
Može se sresti počevši od prve godine,pa do one zadnje,kao i za vreme apsolventskog.Sreću se i na polaganju ispita u svakom ispitnom roku.Retki su profesori koji se ponašaju prema njima da kažem normalno.Obično ih gledaju tako kao da će da im se porode u sali svakog trenutka.U skladu sa tim se i ponašaju,što pre da im vide ledja,pa posle neka im se dešava šta god.Samo da oni ne budu ti koji su je iznervirali,i koji će ne daj Bože biti odgovorni za prevremen porodjaj.
Ispitni rok,puna sala.Odgovaraju četiri osobe,unakrsna pitanja.Jedna od njih je trudnica.Sve što kažu ostale tri pored profesora prolazi kao pored turskog groblja.Njoj posle svake druge reči-''Jeste li dobro,da otvorim prozor,hoćete li vode,soka...dva,tri pitanja,upisuje joj ocenu...idite kući lezite...Vraća se ostalima.Cedi ih narednih 45minuta.A onda im vraća indekse,uz obavezno vidimo se sledeći put.
-Ispred sale trudnica objašnjava koleginici da se super oseća,da ništa ne uči,po ceo dan gleda TV,prošeta i tako to.Da prodju još ova dva roka,da se malo izvadi na stomak za neku šesticu,i eto uslova za četvrtu..
-Iz sale izlaze onih troje studenata.Jedna od njih,majka dvoje dece oka nije sklopila celu prošlu noć,dete joj ima visoku temperaturu.Trči kući da vidi šta je sa detetom.Druga studentkinja trči na posao,već kasni,ako joj i ovaj put ne uvaže kašnjenje,pozdraviće se sa poslom,a i sa fakultetom ako ne bude dovoljno zaradjivala da ga plati.Treći je kolega koji razmišlja kod koga će noćas da spava pošto su ga jutros iselili iz doma...
Ne želim da me neko shvati pogrešno.Ovaj tekst nije protiv trudnica,vec protiv onih Što svet posmatraju površno.Nije briga samo ono što se vidi,već i što je sakriveno,i što se ne vidi.
Lik sa slabom bešikom, popije dva piva a četri puta ide u wc da piša.
U kafani sedi društvo, jedan lik ustaje.
- Šta se ti opet provlačiš, 'de ćeš sad?
- A matori, moram da pišam, znaš da sam Bešikaš.
- Da si malo pametniji nosio bi pelene.
- Mrš stoko.
- 'Ajde idi pišaj.
- E sad neću.
- Što?
- (peva) Bio bih lud sto posto kada bih bez tebe ost'o.
- Šta je to sad značilo?
- Ne znam, pijan sam malo.
- Hahah, i ja, sećaš se kad smo pevali to pod prozorom onoj ruznoj Mici iz sedmog dva?
- Da da... Kad nas je njen ćale gađao krompirom, hahah
- A keva navodi sa terase: "MILANE, ENE GA DEBELI KOD KOTOBANJU!"
- AAAhahahaha, ali posle te je zvala da te poljubi, i to u usta aaa haha
- Daaa hahah. (briše suzu sa ugla oka)
- E. Brate?
- Reci?
- Ja se upišo...
-Halo.
-Slušaj mali, naši protivnici, ona govna, danas u tvojoj ulici dijele materijal, potrudi se da budeš ono što jesi, ponašaj se kretenski kao prema svojim stranačkim kolegama, i pohvalicu te Gradskom ocu, nikad ti lakši zadatak nisam dao.
- Ali šefe, mi smo svoji, niste vi meni svako, pa da ja sa njima isto tako...
-Mrš.
Nedugo zatim na vratima se pojavi ulizivački prijatno lice sa plakata mi poznate djevojčice. Dok sam otvorio poče:
-„Zdravstvo, školstvo, obrazovanje, kultura, korupcija, demokratija, sistem vrijednosti, pravda, socijalna pravda, investicije, infrastruktura, životna sreedina, zaposlenost...“
-„Stani, bona, da ja tebe pitam, jebe li tebe iko, ikad, kad tako melješ?“
Ovo pitanje izazvalo je popriličan gnjev njenih stranačkih kolega, pa me jedan i pitao kako mogu biti tako nepristojan, drugi nešto psovao.
-„Daj čovječe, odmah me satrala ko Mrka Anu Bekutu, nije normalna. A i ti, da ti, što te objesilo na tu nosinu pa visiš ko Teofil Pančić na B92, kako te nije sramota da takav ideš po ulici, samo strašiš birače? A vidi ove male, srećo babina, nisi valjda i ti na listi, koliko ti je godina i kad si prije ušla u politiku?“
- „Jesam na listi sam, a u stranci sam od 16 godine“- odgovori mi šilježe.
-„Tu griješite. Vidiš, prošle sedmice se porodila žena potpredsjedniku našeg opštinskog odbora, ama nije babica ni dočekala dijete, on mu već navukao stranački dres i pozvao predsjednika stranke, da otvori, ovaj, prereže pupčanu vrpcu. To je vjernost, i organizacija, zato mi dominiramo. Aj sad mrš iz avlije“.
Nije prošlo malo na vratima mi se pojavi neki droger, brada, repina, vijetnamka poderana, blijede farmerke...
-„Dobar dan, mi smo stranka Zelenih“
-„Matere ti?!“
-„Jeste, eto vidimo pred vašom kućom neka drva, znate moramo da razvijemo ekološku svijest...“
-„Sine, ko je to sad na vratima?“. –začu se didov glas.
-„Niko dide, Zeleni.“
-„TURCI! Udri sine ne daj oka otvoriti, 'oće opet da nas porobe, 'vataj tog čupavog i 'odma omlati od ćošak k'o mačku, zabarikadiraj strugu, i ne daj na dvo' dok ja odem po pušku.“
Na sam pomen puške zelembaći natrgoše bježati, k'o da su zobali uranijum a ne žitarice, a did za njima:“ Stani ture, ja sam bio lugar 40 godina, preš'o sam više nego bilo koji mercedes ljumbaš, ma samo da mi je 60...“
Tačno ne znam ko će mi dida paziti kad ja i stari krepamo.
Poslije niko nije ni dolazio.
„Halo, mali, pohvali dida, obavijestićemo Gradskog oca, i ti možeš i bolje.“
Gomila krema i kremica, kao i raznih tuba na polici u kupatilu, kojima je najveca svrha da te ometaju da uzmes penu za brijanje, jedinu tvoju stvar na polici, i cesto, pipnuvsi jednu, reakcijom domine sve poobaras.
Krema nocna.
Krema dnevna.
Krema nocna soft.
Krema dnevna soft.
Krema za bore cela.
Krema za bore oko oka.
Footcare za ubijanje noznog smrada.
Oriflame puder /e ovo kul mirise/
Dove mast za ranice.
Hloramfenikol mast za rane.
Nesto crveno oriflame.
Mleko za telo 1, 2, 3, 4 i 5.
Aceton - skup.
Aceton - jeftin.
Vata.
Veet za noge - do cuklja.
Veet za noge - od cuklja do kolena.
.
.
Veet za desnu obrvu.
Gel za nesto.
Cherry/choco labelo.
Labelo Active, jer je najbolji.
Sjaj za usne.
Sjaj za oci.
Sjaj za obraze sa sljokicama.
Foot works AVON - nocna za tabane.
Maskara neka leva.
Maskara max factor - za specijalne prilike.
Lakovi za nokte /par stotina.
Konac za zube.
Nivea plava krema.
Rexona bez belih tragova - samo za crnu odecu.
Puma woman parfem.
Avon simply delicate neko ulje.
Nesto za skidanje sminke.
Mnostvo tejster kremica iz DM-a.
Puder belac.
Puder melez.
Puder kinez.
Puder indijanac.
Puder crnac.
Puder.
-Aj sad slozi ovo!
Gde bre, da mi zivot prodje, a samo sam POLA obalio!
Kompletan seksualni ugođaj-ubosti tricu. Spavanje u 3 rupe. Oralno, analno i normalno.
Nebitan je redosled.
-Šiljo, lebac ti jebem! Kako si juče odmaglio kod Cace Štreberke, mislio sam da će naš sledeći susret biti u sobi za posete.
-Ma daaaj...
-I? Nije bila kući, jel da?
-Bila je. Al nisu joj matorci bili kući.
-Sunce ti jebem! Pričaj bre!
-Trica.
-Šta bre trica? Sereš ko foka?
-Što bi lagao? Zgrabila me na vratima. Kaže da ste je ti i Šaja napalili i otišli. I kaže da ste pičke, jer niko neće da vozi na crveno.
-Jebiga, bih ja, al ne mogu...
-He-he! Ima ko može...
-I? Ono, baš sve, a? Pričaj!
-Ej vidi, sad se vraćam od Cace, a nisam celu noć oka sklopio. Sve ti je jasno? Možda za vikend, ako platite neko piće, Džentlmeni. Ha-ha-ha!
-Crkni strvojebu!
Imam milion muka na pameti, a čini se da u dogledno vreme neću pronaći rešenje ni za jednu od njih. Osećam se k'o da sam pljunuo na čmar, dok se iza mene nalazi red Obaminih rođaka. Teška muka, ljaljane; da sam malo gore, bio bih mrtvac, i iako možda imaš najbolje namere dok me pitaš šta mi je i kako sam, preporučujem ti da mi se skineš s kurca dok nisam ispizdeo i golim rukama ti iščupao grkrljan.
I budi zadovoljan dok ti činjenično stanje implicitno stavljam do znanja, nemoj navaljivati inače ću skinuti bele rukavice i sekirom ti od butina napraviti filete. Nemoj mi skakati po džigerici da ti ne bih skakao po glavi. Da hoću da ti kažem koji me kurac tišti, verovatno bih ti odmah rekao. Ako moraš da me pitaš, ne zaslužuješ da znaš. Budi zadovoljan odgovorom i idi mešaj malter.
- E, brate, šta ima, kakav si mi k'o veverica? Nešto si mi pokis'o.
- Ma ništa, opušteno. Nisam se naspavao sinoć kako treba, kasno sam legao, znaš...
- Aha, znam, znam... Sve mi je jasno, ne moraš dalje. Ajd vodim te na vops, dobio sam na kladži.
--------------
- Oj, pobro, kakav si mi, jeb'o ti konju majku? Šta ima čoveče?
- Ajde, o'ladi, ljaljane. Nisam se naspavao, pusti me.
- Ma šta se nisi naspavao, a, a? Jesi to jeb'o sinoć pa si se preforsirao malo, a? E, da ti pričam kad sam ja jednom...
- Nisam jebao, čoveče, sjaši s mene, kažem ti da sam loše spavao!
- Da nije to zbog one tvoje male? Da nije našla drugog koji je bolje raspoložen ili neće da ti daje? Možda je pala zabrana pičke, hehe.
:nervni slom, igranje oka:
- Zabrana pičke, a?! Dođi 'vamo, krv ti jebem! Kad kažem fino :udarac: da me ne drkaš i ne pitaš ništa, ti navaljuješ k'o nezdrav. Sad ću kevu da ti jebem! :udarac:
''Kako Press nezvanično saznaje, a prenosi Blic, policija je privela maloletnog Đ.M. zbog sumnje da je naneo teške telesne povrede svom školskom drugu S.J. tako što ga je brutalno pretukao, a nakon toga mu gurnuo zapaljenu cigaretu u usta. Đ.M je priveden na ispitivanje, dok je nesrećni S.J. upućen na lečenje u Klinički centar.''
Ovaj izraz se obično koristi kada opisujemo neku bolesno mršavu, a istovremeno i izuzetno ružnu osobu.
-E brate, kako bilo sinoć na žurci, jel ti se javila ona Maja sa chata?
-Uf jeste...brate, izveštila se sa fotošopom kao Mirko Cvetković sa kuvalom za kafu...da ti vidiš one ksilofone od zuba, kao da je zagrizla usnu harmoniku. Moj usb kabl za mobilni je deblji od jedne njene noge...a bleda, juuu....ma, lepše su sahranjivali brate, informacija iz prve ruke!
----------------
-šta ti je Mare, što si tako ispijen jebote? Kad si mi pružio ruku da te pozdravim, mislio sam da mi tražiš koji dinar da mi Bog da zdravlja!
-Ma, do sinoć sam se jebavao sa ustavnim pravom...kad pogledam u raspored, a ispit bio prekjuče...dušu sam isplakao! Nisam oka sklopio, do pre par minuta sam skičao u jastuk i slušao Green Day!
-Au...daj čoveče, pojedi nešto, utakni infuziju, idi zaperi se...lepše su sahranjivali brate, sablazno izgledaš.
Srpski običaj star više milenijuma.
Očuvan još od gumenog doba.
Koreni potiču iz starog Srbskog Srbira.
Na Balkansko poluostrvo došao sa prvim konvojem izbeglica koji su proterani od tiranske ruke Sabahudina Ramzisa III Imperatora.
Običaj je preuzet od strane svih drugih nevernika i nenebeskih naroda!
Suljo Sultan (poznatiji medju nebeskim narodom kao obrezani-mali) zabranjuje ovaj običaj pod izgovorom da širi anti-islamizam i prazni kase ciganskih uličnih svirača (cigana nenebeskih) te kažnjava nebeski narod oduzimanjem svih portabl tranzistora proizvedenih u bratskoj komunističkoj Kini!
Nikola Tesla ovaj običaj donosi u ameriku, gde ga homoseksualni puritanci preuzimaju i osrknavljuju koristeći ga u predizborne kampanje i šitrenje globalizma!
Za vreme Drugog Svetskog rata milioni nedužnih Srba i nebeskih Roma polozilo je svoje živote da bi sakrili ovaj običaj od strane Fašističkih okupatora!
Te je u njihovo ime drug Tito digo najveći spomenik palim radio čestičarima u obliku trideset metara visokog 2.0 kanalnog tranzistora koji leži na petokrakoj ispred kojeg i dan danas gori večna vatra! Spomen obeležje otvoreno je od strane prvog jurišnog udarnog radio bataljona.
Na Olimpijskim igrama u Sarajevu najstariji radio tarnzistor donet iz Srbira koji se nalazio na Jugoslovenskoj zastavi obišao je celu evropu otvarajući prve OI u bivšoj Jugoslaviji.
1992. Prvom radio čestitkom: "Ne volim te Alija zato što si balija" počeo je krvavi gradjanski rat gde je nebeski narod uz pomoć izdajničke maćehe Rusije prodat američkom okupatoru za par milijardi duga! Ali ipak duh radio čestitke se širio kroz krv i prosvetljuje Serbski narod vodeći ga u istorijske pobede od Zagreba do Dunava napred i nazad par puta...
Da bi zaštitili svoj običaj RRA pravi povelju koja ulazi u ustav nebeskog Srbskog naroda u kojem stoji da je Radio Čestitka srce Srbije njen sastavni duhovni deo koji niko ne sme da oduzme, te stavljaju krvavi namet od 500 kinti koji moraju da plaćaju sve kategorije stanovništva (beskućnici, socijalno ugroženi, nezaposleni) jedini koji su oslobodjeni nameta su multi-milioneri, budzovani, jaki privatnici i direktori zaposleni u javnim službama!
Visoki nemoralni pederski haski sud u vise predmeta povlači obicaj Radio Čestitki kao poziv u rat čime je stradalo vise milijardi jadnih obrezanih i ustaških izdajica.
Ali ipak Radio Čestitka je ostala duh Srpstva iako je danas komercijalizovana.
Njenu dalju komercijalizaciju SPC pokušava da ublaži uvodeci čestitke u svoje kampove za odvikavanje od bolesti zavisnosti molitvama "Srećno batinjaje uz pesmu idem putem oka bistra razbiću ti guzu ko ministra"!
-Halo dobar dan ko je sa nama danas?
-Eeee dj`es mala ovde Miloš!
-Ćao Mišo kako si?
-Evo dobro je plaćaju se porezi radim ko kinez, čekam evropu al sve u svemu dobro je!
-Drago mi je to čuti, imaš li neku čestitku?
-Ih jadna dje da je ne´am!!!
-Pa koja će danas biti i za koga?
-Pa ´teo bi da čestitam Smak Sveta drugu Stipi iz hrvatske. A kumu Halidu iz Vilajeta srećan odlazak u Nemačku od mene i moje porodice sa pesmom Horor Bishketa "Masovna S´arana"
Progutati piće, bez foliranja, mrštenja i odmaranja. Na eks. Na dušak. Tehnika pravih majstora.
Spuštio se ja sa dva druga malo do mora. Nasuli 10 evra goriva, kupili dvije kutije cigara, računamo, imamo para još za po jedno pivo i dosta, ništa nam više ne treba. Upekla zvijezda, vrućina u kolima, stigosmo mi na obalu ali krepali od žeđi. Što ćemo činjet', odma' na ono pivo da malo žeđ ugasimo, pa ćemo dalje viđet'. A svaki od nas je moga pivo na dušak popit', u dva gutljaja, onako iz boce, nije nam više od dvije sekunde za to trebalo. Sjedosmo mi i evo ga konobar:
- Izvolite?
- Daj nam tri piva.
- Stiže.
I donese on tri piva. Prvo spušti drugu Baju, uze ga on u ruku da vidi je li ledno, i ne mogavši da izdrži, iskoristi situaciju i dok je konobar spuštio i otvorio pivo nama dvojici cijeli sadržaj boce je nestao u njegovom ždrijelu.
- Momak, donio si mi praznu flašu! - reče Bajo i ispod oka pogleda konobara da vidi da li mu je fora upalila.
- Ja se izvinjavam, gospodine, takvo su mi dali. Odmah ću Vam donijeti drugo.
- 'Ajde, 'ajde, poteci. Ništa strašno, ko radi taj i griješi.
Polni organ devojke koju ne možeš baš tako lako da namamiš u krevet.
Brižljivo čuvajući svoj cvet mladosti, isisava iz tebe poslednje atome snage i volje, sve sa ciljem kako bi bila sigurna da si ti onaj Pravi kome će dati potpuni pristup svojim najintimnijim delovima tela.
- Violeta, najdraži pupoljku moj, divno nam protiče ovaj deveti randevu, zar ne?
- Apsolutno. Špagete koje si spremio su bile fantastične, a za palačinke prosto ne postoje pridevi koji bi opisali njihov božanstveni ukus. Ipak, usplahirio si moje srce sviranjem na klaviru i pevanjem one divne šansone, neupućena sam bila u tvoj talentat. Očarana sam, priznati moram.
- Drago mi je, svetlosti oka moga. Da li si za to da pređemo na sofu, kako bih uživao u tvojim mekanim usnama?
- Srce kaže da, ali mozak veli ne. Znam ja čemu će sve to da vodi, ali ja jednostavno još nisam spremna sa tobom na taj korak da upustim se.
- Da li madmozel pod svojom suknjom krije blago nemerljive vrednosti?
- Pardon?
- Šta pardon? Pa čuvaš je k'o da je od zlata! Šta treba još da uradim da bih se ovajdio za malo pičetine? Nije bre sapun, pa da se potroši. Ajde, ili se skidaj ili zovem Micu Siguricu, jeste kurva, al' ja od drkanja dobih žuljeve. Nemerem više!
Dijametralna suprotnost fenomenu kiselog grozdja. Sladak limun je, ustvari, preveliko davanje znacaja nekim stvarima koje su trivijalne i 99,9% ocekivane (euforija zbog guzenja Maltezana, Farana, Velsana, Sanmarinjana (kako vec?) u prvom kolu kvalifikacija za neki evropski kup, ekstaza nakon polozenog kolokvijuma sa "da - ne" odgovorima i sl.)
Nedelja ujutru, 7 sati, Milan zove Simu telefonom.
Sima ( ne zna gde je levo ): ...mmm...alo!
Milan: Brate, kako sam se proveo u gradu sinoc, jeb'o sam posle pola godine.
Sima ( vadi krmelj iz levog oka ): Pricaj, matori.
Milan: Bio na splavu, riba k'o salate. Prvo pridjem nekoj sisatoj plavusi, ona me odjebe. Onda osacujem neku sa ekstra dupetom, pridjem, kazem: "Cao, ja bih zeleo da se upoznamo", a ona sva odusevljena kaze:" Moze, al da odmah posle toga nestanes". Posle nahvatam neku odbojkasicu, ali me i ona iskulira, kaze da moze da mi jede sa glave. Onda se malo odmorih, popih 2 piva, pa dalje u akciju. Uocim neke dobre dve u cosku, pitam mogu li da im se pridruzim, one mi kazu da bas i nisu za moje pridruzivanje, i da se gonim u tri lepe picke materine....
Sima ( totalno razbudjen ): Brate, jes' ti jeb'o, il su tebe jebali svi redom?
Milan: Ma cekaj, nisam zavrsio, oko 4 sa'vatam neku odvaljenu od alkohola, sto se valjala ispred u povracki, odvedem je kuci i jebem do malopre. Auh, brate, kako me samlela.
Sima: Tako se dobro jebe???
Milan: Ma jok, bre, ima 150 kila pa me spljeskala skroz...( u pozadini se cuje podrigivanje)... E, matori, moram da palim, izgleda ce opet da baca peglu, pa da joj drzim glavu.
Kožni tragovi životnih događaja. Plemenito tkivo zamenjeno grubim vezivom, koje je kao kandžama zadržalo u sebi priču. Uvek povod za pitanja drugih, uvek povod za oživljavanje sećanja, a ponekad i dobar način da nekog bolje upoznate. Gotovo da nema osobe koja nekada nekome nije pripovedala o poreklu svojih ožiljaka.
Leže njih dvoje tako, razvukli postorgazmične osmehe i nešto se kikoću, ćućore i bockaju.
- Ti baš imaš puno ožiljaka. Od čega ti je taj?
- Aaa, pa to kad sam operisao slepo crevo. Mislim, nisam ja sam operisao, iako bi' sam sebe verovatno manje zaklao nego ovi proslavljeni hirurzi, ali dobro... Da ti pričam. Ja kad sam bio mali, sam voleo da jedem kisele krastavčiće, a majka mi nije dala uvek. I ja sam tako odlazio u špajz i vršljao po onim teglama... I majka bane jednom, iznenadi me otpozadi, i ja progutam ceo krastavčić i zapuši mi se slepo crevo. Posle operacije je majka tražila da mi ga vrate... Ne, bre, slepo crevo, nego krastavčić, da ga uspešno pojedem ovaj put.
- Aaaa, od čega ti je ovaj ovde veliki, na leđima?
- A to mi je od kenda. Jedna pička me posle časa cepila motkom u leđa, onako kukavički, pička mu ćorava, samo je krv počela da šiklja. Ali, nije frka, posle je sačekao bata njega ispred kuće, i prebio ga kao mačku, 3 meseca je cuclao supu i srkao špagete na cevčicu.
- A ovaj na nozi?
- E, taj mi je najdraži! To sam ja, željno gradsko dete, u selu napao komšijinu trešnju kao gladna godina i otrsio je celu za sat vremena. Posle sam imao proliv dva dana.
- A imaš i ovde, kod oka. Taj baš izgleda gadno. Ko ti to napravio?
- Bivša riba, kad sam joj predlagao trojku sa njenom najboljom drugaricom.
- Ajoooj! A šta ona nije bila raspoložena za te perverzije?
- Ma jok, nego je ona rekla da drugarica sigurno neće hteti, a ja se zaboravio pa joj rekao da smo drugarica i ja to već horizonatlno ugovorili... I tako...
Veoma neuredna i prljava sobetina nekog akrapa, u koju sunčeva zraka nije kročila još od balkanskih ratova, o svježem vazduhu ne smijemo ni pomisliti. Soba gdje "ženska ruka" nikad nije obitavala. Puna je opušaka pljuga raznoraznih duvanskih industrija, prljavštine nepoznatog porijekla, blata, zemlje ( čak ima i one crvene sa Marsa). U svoj toj idiličnoj atmosferi razvila se sasvim nova, endemična flora i fauna.
- E stari nabavio sam novi PES, ajd' dođi da razbacimo koju.
- Evo samo da se tušnem na brzaka, pa dolazim...
...
- Pa gdje si dosad jebo te, tuširaš se dva sata, k'o cava neka... Ajd' ulazi...
- U jebo te život!!! Šta je ovo koji kurac?!!?!? Jel' ovo soba ili džungla?!?! Kako možeš živjeti ovdje?!!? Kako dišeš?!
- Ajd' ne seri majke ti, ako hoćeš uđi ako nećeš ko te jebe!!
- AAAAAA!!! Šta mi ovo prođe preko noge?!?!
- Ajd' šta si se usro, to je samo Kroki, neće ti on ništa...
- Kakav crni Kroki čovječe bože!! Nešto čupavo, ljubičasto, ima tri oka i krila na leđima!!!
- Pa Kroki, šta je čudno? Neće ti on ništa, on samo ždere one male narandžaste pterodaktilčiće...
- :gulp: AAAAA!!! Šta ono visi na zidu?!?!
- A jebo ti sebe, jesi mrljav... Šta se bojiš običnog pauka?!?!
- Jebo te pas luda, otkad pauk ima 2 metra, 6 glava, peraja i tri repa!!!??!
Legendarni američki doručak. Prenapaćeni kliše reditelja i producenata. Vrhunac jutarnjeg rituala osvešćivanja. Cigla u zidu srećne porodice. Početak još jednog znojavog i mučnog radnog dana.
Može se služiti sa sokom od pomorandže. Jedini rival mu je kornfleks, koji dominira u tinejdžerskim godinama.
Sunce se probija kroz prašnjave roletne. Džon Pikins se diže iz svog bračnog kreveta, češe jaja i trlja oči. Baca jedan pogled na papire koje treba da završi danas, i već oseća gorak ukus u ustima. Pada mu na pamet da je to možda od žurke sinoć. Odlazi do wc-a da se osveži i javi zovu prirode. Kroz otvorena vrata mu nozdrve golica već poznat miris. Pucketanje masti na tiganju i aroma porodičnog doručka ga požuruju pri silasku niz stepenice. Još nameštajući kravatu i ispravljajući rukave na košulji, ljubi svoju vedru ženicu i svoja dva deteta. Izlazi napolje da pokupi novine, i videvši deo novina za ekonomiju, pojavi mu se blagi smešak na kraju usne. Seda za sto, uzima salvetu, i čeka dobacujući šaljivo ženi da požuri. Za tren oka, pred njim su dva jaja na oko, 4 komada slanine, kriška hleba, i supruga, koja mu sa osmehom sipa čašu soka. Danas će biti dobar dan.
Čvrsto stežeš znojavi volan gradskog busa i suzbijaš bes u sebi. Novajlija si u firmi i opet su te zajebali sa razvaljenim busom. Imaš svoju žutu traku i Brankov most je šala mala za kružni tok na Slaviji.Tešiš se da je to obavezna, ali prelazna faza u savlađivanju šoferaja. Tvoj cilj je Nemačka i znaš da će te tuđina dočekati savremenim busom i normalnom platom.
Krajičkom oka spaziš japija sa žutim šljakerskim šlemom i fluorescentnim prslukom kako se saginje preko mosta.
"Japiju" je danas prvi radni dan. Pregurao je Građevinski faks u roku i roditelji su mu ponosni što se konačno zaposlio u struci. Majka mu je ispeglala košulju i jedine pantalone, a ćale se razočarao što je odbio da stavi njegovu kravatu. Jedino da se strpi da "dođe do struke" jer ne shvata šta mu je ovo trebalo: prvi radni zadatak je dobio od majstora! Dok se pravi da zna u kakve konstrukcije gleda i šta zapisuje u tefter, on oseća vonj jeftinog parfema koji mu odršrafljuje vrat: okreće se da osmotri crvenokosu i dugonogu koja trči njemu u susret.
Ona se za vikend ofarbala. U svim časopisima piše da za depru "treba uneti novine" i da "mora da bude pozitivna". U tom maniru se nada da joj se neće odvaliti štikla na levoj sandali jer sada već mora da potrči ako misli da na vreme dođe na posao. Nije šala: diplomirani surdopedagog je postala šefica "na četke i metle" u BW zdanju. Nada se avanzovanju: bolje guzica na stolici nego četka u ruci. U to ime se "jače" našminkala i stavila mamin parfem.
GSP vozač se preslišava kuda ide šesnaestica i da li da se prestoriji za levo ili nastavi pravo. Bučna studentarija je nahrupila još kod Doma omladine i ne smiruje se ni do Brankovog mosta. Na semaforu je za njegov bus crveno i on ih posmatra.
Njegov mozak je tek obradio prizor crvenokose kurave koja bezglavo juri, sapliće se, ustaje i nastavlja dalje...Jadnica, ako ne stigne do stanice, on će je sačekati jer je zasigurno "imala tešku noć".
Pogled na istetoviranim i obrijanim studentima i studentkinjama kojima je dekolte najveća dubina koju će dostići u životu, kristališe mu se da je bolje da mu deca rastu međ' zabrađenim garavim izbeglicama u Nemačkoj nego da ovde...
Šta da rade?!
Da studiraju, da se kurvaju ili da rintaju za ništa para....
Na semaforu je zeleno, on kreće: kurava se uvaljuje u neki auto i sevaju butke; oni za koje je mislio da su studenti , šljakaju u TC Ušće jer se nabijaju ka izlazu i vajkakju da posao "ne trpi" zbog lošeg gradskog prevoza, a možda i studiraju-ma da, ipak su to vredna deca!
E, jebem te živote!
Kažemo kada neko posle dugotrajne apstinencije svrši.
Odnosno, kada posle perioda jedenja vode i pijenja vazduha, konačno omrsi pravo meso. Ne pičetinu, al' može i to. Nerealno veselje za jednu osobu, dok za druge predstavlja nešto trivijalno.
- Je li, Nato, kad se vrnuo onaj tvoj sa deminiranja u Iraku?
- Hihi, pre neki dan...Sinoć smo "slavili" Bajram. Ako me razumeš.
- Ne razumem...
- Pa, kako da ti objasnim? Nije bio tu dugo, pa se uželeo...
- Čega?
- Aman, ženo, je l' ti moram crtati? Samo ću reći da je sinoć bilo više belog, nego što kupim jogurta za mesec dana.
- Kakve veze to ima? I otkud tebi toliko jogurta odjednom? A?
- Ne vredi...
-------
- U, jebote! Kakvi su ti to podočnjaci?!
- Ma, jebeni debili...
- Ko? Jesi ti uopšte spavao?
- Nisam ni oka sklopio. Znaš one moje komšije, Gancije, što žive iznad?
- Aha...
- E, pa oni. Do juče su jeli železo, a sinoć dobili velike pare. Poslali im rođaci iz Nemačke.
- I organizovali slavlje?
- Upravo. Zemlja se trese, meni lusteri i zidovi počeli da spadaju.
Nakupovali banana i sušenog mesa. K'o da se Bajram slavi. Onoj deci iskočile oči po podu kad su videli sladoled.
- Strašno...
Pokušaj niskointeligentnog bića u plavoj uniformi da bude duhovit u slučaju kada neko prekorači brzinu preko 50 km/h. Pored toga što vozača čeka kazna zatvora, doživotno oduzimanje vozačke dozvole i prodaja kuće radi plaćanja kazne, ovo ameboidno biće vas još i podjebava i tera na produžavanje kazne zatvora zbog fizičkog nasilja.
- Dobar dan pilote, daj letačku! 150 u naseljenom mestu, a? Sad ćemo da zovemo intervetnu da vas prosledi do zatvora!
- (vozač pizdi)
-----------------------------------------------------
Vozi Rade Lacković, vraća sa nastupa u Cirihu za Srbiju. Već 10 dana nije oka sklopio pa dodade malo gas, pošto nigde krevet nije kao u njegovoj rodnoj grudi. U Austriji i Mađarskoj niko ni ne pomisli da ga zaustavi, prepoznaše njegov ružičasti Galjardo i samo ga propustiše. Carinici videše da mu se opasno spava pa mu samo mahnuše. Uđe on u Srbiju, kod Inđije mu se baš prispava, dade Rade gas, preteče jednog keca iz kog je treštala pesma "Hepiend". Rade se šmekerski nasmeja, i još dodade gasa. Išao je oko 250 kad na autoput izađe policajac i poče da maše palicom. Rade ukoči u mestu, otvori prozor na dugme. Saobraćajac bi mlad, pa ne poznade Rada i reče mu: "Gospodine vašu vozačku i letačku!" Rade otvori kasetu i dade mu dozvolu za upravljanje komercijalnim avionima. Saobraćajac pokunjeno vrati dokumenta i reče: "Srećan put gospodine!"
Pojava dovođenja u vezu različitih brojki koje su vezane za neki protekli događaj ili preminulu osobu iz javnog života, da bi se dokazala neka nadnaravnost tog događaja/osobe. Ova tehnika se zasniva na logičkim dokazima i vrlo je pouzdana, a sama po sebi može predstavljati dokaz za bilo koju prirodnu ili nadprirodnu pojavu - sve zavisi od mašte kreatora te koincidencije.
Tu pak je umro sedmi dan u bolnici, sedam dana je u sedmici, Bog je svijet stvarao sedam dana. Tu pak bi 2014 imao 43 godine (4+3=7, 2+1+4=7), što znači da je Tu pak Bog i da će 2014 biti kraj svijeta.
Tošetov džip se dva puta okrenuo oko svoje ose, Toše je imao dva oka, dva dana je trajala žalost za njim, dvoje ljudi je bilo u autu sa njim kad je poginuo, ljudi inače imaju dva testisa, što znači da Toše ima sina za kojeg niko ne zna. Također, Toše je živ, umjesto njegovog leša, masoni su u kovček ubacili neko kamenje. Težina kovčega je bila, pogađate, 122 kg.
Tito je rođen 1892, umro 1980, vladao je Jugoslavijom 35 godina, proslavio se kao vođa partizana u 2. svjetskom ratu. To su sve brojevi, što znači da je Tito zapravo reinkarnacija Pitagore i da će se vratiti 2091. i jebat nam svima mater što smo mu raskopali državu.
- Ideš li, rode?
- Idem, idem...
Jauk bi se iz groba čuo kad bi Petar znao ko i kako obeležava zbor u njegovu čast.
Pa zar našem Petru, sa levelom dobrote i patriotizma "zaveštavam organe za istraživanje na medicinskom fakultetu", da go-go plesačice tresu guzovima pod šatorom? Vukovi s Manjače su definitivno podbacili sa ovim hepeningom. Još kad na to dodamo karaoke parti u izvedbi Milorada Dodika i Zorana Tegeltije jasno je o kakvom je bezdanu reč. Pitam se samo da li Kočić s neba gleda u rodne Stričiće za vreme zbora i traži viljušku da sam sebi oči povadi?
Pod šatorom pevaju Žare i Goci i Sinovi Manjače i Jandrino jato i Baja Mali Knindža i Ćana. Držeći se za svodove šatora, debeloguze nesvršene studentkinje izi bizi fakulteta gruvaju nožurdama o astale pod režiserskom palicom gazde, glumeći go-go kučke - mada, dobro će im doćii neki dinar za ratu za faks. I baš u tom momentu, zbor jedne narodne veličine, pretvara se u gasterbajterski raj, te naši izvozni fiziklaci umazanih obraza vrućom jagnjetinom traže po džepovima zgužvane evropejske novčanice, da barem na neki minut usvoje onu jednu debeloguzu da koji put otrese i za njih. I baš tada, tamo u ćošku, sasvim slučajno, sede pijani Jovan Deretić i Boris Malagurski. I Dok Jovan tupi o tome kako je Banja Luka nekada bila vizantijska prestonica sa srpskim carevima, Boris gleda u ono malo pivo od 2 evra (mamu im jebem), razmišljajući o tome kakva je velelepna kasrana bila tu na Manjači, krajičkom oka primećuje Kalimera pored flaše kako viče: Nepravada pa to ti je!
Takmičenjo
Za sada pod radnim naslovom: Žali bože tragedije, čist primjer kako knjiga može da poaveta mladi lepi um
Iako bijaše iz imućne familije iz Vasojevića i od ranoga života mu bješe obaveza da trči za kravama i ostalom svakojakom marvom, od malena se viđelo da je momak visprenog uma i jasne vizije što mu je u životu činjet, najprije što želi i kako će do toga što prije doć'. Osnovnu i srednju završi u rodnome mjestu, đak pješak i te munje, ka' vukovac sve, ovo ono, i to bez po muke a pošto je ima dobro snadbjevenu porodicu, novčano, moralno i matrijalno, oni odlučiše da ga pošalju na najjači fakultet toga vremena Filozofski u Novi Sad. Nemojte se srditi što malo zbrzah ovaj uvod ali ovo što slijedi je kanda mnogo interesantnije od života u malom mjestu podno Sinjajevine.
I Apo rado krenu. Kad stiže imade ga što dočekat', on koji je sve uvjek učio, on koji se borio za ocjene svoje viđe što čine 300 eura u džep, 2 kese kafe i bombonjera. Pored toga, dade mu tajo jedno 30 brojeva telefona da ih vazda može okrenut u trenucima kada mi je teško, no Apo ka' Apo, odluči da će on polagat ispite na pošten način. I poče tako, uzimaju se knjige iz biblioteke, plaćaju se privatni časovi, ali ipak viđe Apo da je snaga pare jača, đavo da je nosi i ko je izmisli.
I, iznerviran jednog dana, udaraše glavom o obližnje drvo kad mu uleće drug i pobratim Paško i zapodjenu se sledeća rasprava:
- Vidim da ti loše ide to učenje imam ovamo baš stvar za tebe brate mooj! - i izvadi Paško tu na svesku par linija koks-a.
- Kakvo ti je ovo brašno? Tip-400? - pitaše Apo, nevin i neiskvaren svijetlima velegrada.
- A ne budalo što ti je ovo ti je koks znači našibaj par linija i naučit ćeš šta želiš za tren oka brate mooj!
Apo sav srećan uopšte ne primijeti svoga druga prokletog i njegovu facu te uze i našiba se e kuku majci, kuku ocu, i poče da daje ispite, tu su se uzimale knjige i knjižice, tu su pucale desetke i Apo sav srećan ne može da biliv koliko mu koks pomaže riješi da pojača još više i da se šiba iz najjače i da vidi koliko knjiga može na dan da iščita. Ali, ka' što to obično biva tu počinju problemi, poče da tripuje mlađani Apo da nastavnici oće da ga ubiju i veli on sebi "gadovi oće da mi oči iskopaju ljubomorni su na mene što sam ovoliko prejak!"
Kraj znate, svakome se barem jednom u životu desilo ovo isto što se desilo i njemu, nije moga više da spava kako valja, tu do 3 sata na dan maksimalno, ovo sve ostalo su mu knjige obuzimale. I zaključa se u stan i poče da živi na koks i knjige i 3 dana poslije okide ga srčka.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.