moj potpis falio da montira garažu, pa posle da otvori prodavnicu pića i Bog da ga vidi!
Podvrsta poznanstva iz viđenja, obogaćena sočnim detaljima spontano-burnog ili iz-dosade-burnog noćnog života, između ljudi koji u večernjim časovima dele isti dimom zagađen vazduh. Očevici vaših podivljalih trenutaka, slušaoci vašeg pijanog prosvetljenja, spasioci u trenucima telesnog stradanja izazvanog prekomernom upotrebom psihoaktivnih supstanci (naravno, pod uslovom da upražnjavate ovakvu vrstu hedonizma). Neretko se desi da im odate i najstrože čuvanu tajnu i to samo zbog toga što ih uopšte ne znate (jer ste u prvom trenutku ubeđeni da će tako i da ostane).
Džakaju nešto dve drugarice u kafiću. Prolazi neki tip i javlja se jednoj u prolazu:
- 'De si, uživaš, a? Šta ima, kako si, šta radiš, šta ima novo, jel si dobro, kako probava...? – i ostala iskreno-mi-se-jebe-da-znam-odgovor pitanja.
- Ćao, ćao, Rale... Evo, ništa, odmaram mamurluk...
I sustret je završen. U nastavku, drugarice:
- Ko ti je ovaj, bre?
- Kako ko? Zar ne znaš Raleta? Rale, gradska faca što u nesvest baca! Onaj što me skupljao sa poda kad sam u gasovitom stanju tvistovala kod šanka, i to sa onim debelim gmazom, Peđom, bljak.
- Pa jel se znate ovako, ili samo iz grada?
- Pa, sad, ne dolazi mi na slavu baš, ali recimo da taj o meni ima dovoljno materijala za jedno izdanje "Skandala" na opštinskom nivou.
Objavljuju ih taze studenti naviknuti na majčinu kuhinju, neučenje u srednjoj školi (čitaj: provođenje najmanje 3 sata dnevno na fesjbuku) i ostale blagodeti koje pruža sopstvena kuća. Nastaju iz raznih pobuda ali im je zajedničko to što su objavljeni "via facebook mobile" (jer u iznajmljenoj sobici ne postoji računar, dabome).
osoba 1:
"Ne m0rah na fakultet al mi se omaklo..." (Šobićevi stihovi, karakteristični za početnu krizu. Naravno nula umjesto slova "o" jer ju je na mobilnom lakše istipkati .)
"U iznajmljen0j s0bi vlaga, jedan p0 jedan san rusim..." (Čorbini stihovi koji su prigodni za to da se fejsbuk-prijatelji obavijeste da kriza uzima sve više zamaha.)
"Ni sad ne znam kak0 je doved0h 0ne n0ci do studenske s0be..." (Opet Šobić, s tim što to ovaj put nije tužbalica na težak studentski život nego hvalospijev svom seksualnom podvigu.)
osoba 2:
"D0bila sam shestitzu iz psihol0gije! BRAW0 JAAAAA! :)" (Da su to stara dobra vremena kad je ispred sebe imala tastaturu, a ne mobilni ovo "JAAAAAAAA" bi se oteglo u nedogled.)
"Pala sam iz srpskog! znacxi stwarn0 mi ni je jasno kak0 :(" (Objašnjenje nepotrebno.)
(*Molim sve one koji se pronađu u ovoj definiciji da mi šta ne zamjere jer stvarno nisam mislio ništa loše... čakštaviše, rođena sestra mi je bila inspiracija za "osobu 2"...)
Izraz koji se koristi umesto " Ne dam " , " Ne mogu " , . . .
Koriste ga klinci (FACE)
-E oces da mi das tu plazmu ?
-Dam ti kurac da izbijes oci !
Vežbanje muške superiornosti isticanjem svojih osobina, tražeći ultimativni argument za priznanje. Jerbo je u svim ostalim sferama života prso, pa je kuća ostala jedino mesto gde su članovi potpisali ugovor na trpljenje.
- Alo, ženo gde je moje pivo?
- U frižideru je.
- Pa valjda sam ja ovde neki kurac, izdržavam nas a ti jedno pivo nećeš da mi doneseš?
- Ne mogu, treba veš da raširim, ručak će da mi zagori, a ti bi mogao da deci pomogneš oko domaćeg jer ja ne postižem. Kad bolje razmislim, NEĆU!
- Lepo te vaspitala ona tvoja majka, da tako pričaš sa ocem svoje dece i tako odgovaraš hraniocu porodice.
- Čim te vrate sa prinudnog odmora, obećavam da ću biti fina. Sad, idi ga šilji na malom fudbalu sa onim tvojim barabama, dizvinu ova deca.
Moram priznati veoma poseban tip muškaraca.
Naravno, za posebne muškarce idu i posebne reklame, a ovaj tip reklama je stvarno najkompleksniji koji postoji. Znam da ne deluje tako kada se gledaju, čak i deluju potpuno glupavo, što i jeste tačno, ali jedine su reklame koje idu u dva pravca koristeći dva tipa muškaraca i to nikada u isto vreme.
Prvi tip je onaj isti kul muškarac koji se pojavljuje u svim reklamama. Savršene građe, nit' deb'o, nit' mršav, neuredno-uredna frizura, kežual garderoba neutralne boje i sigurno je neki menadžer u pitanju. Savršen muškarac. Ali džaba. Čovek je jedan potpuni, jebeni papučar i to u rangu Duška Karleuše, ako ne i gori.
Umesto negde da odzuji malo sa ortacima i opusti se uz pivce ili fudbalicu, on traži po radnji koji je najbolji deterdžent, omekšivač i tako neka slična sranja, jer je navatao potpuno beskorisnu ribu koja n'ume da opere svoju haljinu. I to ne juri samo da je opere, nego i da miriše na neke maline, kupine, aloe vera, kurac-palac ruzmarine, da bi ga ona potapšala po leđima, a onda otišla negde da pijanči sa drugaricama ostavljajući mu kući i majicu da joj opere kada mu već ide od ruke. Šonja.
Drugi je možda i gori od njega jer nije u pitanju šonja. A ne. U pitanju je jedan potpuno retardirani pripadnik našeg jačeg, ali ne lepšeg pola, koji tokom cele reklame deluje kao da je tek sa četrdeset naučio da veže pertle i to samo u čvor.
Obično je stariji od onog prvog tipa, malo okrug'o, proćelav i kada progovori, glas podseća na onog sa supermen majicom iz Gunisa ili ako ne znate za njega, onda podseća na glas Roberta iz serije Svi vole Rejmonda. Kreten.
U stanju je da se isfleka sa bilo čim što mu padne šaka, u bilo kojoj situaciji i onda kao debil otrči do žene da joj pokaže fleku sa nekom jadnom facom koju složi, a ona ga pogleda kao zaostalu osobu i uzme njegovu majicu da je opere, mazeći ga po glavi kao kuče. Na kraju mu pokaže da fleke nema, on pomiriše majicu i izjavi onda neki totalni idiotizam od kog se smeju svi u prostoriji, uglavnom deca ili neka komšinica.
Čudi me da ih do sada nisu uparili u nekoj reklami radi jačeg efekta.
Roštilj u vikendici koju je muškarac broj jedan, kul papučar, zaradio od bonusa u jednoj godini prodavanja polisa za osiguranje.
Za stolom u prirodi sede on, njegova žena koja je do jaja pička, njihova deca koja su potpuno pravilna, jedno muško, drugo žensko, oboje imaju dugu meku kosu pa se ne zna ko je bata ko je seka tu, njegov stariji retardirani brat sa ženom domaćicom i njegovo dvoje dece, onako musava, obla, ali relativno normalna deca.
Odjednom retardirani brat uzima neki sos da polije po roštilju. Sos mu ispada iz ruke i sve pada po majici. Od iznenađenje udara i tanjir pa mu meso pada u krilo. Polako, sa najglupavijom facom koja postoji, okreće se prema svojoj ženi i sleže ramenima. Ona se samo smeje i vadi neki prašak koji je nekim čudom bio ispod stola. Stavlja prašak na sto, pa mazi muža sa osmehom na licu. U tom trenutku papučar vadi omekšivač ispod stola i stavlja pored praška. Svi se smeju.
Sledeći kadar je pogled kroz prozor na decu koja se igraju dok domaćica pere sudove, gledajući papučara kako miriše pantalone od kretena. Kreten koji se presvukao stoji na livadi sa onom do jaja ribom, papučarovom ženom i pijuckaju vino. Vino mu naravno ispada iz ruke, poliva ženu, a ona se samo smeje jer zna da postoji taj nikada bolji prašak, da ima budalu koja će da joj opere sve, pa poliva sebe i iz svoje čaše umirući od smeha.
Bonux, ogrebi i blago tebi.
Ријеч је о особи коју је тешко видјети да плаче, тј. немогуће. Видјети њега да плаче, то вам је просто немогуће, нешто слично као видјети наше политичаре како смање себи плату на 500 евра. Те особе или су у дјетињству доживјеле неку огромну страхоту па им се све друге страхоте кроз живот чине минијатурним и нимало вриједним суза или су једноставно тако рођени, без емоција, осјећања боли. Поред психичке они не плачу ни на физичке болове, јер поново или су искусили огромну физичку бол или је у питању нешто десето што је само њима знано, нешто што ће да носе у гроб са собом.
- Брате погледај Марета, умрла му бака која га је одгајала заједно са родитељима, ни сузу да пусти, лик опуштен тотално.
- Давно сам ја рекао, психопата је то... тај не плаче ни кад му длаке из носа чупају.
Izraz koji se koristi da se da do znanja nekome da ne radi apsolutno ništa.
sin: (leži na krevetu, bleji)
keva: Ne učiš ništa po ceo dan samo drkaš kurac!
Izraz upućen drugaru koji slabije kapira. Pali na guranje. Na kurblu, bolje rečeno. Kao što likovima u crtaćima iznad glave stoji sijalica kad nešto skopčaju, tako njemu stoji neonka, koja trepće prvih desetak sekundi dok ne proradi. U njegovoj glavi, onaj mali hrčak koji okreće točak je seo da zapali jednu i popije pivo.
-Kako me razbija zub, suze će da mi krenu... ne znam da li da ga popravljam ili da ga vadim?
-M...
-Zakazaću kod privatnika iz tvoje ulice, ima sestricu boli glava. Prava sifonjara, još kad joj se kleme ocrtaju kroz onu košulju, izjeo bi je k’o jarac dovratak! Nisam trsio ništa već dva metra dana, skituljko mi se usirio...
-Vadi ga!
-Šta? S’normalan?! Alo, jesmo drugovi, ali ja ne navijam za taj tim.
-Zub.
-Ahaaa... Jebote, uvek zaboravim da ti imaš neonku. Zamalo da te raspenalim u glavu.
-M?
Iz prvog pokušaja
Pogodio sam iz taka...
Jutros mi Jugo upalio iz taka...
Najčešća pretnja maloj deci kad naprave neko sranje. Obično sledi odgovor sa strane neke " vrlo " pametne osobe, da ne kažem psihologa koja sve usere - "Da je dobra ne bi otišla iz raja!".
(Mirko opet razbio komšijski prozor)
Keva: E sad ga pretera, sad 'će vidiš, batina je iz raja izašla!
Mirko kreće u plač...
Komšinica sa susednog prozora: De, de Mirko, kakve batine, batina da je dobra, ostala bi u raju...
Mirko: he he heee...
U srpskom narodu, odomaćen izraz za mladež.
- Izvini, kakav ti je ovo kurac na levom guzu?
- Ma, ništa. Urođeni mladež. Naaastavi...
- Uuu, dobro je! Ja se istripovao da se nisi prala, jebote...
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Tebra, aj' spremaj se, idemo na Adu sa ribama iz kraja...
- E, ne mogu, brate, imam neki kurac na leđima, rek'o doktor da se ne izlažem Suncu.
- Ma, šta zna doktor! To ti je obični dežmla i ništa više!
- Pa, to ti i ja kažem, idiote...
Kažemo kada na ulici vidimo vrhunsku ribu, za nas nedostupnu u svakom pogledu.
Svakodnevnica je čuti ovaj izraz na našim prostorima, a ne primiti ga loše srcu.
Najčešće ga koristi otac kada hoće da kaže da ne radiš ništa korisno...
Otac: Šta sjediš cijeli dan u kući i drkaš kurac, izađi vani i pomozi mi u poslu...
Provaljivanje okorelog žickaroša.
- Imaš cigaru?
- Evo, izvoli prikane.
- A upaljač, imaš ???
- E, svaki dan isto. Kupi prijatelju i cigare i upaljač. Ti od aparata imaš samo usta spremna.
Hardkor verzija izreke "Pao s konja na magarca". Ne da si se sjeb'o, unakazio si se jebeno, učinio si nešto što ne bi palo na pamet nikome, ali apsolutno nikome ko trenutno živi ili je živeo nekada davno na ovom svetu. Kao kada pređeš sa čitanja nekih ozbiljnijih novina na Kurir, toliko si pogrešio.
A: Dokurčilo mi je čekanje brate, Maja me jebe i ne da mi da je jebem, šutnuo sam je...
B: Au brate ala si ti otišao s mozgom...
A: Ćuti, imao sam sreće, naiđem ti ja isto to veče na neku malu, onako, plava sa šiškama i čudima u helankama, a pozadina, uuuf, k'o megan, savšrenstvo!
B: Da se ne zove Jasmina možda?
A: Jeste, kako si znao!?
B: E, sine, ne da si pao sa konja na magarca, nego sa konja na kurac, i to bukvalno ovaj put, teraj to u pičku materinu dok te ne razdeviči, na zatvorski način
Ono sto starijima nikad ne dosadi da govore, ako ne voliš nešto da jedeš. Jedini uslov je da živiš na selu.
Unuka: Ali baba, koliko puta da ti kažem da ja svinjsko meso NE JEDEM? Kao prvo ne volim ga, kao drugo goji, razumeš?
Baba: Ajde, ajde ima da pojedeš. To oni iz grada nisu videli, a kamoli probali. Vidi kako je sveže, juče to trčalo po dvorištu.
Unuka: ...
---------------------------------------------------------
Otac: Ajde uzmi sine malo ovog paradajza, jutros tata ubrao iz plastenika!
Sin: Neću, ne volim paradajz.
Otac: Šta bre ne voliš? Ma ima da voliš makar kaiš radio, to oni iz grada videli nisu, a kamoli probali,a ti tu izmišljaš!
(pritom se ne misli da tu hranu u gradu ne jedu, misli se na razliku u svežini)
Ova fraza označava odtudjivanje nekog pojedinca iz društva, svojevoljno ili usled nekih sopstvenih problema.
-Gledaj Zavišu keve ti, po ceo dan na fonu sa onom malom.
-Jebi ga, izdvoji se dečko iz krda, ona mala ga uhvatila pod suknju.
--------------------------------------------------------------------------------------------
-Ja sam čuo da se Goxy ne trezni.
-Šta da ti kažem, dečko se izdvojio iz krda, možda će da umre. Heheh
-Ne kenjaj debilu.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.