
Pravi način da damo drugima do znanja da se ne razumeju u nešto i da to mogu da pokvare.Najčešće se to kaže starijim ljudima ili neobrazovanima,koji nisu u stanju da obavljaju neku funkciju,ali su se slučajno našli tu gde i jesu.
Srećna slava, unuče moje najstarije!
-E,hvala čiča,ajd' upadaj.
Samo mi daj da sednem negde, ubiše me noge.
-Nije problem,evo sedi u moju sobu sa kompijuterom.
Hvala,nego 'ćeš mi pokažeš onu tetu kad je kompijuter već tu,samo tiho da baba ne čuje.
-Čiča,sve in svoje tajm...ne mogu sad treba da sredjujem onu sarmu.
Pa,dobro mogu ja,gledao sam na televizoru kako se to radi.
-Čiča,Sedi i ne čačkaj ništa,sad ću da dodjem.
(15min kasnije)
E, sinak pojavio se neki virus i sve je izbrisao!
-JAOOO ČIČA, PA JE L' SI OPET IŠAO NA PORNHUB!? E, PA ČEK' DA BABA ČUJE!!!
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
Kako je tebi baš super na ovom radnom mestu,jedva čekam i ja da se uštosim, pa da vozim ovoliki tanker!
-Dobro,a do tada ćeš sedeti tu za kontrolnom tablom i zvaćeš me kad zasvetli ova crvena lampica,a za to vreme idem ja da se iskenjam,ovaj pasulj iz konzerve mnogo težak bre!
Dobro a je l' mogu malo da učim za ove glavne funkcije znaš već,kormilo,navigacioni sistem...
-Aman,Sedi i ne čačkaj ništa,evo dolazim odmah!
(15min kasnije na nacionalnoj televiziji)
Voditeljka:A,kako nezvanično saznajemo do ekološke katastrofe,koju je prouzrokovao potop tankera, došlo je nakon tehničkih kvarova na kontrolnoj tabli, nadležni će sprovesti istragu...
Društvo u koje nikako ne treba da upadate. Ako udjete bićete samleveni i progutani gvozdenim čeljustima iz kojih bukti vatra elokvencije, vrlo često nabeđene inteligencije i nepouzdane erudicije. A ako ne daj Bože počnete da se družite sa tim ljudima dobićete milion kompleksa jer ćete svaki put pokušavati da kopirate njihov sofisticirani sistem proseravanja i kritičkog mišljenja koji vodi do opširnih debata o smislu života koje će vam čak i biti jako zanimljive ali samo prvih par puta dok ne shvatite da je to tema svake tematske večeri i da će to sofisticirano proseravanje da se prolongira. I onda ćete uhvatiti sebe kako govorite ili pišete neke reči za koje postoji ekvivalent u našem divnom jeziku (kao što je autor ovog teksta to upravo i primetio) i zapitaćete se šta je koji kurac pošlo naopako?!
Osoba x predstavlja novog člana društva
x - Sedim ti ja tako kući i krenem da...
Lik koji studira lingvistiku - Kaže se kod kuće.
x - Ok brate, skapirali ste me, ne moraš svaki put da me ispravljaš i kenjaš...
Devojka sa psihologije - Nije u redu da mu se tako obraćaš. Takvo primitivno izražavanje, vikanje i slično je najsiromašniji vid komunikacije koju možete da vodite i nikako nije u skladu sa...
x - Ok, izvini, kapiram, sad me pustite da završim. Sedim ja tako kod kuće i setim se da treba da mi dođe Mare da idemo u kladžu, a Mare smrad me ispali, gori je od Vuka Brankovića...
Lik sa istorije - Jedna od najvećih , ako ne i najveća, istorijska zabluda, koju je proizveo Kosovski mit jeste predstavljanje Vuka Brankovića kao izdajnika, iako je istorijski dokazano, da to u stvarnosti nije tako bilo.
x - (već pizdi) To sad nije bitno, bitno je da Mare nije došao i da sam otišao sam do jebene kladže (pogled ka budućem psihologu; nema reakcije; nastavak priče). Ulazim u kladžu i u glavi mi već šta ću da igram, vidim isplatu, ma sve samo da uplatim! Prosto ko pasulj! I dajem paree......
Lik sa biologije - Zašto svi koriste taj usiljeni izraz kad ta jednogodišnja biljka uopšte nije prosta! Ta primitivna izreka označava naš odnos prema ovom izuzetno lekovitom i hranljivom povrću.
x - Dobro je Ajnštajne, nije u tome poenta!
Lik sa fizike - Zaboga pa nije Ajnštaj bio biolog!
x - (vidno iznerviran, ustaje i pređe pogledom preko svih) A DA SE VI MALO KOLEKTIVNO JEBETE? A?
Devojka sa sociologije - Pa mislim da to ne bi bilo u skladu sa društveno prihvatljivim ponašanjem...
Jedna od najpogubnijih pretpostavki naše istorije, ruku pod ruku sa odokativnom procenom količine zdravog razuma pojedinca.
- I? Šta velite, drugovi i drugarice, da li ili ne da uvedemo taj komunizam na državnom nivou? Onako udarnički, u sve pore društva i svesti proleterijata.
- Ja, eto i nisam baš siguran, na istoku se već pojavljuju neke aprehenzije povodom čitavog postupka...
- Pa dobro majku mu šta bi moglo da pođe naopako? Koncept je prost ko pasulj prebranac.
- Jeste, radiš koliko možeš, uzimaš koliko ti je potrebno, sušta boza. Ne znam kako se toga neko odavno nije setio.
- Tako je, oni Grci su vekovima sedeli po buradima pa ništa. Tačno ono što kažem, bez Rusa nema kupusa.
- Meni se čini da se toga prvi setio neki švaba, nije da ih hvalim, to nipošto, ali tu i tamo znaju šta rade, a oni...
- Kanda bi se obradov'o da ti dođu, a?
- Ko, ja? Bože me sačuvaj!
- Aha! Sad i bog, je li? Bradu li puštaš u slobodno vreme, govedo jedno imperijalističko!?
- Uzrečica obična, nisam hteo verujte mi. Ja sam samo protivu toga da se zalećemo u nepoznato, a zna se kakvi smo...
- Šta ga više trabunjaš, biće sve u redu ako budemo ljudi. Lako ćemo.
- Jeste, lako ćemo. Jel tako, tako je.
- Tako jeee!
- Dobro, većina je rekla svoje, još da sprovedemo u delo. Kraj zbora, drugovi i drugarice, samo odlučno i nemilosrdno jer ovo je za njihovo dobro.
:prvom do sebe: A onog što nije bio siguran turi malo na robiju, takvi su nam potrebni vala ko još jedna stranka, daleko bilo... a možeš i onog bogomoljca s njim da mu pravi društvo, slađe se kamen tuca u dvoje.
Doktorski uzdah u malim mestima, varošicama. Tamo gde se čoveku život vrednuje onoliko koliko realno i treba. Nije lako, tolike godine učenja; sa velikog fakulteta u malo selo, iz velikih planova u sitnu, surovu stvarnost. Neunovčen trud prerasta u notornu nebrigu. Rade uz samo dobro podmazivanje.
Leži baba u ambulanti, tek dovedena. Guši je, steže je, duša se uznemirila, hoće da ide. Porodica jurca, traži doktora, pronalazi ga, ali avaj - smena je završena. Doktor gleda, baba astmatičar, zakazala joj pumpica... Doktor nastavlja da gleda, pipa, podiže obrve, nabira čelo, gleda u glavu familije, napominje da mu je prošlo radno vreme... Ništa. Poruka poslata, poruka nije primljena, zbunjeni sin i snaha i dalje gledaju belo. Gledaju u babu, pa u doktora, pa jedno u drugo, i onda opet u doktora. Tišinu prekida jedino babino zapomaganje u trenucima anaerobnih uslova u njenim grudima. "Pa ima li joj spasa doktore?", pita uplašeno sin... “Delikatno je… Nisam siguran. Mnogo toga je na kocki, ja sam umoran, treba mi mirna ruka, ne znam…”
“Doktore Vi ste nam jedina nada, ja ne znam kako bih….”
Doktor se mršti, šalje pogled u daljinu, pa ga usmerava ka ovom preplašenom čoveku očigledno nevičnom bolnicama I doktorima. Smeška se stidljivo, gledne na sat, gvirne opet u sina… Sin ne čita, misli doktor misli o staroj…
Uto stiže otac, starkelja, javili mu. Jedva ga našao glas o slučaju, u kafani gde remizira sa starom ekipom. “Šta je doktore, kako je matora?”
–“Za male ćete je pare izgubit’…”
-“Nećemo doktore, evo u 50 eura da nećemo. Ajte je vi meni opravite, pa da je vodim kući, da zaprži pasulj.”
Doktor, složivši strogu grimasu, pohita babinoj sobi, provede iza zavese koji minut, zatim izadje sa staricom. Nova aparatura za disanje obezbedjena, direktno iz američkog crvenog krsta.
-“Biće dobro, samo što više na vazduh.”
-“Samo to i imamo doktore, kako nas držite. Aj’ u zdravlje.”
Novac menja vlasnika, baba menja sobu, deda bi menj’o sina… Doktor je zaboravljen.
Komplikovan naziv ovo Makslio. Treba prevrtati jezik da se izogovri. Lakše sam naučio da kažem onu brzalicu "Pre upotrebe detaljno proučiti uputstvo. O indikacijama, merama opreza i neželjenim reakcijama na lek, posavetujte se sa lekarom ili farmaceutom!", nego ovo. Tri dana mi je trebalo. Meksiko.... ovaj Maskilo..... Ovaj Maksilofacijalna. E da, to!
Poseban skup ljudi, i žena... koji čine jedno od dva, kako mi je deda rek'o (valjda ne laže), najkvalitetnija odeljenja u zemunskoj bolnici, a kaže i u gradu da su najbolji u tome. U Maskisklaklgkloo.... E JEBIGA NE ZNAM! Tom nekom sranju, razumeli ste već!
Izgubiš kontrolnu nad kolima, skreneš u kontejner, i sjebeš glavu malo. Da dođeš k sebi, odeš do Pinokija, na jednu toplu s' Nutelom i plazmom i pravac kod njih. Šta ti je to, da prepišaš! Da vide da l' si zbog sudara poremećen u glavu ili nisi? Čisto reda radi.
Uđeš, odma' na prizemlju desno, vataš krivinu i tu si. Živ još uvek, zdrav delimično. Kažeš tamo onim pičkama od sestara šta ti je bilo, dok im gledaš u sise i dupe i onda čekaš. To je povoljnija okolnost. A lošija je ako si baš došao u smenu kad su sestre koje rade babuskare od šesetšpet pa ti još onako, em ti nervozan, em one nervozne, sole pamet. E sad to čekanje je interesantno. Ima caka jedna koja jebe mnogo. 1 DOKTOR! Jedan jedini koji radi i u ambulanti i gore operiše na četvrtom. Ako ga ne zatekneš dole, nema ti povratka kući ceo dan! Nek se nose u tri lepe! Naše cenjeno zdravstvo! Moraš zbog lošeg automehaničara, da blejiš sa ljudima koji poseduju najrazličitije viruse, boleštine, AIDS, liče na sve samo ne na ljude, i još to pola dana.
Baksuz si jebiga, šta da ti kažem!
Načelnik - Prava ljudina! Isti Dino Merlin. Vidi se da je obrazovan čo'ek. Istorijom barata k'o Mikelađelo iz Nindža Kornjača sa nunčakama. Priča sa onim sestrama (pičkama, ne babuskarama) o Napoleonu i Borodinskoj bici, dok one u sebi misle: "Zajebi Napoleona matori, oću tvoju kitu da pušim!" Vidi im se u očima to, šta ćeš. Opaaaa stig'o si na red, aj upadaj....
Uš'o si u ambulantu i tu opet imaš dve solucije k'o i na šalteru. Ovaj put ne dve sestre, nego dva doktora. Sad pošto sam već napisao da radi jedan, to je malo čudno za objasniti, i trebala bi mi knjiga čitava a ne defka, ukratko.... koji te usere! Šanse su 50-50. Doktor ili Primarijus. Zvezda ili Partizan. Pasulj ili Sarma.
Doktor - Trajče. Od nekog jednookog stvora u čekaonici si čuo da taj firca k'o lud. Drži sve konce u rukama. Prevod - nisi im'o sreće.
Primarijus - Povoljka, Poljovka... jebemliga kako, komplikovano ko Maskiolio....... AAAAAAHHH U KURAC! Kao što mu i sama titula kaže, voli da prima.... Pacijente.
Taj ti radi 200 na sat. Brzina svetlosti. Ne stigne ni da stavi Andrićke koje nosi, završio te je. Tri puta. Ako se zajebe, povratka nema, družićeš se s' Svetim Petrom. Prevod - opet nisi imao sreće.
Završio si. Jesi kurac! Izaš'o si iz ambulante i rekli ti da dođeš za 2 dana na kontrolu i misliš da će to biti to. JEBAĆE TE ONI JOŠ MESEC I PO DANA MOJ PRIJATELJU DOK KONAČNO I NJIMA NE DOSADIŠ, PA ĆE TEK ONDA PUSTITI! Odeš u bolnički toalet, da izdrkaš na one sestre, obrišeš kurac ako ima toalet papira, ako ne ništa, vratiš ga u gaće, izađeš iz bolnice, opet u Pinokio, ovaj put uzmeš sa Nutelom, plazmom i višnjom, hasaš je i jednom onako po srBski opsuješ: JEBEM TI MAKSILOFACIJALNU!
Nego, jebeš udarac u glavu, bosanska je, neće joj biti ništa, 'oće tebi škodit' tol'ke palačinke?
Svrš za naše novinare, uglavnom iz Blica i 24 sata, koji najviše na svetu vole da objave neku takvu priču, koja neki određeni postotak naše populacije dovodi do mentalne ekstaze jer zaboga, neki najnebitniji stranac, poremećeni Amerikanac koji pešači po Evropi, ili neki opaljeni Japanac koji putuje preko celog sveta biciklom je rekao kako je Srbija do jaja zemlja.
Da zlo bude veće, to nije neki članak koji se pojavi na nekoj žnj strani novina i nije članak koji je veličine dva, tri reda. Oni to tutnu na naslovnu stranu sa sve slikom nasmejanog strendžera koji ni sam verovatno ne može da veruje da je on, potpuno nebitni radnik u perionici automobila u Albukerkiju, toliko bitan da je u nekoj zemlji na naslovnoj strani. Mislim, ajde da je neki poznati batica u celom svetu, da je neki uspešan lik, pa da kažeš, dobro, lepo je pročitati šta on misli o nama, nego neki golja iz neke jebene selendre, kojoj ni ime nismo znali do tada.
Zamislite posle toga kakvo on ima mišljenje o nama. Da je ovo neka uboga zemljica gde oni, veliki Ameri ili odakle god da su, kakvi god da su u svojoj zemlji, dolaze na naslovnu stranu samo ako spomenu obične kurtoazne stvari tipa, klopa je do jaja, rakija je do jaja, žene su vam do jaja i posle ode kući sa tim novinama i pokazuje ortacima uz džoks, kako je on bio baja među domorodcima.
Sve nešto zamišljam koliki bi bol u kurcu osetio američki novinar da štampa šta neki Srbin, koji je doš'o tamo da obiđe Ameriku bicklom, misli o njihovoj zemlji, hrani, ribama i alkoholu. Ni u lokalnim novinama neke najnebitnije selembare u Americi ne bi izašao.
SRBIJA JE DIVNA ZEMLJA I DOLAZIM OPET
Tom KLuni, momak iz Amerike na proputovanju biciklom kroz Evropu, zastao je da uživa malo u čarima neše divne zemlje, a novinarima Blica je odlučio da odgovori na par pitanja samo zato što je potpuno fasciniran onim što je ovde video i iskusio, pa želi to da podeli sa svima.
Novinar: Zdravo Tome. Odlučio si da ostaneš jedan dan duže u Srbiji nego što si planirao. Zbog čega.
Tom Kluni: Pa prvo mi je pukla guma, a onda su mi neki ljudi što liče na naše crnce ukrali bicikl, ali pojavio se Premijer vaše zamlje i vratio mi ga, ali nije zbog toga. Ovde se osećam savršeno. Toliko prirodnih lepota, toliko pozitivnih, gostoprimljivih ljudi, nisam nigde video. Ovo je predivna zemlja.
Novinar: Znači preporučićete Vašim prijateljima da dođu ovde?
Tom Kluni: Svakako. Već sam ih pozvao preko svog Tviter profila i objavio sam na fejsu koliko sam samo oduševljen Srbijom.
Novinar: Hvala. Ima li nešto što bi Vi izdvojili kao posebno lepo ovde?
Tom Kluni: Pa prvo bih izdvojio predivne pejzaže dok sam dolazio do vašeg glavnog grada. Kao sa neke slike su, a onda sam dolazak ovde u grad, koji je kao neki mali Njujork. Pun života, ljubavi, emocija i sreće. Jednostavno sam šokiran.
Novinar: A da li ste malo videli šta Beograd nudi u smislu provoda?
Tom Kluni: Da, da. Preko dana sam bio na jednom mestu i jeo, kako ih vi zovete ćevapčiće i neku salatu, a onda sam jeo i pasulj. Divna jela. Posebno mi se svidela i rakija koja je lepša od bilo kog Škotskog viskija.
Novinar: A šta mislite o ženama u Srbiji?
Tom Kluni: Divne žene, nigde nisam video takve. Nasmejane, prate modne trendove, lepe i razlikuju se od ostalih žena u zemljama kroz koje sam proputovao jer ih krasi neka predusretljivost i neka živina. Ma srpske žene su najbolje. Sada moram da idem, ali jedva čekam opet da dođem. Pozdrav svima.
.
.
.
Tom Kluni: Ej brate vidi što sam izašao u novinama. Naslovna bato.
Džordž Kruz: U jebote, dodaj mi taj džok. Jesi to uradio nešto, spas'o neko dete ili neki podvig si napravio.
Tom Kluni: Ma jok bre. Domorodci k'o da su prvi put videli Amerikanca u životu. Naslovna strana, slikanje i premijera sam video. Znaš kad ću ovde Baraka da vidim. Nikad bre.
Čarli Braun: Koja je to zemlja bre?
Tom Kluni: Sibirija čini mi se, 'bem li ga.
Čarli Braun: Pa 'oćemo da idemo tamo sledeće godine?
Tom Kluni: Ma koji ćemo kurac tamo? Bolje na Havaje da odemo. Dobre pičke, dobra klopa, a i onaj havajski rum izuva. A havajćanke kurve stare, jebu se za deset dolara.
Džordž Kruz: Ma i to što kažeš. Jebeš Sibiriju.
Sve napornija, zahtevnija, ljomberskija mladež koja ne može da razmišlja normalno jer ih uticaji vlasti, društva, i novih tehnologija kvari. Ko bi rekao, ali jeste tako, svet ide u propast. Retko ko može tome da poveruje, ali zaista jeste tako. Ovo nije nikakav hejt prema omladini, već istina, i-sti-na. Omladinu najčešće možemo podeliti u četiri grupe, i to one po nivou obrazovanja.
1. Deca od druge do sedme godine -Ova grupa će izgleda najviše propaste u budućnosti ako se sveukupno stanje ne bude menjalo. Mlađe generacije propadaju. Zašto? Zato što oni višu deca, nego oni imaju četiri i po godine.. Oni više ne gledaju Toma i Džerija, već im glavu pune američka govna. Oni ne idu u normalan vrtić, već u privatni vrtić na Medaku jer im tamo najviše odgovara ve ce, i ne igraju se sa kineskim igračkama, već sa ispitanim igračkama nastale u Nemačkoj. Deca postaju razmaženija i očekuju sve na tacnu. Oni ne razumeju da danas sve košta i da to nešto neko mora da plati. Mada ko jebe roditelje kad su glupi i sve to dozvoljavaju da rade. Dobro, znamo svi onu rečenicu: "sve bih dao da mi dete bude srećno bla-bla", ali opet ne možeš mu uzimati nešto van svojih mogućnosti. Nije realno to da deca od pet godina traže 'ejplov' kompjuter, zar ne!? Pa naravno da nije. Roditelji vam crnče po ceo dan, keva čisti po kućama a ćaletu pucaju leđa na građevini. Ali dobro, barem roditelji nisu zahtevni toliko, ćaletu je potrebna samo flaša piva, a kevi da ima da spremi bolji ručak od pasulja koji se jede po tri dana. Ta deca kažu bljak čim čuju reč pasulj, ali zato odu u 'Mek Donalds' i naprave račun dve 'iljadarke. Ovakvu decu treba što pre usmeriti na pravi put, i to treba početi od malena, jer će posle biti kasno.
2. Deca uzrasta od sedme do dvanaeste - Pardon, oni više nisu deca, već omladinci. Oni mrze školu, pogotovo matematiku. Eh da ste odrasli ranije pa da ste videli kakve su sve kazne bile kad si nemiran. To su bile muke. Oni više ne igraju fudbal, već golf, ej! Oni su stalno mrzovoljni. Stalno smorni. Pa uzmite makar čitajte nešto mudro i pametno, umesto što gledate Sulejmana. Oni već imaju fejsbuk i redovno koriste aplikaciju "Farmville". Pa bolje da ste uzeli da skupite lišće u dvorištu nego da igrate te virtualne zaraze. Jednom rečju, ka-ta-stro-fa!
3. Od dvanaeste do petnaeste - I oni više nisu klinci, već ortaci, burazeri. Oni se ne tuku, već fajtaju. Oni se ne druže već frenduju. Ja ne vidim gde je tu realnost da neko beži sa časova da bi pušio. Mada kažu, ko ne uči teške predmete, podizaće ih, istina. Najčešće tu iskače jedna grupica spojena iz svih odeljenja i koja vlada. Oni ne kupuju da jedu, već pare štekaju da bi išli u igraonicu i kupili Marlboro. Ee, ne znaju oni da je sad kriza jer njih to ne zanima, njima roditelji moraju da stvore pare. Većina njih je navučena na neke igrice. Takođe, većina je obučena u neki vojni fazon, pilotska jakna (za koju su matorci dali pola plate), kamuflažne pantalone i martinke. Oni se šišaju ili na keca ili ćelavo, jer je film "Šišanje" u njima razvio poseban nerv nazvan "kurčeviti nerv". Retko ko se od njih bavi sportom, čast izuzecima. To su ti opaki momci.
4. Od petnaeste do osamnaeste - E sad kad su već shvatili gde su sve grešili u osnovnoj, to žele da isprave u srednjoj, ali teško jer svoj karakter ne možeš na brzinu promeniti. "Ne treba petao kukurikati u ponoć". Njihov fazon i stil se menja. Odeća, fore, razmišljanje nije više isto kao pre. Odeća je uglavno najk ili adidas. Oni koriste humor u tehničkoj školi. U tom dobu se formira svoje JA i počinje začetak mišljenja svojoj budućnosti. Koji fakultet upisati? Da li onaj na koji želite da idete zato što ćete kasnije imati para, da li onaj koji zaista volite ili onaj koji možete završiti preko veze!? kada ste u srednjoj sve zavisi od vašeg karaktera da li želite da izađete na pravi ili loši put. Ovo doba je prekretnica života, jer dosta toga odlučuješ. Neki ulaze u vode kriminala i huliganstva. Oni misle da će se neko uplašiti njih ako nose najk, frizuru na keca i pljugu, a ramence ko u pilence!? Hah, pa ne!
Barem se može pretpostaviti ko je za sve krivac. Roditelji, loša vlas' i i bes koji iz njih izlazi.
I zato, pamet u glavu!
Kombinacija morbidnog, svakodnevnog, tužnog, veselog i ponajviše besmislenog. Umesto da opevaju cvetna polja, dolazak proleća i njegove vesnike, oni u prvi plan stavljaju donji veš, sponzoruše i Ferarije.
Pošto su poznati noviji stihovi, evo nekih old skul primeraka:
-Lažeš kao pas, gledaš me ko zver, stvarno nije fer.
-Sve, sve, sve, sve ćeš da mi daš,al ja neću s tobom jer si mafijaš.
-Daj zagrli me, daj daj daj, vodoravno a i uspravnooooo
-Ajde Jelo šmrći belo, pa nek vidi celo selo.
-Plitak potok, a voda duboka???
-Mala leži tuku mitraljezi, ja ću na te, ne boj se granate!
-Oću kući da te vodim, ali ja sam izbjeglica nemam kuće bože bože zar
ja tražim nemoguće?
-Vetar duva kiša sipi a pod nama krevet škripi.
-Zbog nje su me zvali papak? ja to nisam znaoooo
-Jel te peku u daljini moje suze na haljini?
-Skočit ću sa sedmoga sprata, rodila mi žena a ja nisam tata.
-Moj se dragi u autu voza a ja jadna u šumi kod koza!!!!
-Kažu nismo par zato što si podstanar?
-Uz malu peć i radio svašta sam joj radio.
-što na kafu zoveš mene kada nemaš samlevene!
-Nemoj da plačeš na mom pragu da mi vrata ne povuku vlagu.
-šta će meni venčanje i žena kad sa tuđom živim bez problema.
-Moja mala nema prednjih zubi, kad me ljubi jezikom me ubi!!!
-Ti ode na zeleno ja osta na crveno, rastavi nas semafooor.?
-Nećeš čak ni pasulj da mi skuvaš, a kamoli decu da mi čuvaš.
-Da dogovor kuću gradi rek'o je nek'o, s tobom kako stvari stoje
temelj je daleko..
-Mala moja na vrh kola stani da te moje oko nanišani.
-Skini skini košulju al nemoj brushalter ostavi bar nešto mala da pocepa panter.
-Jedva čekam da sa'ranim majku pa u kuću da dovedem Rajku.
-Kuće laje a ja mislim ti si, otiš'o si sarmu probo nisi.
-Ja te volim ja te obožavam, ja bih s tobom da se razmnožavam.!!!!!!
-Ja sam dama visokog morala, zato svoju nikom nisam dala.
-Alal vera mili moj, kad me stegneš joj joooj
-Cveta cveće listaju banderre, ja te volim, ti si mi devojka!?
-Ispred kuće metar drva, ti si moja ljubav prva.
-Mala moja dođi da sviramo malkice, ja dok sviram ti mi skini gaćice.
-Ja sam svoju Raziju miniro, poginut će ko je bude diro.
-Pletem džemper, džemper mi u ruci, dođi mala pa mi ga navuci.
-OOOO, otpala ti ruka ako drugu takneš oko struka.
-Otišoooo si e pa nek siii, nisi bio bog zna kako seksiiiiii.
-Nisam zgodan al sam neophodan, ko me proba želi me do groba..
-Mala moja na vrh sela moga, ti živiš u oblacima, ja živim u opancima ??
-Ja ti kažem odlazi pokido se lanac, a ti ne razumeš ko da si Bosanac.
-Guram guram ne može da udje moja noga u cipele tuđe.
-Pevaljka sam od glave do pete, oko mene sve valute lete.
-Neko vozi motor, neko vozi traktor, ja i moja mala motokultivator.
-Sutra kada prođe što je noći milo, ti ne pričaj drugovima šta je sinoć bilo!!!
-Puši puši mala puši mala ti, ne dozvoli vatri da se ugasiiiii
-Dva bunara dva bunara a velika suša, dođi dragi izgore mi i srce i dušaaaa
-Rodno mesto Banja Luka, jedem ćevap s mnogo luka u Beču sam
gastarbajter, u krevetu pravi fajter
-Suzama sam lepio tapete kada ode i odvede dete
-Ja sam mladić od pedeset ljeta, šta sam mator ništa mi ne smeta, sve
me cure u mom selu jure, kaže majka da je zbog frizure
-Kuvaš mleko kipi sve po ploči, u šta blejiš jebem te u oči
Iz nekog razoga pridev trudan u ženskom rodu trudna nije baš nekako skroz prefinjen, više je za neku nižu običnu upotrebu ali kada oćete reći da je neko na fin način trudan ili kada prvi put saopštavate vesti o trudnoći nekako svečanije je i više bebeći reći čeka bebicu: pa joooj sve odma vise neke štramplice i mirišu bebeća govna okolo, bebi puder, bebi kučići, bebi oprema puma, radost neka: ova kuća puna sreće, puna sreće i veselja, ova kuća dočekala uvek dobra prijatelja: harmonikaš peva razvalio čeljusti progutaće televizor kolko rasklopio usta riče kao vo, ma što li riče ovolko kad peva kao onaj pevač milan topalović topalko, koj mu je kurac, ma jel znaš ti kolko oni uzmu za dva sata posla što se dere ovde i odsviraju dve pesme? Izračunaj, to ti zaradiš za mesec dana, a možda ne ni za toliko. Kakve sad to veze ima? Pa nema nego pričam.
- Miro ženo, pa gde si ti, esi živa, kažem pre mom Siniši kad smo jeli uveče sardinu la perla sa crnim lukom, Siniša, nema nam bre nešto Rade da nam isporuči neke nove abrove, kažem mu, sto posto otišla kod ćerke u Nemačku.
- Ma kakva Nemačka, tu sam ženo, nego stavljali smo godinu svekru, znaš li ženo šta smo sve naspremali, sve sam sudove isprljala mesec dana sam prala sudove a onaj narod navalio a svašta smo i naspremali salate, riblje ćevape, pasulj, posne sarme, paprike, kiso kupus, posne kolače, trulu ribu šaran iz ribarnice petrović jel veruješ parče jedno nije ostalo da probam, bar od repa parče jedno, sve pojela muževljeva familija crkli da bogda nek im je nazdravlje uvek kažem kako mogu tolko na groblju da jedu, al ako, i spremljeno je da se pojede, nije mi žao.
- Ma sve znam... nego reci mi šta ti je s ovom drugom ćerkom?
- Aaaa pa čeka mi Anči bebicu!
- Stvarnooo? (Prevarila se znači neka budala pa je natankala do vrha?)
- Da, da udala se jesenas a muž, uuuu, muž joj radi u firmi na visokom položaju ima platu 900 evra stalno putuje, sad je u Moskvi, pa posle ide u Australiju, pre bio čak u drugoj nekoj galaksiji doneo nam svima po kamen meteor da ostacima nepoznatog dosad neorganskog jedinjenja, ma mnogo putuje, baš putuje; a u kući? U kući ženo nema šta nemaju: sudopere, pegle, čarape, lonce, mašina jedna, mašina druga, strug galenika, voće, polarotor, svet kompjutera komplet, kivi, programator, čekić, tavan, ma nema šta nemaju u kući, puna kuća hvala bogu svega, baš se dobro udala Anči samo joj je svrekrva gad a živi s njima, sokovnici, čuda, sve.
- E baš mi je drago, pozdravi je puno!
- Oću, oću, šta radite vi?
- Mi ništa, moram eto zube da sređujem samo da vidim gde ću, kod koga ću. Oću da uradim jedan most.
Postoji mnogo onih koji jedva čekaju da zapale preko granice. Postoji mnogo onih koji će reći da nema goreg mesta za život od Srbije. Ali čak i najgori među takvima - u koje, ponekad, spadaju - moraju da priznaju da naša zemlja uopšte toliko loša
Zašto treba živeti u Srbiji ili zašto je super biti Srbin za mene je pitanje nad pitanjima. Recimo, ako bi postojao vremeplov i mogućnost navigacije ptica, sigurno je da bi mnogi od nas poželeli da ona roda koja nas je onomad donela na to i to mesto u Srbiji promeni kurs i sleti na neki dimnjak u Danskoj ili Švedskoj.
Ko bi još birao da se rodi kao Srbin, i to još u Srbiji? Ali treba to odbraniti jer - kako ćeš protiv krštenice. A meni je to često bilo čudno. Dobro se sećam da tamo negde devedesetih godina nisam razumeo pojedine tekstove Mome Kapora. Ne zato što su bili teški i nerazumljivi. Radilo se o nečemu drugom.
On je pisao o svojim nostalgičnim napadima u Njujorku. A nije imao samo u Velikoj jabuci te rafalne ispade nostalgije. Slična stanja i patriotska groznica drmale su ga i u Parizu, Londonu... Gde god da je bio događalo mu se isto. Išao bi on tako i najednom bi ga nešto spopalo, nisu to bili pundravci u dupetu, već ista ta bića u srcu i duši.
Pisao je kako bi u Njujorku kupio sir, onaj pijačni, ali to nije ličilo na onaj na Kaleniću. Pisao je da kad god bi naručio neko jelo u pariskom restoranu, to nije bilo to. Nije brate pasulj tamo daleko, kao ovaj naš.
Mislio sam, matori koji ti je kurac? Pa ko bi tražio sir da mu miriše ko sjenički tamo na Menhetnu? Pa to bi bilo ko da tražiš engleski pims u „Poslednjoj šansi" na Tašu. Koga briga da kao turista osetiš domovinu u instant pakovanju tamo negde daleko. Okej, priznajem napade nostalgije gastarbajterske populacije, ali patnju turiste za otadžbinom...
Ali, nije to bila suština zašto me je nervirao Kaporov tekst. Jednostavno, radilo se o tome da nisam mogao da razumem da neko tokom devedesetih godina iz Njujorka plače za Beogradom u kome su tada ljudi imali platu 10 dojč-maraka. Mislio sam da bih pevao od sreće da su mi ponudili da čistim pisoare na Menhetnu ili da skupljam pseći izmet po Central parku. Takav je bio moj patriotizam u toj deceniji.
Ali priznajem, krvario sam za Beogradom tokom boravka u JNA u Sloveniji. Kada sam prvi put došao na vanredno odsustvo, pustio sam radio Studio B i osetio blaženstvo. Shvatio sam lokalpatriotsku rečenicu po kojoj je znak da si ušao u Beograd to što si na radiju u kolima našao stanicu Studio B.
Bio sam spreman da ljubim beton na Slaviji, popušim Meštrovićevom Pobedniku, bio sam patriota, voleo sam svoj grad i svoju zemlju. A samo nekoliko meseci pre ovog napada patriotizma, patio sam da vojni rok služim u Sloveniji, a ne, nedajbože, u Skoplju.
Slovenija je bila kul, „Mladina", „Lajbah"... Sve je bazdilo na Evropu. Samo nakon par dana uhvatio me je napad nostalgije, i to ne samo što su nas drndali na obuci, već mi je falio kraj, ortaci, Beograd, Srbija. U restoranima i kafićima na Bledu gledao sam Janeze koji bulje u skijanje, a nigde fudbala, uzbuđenja... Nisam kapirao ništa od toga, a i zbog grupe „Lajbah" zaglavio sam kaznu i najgoru karaulu na kojoj sam gulio kao u kamenolomu.
To je bio moj prvi osećaj patriotizma u životu i osetio sam njegovu amplitudu kada sam: zbrzao Makedonskom ulicom i video taksiste koji cepaju šah na haubama svojih odrtavelih „mečki"; otišao na derbi Zvezda - Partizan i čuo onaj huk koji pliva nebom nad Topčiderom; a najviše jer mi se odvratna Slavija činila lepšom od londonskog Trafalgar skvera.
Bio sam tada Momo Kapor, ali ne u Njujorku u poteri za zlatiborskim kajmakom, već vojnik koji u Sloveniji sanja pivo ispred beogradskog dragstora. Tada sam shvatio da srpski patriotizam cveta dok si u prinudnom egzilu. Tada sam shvatio da biti srpski patriota znači patiti za mrvama koje su ti preko noći oduzete.
Pa i u devedesetim godinama, kada je Kapor krvario za Beogradom stružući đonove po pariskom Monparnasu, mogli ste i tada sebi reći da je kul biti Srbin. I to jer vas je u toj deceniji ova zemlja oslobodila svakakve odgovornosti i ambicije. Prosečan Srbin je tada imao alibi za svoje luzerstvo. Niko nije od tebe očekivao ništa. Ne možeš, druže, biti Arkan. Slab si za to. Nisi se ušemio pa dobio dozvolu da tvoj šleper prođe granicu dok hrče carina. Dakle, niko si i ništa, i to je baš super. Tvoj fakultet nikome ne treba.
A i koji će ti kada to ne traže na šleperu. Žena nema za šta da ti prigovara jer i onaj majmun što živi pored tebe srče isto sranje od plate i može porodici obezbediti... Ništa.
Čak i u tim godina, koje prezireš i nikada ne bi želeo da se vrate, mogao si skapirati zašto je dobro biti Srbin, a ne Amerikanac koji mora da se jebe sa kreditima, kamatama i svim ostalim sranjima. Tvoje je da gledaš Pink i Palmu i da kresneš komšinicu za boks zlatnog „marlbora".
A zašto je danas dobro biti Srbin kada treba da otplaćuješ iste te kredite kao slinavi Teksašanin u predgrađu Dalasa ili pegavi Englez u Birmingemu? Nemam pojma? Ali, ipak znam.
Moja rođaka živi već deceniju i nešto u Rimu i kaže da su oni odlepili kad je apeninsku čizmu stegla čizma globalne ekonomske krize. Oni se ne snalaze u sranju, a ona im priča o našoj plati iz devedesetih i rafovima tapaciranim paučinom. Što bi rekao Goran Bregović: „Lako je biti tolerantan sa dolarima, ali dajte Amerikancima malo dinare... Pucali bi jedni na druge crnci i Kinezi". Zato je tebi dobro u Srbiji, jer si utreniran da ovde nikada neće biti dobro, pa ti je svaki napad iznenadnog luksuza premija, i shvataš ga kao pauzu između dva siromaštva.
Biti Srbin je super jer se možeš identifikovati sa Novakom, Vidićem, Brakočevićkom... I boli te što nema plate, jer ti zbog njihovog uspeha oblačiš pocepane gaće i ulaziš u farmerke zakrpljene na dupetu i stižeš tačno na vreme ispred Skupštine da urlaš jer su oni na balkonu ti, a ti si oni. Zato se nigde tako euforično ne slave uspesi sportista jer se nigde na svetu toliko ne fotokopira tuđ u sopstveni život.
Super je biti Srbin jer si kao pacov ili bubašvaba otporan na sve nedaće i ceo krvotok ti je nabijen protivotrovom za sve one koji bi da te potamane.
Super je Srbija jer samo se u njoj može roditi Del Boj. Kaži?! Ono kad su komentatori i fensi publika na poslednjem SP u fudbalu pizdeli od vuvuzela ti si ih već posle dva dana mogao nabaviti na pijaci na Vidikovcu. Da je kul živeti u fejk garderobi prvi smo mi saznali, a sad gledaj na Zapadu. Ni oni se ne bune što je „barberi" pruge izvezao neki Kinez.
Super je živeti u Srbiji jer možeš imati snove da je svuda bolje nego što je to tebi. I London ti je lepši iz Beograda, a kada živiš u njemu on te pojede, a i kad dođeš na posao u 10 umesto u devet, nadrkani šef ti kaže: „Good afternoon". Iz Beograda ti je sve na Temzi idilično, ali život je dobar ili savršen samo tamo gde ne plaćaš infostan jer u svakom gradu u kome ti poštansko sanduče puca od računa - sve ti je odvratno.
Super je živeti u Srbiji... Verovatno i zbog toga što ću za dvadeset sati zaparati mermerni pod njujorškog aerodroma JFK. I tamo, među čelično-staklenom scenografijom Menhetna neću, kao Momo Kapor, sanjati zlatiborski kajmak...
I zbog toga nisam ništa manje Srbin ili se manje palim od njega što živim u Srbiji.
Nagodba u kojoj je jedna strana izmanipulisana da misli da je jako dobro prošla, a u stvari je prevarena.
- Kažem ti ja, uzmi, ne razmišljaj, nećeš se pokajati. Auto je u odličnom stanju, uvoz iz inostranstva, prvi vlasnik, vozila ga baka u Nemačkoj samo nedeljom do crkve ali se posle posvađala s popom pa je išla u crkvu samo za velike praznike. A to što pričaju za ovu marku da ne valja, to su zli jezici ljubomorni što ne mogu sebi da priušte ovakvu mašinu.
- Dobro, dobro, ubedio si me, nego šta to škripi u motoru i zašto curi ova tečnost i zašto neće da stane kad pritisnem kočnicu?
- To tako treba, takav je model. Nego, šta si ono pitao?
- Kako to da kad gledam kilometražu na Nemačkim sajtovima, sva vozila imaju preko 400000 pređenih kilometara a kod nas kad se uvezu imaju prosečno 120000?
- Pa to je jednostavno. Vidiš ovaj šraf na felni na prednjem levom točku? To je najvažniji deo na svim kolima, on preuzima najveće opterećenje prilikom vožnje i on je jako skup ali mi imamo našeg čoveka u fabrici pa nam šalje orginal delove ispod žita. Onda mi lepo zamenimo taj deo i on je prešao 0 km pošto je nov, a ostatak auta je prešao, recimo 400000 i onda kad se podeli masa puta ubrzanje, dobije se 120000 km. Prosto k'o pasulj.
- Aaa, sad mi je jasno.
-------------------------------------------------------------
- Kažem ti ja, super si prošao. Perl Harbor je danas najbolje mesto za službovanje. Tropsko ostrvo, cure, plaža, igranke svaki dan. Po nekad samo izglancaš palubu i obiđeš krug oko ostrva, čisto da nas admiral vidi i milina...
- Znam, nego mislio sam ovaj prokleti rat svuda oko nas. Zamrzli smo sva sredstva Japanu pa smo im uveli embargo na naftu i oni sad nemaju resurse da nastave rat u Kini, pa još pomažemo Britancima koji su u ratu s Japanom i povrh svega smo im poslali ultimatum od deset tačaka koji, realno, ne može da se prihvati. Puno čačkamo mečku u nezgodno vreme.
- Ma neće nas.
- Dobro, ako ti tako kažeš. A jes' ovde stvarno dobro vreme, vidi nebo kako je lepo... Nego od kad naši avioni imaju crvenu tačku na krilu i otkud ih toliko i zašto lete u borbenoj formaciji?
Turbo folk je "muzicki" pravac koji se pojavljuje u Srbiji '80ih godina.
Glavne karakteristike su:
- losa muzika ("tuc tuc tuc tuc tuc")
- lose vokalne sposobnosti (zasto inace sve ide na plejbek?)
- nedostatak talenta za bilo sta drugo sem otvaranja usta (nemojte mi reci da verujete da sami pisu tekstove/muziku?)
- manjak odece
- visak plastike
- dobar marketing
Kao posebno losa strana izdvajaju se turbo - folk tekstovi (od kojih neki, zaista, mogu poprimiti status legendarnih - jedva prestajem da se smejem kada ih cujem)
Takodje, poznat je i onaj vic :
- Zasto je turbo folk veci black od black metala?
- Sve ti se zacrni kad ga cujes.
Tekstove tog muzickog pravca krase alkoholizam (u svakoj drugoj pesmi se pominje kafana), sponzorstvo (Tina Ivanovic i "Bunda od nerca"), prostitucija (Goga Sekulic - Gacice), krsenje zakona ("Prodji sa mnom kroz crveno"), opasnu voznju i ugrozavanje bezbednosti u saobracaju (Boro Majstorovic - Kawasaki).
Turbo folk tekstovi :
1. Jedva cekam da sahranim majku pa u kucu da dovedem Rajku!
2. Varao me dragi, nek je zdrav i ziv, kad ga zene vole nije, nije kriv!
3. Najbolji si najbolji od svih faca slavnih, ti vozis Ferari u gradu si glavni!
4. Moja mala nosi suknju mini, ispod mini napisala skini, moja mala nosi suknju maksi ispod maksi napisala taksi!
5. Igra kolo a u kolu Duda, od radosti tresu mi se kosti!
6. Ja sam seljak veseljak, a u dusi tugu skrivam, sta cu jadan kraj Morave kad ne znam da plivam!
7. Uz vetar sam uvek iso i nikoga nisam siso, od malena radim tako ja sam rodjen naopako!
8. Sto na kafu zoves mene kad nemas samlevene!
9. Nemoj da places na mom kucnom pragu, da mi nova vrata ne povuku vlagu!
10. O kako je lep, o kako je fin, kao da je, kao da je carobnjakov sin!
11. Placi mala placi, osto sam na Raci, nemogu ti proci, nedaju mi doci!
12. Pijem vino i rakiju vrucu i ne mislim na njivu i kucu. Sta ce meni vencanje i zena kad sa tudjom zivim bez problema!
13. Na kuci se odzak pusi na tavanu meso susi, ja sam seljak u srcu i dusi.
14. Puce puska u dolini Drima pa udari mili babo Ibrahim Selima. Ustaj more babo iz te zemlje ladne, pa nahrani mili babo sirocice gladne.
15. Pevaj ujko, pevaj rode, daj sestiricu razonode.
16. Caki, Caki, Cale kupi mi sandale, samo pazi Cale da ne budu male!
17. Nas dva brata, naucio tata, sa zenama kako se barata!
18. Kraj kazana svako vece gledam kad se sljiva pece! Gradiram svako pice pa ga punim u burice!
19. Kazi mala svoje muke, cica ima zlatne ruke! Nece cica tu da srlja, hoce samo da podrlja!
20. Moja mala nema prednji zubi, kad me ljubi jezikom me ubi!
21.Ti ode na zeleno, ja osta na crveno rastavi nas semafor!
22. Dva losa ubise Milosa, a mene ce jedan sto mu zenu gledam!
23. Hop mala bosonoga, kako zivis bez onoga, kao zivis bez onoga lole garavoga. Sladak secer, hladna voda, hajde mala dok je zgoda, ajde mala dok je zgoda ljubav da se proba
24. Plitak potok, a voda duboka...!!!
25. Majka Muju sisala na struju, kuka Muja zbog varoskih cura, u modi je dugacka frizura.
26. Nisam lopov al bi znao tom coveku sta bi krao!
27. Pozno bih te medju ruza trista, ali nije svaka ruza ista!
28. Milane moja ruzo, cale mi se naoruzo, u vazduh ce sve da digne nedaj boze da te stigne.
29. ...neces cak ni pasulj da mi skuvas, a kamo li decu da mi cuvas!
30. Vetar ljulja camac, riba trza mamac, a obalom cura seta, pecanje ometa!
31. Koka kola, Malboro, Suzuki, diskoteke, gitare, buzuki, to je zivit, to nije reklama nikom nije lepse nego nama!
32. Na moj racun picemo, prijatelji bicemo, tugu cemo spreciti, jedan drugog leciti, jer za mojim stolom, sve je pod kontrolom!
33. Opasnice spusti loptu i zaigraj na dobrotu, divlja macko kanzde skrati u jagnje se preobrati!
34. Mala zena od velike sladja, mala zena u srce pogadja, mala zena lepa kao slika, telo malo a dusa velika!
35. Da dogovor kucu gradi rekao je neko, s tobom kako stvari stoje temelj je daleko!
36. Zec voli kupus, kupus voli rosu, a ja moju malu i garavu i bosu!
37. Crna il plava, crna il plava, ej kad bih znao koja je prava. Obe il nista, obe il nista, obe il nista idem do kraja!
38. Mala moja na vrh kola stani da te moje oko nanisani!
39. Necu da ljubim jednu ili dve, ja sam covek za devojke sve!
40. Joj sto volim piti vode sto sljivove grane rode. Da je casa od tri kila jedna bi mi dobra bila!
41. Idi sad maloletnice, jos si mlada za poljupce!
42. Drum dugacak, kola trula, mala moja jesi li cula. Jesi li cula ej garava ja ne vozim za badava!
43. Ej da su suze srebrni novcici, palatu do neba mogla bih podici!
44. Zar ja mala da idem po sudu, i da slusam neciju presudu, da me tamo pita cika strani oces cerko il tati il mami.
45. Nisam majstor da napravim bure ali sam majstor da osvajam cure! Nisam majstor da lepim tapete, al sam majstor da napravim dete.
46. Moja mala lutkica, tvrdi da je devica, kaze pre vencanja nema milovanja. Devo, devo device, prelepa lepotice, nemoj samnom da se svadjas, bolje decu da mi radjas.
47. Sve, sve, sve, mozes da mi das, al ja necu s tobom jer si mafijas!
48. Da zavolis mene ti nije bilo sile, 1:1000 sanse su mi bile!
49. Opasan je jez kad ga neko takne, izbo je Snezu ne moze da makne! Broji bodlje Sneza pored starog plota, secace se jeza celoga zivota!
50. Prvo pa musko nek se zove Dusko, kolo veze sitno ime nije bitno!
51. Komandante, silo vojna, lomis srca mnogobrojna!
52. Hej konobaru donesi mi stok, hocu da se napijem da zaigram rok!
53. Ej mesece pobratime samo nocas isprati me, popio sam koju vise, sokaci se ukrstise, dok pronadjem onaj pravi, vec ce zora da zaplavi!
54. Uvek svratim na po jednu, ali imam dusu zeljnu, potego sam nocas dobro, pomozi mi stari pobro!
55. Aj koliko je tu u kolu cura najlepsa je kumina frizura.
Način obraćanja kojim neko nekome želi da ukaže da je toliko pametan, da ovaj drugi nema šanse da ga nadmudri, ili da ga prevari, a čak i da uspe, to vrlo kratko traje i istina se brzo otkrije - takve osobe ne možeš tako lako da zajebavaš jer ćeš često i da nadrljaš zbog toga.
Sin (ajmo reći... Nemanja) se vraća iz škole, a tata ga upita: Nemanja, đe si ti za vreme šestog časa?
Nemanja: Pa u školi.
Tata: Aaa, u školi, dobro, dobro, samo ti radi... pitaj Đuru (komšiju) pa da ti on kaže đe si bio, veli, otišo ti u igraonicu, pa da, tu ti je malo igrica pa moraš da zvijeraš u igraonicu, jel to istina?
Nemanja: (ćuti)
Tata: Ček, jel ja sad tebe trebam 15 puta pitati da bi ti...
Nemanja: (tiho) da.
Tata: Ne čujem!
Nemanja: DA! (brzo se utiša ko pizda)
Tata: Pa da li si ti sad normalan? Jel ti znaš da ja imam više mozga u kurcu nego što ti imaš u glavi? Ma marš bre! Još jedanput mi neko reče da si otišo u igraonicu ili neđe drugde, ima da te objesim za jaja, ZA JAJA ĆU DA TE OBJESIM! (Nemanja odlazi nekud) ĐE ĆEŠ SAD! Sjedi tu za sto! Sad će mama još malo gra (pasulj) da spremi za koji sekund...
Sin nije pojeo gra, mama je stavila previše aleve paprike pa ne može da ga jede, a ne sme ni da ga baci jer će ga tata olešiti od batina (dovoljna mu je igraonica, sad još i to). Ali, došao je komšija Zdravko i naravno zvoni da mu otvori, tata mu otvara i naravno njih dvojica bla bla bla... pričaju, a Nemanja polako, da ga tata ne uhvati, baci gra ćeni (kuci). Mama je u prodavnici i ne zna za to. Pošto to ni ćeno ne more jesti, tata je video prosuti gra, ulazi u kuću i zove decu da ih postroji "da bi razrešili misteriju ko je bacio gra ćeni".
Tata: Pero, jes ti bacio onaj gra?
Pera: Nisam.
Tata: A ti Milice?
Milica: Ne.
Tata: Ti Nemanja?
Nemanja: Ne!
Tata: A ko je onda bacio? Ajde sad vi meni recite, ko tu koga laže?! Jel vi mislite da sam ja lud? sad ću vas podaviti ko zečeve!...
Milica: (Paaa, ja mislim da je Nemanja bacio).
Tata: Jel misliš ili znaš?
Milica: Paa, znam.
Tata: (sad mu broji) Pa da li ti Nemanja sad misliš da je neko ovde majmun? Pa ti si sada najveći majmun ispao od svih u ovoj kući. Šta da ti ja sad kažem? Da li ti smatraš da si ti sada nekog uspeo zajebati? Pa zajebo si samog sebe. Jel sam ti već reka čoveče, da ja imam više mozga u kurcu neg' što ti imaš u toj tvojoj šupljoj glavi!? Da li si ti svjestan toga? Oš da ti sad priljepim dvije iza ušiju!?
Nemanja: (ćuti kao zaliven)
Tata: Jel čuješ što ti ja divanim!?
Nemanja: Neću.
Tata: Nećeš, pa što onda nekoga zajebavaš!? Kao da je neko lud, govno jedno bezobrazno! Te govno!
(Mama taman ulazi) Evo sad je mama došla, sad njoj objasni šta se desilo, pa joj reci da ti sipa gra, sad ćeš ga jesti onako ladan. Pa majku mu jebem u pizdu! te mu jebem...!
(Neki bi možda pomislili da je ovo teror nad detetom a ne vaspitni metod).
Onaj momenat kada više nema pregovora ni dogovora... Ona crvena linija koja se pređe i poslije koje nema više nazad... Onaj momenat pomračenja svijesti i odsustva grama racionalnosti i objektivnosti, koji svaki prethodni pokušaj verbalnog materijalizuje u fizički obračun...
Kraj školske godine. Kod mene tri keca (matematika, fizika i hemija) u dnevniku, naravno sva tri kroz cijelu godinu mog nerada i nezalaganja strpljivo sazidana i skuckana na temeljima veličine Rusije. 'Nači nema dalje! Jedina okolnost koja mi može pomoći je to što mi je razredna hemičarka, pa reko' smilovaće se...
Petak popodne, još samo sedam dana do kraja školske godine. Ćale kasni sa posla, a majka brižljivo gleda na sat, i miješa pasulj da ne zagori, i mrmlja, više sebi u bradu:
- što 'vo zaboga nema Gojka sa posla?
Kad odjednom, kućna vrata se otvoriše, i ubrzo zatvoriše sa treskom koji zadrma prozor u dnevnoj sobi.
-Šta je crni Gojko, sve polomi, pa đe si ti do sad, ručak ti se oladi? - zavapi majka
-U guzici, eto đe sam! Evo me iz škole, zvala me razredna! Đe je onaj mali?!
A onda, spazivši me u uglu kako ležim i gledam TV, pogladi svojim velikim radničkim rukama crne guste brkove i okrugle rumene obraze, pa onako, s obje ruke pređe preko proćelavog sjajnog čela na kome su svjetlucale male kapljice znoja. Fiksira pogled na moje oči tako, da osjetih, kako se, ne kauč, nego cijela opština izmače ispod mene. A onda lupi s obje one velike ručerde od sto, pa onako, držeći se čvrsto za njegovu ivicu silovito dreknu:
-Kako je u školi sto ti škola jebem?!
-O..o..oo..nn..aako.
-Šta onako jebem li ti sunce žareno!!!
-Nn..n..išta.
-Šta ništa đubre jedno neradničko, ti ćeš mene da sramotiš po školi!!!
A ja zin'o, nema slova da mi pređe preko zuba. Samo gledam kako da skratim ugao i da šmugnem preko vrata. Al' ne lezi vraže, onako iskolačenih očiju, fiksiranih na mene, ćale spazi kako se, držeći se leđima ivice zida spremam za kukavičku odstupnicu. U jednoj maloj sekundi debeli kožni vojnički remen, prepravljen na kaiš, iz njegovih pantalona se nađe u njegovoj snažnoj desnici i krenu prema meni, držeći ljevicom pojas od pantalona da mu bez kaiša ne spadnu.
-Nemoj Gojko,popraviće - zavapi majka
Ja krenuh zadnjim trzajem ka izlaznim vratima, ćale se zaleti za mnom, ali pustivši pantalone u magnovenju, one malo spadoše, on se spetlja, zape nogama za stolicu i pade koliko je dug i širok. Međutim, na moju nesreću, uspio je da me uhvati za nogavicu i 'ulovi' u zadnjem momentu. Ne puštajući remen - kaiš iz desnice a moju nogavicu iz ljevice, poče da se nespretno pridiže i zadihano prosikta:
-E sad ću da ti jebem mater!!!
Ostalo je istorija... Eh da, ćale mi sredio dvicu iz hemije.
Gossip-girl tvog komšiluka. Njoj je radno mesto dnevna soba svih komšinica. Više voli da ide u komšiluk na kafu, nego da joj dolaze, jer tako može lakše da odredi koliko će se zadržati u četovanju sa jednom osobom, dovoljno da pokupi sve tračeve, ne predugo da ne stigne da ih u istom danu prenese dalje. O tebi zna pojedine stvari bolje nego ti sam. Specijalnost joj je preuveličavanje tračeva. Zapitaš se da li se ona ikada nalazi u sopstvenoj kući, pošto je uglavnom viđaš na prelasku iz jednog u drugo dvorište (tuđe, naravno). Veliko je pitanje i kada stiže da ode na posao.
-'dee si Jeeelooo, ja došla na kafuuu.
-(ma da se nosiš ti u pičku materinu, sad sam stavila ajvar da se kuva, našla si ka'ćeš) Eeeee Millleva, dugo se nismo videli, još od juče, pa šta ima novo??
-Joooj ženo, da ti pričam, umro Zagorkin muž!!!!
-(Hu d fak iz Zagorka) Eeee, nemoj da pričaš, pa kako, majku mu???
-Joj ženo, strefila ga srčka dok je zalivao cveće! Ja lepo kažem, ne treba da zaliva dok ne padne mrak, ono sunce udarilo, meni se jedan golub srušio u dvorištu!!
-Ma nemoj da pričaš??
-Eeee al' da vidiš, sa'rana bila mnogo lepa!
-Kako, pobogu, sahrana može da bude lepa??
-Pa lepo. Zagorka obukla baš lepu 'aljinu, crnu...
-(Jok, žutu će)
-...stavila naočare, mislim da je i išla kod frizera, nekako joj mnogo lepa bila kosa, i... Inače, baš su lep govor održali, malo se naricalo, znaš da ja to ne volim, al' dobro, a da vidiš tek posluženjeeee... Baš su sve redno! Predjelo, pasulj, pečenje, kolači... Onako, domaćinski, da se ne kaže sutra, Zagorka nije...
-Meni je to bezveze, iskreno, mislim, šta ima tu da se deli hrana, pa doš...
-Maa kaaakvi ženo, ćuti, zamisli sutra tvoj Slobodan, ne dao Bog, odapne, pu pu pu, pomeri se s mesta, ženo, i ti ne napraviš ništa, pa ima da kažu- vidi nje, jedva čekala da ode, nije ga ni ispratila kako valja...
-Dobro, dobro.
-E a inače, kad je ono tvoje dete došlo iz grada?
-Šta znam, oko čet'ri, što??
-Eeeee? Ma moj Milija ustajao do vecea, znaš ima mnogo problema s bešiku, ne znam kud ću s njim, i vrag mu mater, probudi me, i ja čula kola neka, ja rek'o ko je u ovo doba, kad vidim, tvoj mezimac... kasno doš'o, i dovez'o komšiku Cecu, a je l' oni nešto...?
-'de znam, nek' radi šta 'oće, njegov život, a i Ceca nije loše dete...
-Ma znaaam, nego znaš, jednom sam videla, jes' ono, to davno beše, neki je mangup dovez'o na motor, ko zna iz koju je familiju, a i opasno to čudo bre...
-Ma kakve to veze ima, pusti decu bre, lepo im je...
-Jeste, jeste, igraju se deca, posle kad bude-deca prave decu, nemoj da Mileva nije ništa rekla...
-(Joj Bože, pomozi) Dobro, Mileva, dobro... Znaš, ja moram ovaj ajvar...
-Ma dobro, ženo, samo radi, ja da ti ne smetam, odo, moram i ja nešto da odradim...
-Ae ae...
(5 minuta kasnije, sin se budi i silazi sa sprata) Dobro jutro, e kevo, sad sam čuo kroz prozor, reci mi, što se komšinica Mileva obesila Radi na ogradu i priča da ćemo Ceca i ja da se uzmemo?
-...
Jedna od najvećih mana naših, ionako već dosadnih i neuverljivih, televizija. Angažuju se neki poznati glumci da u debilnom reklamnom bloku izigravaju budale po scenariju koje kao da je pisalo Pepa prase. Pa nije ni čudo što reklama izgleda neuverljivo i glumci deluju nadrkano kada im režiseri ne daju prostora da pokažu pun potencijal. Zato treba angažovati mlade i perspektivne ljude čije će reklame biti bazirane na socrealizmu pa će naš čovek sam shvatiti da mu je artikal koji se reklamira potreban za golu egzistenciju i otrčati do najbliže prodavnice.
Seka Sablić, onaj što glumi Necu i ona što glumi Đinu sede za stolom i čekaju glavu porodice da bi večerali. Kuća trošna, šporet zapušio, miševi trče po sobi i prolaze kroz usta Seke Aleksić čiji poster krpi mišeću rupu. Seka Sablić puši poslednju Drinu bez filtera i lupka nervozno po stolu, Đina na kapke stavlja šminku koju je napravila od čađi a Neca na svakih pet minuta pita zašto od jutros nema Sime iako mu se učinilo da je pas cvileo jutros. Đina se žali kako je ovo rebro u pasulju malo čudno a Sablićka joj namiguje i kaže joj da ćuti. Čuje se teturanje napolju i na vrata(prvo udari u desnu stranu pa u levu, jedva pogađa vrata) ulazi Bata Živojinović(isti je kao u 'Skupljačima perja', raspasan, garav i znojav). Bata mnogo smrdi na zozovaču, oči su mu zakrvavljene i jedva uspeva da sedne na svoje mesto. Đini zavaljuje šamarčinu tako da ovoj slinci lete na drugi kraj sobe. Nije čak ni oprao ruke iako je ceo dan rmbao u rudniku pa je na Đininom obrazu ostala crna šaketina.
Bata(Seki): Daj 'leba kurvo. I pivo Lavovsko.
Seka donosi hleb kojim komotno možeš vola da ubiješ i flašu piva. Đina prva počinje da kusa pasulj dok joj slinci i suze kaplju u tanjir. Ne stiže da prinese kašiku do usta kada je drugi šamar zavaljuje preko nosa i usta tako da sada ima šaku preko celog lica. Još jedna ovakva šamarčina i izgledaće kao Magva iz 'Poslednjeg Mohikanca'.
Bata(Đini): Je l' te tako ova kurva vaspitala mamu ti jebem? JE L' TE TAKO VASPITALA PIZDA TI MATERINA NEKULTURNA? Ko prvi kusa? KO?
Đina(cmizdri, u tanjiru joj ima više slinaca i suza nego pasulja pa tanjir sada preliva): Tttttttt.... Ttttttttttdrrrrr.... Tttttttiiii Tttaatttaaa.
Bata: Pa gde si jurnula pizda ti materina? Rmbačim ceo dan tamo dok ti pušiš ciganima ispod nadvožnjaka i ovako me poštujete mamicu vam jebem svima!!!
Neca: Tata, gladan sam. Gde je Sima?
Bata: Pa jedi pička ti materina, eto ti tu Sime ispred tebe. Namučio sam se jutros dok sam ga klao, pun glista bio jebem mu majku alavu. Neće više taj mene da budi u 3h sata.
Neca pada na pod i počinje histerično da se trese, oči mu se okreću i pena mu šiba na usta.
Bata: Da batališ ti te tvoje fore, ne može i Sima i da jedeš 'bemtimater! Boli me kurac da ja hranim tu džukelu!
Seka donosi pivo i stavlja ispred Bate. Znoj joj lije sa čela dok gleda kako Bata ispija. Suzne i iskolačene oči su joj u prvom kadru.
Bata: Mmm, pivooo... Aaaah.... Aaaaa? AAAAA? Šta si ovo uradila majku ti jebem? Ovo je Bobetinsko pivo u flaši Lavovskog! Bobetinsko pivo od 10 dinara si mi nasula ovde majke ti ga nabijem!!! E sad sam ti jebo mater!!!
Bata hvata Seku za kosu i vuče je po podu očišćenom još za Božić(koji je i tada na isti način čistila). Ona krešti u svom prepoznatljivom stilu i naziva ga šonjom. On počinje da joj lupa šamare.
Odjednom u sobu ulazi Vuk Kostić. Mršti se 2 minuta u krupnom kadru i mumla nešto kako ih je Bata dosta maltretirao. Vadi pištolj i upucava Batu.
Voditelj Dnevnika 2(spiker u reklami): Pijte samo Lavovsko pivo, pivo bez koje naša porodica ne može da zamisli ručak. Pravljeno po receptu starih srpskih majstora. Nijedno pivo nije kao naše. KURVO! (na kraju sve eksplodira isto kao i u njegovim najavama za filmove na RTS-u).
Jedini častan potez čovjeka kojem je ukralo ćerku. Priznavanje poraza. I jedini logičan potez, s obzirom da su šanse da vratiš mladu jednake šansama da se zakrpi rupa u budžetu Srbije. Odavanje poštovanja herojskom podvigu đuvegije i mirenje sa sudbinom. Na kraju krajeva nisi Murinjo pa da ne priznaš da si nadmudren. Dokaz da za istinsku ljubav nema prepreka.
Običaj je takav, da odeš , kao, sa ciljem da vratiš, sopstvenom voljom otetu, ćerku za udaju, pregovaraš sa prijateljim, priprijetiš, mudruješ i na kraju te budući prijatelj ponudi rakijom. E tu je začkoljica! Ako prihvatiš rakiju pomirio si se sa sudbinom i fešta može da počne, ako ne prihvatiš- prihvatićeš jer se mlada svakako ne vraća kući.
Sjedi sine da ti pričam kako smo pregovarali za Janju kad onomad su je došli njeni vraćati...
Bilo onako neko bljuzgavo vrijeme, predveče...
Znali smo da će Janjin ćaća doći da je vrati kući, unaprijed smo se spremali za naporne pregovore, on je trgovac , a ipak nam je zvuk tenkovske čaure okačene umjesto zvona na struzi svima provukao jezu kroz kosti. Došli su budući prijatelji...
-Ooooo barveče prijatelju, izvolite u kuću, ne morate se izuvati!
-Nismo mi prijatelji, doš'o sam po ćerku, nema potrebe da se prijateljimo.
-Čekaj bolan, prika, deder sjedi da prozborimo koju, jeb'o mu ti lepetnjak pa normalni smo ljudi! Oš rakiju! Ženo postavljaj sofru nemoj da se narod ibrati!
-Ne budi lud, kakva crna rakija, ja bez Janje ne idem.
Utom se baba upelja...
-De bolan prijatelju, nemoj onako sjediti, uzmi pite vidiš da je k'o duša, evo i suvarka sam urezala da zamezite malo, more biti da ste se isputili, daleko vam je zaseok. Prijo, pusti njih muškiće neka pričaju, 'oćeš ti pivo , rakiju, varenike...
-Neću rakiju, a nije mi pivo po volji, sad sam udrobila raljiku varenike, pa me pritislo, da nemaš možda turšije da proguram!
-Nemam, nismo ove godine imali divljakinja za turšije, 'oćeš Nektar ribizlu?
-More, pa ćemo poslije vidjeti za ostalo...
-Žene, nijedne! Idite prebirajte pasulj, ovo su ozbiljne stvari! Recite ostaloj čeljadi pred vratima da se posluže kad je žena iznijela k'o pred kosce! Prika izvoli, 'oćeš rakiju?
-Neću rakiju, u zavadi smo, i nema t...
-Vala prile, kako si se nadovezo na tu pitu ne bi se reklo da smo u zavadi, k'o da za se bacaš...
-Ne prekidaj me! I nisam ja u zavadi sa tvojom pitom. Slušaj, ja sam došao po svoju ćeru, ja sam nju obeć'o drugom, samo što me ovaj tvoj bezijak zajeb'o. Zajeb'o i nju, ona naivna, dijete, šta ona zna...Navuk'o mi sramotu u kuću, neću moći ni na zbor ni među ljude.
-A prika, težak si ko prikolica đubra! Nemoj džaba larmati i bromzati po kući. Djeca se vole. Nemoj bolan biti nečojek, grota je! Ne bih rekao da je ova tvoja brašna naivna, poskočila je ona za dobrog momka. Mlad je, jak k'o konj. Najprije ćeš se riješiti sramote ako ostaviš mladu đe jest! A uvijek sam ja njemu da uporan jeb. UF IDI ŽENO U PIČKU MATERINU ŠTA ME VAZDA ČEPAŠ POD ASTALOM, ŠTA SAD 'OĆEŠ, JEBLA TE NED'LJA!
-Ode nešto u kuhinju...Slušaj, skraćuj pregovore kako znaš, prija k'o motorka mješavinu troši, sve pije i sve jede, neće nam ostati mrva za noktom.
Utom narediše da se dovede Janja koja je bila sakrivena u golubarniku pošto smo očekivali raciju u svinjcu...
-Janjo ćeri, reci je l' ti milo da ti ostaješ sa ovim ovdje?
-Jeste oče, što mi milo to mi se i snilo, on se meni doima još od prije tri zbora, nemoj nas rastavljati očiju ti, zagegaću se pod kruškom.
-Eto prika, čuo si, 'oš sad rakiju pa da se izljubimo i izmirimo?
-Daj rakiju!
Pripizdinu geografske sfere uvek kontasmo i pominjasmo, katkad podjebavajuće i likujući ako je tuđa, ili pak našu onako setno, sa blagom jezom i opet nekim cvetnim ili vunenim sećanjem. No one druge relativne daljine, makar bili to veoma bliski prostori tik iza gipsanog, fug mas zida sramotno prećutasmo i danas i juče. :A sad je i to daljina, aaa?: Barijera druže, barijera koju si sam sebi stavio, nemoć, strah. :Kako ti vinjak u seoskoj zadruzi dalekoj kurac i kusur km pešaka po snegu i to dvosmerno uzbrdo, bliži i jeftiniji, prijemčiviji, lakše svarljiv i povratljiv... nego ona, tu dve kuće ulevo od tebe??? Jedi gomna, pičiću! Probaj opet! Pa suština ludosti i jeste raditi isto a očekivati drugačiji ishod! ŠUK:
...
Ne obmanjuj me, ne shvataš, ona jeste bila idealna za mene, idealna! Ali, ali... najveći problem je što je i ona sebi izgleda idealnog tražila... jbg! Moja sreća, definitivno nije njena sreća a njena sreća meni jeste nesreća, koliko god njoj dobro bilo... Tako je!
grašak Sofrius: Još mi je majka govorila, da se ne igram sa tobom, kaže da si bila svugde, hehehe... Brinula sirotica da ne navučem nešto!!!
banana Vendijana: Juuuu sramote! Kako možeš tako nešto reći isprdku maleni! Pa moji preci su krasili najlepše i najotmenije palate... Trajanovu, Hadrijanovu, Antonija Pila, sobu Pompeje, evo sad opslužujem Aurelija, te se s mlađanom Faustinom... ponekad, nežno...
grašak Sofrius: Miluješ... To ti kažem kurvo, prošla si ti i salate i napitke i kolače, neki su te čistu a neki i celu... Znam vas ja dobro, mnogo puta sam te sretao, čak sa sve oklopom, žutim tvojim mrskim u raznoraznim govnima... ko onomad na jednoj od mojih samrti... u colonu!
banana Vendijana: Kaže se Colognu, ako misliš na krčmu onih Germanskih varvara!
grašak Sofrius: Da, da to i kazah, hehe... (Pojzeeeennn!)
...
ulješura Maksimus: :Huuuuuuuu! šljuuuus:
grašak Sofrius: Šta se prskaš bre glavonjo???
ulješura Maksimus: Izvinite đeco, mlaznica mi otkazuje, nisam namerno... I molim vas nemojte se svađati!
grašak Sofrius: Šta oćeš bre spermoglavi, šta se mešaš? Ae mrš s naše obale!
ulješura Maksimus: Možda su mi ovo i poslednji trenuci... imajte razumevanja! Sam sam, sam i nasukan, umirem na ovoj prelepoj obali... a vi u tako prijatnoj, hladnoj, zaslađenoj činiji, i opet nezadovoljni! Priuštite mi mir u ovom trenu... bar!
grašak Sofrius: Hmk! Ok. Ok. Matori sažaljevam slučaj... izvini! Malo sam nervozan i ja, dojadilo mi da više budem prilog, kapiraš... a i ova Vendijana me sa svima... Serbius pasulj mi se umešao i uzeo primat svugde... Nakupilo se...
banana Vendijana: A tek ja, šta ja da kažem? Mešaju me drugi sa svima, a još me i vi prozivate...
ulješura Maksimus: Tišina! Samo ti Vendika ćuti... Ja još uvek mogu da pustim EHOO, usraćete se!!! E lako je vama, zajedno ste... A ja ostao sam, ona ode s drugim... daleko negde, ko zna gde! On joj izvuko harpun... a ja nisam znao! Tako mi hiljadu ljutih kitolovaca!!!
grašak Sofrius: E ne mrači, okreći nazad, potopi joj jedan brod za ljubav i biće sve u redu. Videćeš!
ulješura Maksimus: Ne, ne... Kasno je...
grašak Sofrius: Kasno? Kasno će biti kasnije...
... ako me sada ostaviš,
kasno ce biti kasnije,
kad vrata otvoriš...
ulješura Maksimus: Gubim svest... odlazim, vidim, vidim, vidim... Aaaaaa! Potomci pamtite me. Mobi Diče osveti...!
banana Vendijana: Ode čovek! A ti ga onako izvređa na samrti!
grašak Sofrius: Pa izvinio sam se! Mater ti jebem, nemoj da ti sad... Otkomanda! OTKOMANDA! (Da ovaj mak nije pored mene, ne znam ni sam šta bih, još mi samo ta ''princeza'' nije jasna...) Ma bole me kurci... Pa kaže:
...I ona kaže, joj što volim Iggy Pop,
I ona kaže, Iggy Pop...
banana Vendijana: Ne Džonija marmune, Igija ti veliki prorok Jocko I vido, Igija nekog...
grašak Sofrius: Aaaa...
Slava ti... putniče iz bućnosti!!!
Oh taj putnik,
Kako se on voza,
On se voza i voza,
Kroz svoj prozor gleda,
Šta li vidi?...
Njegovi filmovi su nas oduvek učili da je nasilje loša stvar, samo pogledajte šemu...
1) Scena u kafani, ljudi lepo piju pivo ne svađaju ni sa kim, a onda ulazi Stiven Sigal i posle dve sekunde nevine ljude isprebija samo zato što su se malo zezali sa njim.
2) I dok Stiven izlazi on tako naiđe na ljude koji vole dobar smisao za humor, al' pošto je on čovek u godinama koji je bio i specijalni marinac i policijski detektiv, nema vremena da se zeza, pa lepo ljude izubija k'o svaki policajac jer je naučio da dela govore hiljadu reči
3) I tako on šeta ulicom, usput prebije tri klinca koja se šepure, jednog dilera i ludog beskućnika i još stigne kući da pojede pasulj
4) Zove ga šef jer je slučajno prebio sina nekog velikog donatora policije i šef mu poručuje da je opušten jer bije ljude naokolo bez izgovora i da je loš uzor za decu, al' pošto je u pitanju Stiven on sve to obrazloži kao univerzalnu nepravdu u kojoj na kraju dobro pobrđuje zlo i gde će on sigurno opaliti neku dobru ribu, samo da nije više tako mator
5) I ubrzo Stivenu se jave neki otmičari rusko-islamskog porekla, koji kažu da su mu oteli svekrvu i da mu se tako svete jer ih je on pre dvadeset i kusur godina izlemao u Avaganistanu i još pobegao sa njihovim ženama, na šta Stiven shvata da je bolje da otkrije kako da ih nađe bez pomoči bilo koga jer će mu samo smetati
6) Stiven koristi najmoderniju tehniku nalaženja zločinaca i "to nogom u dupe" kojom otkriva kako se zovu - pošto je jelte mnogo ljudi izlemao kad je bio mlađan turista u Avganistanu, kao i "šakom po licu" gde nalazi adresu gde stanuju, a ako treba koristi dobar naučni pristup "pesnica o bradu" da otkrije motive što su zloće postale tako zlobne. Njegov naučni aparat nažalost vrlo često se kolapsira od njegovog naučnog pristupa, a da ne bi pao u pogrešne ruke on ga maskira u lokalnog dilera kojeg niko ne jebe ni dva posto, ali koji zna sve o tajnim planovima uličnih bandi
7) Negde pola sata između glavne tabačine i naučnog pristupa koji je primenio za nalaženje negativaca, Stiven uči lokalnu decu kako je nasilje loše po zdravlje i moral, i da samo on može da ga vrši jer samo on može da podnosi taj emocionalni bol kroz koji žrtva prolazi kada je lema k'o mazgu
8) Stiven sa društvom (koje ni sam ne zna gde je našao) upada u glavnu bazu negativaca, i krene da se bije sa svima redom, tako što svi negativci krenu jedan po jedan na njega, jer je jelte osnovni zakon fizike je da Stiven Sigal uvek bije jednog po jednog čoveka i kršenje tog zakona znači kraj univerzuma
9) Stiven nalazi svoju svekrvu, dva minuta razgovara sa njom o tome kako je učinio sve u svojoj moći da izlema svakoga da je nađe, stavlja je u ruke nekog lika iz policije i ide na glavnog negativca
10) Stiven prebije negativca, ubija majku u njemu. Ionako se činilo da negativac pobeđuje u početku to se Stiven malo igrao sa čoe'kom da oslobodi malo dete u sebi. A onda uzima motku i oslobađa Stivena iz sebe, spaja se sa višim bićem Stigalizma i bije nesrećnog glavnog negativca da mu na kraju glavni sve oprosti grehe koje je Stiven počinio i još mu kaže da kad god treba pozajmi njegovu drugu ženu.
11) Kraj, svi srećni, otkrije se da su negativci bili manijaci koji su hteli da započnu treći svetski rat nuklearnom bombom koju su držali u zamrzivaču al' koja se deaktivirala čim ju je Stiven pogledao svojim svetim pogledom Stigalizma. Stiven dobija Nobelovu Nagradu za Mir jer je spasao svet, i piše knjigu "Kako sam nenasilno i miroljubivo našao čoveka u sebi."
Jedna od najvećih mana naših, ionako već dosadnih i neuverljivih, televizija. Angažuju se neki poznati glumci da u debilnom reklamnom bloku izigravaju budale po scenariju koje kao da je pisalo Pepa prase. Pa nije ni čudo što reklama izgleda neuverljivo i glumci deluju nadrkano kada im režiseri ne daju prostora da pokažu pun potencijal. Zato treba angažovati mlade i perspektivne ljude čije će reklame biti bazirane na socrealizmu pa će naš čovek sam shvatiti da mu je artikal koji se reklamira potreban za golu egzistenciju i otrčati do najbliže prodavnice.
Seka Sablić, onaj što glumi Necu i ona što glumi Đinu sede za stolom i čekaju glavu porodice da bi večerali. Kuća trošna, šporet zapušio, miševi trče po sobi i prolaze kroz usta Seke Aleksić čiji poster krpi mišeću rupu. Seka Sablić puši poslednju Drinu bez filtera i lupka nervozno po stolu, Đina na kapke stavlja šminku koju je napravila od čađi a Neca na svakih pet minuta pita zašto od jutros nema Sime iako mu se učinilo da je pas cvileo jutros. Đina se žali kako je ovo rebro u pasulju malo čudno a Sablićka joj namiguje i kaže joj da ćuti. Čuje se teturanje napolju i na vrata(prvo udari u desnu stranu pa u levu, jedva pogađa vrata) ulazi Bata Živojinović(isti je kao u 'Skupljačima perja', raspasan, garav i znojav). Bata mnogo smrdi na zozovaču, oči su mu zakrvavljene i jedva uspeva da sedne na svoje mesto. Đini zavaljuje šamarčinu tako da ovoj slinci lete na drugi kraj sobe. Nije čak ni oprao ruke iako je ceo dan rmbao u rudniku pa je na Đininom obrazu ostala crna šaketina.
Bata(Seki): Daj 'leba kurvo. I pivo Lavovsko.
Seka donosi hleb kojim komotno možeš vola da ubiješ i flašu piva. Đina prva počinje da kusa pasulj dok joj slinci i suze kaplju u tanjir. Ne stiže da prinese kašiku do usta kada je drugi šamar zavaljuje preko nosa i usta tako da sada ima šaku preko celog lica. Još jedna ovakva šamarčina i izgledaće kao Magva iz 'Poslednjeg Mohikanca'.
Bata(Đini): Je l' te tako ova kurva vaspitala mamu ti jebem? JE L' TE TAKO VASPITALA PIZDA TI MATERINA NEKULTURNA? Ko prvi kusa? KO?
Đina(cmizdri, u tanjiru joj ima više slinaca i suza nego pasulja pa tanjir sada preliva): Tttttttt.... Ttttttttttdrrrrr.... Tttttttiiii Tttaatttaaa.
Bata: Pa gde si jurnula pizda ti materina? Rmbačim ceo dan tamo dok ti pušiš ciganima ispod nadvožnjaka i ovako me poštujete mamicu vam jebem svima!!!
Neca: Tata, gladan sam. Gde je Sima?
Bata: Pa jedi pička ti materina, eto ti tu Sime ispred tebe. Namučio sam se jutros dok sam ga klao, pun glista bio jebem mu majku alavu. Neće više taj mene da budi u 3h sata.
Neca pada na pod i počinje histerično da se trese, oči mu se okreću i pena mu šiba na usta.
Bata: Da batališ ti te tvoje fore, ne može i Sima i da jedeš 'bemtimater! Boli me kurac da ja hranim tu džukelu!
Seka donosi pivo i stavlja ispred Bate. Znoj joj lije sa čela dok gleda kako Bata ispija. Suzne i iskolačene oči su joj u prvom kadru.
Bata: Mmm, pivooo... Aaaah.... Aaaaa? AAAAA? Šta si ovo uradila majku ti jebem? Ovo je Bobetinsko pivo u flaši Lavovskog! Bobetinsko pivo od 10 dinara si mi nasula ovde majke ti ga nabijem!!! E sad sam ti jebo mater!!!
Bata hvata Seku za kosu i vuče je po podu očišćenom još za Božić(koji je i tada na isti način čistila). Ona krešti u svom prepoznatljivom stilu i naziva ga šonjom. On počinje da joj lupa šamare.
Odjednom u sobu ulazi Vuk Kostić. Mršti se 2 minuta u krupnom kadru i mumla nešto kako ih je Bata dosta maltretirao. Vadi pištolj i upucava Batu.
Voditelj Dnevnika 2(spiker u reklami): Pijte samo Lavovsko pivo, pivo bez koje naša porodica ne može da zamisli ručak. Pravljeno po receptu starih srpskih majstora. Nijedno pivo nije kao naše. KURVO! (na kraju sve eksplodira isto kao i u njegovim najavama za filmove na RTS-u).
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.