
Sedi u zadnjoj i samo zadnjoj klupi. Ne zadnja u sredini, već ona u ćošku učionice, najtamnija i često obasjana senkom. Boji se svakoga, pa je zato najpodobnije da svima bude iza leđa, kako se ne bi štrecao ako iza sebe oseti micanje. Sedi pogureno, šćućureno, i iz svoje sene rahitično gleda levo-desno, uplašenim pogledom, ocenjujući pri tom da li ga neko slučajno posmatra. Uvek gricka nešto i drobi po klupi, od raznih keksića pa do svojih noktiju. Gricka brzim pokretima vilice po principu otvorena-zatvorena, sa 3-5 pokreta iste u sekundi. Nikad se ne javlja, retko komunicira sa drugima, a iz stolice se izvlači samo ako ga prozovu na tablu. Neretko se iz njegovog pravca čuje grebuckanje nepoznatog porekla, koje zajedno sa neprestanim grickanjem ume jako da iritira čulo sluha.
Anđeo i đavo u ovozemaljskom životu muškarca. Dva različita sveta. Crno i belo. Nebo i zemlja. Glava i dupe. Mozak i kurac.
Dok se um svesrdno trudi da kroz ceo život od muškarca napravi dobrog, odgovornog, vernog i poštenog muža, momka, ud se maksimalno trudi da ga u tome zajebe! Dok um može da se zaljubi i da voli, ud jebe sve po principu "daj šta daš"! Dok um hvali lepotu žensku rečima "i najružnija žena je lepša od najlepšeg muškarca", ud radi na "stavi kesu da se karamo"! Dok um doživljava orgazam na prvom poljupcu sa prvom devojkom, ud je za vreme istog lupka po stomaku odupirući se naporima uma da spreči neprijatnost! Um ljubi, ud balavi! Um 'vata, ud steže! Um vodi ljubav, ud jebe! Um pravi decu, ud jebe! Um voli, ud jeeeebeeee!!!
Neobičan fenomen koji se dešava kad god šetate pored bandere koja je funkciju osvetljenja postavila na iste principe keo EPS-ovo snabdevanje strujom devedesetih. Dakle fenomen se svodi na to da bandera reaguje na svakoga koga prođe tako što automatski gasi ili pali svetlo što može rezultovati problemima ako su sve bandere u parku postavljenje na tom principu, jer onda ćete se osećati kao Dambldor koji gasi svetlost u "Kamenu Mudrosti" sem što nećete moći da odbijete mračna stvorenja iz parka prostim mahanjem štapića osim ako nije velik kao prosečna letva. Niko još ne zna kako to bandere uspevaju tako da reaguju, neki tvrde da je to tajni plan komunalnih službi al' se većina ljudi slaže da je ovo stanje bandera prokleto nervirajuće...
Kaže se za osobu koja ima zmiju u džepu, koja će ti za 'leba dati tačno 28 dinara, a za jogurt 13,5 i uputiti te u prodavnicu gde ćeš ih i naći po toj ceni - uglavnom na drugom kraju grada. Najveći neprijatelj mu je novi zakon o 'zaokruživanju računa', gde će mu za račun od 124,63 mučki uzeti 125, zašto, nikada mu neće biti jasno. To je lik koji će, kada u pekari ostaviš kusur radnici od 2 dinara, bez pardona prići i uzeti taj novac, po principu "ugledam i okomim se". Bakšiš je pojam koji ni u rečniku ne bi potražio. Uprkos tome, uvek kada plaća svoj deo računa, izvadi najveći štek novčanica, valjda kako bi se pohvalio koliko je zaradio svojim teškim i napornim cicijašlukom.
Ženska torba je vrlo praktična stvar, međutim, sve je manje praktična onoj devojci/ženi koja strastveno prati modu. Naime, po modnom imperativu torba treba da je što veća. Kod žena koje pomno prate modu torba postaje predmet kurčenja, nešto slično kao kod muškaraca, po principu-čiji je veći, tako i kod žena-čija je veća. Praktičnost torbe gubi smisao jer velika torba zahteva poseban način nošenja -onaj ukočena ruka način. Zahteva visok nivo spretnosti u nalaženju onog predmeta iz torbe koji vam je u datom trenutku neophodan. Potrebna je i dobra koordinacija pokreta jer vam kretanje ometa zapinjanje o sopstvenu torbu...I dok se žene takmiče koja će da vucara veću torbu babe su ih sve zajebale, njihove torbe su tolike da ih za sobom moraju vući na točkićima.
Skroz čudna sintagma sa skoro pa nepojmljivim sklopom reči.
Ljubav. Niko ne zna tačnu definiciju ovog pojma, svako je doživljava na svoj način, a svi bi da je imaju. Kao da nikad nisu čuli za onu „pazi šta želiš, možda ti se i dogodi“.
Voditi. Voditi u park? U šetnju? U muzej? Na pišanje? Na šišanje? U posetu? Na fakultet? Ima li ovo nabrajanje kraja?
Apsolutno je nemoguće objasniti značenje ove sintagme, ako se ne upotrebi neki od sinonima za ovu radnju. Osim ukoliko se ne počne sa pričom o pčelama i cveću. U principu, da u nekom trenutku života nismo shatili da je „vođenje ljubavi“ zapravo ljubavno modifikovana verzija reči „seks“, i društveno prihvatljiva reč za „jeba*e“, verujem da niko ne bi znao šta se tu zapravo vodi - partner? – osećanje? – napisana reč „ljubav“ na papiru?, i gde bi trebalo da se odvede.
Što bi rek'o naš narod, jeb'o lud zbunjenog, takoreći - lud sa zbunjenim vodio ljubav.
Moderno shvatanje izreke batina je iz raja izašla.
A:”Batice, šta je to Crna Reka, non stop je pominju na TV-u?”
B:”Pa tamo popovi leče narkomane lopatom i ašovom.”
A:”Šta teraju ih da šljakaju?”
B:”Ma jok brate, leče ih po principu - lopata je iz raja izašla. Sad’ ću da ti pokažem na youtube-u”
Opis veoma smotanog konobara.
Otvaram kafić . Treba mi dobar konobar.
Jebi ga , znam da je Džoni konobarisao, a sad je bez posla.
Ma dal si lud. Pa taj je smotan ko sajla. Bilo bi po principu "gde ja okom tu on sokom ". A u ostalom dok se ne razradi posao, možda bolje neku zgodnu konobaricu da uzmem...
Skupina modernih hedonista.
Ne predstavlja nikakvu organizaciju, već neformalnu grupu ljudi koji više ceni kvalitet života nego kvantitet.
Uživamo u svim "lošim" stvarima jer nam je bitniji dobar, zabavan, ukusan i kratak život, nego zdrav, bezuksuan, dug život.
Po principu: "If it feels good, it must be good for me" i ponekad, mada malko extremnije "Živi brzo, umri mlad i budi lep leš", mada s osvrtom da je bitniji deo oko življenja, a ne umiranja. :D
Verujemo da je Bog, ili priroda ili šta već, osigurao čoveka nepogrešivim osetima da sam zna šta je dobro za njega a šta loše, i ako nam nešto prija, i uživamo u tome, onda i trebamo to da radimo.
Masna hrana, trava, alkohol, slatkiši, izležavanje, adrenalin, sex, bleja, spavanje, još alkohola, još sexa, još, još, još...
Mi nismo zavisnici, alkoholičari, debeli, lenštine, nimfomanke ni satirijazi, mi smo Gurmani života.
Join us. :)
Generička dobra pička™ (skraćeno GDP™) je zaštićeni patentirani brend raznih modnih i muških časopisa.
U principu je vrlo slično kao GMO hrana, atributi koji se smatraju lepi i poželjni su maksimalno naglašeni na račun suštine.
Kao što neka GMO voćka ili povrćka izgleda krupno i sočno, a kad je zazgrizeš gowno, e pa tako i ovo žensko čeljade izgleda ekstra super lepo na slici, zavodljivog kurva i svetica pogleda, sugestivno poluotvorenih usana, sve je skladno, svi atributi naglašeni a opet je dosadno i neinspirativno do besvesti.
Sve je sterilisano, svaki trag karaktera i harizme uklonjen, svaka sitna nesavršenost koja čini ljudsko biće i daje nagoveštaj ličnosti. Šablon, seriska proizvodnja, vido si jednu vido si ih sve, nigde posebnosti. Ništa što bi zagolicalo maštu, a mlitava mašta znači i mlitav kurac.
Za primer, bez namere da osporavam bilo čiji ukus, odite na forum na temu Vаш идеал ljepote (жеље су једно а реалност друго)
To je lik koji se niotkuda, nepozvan, bez ikakve prethodne signalizacije i stimulacije, stvori iza neke cure u klubu, dok ova igra, i počne da se njiše zajedno sa njom, uz nju i oko nje. Obično je alkoholisanog, blago telećeg pogleda naniže, u južni deo ženske osobe koju spopada, ruku raširenih u stranu, mazeći vazduh oko nje, prepuštaju lošoj koordinaciji pokreta da jednom u pet minuta dodirnu obline koje vrckaju ispred njega. Kad se cura okrene, on zeva sa strane praveći se blesav. Kad se cura pomeri, njega nema za trenutak, i taman se ona opusti i misli da ga se otarasila, eto njega ponovo i nastavlja svoj neumorni ples plodnosti. On ne muva, on joj se ne obraća, on je bezazlen poput onih manijaka egzibicionista koji bez gaća iskaču iz žbunja pored puta po principu „samo da me vidiš, neću ti ništa“. On valjda samo ne želi da igra sam...
osoba finih manira,dostojanstvenog drzanja,profesionalno pristupa svom poslu koji se sastoji u odrzavanju necijeg pozamasnog domacinstva.radi po principu nista nisam video,nista nisam cuo, sto mu se dobro i placa.
no,batler ima i svoju mracnu stranu,pa je zato poznat i kao kljucni covek u mnogim zapletima krimi-filmova. posednik velikog bogatstva kod koga radi batler je obicno stara skrtica koja je manje vise u zavadi sa svima,cak iako nije,svima bi zivot bio laksi i lepsi bez njega.zena ima ljubavnika,sin se kocka a on mu ne da pare,kcer svoju zeli da uda za nekog koga nece,ker cuvar ne dobija dovoljno velike porcije hrane i sve tako.al nekako uvek na kraju batleru pukne film iz nekog manje-vise banalnog razloga.
Ubica je batler,a ako nemate batlera,mora da je postar!takvi su najsumnjiviji...
Ne bre koj ti je. Ajde nemoj više to da me pitaš, retardirano je. Ja samo tebe volim znaš to. Pa ležimo li u ovom krevetu samo ti i ja ili je još tipa sa nama Lusi Vajld? Nemoj majke ti više o tome, ubija me.
E sad ovako, da rezimiramo. Zamišljaš. Dok ulaziš u ljubav svog ćivota tebi razne grozote padaju na pamet. Tipa kako ga ulivaš u gorepomenutu umetnicu iz branše filmova za odrasle. Ili ne daj Bože kako pretačeš u njenu mamu! Inače milf i po. Pa sram te bilo svinjo muška !!
Ali treba razumeti i nas maljavce nevaljalce. Malo omanemo u razmišljanjima ali smo u principu budale. Jebu one nas, ne mi njih!
E SAD, kao što je dobro poznato u svakom pitanju stoji pola odgovora. Riba te je pitala zamišljaš li. Rekao si naravno i odlučno NE. Ali nisi porazmislio šta je konkretno značilo to njeno dobronamerno pitanje. Da li je nešto otkrila o sebi? O tebi? Jeste. Ali ŠTA ?! TEBRA, ONA ZAMIŠLJA KAKO JE DRUGI JEBE ! Kurva kurvinja. Pitanje u originalu bi glasilo: "Da li ti misliš o nekoj drugoj devojci dok se karamo, kao što ja mislim o Vladi Vuksanoviću?". I majka joj je kurva. Ništa nije slučajno. Alarmantna situacija! Po tebe, normalno...
Ima li leka ovome? Pa u principu i ima i nema. Morao bi da poradiš na svojoj fizičkoj spremi. Morao bi nekako da joj izbiješ iz glave druge momke. Da ti kurac bude veći. Da joj zabraniš pornhub, judžiz i ostale grozne stvari. Da izbaciš televizor izkuće. Da ukineš manekene, bildere, pozere. Da uvedeš medijiski mrak u Srbiju. Ovo mi je nešto poznato.. cenzura, mediji, picousti.. al to je već druga tema.
Elem, nema leka. Najbolja stvar je da iz ovako naizgled bezazlenog i dobronamernog ženskog pitanja, na koje si provalio odgovor, nastaviš da je jebeš. Hladnokrvo i bez griže savesti! Bez emocija! Daj joj da ti liže tarzančiće. Izgasiraj se. Onako za sebe. Jer iza tog nevinog ženskog, dobroćudnog lica stoji šejtan spreman na sve!
Podmukla, opasna, i nadasve jako zarazna bolest. Specifična je po tome što broj obolelih ne da je opao u odnosu na 19. i 20. vek, već je u konstantnom porastu.
U principu pogađa sve slojeve društva, ali ne podjednako. Procentualno najveći broj obolelih je u najelitnijoj sferi piramide, sloju bogatih, moćnih i poznatih ličnosti na domaćoj sceni.
Bolest se manifestuje izuzetno izraženim simptomima, najčešće izlivima besmislica, med. Nebulosis Incredibiles, koje kod okoline, sačinjene od nezaraženih pripadnika nižih slojeva društva, izaziva mučninu, nesanicu, razdražljivost, nesanicu i apatiju.
Kao i kod bubrežne insuficijencije, ni za ovu patološku promenu ne postoji lek koji bi doveo do trajnog izlečenja, osim transplantacije zaraženog organa (mozga u ovom slučaju). Oni ekstremniji, pak, već dugi niz godina propagiraju malj od 12 kg kao najjeftinije i daleko najefikasnije rešenje za skraćivanje muka beznadežno obolelih.
Razvijena svest pripadnosti i idolopoklonstvo ka nekoj osobi, principu ili bilo čemu na šta vredi pretendovati, racionalna ili ne, postavlja te u nezavidan položaj. Kad nešto vredi, često dođe do toga da nisi jedini koji bi uživao pravo. Takođe, vrlo verovatno da će neko da ti drma kavez po tom pitanju, vredi se braniti.
Sam izraz koristi se kao opomena drugima da odstupe, time se pokazuje maksimalna borbena gotovost u cilju odbrane ili pak napada.
Sami smo svesni koliko je kult bitke usađen u podsvest našeg naroda, neretko dolazimo u situacije da se otvoreno borimo za viši cilj pa kud puklo, da puklo! Dakle, tegli vuci i u jarmu skapaj ili ostani ponosan pa makar se na štitu vratio.
- Brate, sviđa mi se Sanja sa Liona, imaš li njen broj?
- Slušaj, brate, na tom polju koplja su se lomila, sada je moja, kapiraš!?
- Kapiram da si sisa!
- Hoćeš da ti puknem šamarčinu da odpadnu uši k'o dudinje i razbiju ti noge!? Šta sam rekao!? MOJA!!
- E, vajdu, odoh, mračiš me.
----------------------------------------------------------------------------------------------------
- Pa dobro bre Cvrle misliš li da batališ žene i alkohol? Što ne šljakaš nešto? Refinasiraš se konstantno.
- Ne idi tamo Smravko, na tom polju koplja su se lomila, skresali su mi krila, ne letim više ali ima da skačem dok sam živ!
- Insekt sa principima, patetično...
- Idi nosi slamke ili tako nešto. Aj', šu!
Likovi koji su (u najboljem slučaju) samo prosečni igrači bilijara, ali zato kad neko drugi igra, prepuni su saveta (za koje ih niko nije pitao).
Još pre nego što je protivnikov potez završen, a kamo li dok ste sagledali situaciju na stolu, znaju koju kuglu vi treba da gađate.
Imaju običaj i da stavljaju prst na martinelu ne bi li vam pokazali gde da gađate (kao posledica toga - promašićete, poslušali ga ili ne), i da kad kuglu pokušavate da sasečete, dovikuju "samo je udri u čelo".
Najviše ih ima po malim kafićima sa jednim stolom, gde se igra po principu "pobednik ostaje", i gde se oko tog stola sjati 20 ljudi koji imaju nameru da igraju posle vas.
Moguće da imaju neku tajnu agendu da ubrzaju vašu propast, kako bi oni brže došli na red.
Pod firmom pomoci deci, izbeglicama, bolesnima, nesrecnima, Srbima sa Kosova, zivotinjama ili slicno, izvlaci se novac na javnim prometnim mestima. U Bgu je to pocetak Knez Mihajlove i okolina Trga Slobode.
Princip je da te startuju nasmejane devojke,i prvo te zadrze da ne nastavis da hodas pitanjem tipa -Da li mogu nesto da te/Vas pitam?
Ko se upeca na to sto vec i jeste pitanje,stace i onda ce mu biti ponudjena neka brosura koja je sarenih privlacnih boja i dizajna,i princip je da kupovinom toga,sto kosta po principu dobrovoljnog priloga i to,daj sta das,al da bude vise od 100din, jer, ko to danas nema tricavih 100din (smisljena replika kojom gadjaju sujetu.)
Zrtve su obicno mladje i starije osobe,a pozeljno je da budu u paru,kako bi ih bilo blam jedne od druge,da nemaju 100din.
Umesto primera neverica da te, uglavnom devojke,koje su do najsitnijih detalja instruisali prosjak-biznismeni, ne kapiraju sistem,ni zasto moraju da se guzice i smeskaju i odradjuju po zadatom sablonu,vec naivno veruju da u humanitarne svrhe ide 90%,a ostalo je njihov honorar,a cak neke i volontiraju(volovice)
Cast izuzecima kojih verujem da ima,kao kad je bilo koji oblik humanitarnih akcija u pitanju,al bojim se da se iz aviona vidi kad je sve u stvari sarena laza!
Sada već čuveni potez predstavnika vlasti iz vladajuće Srpske Napredne Stranke, koji koriste uvek, pri bilo kakvom obraćanju javnosti bilo na televiziji ili nekom velikom skupu.
U principu to je potez spajanja svih prstiju leve i desne šake kojim se obrazuje jedna velika pička, a služi za to da srpski narod, koji je uglavnom heteroseksualan, bude potpuno smiren i time se postiže potpuna kontrola nad masom, koja opijena tom velikom pičkom ni ne razmišlja o tome šta dotični priča ili radi.
Ustanovitelj pičke je Premijer i predsednik Naprednjaka Aleksandar Vučić, koji veruje da pored primarne funkcije, pička ga štiti i na duhovnom nivou od raznih neprijatelja koji mu žele zlo metodama koje nisu tradicionalne, kao što su vudu magija, vlaška magija ili Šešeljevi gama zraci koje preko njegove žene Jadranke koja je i antena za zrake, šalje direkt iz Haga sa ciljem da destabiliše vladu.
Siniša Mali: Šta da radim šefe? Ona vest da ljudi ne napuštaju svoje kuće stalno izbija po internetu. Neša i ja brišemo, brišemo, brišemo, ali nikako da obrišemo.
Aleksandar Vučić: Napravi konferenciju za štampu.
Siniša Mali: Ali razapeće me novinari tamo.
Aleksandar Vučić: Neće. Pozovi novinare koji su ili naši ili nemaju muda da pišu protiv nas.
Siniša Mali: Znači većina.
Aleksandar Vučić: Onda se pojavite Neša Slina i ti.
Nebojša Stefanović: Jupiiiiii! Konferencijaaaaa! A je l' može i Laza sa nama, je l' može, je l' može, je l' može?
Lazar Krstić: Je l' mogu šefe? Molim te. Biću dobar. Evo uradiću ti imitaciju Končite kad god hočeš.
Aleksandar Vučić: Može Lazo, aj i ti budi tamo.
Siniša Mali: A šta da pričamo šefe?
Aleksandar Vučić: Nije toliko ni bitno. Krenite lagano i čim se dođe do malo težih stvari odmah sva trojica formirajte pičku. Što nas je više, pička je jača, zapamtite.
Nebojša Stefanović: Jupiiiiii! Pravićemo pičku! Pravićemo pičku!
Lazar Krstić: A je l' može i čika Toma sa nama? Treba nam neko stariji malo, ako se uspaničimo.
Aleksandar Vučić: Neće moći. Otišao je na put u Afriku. Po količini ordenja koje je poneo, ostaće tamo nedelju dana minimum.
Siniša Mali: Joj bojim se da će nešto krenuti po zlu, ako ne uradimo pičku kako treba.
Aleksandar Vučić: Pa dobro, neka bude i Zorana sa vama, pa ako baš prigusti, ona kada pokaže pičku niko vas ništa neće pitati.
Ko zna šta bi bilo sa generacijama južnih Slovena da se jednom davno nisu upoznali i zavoleli Siniša i Ljiljana Pavić. Čitav humor svojih mamutskih serija (Bolji život, Srećni ljudi, Porodično blago) zasnovan je jednom principu - nesporazumu! Mnogi se nesporazum izlio iz pera ovog dua. Glavni zaplet doduše postoji, ali sve situacije u koje junaci upadaju osnovu nalaze u tome što neko nekog nije dobro razumeo, ili taj neko nije čuo celu priču, ili se pogrešno izrazio. Drugi osnovni temelj svih serija je stereotip. Sekretarice su kurve, salterke su nadrndane, policajci su strogi (i pravedni), mladi nose pocepane farmerke, negativci nose kapute sa podignutim kragnama i šešire, niko nije u dobrim odnosima sa komšilukom i povremeno uleću i smešni ljudi sa sela. Bitno je da su svi likovi međusobno povezani, i da je dovoljan samo jedan lik kao posrednik da bi se svako sa svakim poznavao.
Jedan od najsigurnijih nacina da izgubite kilograme.
Spremljenu veceru postaviti na pod, prekriti krpom (zbog dizanja prasine), pa preskakati naizmenicno, sa jedne na drugu stranu, sve dok znoj ne izbije.
Istusirati se.
Skloniti krpu sa vecere i vratiti u frizider, te koristiti sutra po istom principu.
Postupak ponavljati do zeljene tezine, a kasnije, po postizanju idealne tezine veceru samo pomirisati i odloziti u frizider, bez preskakanja.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.