
Period od 1945 pa sve do 50-tih godina proslog veka kad je komunisticka vlast, nesto milom, a negde bogami i silom, naseljavala vojvodjanska mesta sa celim porodicama iz Like,Crne Gore, Bosne i Hercegovine. Vecina tih ljudi nikad do tada nije cula za pojmove kao sto su elektricna struja, traktor, kombajn itd, tako da je taj period pun tragikomicnih dogodovstina sa tim ljudima. Vecina njih otrgnuta od svog zavicaja, nikako nije mogla da se prilagodi novom podneblju, pa su na sve moguce nacine pokusali da prilagode situaciju prema svojim prilikama. Mladji narastaji su se lako privikavali, ali stariji su imali prilicno muka i jada...
Primer I
Cuje se ogromna buka i lupanje iz kuce teg pristiglog koloniste. Naravno, starosedelac, znatizeljan da vidi kakve su mu komsije, ide da vidi o cemu se radi. Ulazi kod komsije u kucu i vec sa ulaznih vrata u kucu ostaje zatecen i zabezeknut. Novopeceni komsija razbija plocice na podu u kupatilu,koje je jos nemacki domacin pre njega postavio.
- Komsija sta to radis???
- Ma nocas sam ovde ostavio jarca i kozu, pa se polomise po ovome, pa reko, da se resim ovoga da mi marva ne izgine...
Primer II
Ulazi kolonista, zadihan i crven ko rak u prostorije mesnog odbora u selu. Pokusava nesto da kaze, ali nikako nemoze da dodje do vazduha. Presednik odbora ga slusa ali ovaj nikako da prozbori neku razumljivu. Napokon mu uspeva.
- Precednice dolazi i pomagaj ako znas za boga!!!
- Sta je sad Obrade?
- Ma dolazi odma kod mene u kucu, bojim se ono cudo ce mi pogusiti celjad...
Covek ustaje i ide, a nista mu nije jasno. Ulazi u kucu kod domacina, a ovaj mu pokazuje sijalicu na plafonu.
- Ima vec sat vremena kako duvam u ovo cudo i nikako da ga ugasim.
- Obrade, covece, jel se ti samnom salis il si ozbiljan?!?
- Ali sat vremena....
Presednik, videci da je ovaj mrtav ozbiljan, prilazi zidu i pokazuje mu prekidac pokusavajuci da mu objasni sta je struja i sijalica, ali ne vredi....Na kraju se penje na stolicu i odvrce sijalicu. Tek tada se domacin smiruje.
Retkost. Ljudi koje nije iskvario zub vremena, koji se još uvek svojski odupiru svakoj nepravdi i koje jače zaboli kakva tuđa nesreća od sopstvene. Nije dovoljno reći da ih je malo. Valjda u svakom mestu ima tek po jedan, možda dva takva čoveka, ali se o njima ćuti, novine više ne štampaju krupne naslove u kojima se spominje ljubav, pa tako i o njima gotovo da nema slova, a i Jesenjin je već poodavno umro.
Oni samuju drugačije od svih. Današnjem čoveku je to strano, ne može se podvesti pod ludost, nije moguće opravdati ni razumom, možda bi najtačnije bilo reći, da je neki umešni vajar uzeo gomilu tuge, pa kao što se od gline oblikuje ćup, tako i on oblikuje čoveka.
O njima se ne pišu knjige. Šta bi se uostalom moglo reći za dobrog čoveka, sem da je dobar. Da počneš nabrajati neka njegova dobročinstva, on ti se namah ni kriv ni dužan čini manje dobrim, kao da se iskvario baš u tom trenutku dok čitaš o njemu. Tim ljudima se ne dižu spomenici. Ja eto, ni na jednom spomeniku nisam pročitao kakav je neko bio čovek, piše rok trajanja, ko je podigao, ko je ožalošćen, ali da li je taj što tu počiva, bio dobar ili neki namćor, e o tome se ćuti. Čini mi se boje se ljudi, započeće tu modu, ali i njima će neko već možda sutra sastavljati slovo.
Eto sad i mene uhvati muka, šta reći o nekome ko je dobar? Valjda taj ni sam o sebi ne bi rekao više, pa mi valjda i nije uzeti za zlo.
Meni uvek nekako najbolji primer jedan moj komšija...
Bio mašinovođa u ono sretno vreme. Nedugo potom mu se razboli žena, imali malu ćerkicu, pet, šest godina. Žena umre, zarati se, on izbjegne, ćerka ostane kod rodbine. Došao ovde, ne zna nikog pošteno, pentrao se po krovovima, naplaćivali mu vodu, jebali ga oni koji mu nisu ni za crno ispod nokta, a on ćuti. Ko god ga zovne da mu radi, a pretežno ga zvali džabe, takav smo narod, on ode. Kaže valja pomoći ljudima, ne zovu od miline. I da vidiš to, plače se meni kada sam uz njega, kad gledam tu igru života, a on muk pa muk. Ne vidi se na njemu nit da ga šta boli, niti da ga jede iznutra, a jelo ga ljudski.
Ne prođe koja godina, morao na zamenu kukova, a kad te krene, onda to i ne staje. Odma mu dijagnostikovali i rak prostate. I odjednom nema prijatelja, nema nikog da njemu džabe učini. Ako mu treba paklica cigara, skupo im da mu kupe, a kod svakog je šleper zaradio. Tek tad mi reče jednom, nije njemu što će umreti. Samo tu svoju ćerku zove svaki dan, a ona ili je u gradu, ili sa dečkom, pa makar da mu ona to kaže, nego sve neke tetke i rođaci. Tad malo zaćuta, pa krete da priča o njoj, a vidiš on zna da je prevalila dvadesete, samo još je gleda kao ono dete koje je ostalo iza njega. Ispriča se onda me pogleda, pa me pita muči li mene šta? A mene sramota za sve one godine što sam mu o nekim svojim brigama pričao.
Fraza koja se često može čuti u nenaučnim krugovima. Koncept po kome je Svet (komplet: živa plus neživa materija Svemira) savršeno dizajnersko delo ''nekoga'' ili ''nečega''. Nazovmo ''to'' Vrhovnom silom, nešto najzajebanije, najmoćnije, najinteligentnije, najnaj faca ikada. Akcenat inteligentnog dizajna je na reči ''savršen'' (de ubacite italik, kakav je to rečnik kad nema kriva slova). Elem, ovaj sleng je poznat još od Platona, potkačio je Aristotela, njime se služio Ciceron itd, itd, kroz vekove i milienijume sve do današnjeg dana mišljahu ljudi tako da smo Mi, naša čovečanska vrsta, stvoreni savršeni, najbolji, najnaj u celom Kosmosu i da smo gospodari istog. Nije ih (srećom) čuo Hi Men pa da im doleti direk' sa planete Eternije i nakrši im se od batina svima redom. ''Ko bre gospodar svemira šabane? Pa znaš'i bre ti koliko planeta ima gore? Pa saću te odvalim s' ovaj mač što kenjate vi Zemljani da držite ceo Kosmos, a niste bili dalje od Meseca. Tu vašu antropocentričnost zadržite u okvirima vašeg malenog Solarnog sistema i ne mešajte se u ostatak Mlečnog puta ni u ostale galaksije da vam ne bih nalupao seriju vaspitno-roditeljskih šamarčina, jel' jasno BRE!?''
E sad da vidimo koliko smo savršeni i usput se još malo sprdamo sa kvazinaukom. Uzmimo ogledalo i pogledajmo se. ? Šta vidimo? Dabome, smešni smo ko vic, asimetrični, ziljavi, kvrgavi, grbavi, nosati, klempavi... Bolesni! Tačno tako, Vrhovna sila je odlučila da nas dizajnira sa najviše boleština koje su mogle da mu padnu na um. Nakitio nas je i obdario bolestima više nego bilo koje živo biće na Zemlji. Ali mi smo gospodari, to je cena slave jebi ga. Rak, sida, multipla skleroza, Alchajmer,.. ma, ću im cepnem još jedno hiljadu pa nek se zanimaju da traže lek ionako im dosadno. Nemamo čulo za registraciju radioaktivnog zračenja tako da nas zraci šibaju svakodnevno i penetriraju kroz naše savršeno telo iz svih smerova poput gengbengerskog iživljavanja nad pornićarkom, a da mi toga nismo svesni. A i najsvileniji smo od svih organizama koji gmižu po ovoj ''našoj'' planeti na uticaj istog. Prostije rečeno, doza potrebna da otkine muvi dlačicu sa nožice dovoljna je da ubije čoveka namrtvo! Energetski totalno neefikasni. Većinu kiseonika koji udahnemo izbacujemo nazad bez iskorišćenja, pa moramo da ponavljamo taj potez udisanja i izdisanja ceo jebeni život po 20 puta u minuti iako smo okruženi kiseonikom. Dišemo, jedemo, i pričamo na istu cevku. Zapravo, otvor je isti pa se one na neki bezvezan način ukrštaju i preklapaju tako da se dobar procenat čovečanstva UGUŠI svake godine zbog ove dizajnerske greške. Delfini jedu na usta a dišu kroz rupu na vrhu glave. To je već malo bolji dizajn. Pogledajmo sada na dole, pravo u međunožje. Koji normalni arhitekta, inženjer, štaveć bi ukrstio kanalizaciju sa igraonicom? Veoma glup dizajn. Fizički gledano uopšte nismo najbolja vrsta da bismo se tek tako samoproglasili carevima. Mnoge (većina) životinje su jače od nas, brže, spretnije, bolje vide, bolje čuju, imaju bolji njuh, plodnije, dugovečnije... Prosečan noj bi ostavio Bolta 20m iza sebe u trci na 100m, komarac u automobilu (parkiranom uz zid sa neugašenim motorom) bi se spasao jer može da oseti ugljenmonoksid, čovek bi crknuo ne osetivši ništa. Da, da intelektualno smo najsuperiorniji, zaboravio sam. Al' zamalo. Jedina smo vrsta koja će uništiti samu sebe zbog pohlepe, megalomanijakalnog instinkta, eufeminiziranog kanibalizma (utepujemo se bre ko koga stigne), podmuklosti, zlobe, mržnje.... O, dizajneru što nas nagrdi ovoliko? Pikaso bi nas lepše nacrtao.
Skup obaveštenja koja variraju od smešnog do tužnog i žalosnog. Što je najgore, većinom su istinita...
-Politika-
-------------------------------------------
--Vojislav Koštunica je napokon uspeo da se nasmeje. U njegovoj kancelariji demantuju da ovaj dogadjaj ima veze sa prethodnim žvakanjem stipse;
--Pri dobrotvornoj poseti vrtiću Pčelica, Velimir Ilić je lakše ranio jedno dete bocom šljivovice. Do ovog incidenta je došlo kada je dete uperilo mobilni telefon u pravcu Velje Ilića, na šta ga je ovaj prepoznao kao novinara i odgovorio u karakterističnom maniru;
-- Predsednik Srbije Boris Tadić rekao je juče da će stati na kraj neobrazovanim političarima i pritom izjavio da on već zna da se izvini na 150 različitih jezika uključujući svahili, jezik drevnih Maja i nemušti jezik;
-Kultura-
-------------------------------------------
--Uvaženi srpski pesnik Milorad Ulemek Legija izdao je juče zbirku rodoljubivih i ljubavnih pesama "Nekom ću da jebem mater a znam i kome", i pritom potvrdio svedocima da su im porodice za sada bezbedne;
-Život-
-------------------------------------------
--Anonimni institut za zdravlje u Švajcarskoj za koji verovatno niko nije čuo objavio je za našu televiziju svoje nedavno saznanje da 10kg paradajza dnevno sprečava rak i sve vrste gripa, kao i da ubrzava rast kose i noktiju na nogama;
-Sport-
------------------------------------------
--Reprezentativac Srbije Marko Pantelić je juče na konferenciji za štampu demantovao tvrdnje javnosti da ima 2 leve noge, kao i da ga je majka kao malog hranila mišomorom;
--Selektor naše fudbalske reprezentacije Vladimir Petrović Pižon sasekao je u korenu insinuacije o svojoj pismenosti kada je u prisustvu novinara i logopeda pročitao esej o uspesima svog tima. Uz danonoćni rad, nezavisni tim kriptologa protumačio je Pižonovu čitanu izjavu kao modifikovanu Andrićevu bajku "Aska i vuk";
Ultimativna laž, uglavnom starijih ljudi (Najčešće majka, mada ne uvek), da nas obmanu i navedu na stvari koje nam se zapravo ne rade i izazivaju nam duševni bol, ali u većini slučajeva moramo jer tako nalaže konformizam okoline/obaveze/neizbežnost. Izjavu možete čuti u bilo kom dobu života.
Majka: Predji sine na cuclu, dosta si sisao, imaš 2 pune godine, vidiš kako su ostala deca iz komšiluka već porasla i prestala da sisaju. Ajde zlato mamino, nije to ništa strašno, videćeš.
Dete: Kmeeeeeeeeeeeeeee!!! (Ne uzimajte mi je! Volim je! NE!!!)
Majka: Mora sine malo da te bocnu inekcijom, ne možeš da se igraš ako si bolestan! Hajde, nije to ništa strašno, samo boc, i gotovo, ozdraviš.
Dete (Posle inekcije): Kmeeeeeeeeeeeeeee!!! Nećuuuuu, ona teta bode ko da sam pikado!
Majka: Mora da se ide u školu sine, da budeš pametan, i da se družiš sa drugom decom.
Dete: Neću u školu! Hoću da sedim kući i gledam Naruta!
Majka: Moraš sine, ako ne ideš, mamu će milicija da uhapsi! Hajde, nije to ništa strašno, sva deca idu.
Dete: Kmeeeeeee, dobro ići ću, nemoj da ideš u zatvor!
Majka: ‘ajde ‘ajde, neće ti pasti kruna s glave da odeš da obićeš na 10-15 dana baku i deku na selu, svež vazduh, zdrava hrana, a I preživećeš bez izlaska, interneta i te vaše fejs-knjige.
Tinejdžer: A ne moguuuuuu mama, gore je rsmo, nikad nema šta da se radi… I kaže se fejsbuk.
Majka: Kako god sine, ‘ajde pakuj se, baka i deka ne grizu, nije selo ništa strašno.
Profesor na faxu: Dobro, ovi matematički nizovi koje sada radimo imaju puno formula i promenljivih, ali kada se primene to nije ništa strašno, samo provežbajte svih 850 zadataka iz zbrike do kolokvijuma (koji je za nedelju i po) i nećete imati problema.
Student (U sebi): Duvaj ga bre nolajferu jedan…
Šef: Moraš opet odraditi dve smene naredne nedelje, 4 radnika ključnih oblasti su bolesni, tako da moramo da malo izmorimo radnu snagu. Ali ne boj se, nije to ništa strašno, dobićeš naknadu od povećanja (samo za tu nedelju naravno) od čak 1.8%, što je tri put više od prošlog puta kad si radio prekovremeno!
Čovek (Opet u sebi, jer negodovanje dalje kroz život uglavnom ide samo u sebi): Koliko li je tri puta više od nule…
Doktor: Čovek ste vi u godinama gospodine, nije malo 49 godina, proživeli ste prilično dugo i dobro, a niste ni prvi ni poslednji koji je umro od raka trepavica, videćete, kaže naša vera da smrt nije ništa strašno.
Čovek: ŠUPIČKUMATERINU!!!!!
Pitanje koje može do ludila da dovede ili novinara koji ga postavlja pevaču/pevačici ili samog vokalno-instrumentalnog solistu. Nekad je čak i imalo smisla postavljati ga. Danas, teško.
-Iii, da, sa nama je Neca, frontmen Fajrontmejkersa! Ćao Neco, kaži meni i mojim gledaoc...
-Kojim gledaocima?
-Pa ovim, što nas prate preko malog ekrana..
-Ne vidim nikog tamo, samo ovog cvikeraša s kamerom..
-Hm, da, okej.. Da nastavim, Neco, o čemu govori novi album?
-Takvo je vreme došlo, da smo svi postali roba, iskoriste nas i bace, nikoga nije briga ni za koga! Diktatura! Mašina melje, seljaci i dalje oru. Rokenrol je pustio korene, bre. Budućnost je sad. Sad! I zapamti, i ti si potrošna roba. Jel se trošiš?
-Kakve veze im..
-Koliko često se trošiš? Jednom, dvaput dnevno?
-To je to! Pakuj kameru, odlazimo. Koj me djavo terao da s ovim pričam?! I gde mi je kafetin?
-Imam čast da, na opštu radost prepaljenih klinaca i ziljavih klinki, ugostim popularnu pevaljku poznatu po svojim gigantskim sisama, često eksponiranom bataku i promiskuitetnim tekstovima, a nikako po imenu. Zato je nećemo ni imenovati, ionako je većina vas ugasila ton i šilji penkalu na njenu bradavicu.
-A? Izvini, šminka mi se razmazala..
-Da..kaži ti nama, o čemu govori tvoj novi album?
-Pa, evo ovaaakooo. Govori o modernoj, jakoj ženi, emancipovanoj, lepoj, hihihi, i veliča prirodnu lepotu žene kao takvu..
-Kao kakvu?
-A? Pa, ovaj, takvu...
-Ali ti imaš više silikona od rasklimanog prozora. No, nebitno, o čemu govore tvoji tekstovi?
-O modernim vezama u današnje vreme, o ljub...
-Meni više liče na soft porn. Deluje mi kao da si prepisivala iz Smokvinog lista? Ako uzmemo da tvoju muziku (kakva uvreda za muziku da je koristim u istoj rečenici s tobom) slušaju uglavnom maloum... maloletnici, navodiš li ti njih na neko bludničenje? Grupnjak? Fart porn?
-Pa ne, ovaj, ja...
-Prva pesma ti se zove Abortus. Gde će ti duša?
-Šmrc...ne želim više da pričam!
-More, mrš iz mog studija. I pokupi to što je ta tvoja buvara ostavila na tepihu!
-Sa nama su Sokolovi sa Sokoca, izdali su novu ploču. O čemu govori vaš album?
-Kajmak, pršut, rakija, brenta, golf dvojka, komšijina žena, natezanje konopca.
-Kakva, slučajnost, to su i nazivi pesama.. tekstovi su, koliko vidim, puni... kajmaka, pršuta, rak.. golf.. o, čoveče... Što se tiče naše...
-Rakija.
-...muzičke scene...
-Brentaš!
-...poruke vašim...
-Natezanje komšijine žene.
-...kako..
-Golf.
-Dobro, dobro, pevajte, ajde...
Veliki čovek, odma da vam rečem. U prejaku familiju rođen, podignut i na pravi put izveden. Velike škole mu bijahu omogućene, znači sve top štono bi se reklo i umjesto da nastavi svoj put ka ostvarenju sna svoje familije, da jedan dan kroji kapu građanima Njemačke najjače zemlje ever, Odin se spanđa sa nekim ciganima koji su mu čistili kuću i tu počinje njegova propast.
Sve je počelo sa običnom kafom kad mu je donosio Zenelj, glava familije koja mu je kuću čistila, oficijelni donosač kafe mladome Odinu. Odin ga pita što bazdi ka da je nešto mrtvo obuka a Zenelj se uozbilji za trenutak, diže brk pa mu odbrusi:
- Ej Odine, Odine, Ooodine, niste mi rekli sveee, rečite jednom Odineee, zašto pitate mee!
Tu se Odin nađe u čudu i poče da razmišlja oće li ubiti Zenelja na licu mesta ili da mu familiju zapali pred oči. No, ništa, iskulira Odin, ipak je Zenelj oficijelni donosač kafa, uze onu kafu i naredi ovome da napusti livadu.
Dani i dalje prolaziše i više nego dosadno stalno, škola stalno, ribe u novoga Mercedesa, znači u očima Odina užas živi, smor smorni i ne znajući što će više od života svoga pozva on jednu noć Zenelja u svoje odaje i poče da mu se jada kako mu je dosadno, kako ne zna što će sa sobom, odlične ocjene, curice mijenja ka čarape, sve u fulu naj naj ali, ipak, ne zna zašto svako veče osjeća gorčinu čim se oblanda lijepoga života u stomaku istopi. Pažljivo ga Zenelj sluša pa mu mudro reče
- Odine, Odine, Oooodineee, nemam sad tu kod mene ali za brata moga najmilijega (pokušava da ga poljubi no ga Odin brzim pokretom udara muvalicom), aj, aj, ajjjj, dobro je brate, ne moraš da me biješ, nećemo se ljubit, aooo, no da nastavim priču, nemam sad ođe kod mene trenutno ali za par dana stiže mi roba iz Vrela, znaš li kakva, ali bez brata moga Hajrudina znaš li kakva, pa ću viđeti nešto da ti donesem, da te maknem iz te muke a i vidi ti se brate vidi se da polako kloneš!
Tu se Odin malo razvedri i počeše priču o Crnoj Gori i pičkama iz Budve do kasno u noć. Nedelja dana prođe dok si reka „I DA DOĐE MATERACI SVRŠIT ĆEMO JOJ PO FACI“ i konačno mu dođe u gluvo doba noći Zenelj na vrata, taman kad je gleda Odin neke porniće bdsm kategorije. Uđe Zeno sav zadihan, blijed ka krpa, utrča u sobu i odma’ se fata za bokal sa astala i sasu ga sebe u usta da utoli žeđ. Odin ga gleda ka da je pa’ sa Marsa i poče tu da kune kakav je to način da mu tako upada u sobu, mak te spopa, e rak ti utrobicu džara, majmune!!! Tu ga Zeno smiri i poče priču:
- Ajde, jadan, koji ti je kurac, viđi ga, znaš li ti kroz kolike muke ja prođoh noćas da ti donesem ovo!
I izvadi dvije kutije nečega, Odin ka muva na govno odma da vidi što je to, što ti je to, što li mu je to, zagoba što li ti je to zaboga! I Zeno opet poče:
- Brate, znači ja ovo samo zato što si moj brat, znači ovo nikome ne bi davao ali ti si mi u srce, vidiš li (pravi srce sa rukama na grudi), ti Azra i Ljiridon, vi ste mi znači tu, e ovako, ovo sam nabavio iz mojeg rodnog grada Podgorice, ovo su moji momci donijeli, znači imam za tebe tablu Bromazepana i šaku Dijazepama a to ti je, brate, znači jače od toga ne moš da nađeš danas ali sigurno, evo kad ti se kunem!
Odin opčinjen pričom odma pohrli da uzme kutije da se uradi po prvi put no ga opet Zeno zaustavi i poče sa pričom:
- Polako, pooolako, jadan, aooo, oli frku da mi napraviš, slušaj, idemo ovako, znači odma iz najjače uzmeš 3 bromazepana i šaku dijazepama odma šibneš iz najjače i brate eo kad ti se kunem biće ti iz najjače!
Odin i prije no što je ovaj i završio sa pričom uze ljekove, šibnu se odjedanput, brate, kidaju mu se noge, u glavu mu bije neka pjesma njemu nepoznata neprestano i poče da se dere na Zena „OD VINAAA, OD VINA, NIJE OD KARMINAAAAAAAA, OPAAA, BRATE, KAKO ŠTO JE OVO, KOJI JE OVO JEZIK ALOOO“ a Zeno kao iskusniji pa uze 4 Bromazepana i šaku dijazepama no kao i vazda zna se da su 4 Bromazepana NO NO i tu Zenelj pada mrtav kao kosom pokošen a Odin i dalje vrišti „NA RUCI MI SAT, VEĆ ZOVE ME GRAD, A OČI JEDVA SAM OTVORIO!!!“
Posle prelude noći u sobi budi ga vriska i galama majka ga polijeva šlauhom i konačno mu se oči otvaraju i odma ga salijeću pitanja “Ko je ubio Duška Jovanovića“ i „Zašto je Zenelj nađen od strane sestre mu na podu mrtav“. Tu Odin sabira 34 plus 144 i kockice mu u glavi rade iz najjače i odjedanput briznu u plač, majka ga zagrli i odma poče:
- Ajde, jadan, naći ćemo jačeg oficijelnog donosača kafa, što ti je, saberi se, moraš u školu!
No Odinu na umu je sada samo pet stvari bilo:
1. Crna Gora
2. Budva
3. Pičke
4. 3 Bromazepana
5. Šaka Dijazepama.
Sprema se malo obuće, par šortseva i 2 majice, kupuje se karta za CG iz najjače klase i sijeda se u avion. Usput šmeka stjuardesu ali ništa jače nije bilo od toga. Posle 4 sata stiže na Tivatski aerodrom, tu sijeda u obližnji kafić, šiba 2 espresa i fata taksistu i veli mu „DRIVE ME TO THE BUDVA PLEASE, TO THE BUDVA PLEASE, TO THE BUDVA PLEASE“ a taksista ga gleda i veli:
- Ispušiš mi kurac, yes? That will take you 10 ojra and ni centa manje!
Odin vadi 200 eura i veli mu kroz jebački osmjeh:
- This will be enough, Ill be back!
I tako stiže Odin u Budvu a tamo brale tačno ka iz priča, šiba iz klubova divan turbo zvuk i šetaju se pičke po plaži. Odin odma majku zvrcnu da ga ona zovne i reče joj da mu pošalje para, oće ođe da živi. Majka kuka ali posla (ka svaka majka) i u Budvu ostaje Odin 2 godine, tu uči polako jezik i nalazi curu Beranku Miru. Spanđali su se tako što ga je Mira odbranila od nekih Rusa što im je Odin greškom uzeo separe, tu se rodila iskra ljubavi i tako jednu noć gostovaše Dado Polumenta u Trokadero i tu se nađe Odin i na prvu pjesmu je Odin pao na Šaka i ono baš je bila odlična atmosfera u klubu kada Dado poče onu magičnu „OD VINAA, OD VINA, NIJE OD KARMINA“ i tu Odin gubi razum miješa Kokain sa Sprajtom i to iz najjače, pije vele da se jače ljudi nisu provodili no tu noć u Trokadero. Posle 2 dana sna budi se Odin pored Mire svoje najmilije reče joj otvorenoga uma:
- Mira, dobro si me služila no ja moram do Podgorice ići pa puklo da puklo!
Mira pokuša da ga zaustavi, zavapi nešto no Odin 2 kese na leđa i bjež na autobus, sat ipo vremena posle eto ga Odin u Podgoricu, poče da traži Vrela, to magično mjesto o kojem mu je Zenelj Sveti pričao, dako se dočepa opet onog preluda osjećaja da mu opet Dado u glavu zapjeva. Posle 2 dana, 4 bureka i 20 kafa stiže Odin na Konik odma pored tu su Vrela no na Konik on pokupi strašne priče kako u srce Vrela na gomili Bromazepana i Dijazepama najjače droge ovoga vremena spava Bobi lični mezimac trve gospodara CG Mila Đukanovića i da taj od svakoga pršutu pravi no ne uticaše te priče na Odina ič naoružan sa dvije kese mladoga luka blagoslovima svojijah predaka i mudima do poda uputi se on u Vrela. Čim kroči na tu opasnu teritoriju odma ćuskije sa neba, provala oblaka, znači Pakao na zemlji, no opet Odin se nekako kroz ulica par provuče i stiže do srca Vrela maskiranog u azil za pse no od jedanput 2 metka u glavu Odin dobija od strane nepoznatog napadača, pada tu mrtav na mestu sna neostvarenoga.
Produžavanje agonije. Smrt na rate. Pozdraviš se sa svima, a još si tu. Taman se oprostiš, a oni ti daju još malo. Skočiš pa kažeš hop, a i dalje se osećaš kao da se nisi prizemljio, pa iznova vičeš "hop, hop, hop, hop, hop". Otpuste te sa posla, ali te ostave da radiš dok oni traže zamenu. Ne platiš hipoteku, na nuli si, a oni te ne isteraju 25-og, nego te puste da provodiš vreme u iščekivanju sudnjeg dana.
- Pusti me, brate, u kurac, vidiš da nisam dobro...
- Šta ti je?
- Ma rekli su mi na poslu da svakog meseca sve manje zadovoljavam kriterijume i da je ovaj poslednji prevršio svaku meru. Ali su me ipak ostavili na neodređeno da popravim utisak...
- Ma valjda će biti bolje...
- Hoće. Kurac će da bude bolje. Osećam se kao da imam rak i da idem tamo na hemoterapije, pitanje je dana kad će da me otpuste...
----------------------------------------------------------------------------------------------------
- Izgleda da više nećemo da se vozimo ovim kolima...
- Što bre?
- Ma bili su neki ljudi jutros da gledaju da ga kupe, moramo da ga prodamo da bi moji vratili ratu za kredit...
- Kakva šteta, ovakav auto! Orden bi' mu dodelio. A kad će da dođu po njega?
- Ne znam, rekli su da će da jave. Skroz sam se skenjao...
(nakon 2 dana)
- Još je tu! Daj Bože da ne dođu još par dana po njega...
- Ma idi bre, kad sednem u njega osećam se kao da sam doš'o na hemoterapiju, svakog trenutka čekam da zazvoni telefon.
----------------------------------------------------------------------------------------------------
Još mnogo primera tipa:
Starački dom - odeš tamo (kao na hemoterapiju) da skinu brigu sa sebe dok ne umreš.
Yugo - sedneš unutra i samo čekaš šta će prvo da se sjebe.
Čekanje poslednje utakmice na tiketu - mogu oni da vode i 7:0, ali nikad ne znaš da l' će Ilija Gromovnik da strefi jednog odozgo pa da uzmeš 3 umesto 13 hiljada.
Čekanje poziva za vojsku - nekad bilo.
Čekanje kazne za saobraćajne prekršaje - znaš da ti je pisao onda kad si parkirao ispred Milevinog ulaza, al' nisi siguran da li je uzeo onu crvenu što si mu bacio.
Gledati fudbalsku reprezentaciju Srbije sa nadom da će ovog puta "biti bolje" - objašnjenje nije potrebno, svaki pripadnik naše nacije oseti to svakog puta kada pun vere i nade u naš tim sedne ispred televizora.
Život u Srbiji - mazohistički čekamo "veliki prasak".
Postoje oni koji tvrde da smo se predali, drugi su pak ubedjenja da smo izgubili podmuklo, a nismo ni primećivali. Treći ni sada ne shvataju da smo izgubili, bore se jalovo..Neki četvrti za borbu nisu ni znali. Činjenično stanje, postali smo robovi. Broj, statistika, osmočasovni posed pod uslovima, a uskoro će nas žigosati i čipovima, pa se nećemo razlikovati od mleka u tetrapaku - jednaki i zamenljivi. Trikom, slikom i muzikom: šaka proračunatih ljudi je iskoristila napredak nauke, tehnologije, sociologije i psihologije, parom se moglo kupiti sve više toga, a danas gotovo sve. Dignite ruke i izadjite napolje. Nema smisla opirati se - već smo poraženi.
Izgubili smo jer
- Više cenimo ono što imaju drugi.
- Kada vidiš okrvavljenog čoveka kako leži na ulici nećeš prići da mu pomogneš, da ne bi tebe osumnjičili za pokušaj ubistva. Sigurnost ispred ljudskosti.
- Mogu da proizvedu bilo koju novu bolest i uvaljuju ti vakcine koje moraš da kupiš ako želiš da živiš. Ako si mislio da je AH1N1 kraj, grešiš - biće ih još, i biće smrtonosniji.
- Sve više postaješ rob kreditima koje si podigao kako bi kupio stvari u kojima više ne uživaš, jer ih otplaćuješ u znoju.
- Postao si dobrovoljni invalid, vreme provodiš u stolici ispred ekrana, klimajući glavom dok gledaš vesti, trošeći reči u prazno sa ljudima koje i ne poznaješ.
- Danas više nije dovoljno da muž radi a žena bude domaćica i brine se o kući. Rade i muž i žena a neretko i deca - da bi se bahatili? Ne. Da bi se nategli.
- Klupe ispred kuća zvrje prazne. Sediš i gledaš aktuelni reality show - ne sa komšijama zajedno. Svako u svojoj kući. Otudjenost.
- Kličeš holivudu i Mtv-u, savršeno skrojenim sredstvom za upućivanje na koka kolu, nike, McDonnalds, Dolce&Gabbana, na to kako treba da živiš, govoriš, da se ponašaš da bi bio in.
- Na internetu možeš da vidiš kako konj jebe devojku.
- U novinama možeš da pročitaš kako su silovali i ubili osmogodišnju devojčicu - sve češće.
- Postoje ljudi koji pedofile, ubice i silovatelje oslobode zatvora.
- Piješ zagadjenu vodu, mleko zatrovanih krava, jedeš povrće i voće koje raste iz zagadjene zemlje ili u stakleniku, koncentrovanu i ofarbanu hranu..
- Kupanje u reci predstavlja rizik od kožnih oboljenja. Sunčanjem rizikuješ rak kože.
- Crtani filmovi više nisu za decu. Ni za odrasle. Ni za odrasle sa posebnim potrebama. Crtani su za obolele.
- Na Tajlandu možeš da jebeš maloletnog dečaka za sto dolara nekažnjeno.
- Više para se potroši na organizovanja gay parada nego na pomoć stradalim u ratovima. Ne trudimo se protiv istih ni da protestujemo. Svi znamo zbog čega se vodi rat u Iraku, znamo da će ih biti još..Navikli smo.
- Srećan si ako tvoja porodica može da živi makar pristojno, od posla na kom će te vrlo verovatno zameniti mašina. Ideš u penziju, uplaćuju ti staž, socijalno..Puno koštaš.
- Sanjaš godišnji odmor.
- Zbunjuje te razmišljanje o tome da li je sreća u malim ili velikim stvarima.
- U Zairu su toliko okupirani time kako će naći pitku vodu, da zaboravljaju kako nisu četiri dana jeli.
- Ne znaš u šta više da veruješ. Sve manje se nadaš..
- Ne znaš šta će biti.
- Odvukli su ti pažnju serijama, blokbasterima, fejsbukom, vukajlijom, svetskim prvenstvom u fudbalu..Gledaš u levu ruku kad zbunjeno kad zadivljeno, dok desna izvodi trik.
- Jedini način da dodješ do kuće ili stana jeste da ga naslediš ili digneš kredit.
- Ne smeš da se krećeš noću sam po parkovima ili slabije osvetljenim mestima. Mogu da te siluju, opljačkaju..Vrištaćeš, čuće..Ali neće ti pomoći. Gledaju svoja posla.
- Sreću su zamenila zadovoljstva.
- Nisi zaista srećan.
- Smeju ti se. Ne možeš im ništa. Podigni ruke, predaj se..Izadji u miru i za sobom pogasi svetla. Izgubio si.
Tačnije, bolje da se odmah živi zakopamo. Reč je o zaključku, koji se da izvesti na osnovu svih- većinom srpskih- teorija zavere o tome čime nas sve Veliki brat polako, ali sigurno ubija. Kada se sve ima u vidu, smrtnost bi trebalo da bude približno 100% u narednih nekoliko godina.
Krenimo od sitnijeg prema krupnijem:
1. Strane bombone, žvake, a bogami i čokolade
Po pravilu, kancerogene i u velikom broju slučajeva izazivaju rak, jer imaju te famozne emulgatore. Dobro. Recimo da nisu zdrave kao "Negro" i domaće mentol-bombone, ali ako ih je toliki svet preživeo, valjda neće kod nas izazvati scene strave i užasa. Nešto što se ranije uglavnom koristilo kao opravdanje da se deci ne kupi čokolada, preraslo je u pravu paranoju.
2. Paradajz
Prema teoriji zavere staroj oko 10 godina, dosovski režim je rešio da zatre domaću poljoprivredu uvozom stranih, genetski modifikovanih paradajzeva. Mada je do uvoza mnogo toga zaista došlo, paradajz je bio na posebnoj meti, jer su navodno, mnogi ljudi osetili određeni šmek ribe u njemu. Naravno, odmah su se stvorili vajni "naučnici", koji su dokazali kako se delovi ribljeg genetskog koda usađuju u paradajzove ćelije radi lakšeg uzgajanja.
3. Domaća poljoprivreda
Ubrzo, pristalice uvoza hrane su uzvratile udarac. Neko je iskoristio činjenicu da nas je NATO 1999. godine gađao bombama sa osiromašenim uranijumom i naučne konstatacije da će neke vrste zračenja nestati tek za nekoliko miliona godina. Ubrzo se "ispostavilo" kako je cela zemlja (zemlja kao tle) izuzetno ozračena, i da je sve što raste po Srbiji (i to samo po Srbiji, jer radijacija, jelte, pažljivo gleda gde su granice) izuzetno radioaktivno i ne sme da se jede. Neki "blaži" naučnici su savetovali da se samo dobro opere sve što se jede.
4. HAARP
Ne samo što nas truju radioaktivnom i genetski modifikovanom hranom, već su rešili da nas pretvore u zombije. Prema dosta nedavno plasiranoj teoriji, američka vojska je u saradnji sa domaćim poslušnicima instalirala u okolini Beograda antenski sistem HAARP, koji (kao i svuda po svetu) treba da utiče na našu svest, te nas učini američkim poslušnicima i robovima.
P.S.: Ipak, perite sve što jedete. Ne zbog ozračenosti, nego zbog pesticida!
Prezime Rašovica bijaše poznato vazda u Crnu Goru iz sela Fundina, inače poznato po tome što su sjebali Turke davno, ali baš! Ugazili ih prebrutalno! E, tu se rodio Pero Mijajlov.
Od malena se viđe da je Pero prezgodan lik, ali ono baš prezgodan! Kad je iša u školu djevojčice su mu radile domaći svaki dan i davale pare za užinu, znači toliko je bio presladak, majka mu je pricala da će da ide u manekene, ali đe Rašovic da bude maneken?! Peškuljan Miajlo to nikako nije dava, a Pera realno bolio kurac. Bio prezgodan mišljase sve dokle ima takvo lice sve će bit u redu.
Dođe ta neka srednja, neki pubertet, svi sad mišljase biće tu bubuljice, đavoli, uništice se lice Perovo, ali ne druže, on nekako jos ljepši postade! Znaći, srednja pakao pakleni! Pričalo se da u Rašovica se nije rađalo takvoga jebača! Svaku noć druga. Svaka se lijepila za njega. Bila je neka nasavnica poluđela za njim, pa je jadni Miajlo mora da uskače da mu kaže: "Jesi u goru udario sine? Ne možes da uništavaš ljudima brak i posa!", a Pera realno bolio kurac ka i vazda.
I tako, pojeba je što se može pojebat, ali kako to obično biva kad si neđe dobar jako, ova druga strana ispašta. Naime, Pero nije učio nikako, i pane treći razred srednje. Obali ga jedna nastavnica što nije htio da je isklepinja i to Petra. Tu baš ono udari mu u psihu. Neka depresija ga ufati, nije želio u školu vise da ide, no fino natrag u Fundinu i ne izlazi iz kuće. Tu se zabrine selo za njega. Kako najljepši Rašovic bez škole? Muka, bruka! Te što ce Miajlo kukavac, idi zidaj, idi radi, idi kod nastavnika, da'ko ga vrate.
Poslije nekog vremena, odluče da ga ubače na vanredno, da Miajlo odradi koje kupatilo, izida nešto, samo da se Petar pojavi pred komisiju i reče koju riječ i pustiće ga. Znači, Miajlo to podmaza. To baš sve lagano. Ali! Petar ka petar... Na dan polaganja uzima đedovu frulu za pas i zaputi se put škole. Na putu sreće neku đevojku. Jebe je na brzinu i produžuje dalje. Dolazi pred komisiju i ovi mu vele kao "Rašovicu, ajde ti sad da vidimo što si naučio?", a Petar ni pet ni šes', nego fino vadi frulu, staje pred njih i veli "Ja sam ođe doša da sviram!". Počinje da svira nešto! Ahahahahahah! Kakav pakao živi!
Ovi u čudo! "Što je ova muka! Što se radi ovo ođe? Sprda li se neko sa nama?!" Zove ovaj jedan professor Miajla. Veli mu: "Ovaj mali ti se pomamio totalno!", ali Miajlo prekumi da ga pušte nekako, te ovi popuštiše, i eto, završi Petar nekako školu. Završi se i ta muka nekako, ali što će sad Pele dragi? Što da radi sad u život? Ali, ka što biva to u život, obično se bitne stvari dešavaju u san, te Petar jednu noć sanja opet onu đedovu frulu.
Sanja je nešto kako mu đed sa frulom dolazi i veli: "Petre, ovamo gore nema ovih ljekova, pa ti provjeri ima li ih dolje. Ako ih ima dobaci mi ih." I Petar taman da počne da traži, probudi se, i kad se probudi viđe da je sav u znoj nekakvi ledni. To mu je bio znak!
Sjutri dan uzima frulu. Bježi od kuće i kreće na putovanje. Silazi dolje u Podgoricu na stanicu. Imade neki dinar kod sebe i veli ovome što vozi autobus: "Vozi me dokle možes za ovo.". te ga ovaj pogleda i reče: "Druže, idi kupi kartu," ali to Petar ne šće da čuje, no mu odsvira nešto na frulu, a ovaj vozać samo da prestane rece mu: "Aj ulazi. Vozim te, samo prestani molim te." Ovaj sav srećan uđe, sjede pored neke male i sa njom u priču. Čuo sam da je jeba u autobus, ali to sad nezz koliko je tačno, mada znajuci Petra sve je moguće.
Kad ga je izvoza ovaj sa autobusom, silazi neđe u Pipere. Dotle je ima para. Sad petar nikad nije bio u Pipere, ali mišljaše: "Sigurno je sudbina što sam ođe doša." Uze onu frulu i opet poče da svira. Svira on pola sata, ono nista. Svira još pola sata, ono baš opet ništa. "Što je ova muka?" pita se on: "Aj još jedanput da sviram. Možda treća sreća." Kad on poče, kad odjednom, dva metka prozujaše pored njega. Ovaj ne znade što bi, samo se bači ulijevo, kad ono opet još dva metka. Ovaj kukavac zajauka: "Što je muka?! Druže! Ko puca?!" Kad ovamo samo čuje glas nekoga: "A ŠTO SVIRAŠ TO, JADAN! ZNAŠ LI DA SJUTRA MORAM NA RABOTU RAK TE RAZIO?!", te se tu Petar pridrža, i izvinu se čoeku sa prozora. Ovaj kad ga viđe koliko je lijep, zamalo ga šok ne strefi, te se samo povuče u kuću. Petar tu malo šokiran svime ovime pomisli da nije možda sudbina da se probije na scenu sa frulom i u tom trenutku dokle to razmišljaše udari ga pijani taksista.
Tuga, nevjerica. Petar sav izlomljen, kukavac crni. Faca nagrđena, pakao pakleni.
Budi se u bolnicu. Ne zna đe je. Ne zna što je. Kukavac crni...
Pored njega majka spava, te je on rgnu i veli joj: "Alo! Što je ovo? Đe sam?!", ova se probudi pa se ozari: "O, sine moj! Sunce majkino! Sreco majkina! MIAJLO! MIAJLO, DOĐI OVAMO JADAN NE BIO! PETAR SE PROBUDIO!" Te uđe mu i otac, tu svi oko njega srećni, presrećni, te mu ispričaše što je bilo. Udario ga neki ajvan, slomio ga baš, i što je najteže, bilo da mu saopšte, lice mu nagrdio. Ali, na svačije iznenađenje, Petar ne bijaše šokiran, nego samo reče: "Hodevardi divlji paša, strašnom vojskom Kuče hara! Ilikova kula Raša, hoće Turčin da obara. Lete tuci niz orluje, Goga Rašov zaždi kulu, bježi paša jadikuje, ucvijeli mnogu bulu. Turske vojske poglavari u toj kuli izgorješe, ovakvi su za njih dari, neka Turci manje griješe!"
Ne mora sve biti savršeno. Neke stvari su savršene takve kakve su, i ne treba ih dirati. Ne traži dlaku u jajetu. Ostavi, bitno je da si pogodio suštinu. A forma, ma jeb'o je ti, zadovolji osnovno i dosta. Odradi glavninu posla a o detaljima koliko ti vrijeme dozvoli. Odredi prioritet i šibaj. Ovako jureći za sitnicama izgubi se čovjek pa ne zna je l' doš'o il' je poš'o.
A i život je peder prema takvima, loži ih samo tako, oni jadni se stisnu kidaju, i kad pomisle da je sve savršeno ovaj stari zajebant im ubaci kamen u cipelu, iako je to sitno, dovoljno je da pokvari savršenost. Život to radi iskusno, može on satrati i cjepidlaku i ladimuda očas posla ali on to pomalo, ali konstatno jebe, pa ako si dovoljno pametan odustaćeš od ispravljanja krive Drine i naći neku prihvatljivu mjeru, dovoljno ispravljenu krivu Drinu i uživati.
Jebeš ga, nije svako Šešelj.
Mamurno jutro, napolju košava ja tražim bijelo u očima pred ogledalom... Did svojom kevom odškrinu vrata...
-Đe si mali? Vidim opet bortaš, jesi i sinoć der'o rebra od šank?
- Ma jok dide znaš i sam da sam lak na suzi kad gledam „Orlovi rano lete“ pa kad ona mala maše partizanima, ubi me , nego 'aj sjedi . Oš šta piti? Kava?
-KHM! JOK!
- SOK, ima i onaj što pršće u nos, hehe?ž
-HKM! C!
-Bijele kave?
-Mali dokle ti mene misliš jebati ovdje da prostiš?
-Dide znaš šta je doktor rekao jeb'o ga ti...
-Znam, prvi put da imam TBC i da mi nema spasa, drugi put kad me kombi spuco da mi je glava pukla, treći put da imam rak i da možete rezervisati raku.
-Konjak?
-TU TE ČEKAM!
-Nego poslom sam ja došao. Vidim ja onu malu što se prikrada uvijek oko kuće k'o jejina... I drago mi je da poštujete tradiciju, oboje, rijetkost je to danas, a treba da se čuvaju običaji. Eto baš u ponedjeljak na Prskovdan, čujem ja nju đe viče „POPRSKAJ ME POPRSKAJ ME“ kad ste ono bili sami, e tako smo i mi na Prskovdan svaki Veliki Ponedjeljak obilježavali, ašikovali pa priđeš ljubovci, ili je malo kiselom varenikom poprskaš ili kasnije kolonjskom, falio sam te i ćaći...
-ŠTAS RADIO, JEBEM TI SUNCE BLENTINO, KAKI KURČEV PRSKOVDAN, JESI TI LUD ČOVJEK!
-Sad ja tebe malo zajebavam, čisto da ti vratim za ono maloprije. K'o da ja ne znam šta vama znači prskanje, jebem li vam pero sjajno, pa omakne se i meni nekad kad se ne da zaspati pa ko velim da pogledam Treći Dnevnik, a ono tamo skika stala onije curica. Majke mi, trebaju ono zvati TV „SVE U 16“ a ne TV1000.
-Dide, skoncentriši se.
-U redu. Sine ili se ženi ili ću napraviti škulja od tebe, a ti vidi.
-A jeb'o ga ti dide, nije to baš lako.
-Nemoj ti meni nije lako. Znam ja da bi ti pos'o, kuću, avto i 30000 na banku da se metne, al' ne ide to tako, ne bi bilo zanimljivo. E sad što je ova tvoja debelguza i što bi ti bolju pičku, to je već stvar režije. Samo nisi ni ti više mlad, i tica ti gnijezo na tjemenu svija već, razmisli ti. Jeb'o ga ti ne udaje se svaka počešljana, polako. Daće Bog i golji gaće. Et', ja ti rekoh a ti opet vidi sa sobom.
- Dide bolan, ona ima dijete sa drugim.
-Krava sa teletom je uvijek skuplja bila. Nek ima
Već na odlasku...
I recide joj nedljie ti da se ne pentra više na prozor, nije ona dijete, a i ne prave se ramovi više u dimenzijama njene guzice. Aj zivio.
Novi dokument, rezultat rada Giljotine propisa, koji će zameniti ličnu kartu, izvod iz matične knjige rođenih, radnu knjižicu, diplomu fakulteta, indeks, vozačku, i sva ostala dokumenta koja se koriste kada je potrebno ostvariti osnovna građanska prava u ovoj zemlji.
SCENA PRVA
(Nacionalna služba za zapošljavanje)
Dan prvi:
- Dobar dan, ja došao da se registrujem na biro.
- Ajmo dokumenta da vidimo...
- Evo prvo lična karta, pa onda moja diploma inženje...
- Kakva lična karta, kakva diploma!?!? Gde ti je bre izvod iz matične knjige vezanih?!?
- ?!?!
- Ajde to da izvadiš, pa dođi opet.
Dan treći
- Dobar dan, ja došao da se registrujem za traženje posla, i imam ovaj izvod što ste tražili, izvolite. Jel ima neka pozicija za inženje...
- Pa šta je ovo!?!?
- Kako šta? Pa izvod koji ste tražili.
- Pa što je spisak prazan, gde su ti veze? Ako nemaš nijednu vezu, nema posla!
- Ali ja sam završio fakultet, znate, i moj prosek je...
- Ma kakav prosek, kakvi bakrači! Jel imaš ti nekog rođaka da radi u EPS ili NIS, ili Telekom, ili tako nešto, to te ja pitam???
- Mmmm... ne...
- A jel imaš nekog da ti je u stranci nekoj vladajućoj?
- Paaaa... ne...
- Onda pravac u sedište neke od tih stranaka, malo da šljakaš tamo 3-4 godine, pa mi se onda javi! Sledeći!
SCENA DRUGA
(Dom zdravlja)
- Dobar dan, nešto kašljem već 3-4 dana, pa sam došao na pregled ako može (dodaje zdravstvenu knjižicu)
- A izvod iz knjige vezanih?
- To još nisam izvukao...
- Nema veze; soba 14, sačekaćete malo.
(odlazi i staje u red ispred sobe 14, 68. u redu)
(posle 5 minuta)
- Dobar dan, ja bih jedan pregled i to odmah (dodaje izvod iz matične knjige vezanih)
- (Čita u sebi): veza - načelnik doma zdravlja; tip veze - kumstvo (naglas): Ooo, dobar dan gospodine Petroviću, kako ste? Baš Vam je kum prošao ovuda pre nekih 5 minuta, verovatno je sada u svojoj kancelariji, spomenuću mu da ste svraćali... molim Vas, krenite za mnom, završićemo sve začas! (odvodi ga u sobu 14, preko reda)
SCENA TREĆA
(Ekonomski fakultet)
- I, koje ste pitanje izvukli, kolega?
- Mmmm... monopoli?
- U redu, možete početi.
- Paaaa monopoli su pojava kada u zemlji postoje... fabrike... i onda one samo proizvode... možda je bolje da objasnim ako za primer uzmem ovu igru, "Monopol"... u Monopolu...
(posle 2 minuta)
- Kolega, samo zato što se neka društvena igra zove "Monopol", ne znači da njome možete objasniti istoimeni ekonomski fenomen. Nije dobro. Više sreće i rada u sledećem roku.
- Prvo pogledajte ovo (dodaje mu indeks sa dotičnim izvodom).
- Šta je ovo... Poštovani kolega, ovaj za mene bezvredan papir možda nešto znači kod neki drugih profesora na ovom ili nekom drugom fakultetu, ali kod mene ne znači ama baš ništa i nikada neće značiti! Mene interesuje samo vaše znanje i ništa drugo! Doviđenja!!!
(Istog dana, na kraju radnog vremena, kancelarija dekana, razgovor između dekana i profesora)
- Kolega, ja ne mogu da verujem da je vaše ponašanje pri ispitivanju dovelo do toga da student dođe čak meni da se žali! Koliko sam shvatio iz njegove priče, vaš stav i držanje je bilo apsolutno neprihvatljivo i kompletno ispod nivoa ove institucije. Za ljude poput vas, koji ne cene osnovna načela ovog društva, na ovom fakultetu nema mesta. Molim vas da vašu kancelariju ispraznite do kraja sutrašnjeg dana. Završili smo.
Naravoučenije: čak i kada bi se našlo rešenje za najveću rak-ranu ovog društva, uvek bi se našao i neko ko bi opet tražio rupu u sistemu!
uglavnom se odnosi na malu decicu koja ne mogu da se zadovolje igrackama,ali mnogo cesce na roditelje koji su zaslepljeni i ne mogu da shvate da su svojoj deci "komsije" sto se trude da kroz decu zive svoj zivot. takvim roditeljima je uvek bitno sta deca imaju od ocena,a ono o cemu misle,kako se osecaju,sta vole itd. nije vazno.
dan posle pismenog zadatka iz matematike,ja dolazim kuci.(moram samo da napomenem da je stepen prolaznosti kod ovog ludaka 36% po odeljenju)
Mama-sine pa sta uradi???
ja-uradio sam za 4,ali racunam da cu dobiti 2.
mama(u sebi besna)-pa doro i to je za djaka,s obzirom koliko si ucio, -1 bi trebalo da dobijes...
ja-pa evo ti zadaci uradi ih ti,ti si profesor matematike a zadatke sa proslog kontrolnog si radila 2 sata!
mama besna odlazi,zavoj na ruci ne primecuje.
sinoc sam, nakon sto sam postao dovoljno samo-svestan da obrisem CSS,igru koja mi je jela vreme, opet bio prozovan za "zavisnika od kompjutera" samo zato sto je bilo 22:15, a ja sam citao neki clanak na sajtu b92.
mama-pa oces gasiti to govno?!ti si zavisnik od komjutera(ovo se izgovara onako tuzno kao cinjenica,jer tako najvise pogadja)
ja-ali mama pa citam nesto...
mama-bolje bi ti bilo da citas Anu Karenjinu,te sto ti citas nece te u skoli pitati!
ja(besan gasim komp)-pa nece,ali ti i tata uvek pricate o nekoj opstoj kulturi koje ja nemam iako sam procitao tone knjiga.
mama-ti procitao tone knjiga!?!?! HAH ja sam u tvojim godinama procitala i "Rat i mir",a ti nista ne citas(samo zato sto sam to popodne procitao Cica Gorioa i hteo malo da odmorim oci),moji sastavi...(prekid)
ja-sta tvoji sastavi?!jednom si osvojila 2. mesto na rep. takmicenju,a meoje radove su izlagali po kojekakvim izlozbama(tekstove)!!
mama-sine necemo sad da se svadjamo,ali cinjenica je da si ti zavisnik od racunara i da ne citas puno,ne vezbas matematiku i u skoli ni bog zna sta.Nemoj se ljutiti ali nije pravni fakultet za tebe, okopavacemo mi voce u njivi na selu i od toga ces imati za leba...(kad vam nesto ovako kaze neko koga volite i postujete...pa... znate svi kakav je osecaj)
ja-a jel nisam neki djak,a dva opstinska takmicenja?! svi moji drugovi koje ti znas imaju 0.7 minimum manji prosek od mene(ona goraci ocima na mene),da da da da , a to nisi znala jel?!
na ovome se i to zavrilo, a ja opet besan odlazim u sobu da spavam.
tako dan za danom(nema odmora ni vikendom) roditelji deci nabijaju komplekse od kojih ce se kasnije deca leciti ako budu(a sigurno ce) imali para,jer ce uspeti samo u inat svojim roditeljima
i opet cu ja sutra biti los covek,sebican i neznalica,a moj brat je genije jer jos od kako je prerastao bojanke nije procitao ni 5 knjiga, a sad je 7. razred,ali zato ima kliker za matematiku i on ce biti vredan itd.
Tako da su roditelji kao moji nikad zadovoljni,da sam nasao lek za SIDU bilo bi "a sto nisi nasao i za rak?!"
u cilju boljeg razumevanja ove definicije molim vas procitajte http://vukajlija.com/starija-neuspela-deca princip je otprilike isti...
Prema međunarodnoj SI nomenklaturi, solarna skala se predstavlja kategorije otpornosti ljudskog organizma na sunčevo zračenje u skladu sa zanimanjem i ima deset stupnjeva:
1. rudar
Najniža vrednost na skali. Kao neko ko provodi pola života ispod zemlje, rudar je u ozbiljnoj opasnosti da u kontaktu sa sunčevim zracima, poput vampira dobije opekotine trećeg stepena, rak kože ili privremeno/trajno slepilo. Da ironija bude veća, rudari po pravilu spadaju među ljude sa najtamnijim tenom.
2. programer
Zanimanje čija je glavna (i jedina) prednost to što najčešće rade u prostorijama sa prozorima i prirodnom svetlošću. Kako postoji dosta programera koji rade od kuće, te samim tim nemaju ni potrebu da se izlažu Suncu putujući na posao, oni su na ovoj skali ispred običnih kancelarijskih radnika. Tegobe izloženosti Suncu su nešto blaže u odnosu na rudare, ali ipak mnogo gore nego u poređenju sa ostalim zanimanjima.
3. kancelarijski radnik (sve vrste)
Radnik koji najveći deo dana provodi u kancelariji, ali ipak ima povremenu priliku da se nađe na Suncu i stekne kakvu takvu otpornost na zračenje.
4. menadžer
Zanimanje koje se u originalnoj skali svrstavalo u predhodni stupanj, uprkos celodnevnom radu u zatvorenim prostorijama ipak ode povremeno na golf sa poslovnim partnerima, te je i njegova otpornost nešto viša od predhodne kategorije.
5. srpski kancelarijski radnik
Posle dugog većanja, ova kategorija je ipak uvršćena u zvaničnu skalu, uprkos sličnosti sa kategorijom 3. Iako po definiciji rade isti posao, srpski kancelarijski radnik tokom jedne godine uzme više nedelja bolovanja, od čega se više od pola koristi za izlete, piknike, roštiljanje, kupanje ili mali fudbal/košarku. Kada se svemu tome doda krsna slava, devojačka slava, komšijska slava (x3), Srpska nova godina, Božić, Uskrs, Sveti sava itd, jasno je da srpski kancelarijski radnik, za razliku od svojih kolega iz inostranstva, provodi znatno manje vremena u kancelariji, te je i njegova otpornost na sunčeve zrake veća.
6. neradnik
Iako nije zvanično zanimanje, prestavlja zlatnu sredinu između izloženosti Suncu na plažama u letnjem periodu i sedenja u hladovini u baštama kafića. Sve o tuđem trošku naravno.
7. poštar
Radnik koji se naizmenično kreće ulicom i ulazi u zgrade u pravilnim intervalima, pri čemu se stvara srednje visoka otpornost na sunčevo zračenje.
8. građevinski radnik
Fizikalac koji dan provodi na Suncu u mešanju maltera i malterisanju fasada, zidanju i ostalim poslovima na gradilištu. Odlikuje se preplanulim telom i licem i vratom crvenim od alkohola.
9. putar
Nešto ekstremnija varijanta predhodnog zanimanja. Mučenik koji je za razliku od običnog građevinca konstatno na Suncu, bez mogućnosti da ode u hlad, sa kapom ili šlemom ispod kog ključa mozak. Kada se na to doda i temperatura asfalta koja dolazi odozdo, jasno je da ne postoji mnogo onih sa većom otpornosti. Momenti predaha dolaze u vreme predizbornih kampanja kada gomila političara navali na puteve i koridore na otvaranja početka radova, sredine radove, skoro pa završetka radova itd (u Srbiji je kraj radova na putevima još uvek naučna fantastika). Tada ih ljudi iz protokola političara nesebično počaste kiselom vodom i smokijem.
10. prodavac krofni na plaži
Apsolutni nadčovek. Šampion otpornosti na sunčevo zračenje. Osoba koja bez problema, po najgoroj vrućini u julu/avgustu mesecu na 50 stepeni ide plažom, držeći tacnu sa krofnama i tako dnevno prepešači nekoliko kilometara. Šegrti u ovom poslu koriste određene zaštitne elemente, kao što su krema za sunčanje, šešir, sunčane naočare itd. Istrenirani hardcore profesionalci plažom idu bosi, bez majice, kreme ili bilo kakve druge zaštite. Uprkos ekstremnim uslovima u kojim rade, nikada im se ne desi da se zajebu na svoju štetu prilikom vraćanja kusura, mada se neretko desi da se zajebu na štetu mušterije.
I kako da ih pobiješ u deset koraka. Argumente, ne gejeve.
1. FanatičniAntiGej: To nije prirodno.
TI: Brate, za tebe imam samo jednu reč: rč. Ili u prevodu, muškarci imaju prirodnu potrebu da ga meću u sve što stignu i to svi mi muški dobro znamo. Među blouap lutkama, ovčijim vulvama, čašama napunjenim džigericom, bananama i usisivačima, rč bilo kojeg pola je samo još jedna tesna, pa još i mesna šupljina. A da, u prirodi inače postoje brojni primeri homoseksualnosti kod životinja oba pola, nemoj sada da guglamo „homosexuality animals“, razočaraćeš se straobalno.
2. FAG: Ali seks je mehanizam za razmnožavanje, a homoseks to nije! Dakle, nije prir...
TI: Onda jebi samo kad se razmnožavaš, pizda ti materina. Jebote, pa upražnjavanje seksa kod homo(s) sapiensa je toliko davno otišlo izvan sfere proste reprodukcije i ušlo u domen čistog zadovoljstva, da je kad kažeš „ploditi“ umesto „karati“ već bajata fora!
3. FAG: Dobro, ali gejovi će uvek biti manjina i kao takvi treba da se povinuju volji većine kojoj je neugodno da ih gleda, nek rade to u svoja četri zida da im ne bi kićmu polomili.
TI: Brate, evo, znam bar još dvaes ljudi kojima je neugodno da tebe gledaju sa onom tvojom ženom, jebote oboje imate 100-120kg i strije po jebenom čelu i psujete se međusobno ko dobar dan. Molim vas da zbog volje većine, koja je mršavija, lepša i ne psuje toliko, ne izlazite iz kuće kao takvi. Najbolje je da se pravite da ste neko drugi. Uhvatite se lepo za ruke, smršajte i ljubakajte se u parku slušajući Lindu Ronštat.
4. FAG: Ali mi smo normalni, a fegetluk je psihološki poremećaj, Mislim šta je sledeće, razumevanje za nekrofile? Pedofile? Batu Kan-kana?
TI: E, slušaj, sad već DB zatvara krug ovde, u opasnosti si da te streljam ne samo pogledom, majke mi. Ali probaću ipak da ti objasnim. Vidi, „psihološki“ i „poremećaj“ su samo termini oko kojih su tamo neki ljudi seli pa se dogovorili i zapisali u knjige šta oni označavaju, nisu reči kao „kamen“ ili „prdenje“, gde tačno znaš šta označavaju. I sad, misliš da mi ko rovci sad treba da pratimo to što su oni odlučili, samo zato što su oni „stručnjaci“? A zipa ovo - posle su neki drugi ljudi, isto „stručnjaci“ seli i dogovorili se da ne, nije poremećaj jer ne može da se leči. I šta ćemo sad? A inače tih vaših „filova“ mi je pun kurac, uvek istu priču pričate! Evo, da ti otkrijem što ti ta priča ne pije vodu: svi ti „filovi“ ne isključuju homoseksualizam! Zamisli – postoje gej pedofili! I nekrogejevi! I sigurno negde na svetu sada diše neki tip što kara samo pastuve u rč, nihc kobile, kao što garant negde postoji paćenik koji može da svrši samo gledajući delikatni ples biljke mesožderke dok ždere madagaskarsku bubašvabu. Iz toga zaključujemo dve stvari: „filovi“ su poremećaji jer su u u suštini oblik nasilja, nema saglasnosti svih učesnika, dok je „homo“ na istom nivou kao i „hetero“, jer se susreće u svim „filovima“ i pretpostavlja dve jedinke koje svojevoljno i svesno stupaju u odnos! Vidi jebote, čist Vitgenštajn od logičkog zaključivanja!
5. FAG: Ali brate, šta ako mi dete vidi to, pa postan...
TI: Da, baš će da utiče postojanje gejeva na to, sigurno. Ajde onda da sklonimo negde sve ljude s leukemijom, mislim brate ko bi hteo da mu dete ima leukemiju. A da, radili smo to već, sa tuberanima i leproznima, kada nismo znali šta ćemo s njima i to je baš super prošlo, je l’ da? A je l’ se brineš koje će biti posledice kad te dete jednom uhvati kako se spavaš sa gospodžom? Možda ti ćera postane lezbo kada te vidi tako golog, u svoj svojoj dežmekastoj slavi, pa zaključi da su svi muškarci užas iz Gehene koji treba držati zaključan u podrumu i hraniti isključivo ribljim glavama.
6. FAG: Ma ja bih mojim moćnim spolovilom lezbaču odma ispravio, ta samo nije pravog kurca probala!
TI: Po toj logici, trebalo bi da i ti probaš da te kresne Bili Herington, ko zna možda u tebi čuči neotkriveni potencijal! A pretpostavljam da pedere samo treba da gađamo najseksi ženama, probranim alfa primercima estrogenstva, manekenkama, glumicama i tako to? A da, čekaj, u kojoj ono industriji ima proporcionalno najviše gejeva?
7. FAG: Pa ne bi ih valjda pustio da mi se tu drže za ruke i ljubakaju na ulici? Grozno, a i šta da kažem det...
TI: Da, nemoj da dete nedajbože vidi nešto što ćeš ti morati da mu objašnjavaš, kao što je zgrada Elektrodistribucije ili driker. A konto onoga da je to grozno, ako si hteo da mi kažeš da je izraz ljubavi između dve osobe ravnopravan sa stvarima koje zaista mogu da ostave trajne posledice na psihu, kao što su ubistva na filmu, svinjokolj prošlog novembra kod deda Rajka, tetkin rak debelog creva, karton-naselja, Jelen Super Liga ili Aca Ilić, imam ja švedski TV detektor ovde, možemo da se dogovorimo.
8. FAG: Ma brate neću da mi se nabacuje neki derpe, jebote!
TI: Dobro, to je OK, ali ti samo lepo reci „ne zanima me“ i ćao. A inače, mene baš zanima - kada ti se poslednji put nabacivala neka riba? Ne mora da je bila dobra, može i nivo privlačnosti „vidimo se u čitulji“. I odmah da ti pomognem: ako si pomislio da odgovoriš bilo šta, pogrešio si.
9. FAG: Ali širenje pederluka može da bude pogubno po samu strukturu i tkivo ljudskog društva!
TI: Kako tačno, majke ti? Svi će da se prešaltaju na proizvodnju podmazivača, sva muzika će da liči na C&C mjuzik faktori, šta, ne razumem, ono, bik će postati svetinja u Indiji? A čekaj, čekaj, umalo da mi promakne - a kako će pederluk tačno da se proširi? Da neće da se RAZMNOŽAVAJU možda??? Jebešmisve, ako čujem od tebe još neku glupost ovog gabarita, odlemiću majkemi, odlemiću i neću moći da odgovaram za svoje postupke!
10. FAG: Bog je spalio Sodomu i Gomoru!
TI: (desni kroše, on rotacija na patos, ti vadiš tuki instant ukrućen od naleta pobedonosnog testosterona i krećeš da ga karaš u dupe): E baš sad da vidimo! Unf. Unf. Je li, nešto ne vidim da me spaljuje? Unf. Unf. Gde je sad tvoj bog? Je li, care? Unf. Unf. Je li... care... unf... unfh... je... li... care... care... CAREEEEEeeeeeeEEeeEeEEE!
Svako ima onaj dan u životu kada mu ništa, ali baš ništa, ne ide na ruku. Taj osećaj da je ceo svet protiv nas doživljavamo sažeto u onom trenutku kad se, na kraju tog dana, i poslednja sitnica okrene protiv nas. To je trenutak kad čovek prosto zaželi samo da se dokopa kreveta kako bi se taj dan već jednom ostavio iza sebe.
Preživeo si užasan dan na poslu/u školi, pakao u gradu dok si završio dodatne obaveze, gužvu u saobraćaju (jer je zbog dolaska nekog američkog predstavnika zatvoreno pola ulica u beogradu da bi mu pokazali da mi možemo da napravimo veće sranje u našem gradu nego što oni mogu bombama samo ako tako 'oćemo), gužvu u busu, svadju, smrad i pitaj boga šta sve jos. Izlaziš konačno na stanici dokle ideš tim prevozom i sad si dve stanice daleko od zgrade. Još samo malo i kući si. Al' ko da ti nije bilo dosta pakla koji si do sad preživeo, zajebeš se i rešiš da sačekaš malo da vidiš da li će da naidje “tvoj” bus i da tvoju lenju guzicu odveze baš do ispred tvoje zgrade/kuće. Išao bi ti peške, al' nešto te zbog fudbala boli noga, a i izvrnuo si je juče nešto kad si baka Mirki nosio namirnice do stana (a u stvari ne želiš samom sebi da priznaš da te mrzi da propešačiš 200 metara uz brdo nagiba 2 stepena). I zato čekaš…
Mora sad da naidje “tvoj” bus. Piše na redosledu vožnje da ide na svakih 15 minuta, a našim redosledima vožnje se može verovati koliko i ćopavom cigančetu koje traži pare da je ćopavo. Prolazi minut za minutom, a ti misliš: "Ma mora da naidje, kasni već 10 minuta, pa sad mora da naidje." Krenuo bi ti peške, al nema te stvari koja te može iznervirati više nego kad na pola puta izmedju dve stanice pored tebe prodje taj “tvoj” autobus, a ti ga pre toga čekao i ipak odlučio da je pametnije ići peške. E pa nisi ti kadar da dozvoliš da se to tebi desi. Ima da ga sačekaš pa ne znam šta da se desi. I zato čekaš…
Ne veruješ šta ti se dešava i zašto nema tog jebenog busa. Vadiš pljuge iz džepa i pribegavaš onom starom srpskom verovanju da ako zapališ cigaru odma naidje autobus. Nisi sujeveran, al' ajde... Vadiš upaljač, kresneš, upališ i gle čuda evo busa… al nije "tvoj". Popušiš cigaretu i odma' pališ novu i eto opet busa, al' opet nije "tvoj". Stojiš tako i pušiš ko lud. Prolazi po tri autobusa od svake linije ali samo tvog nema. U suprotnom pravcu ide million “tvojih” i počinješ da kuneš sebe što koji kurac ne živiš na suprotnoj strani naselja. Nailazi čak i onaj bus za koji na tabli piše da tu staje, al' ga ti za života nisi video. Pa pička mu materina jel ovo neko zajebava ili šta?! Gledaš ljude oko sebe kako ulaze u te autobuse koji prolaze I misliš: “Pa jel ja ovde navukoh rak pluća od silnih popušenih cigareta da bi VAMA dolazili autobusi i vi stigli ranije kući?!?! Niko ni hvala da mi kaže ili bar paklu cigareta da mi kupi (u pakli inace ostalo jos jedna ili dve cigarete)… Bagro jedna nezahvalna”. “Tvog” autobusa nema već sat vremena, prošao je ceo vozni park GSP-a kroz tu stanicu, pa sad mora i tvoj… I ti ćeš ga sačekati. I zato čekaš…
Prolazi vreme, a busa još uvek nema. Gledaš okolo vidno popizdeo. Jezik te peče od silnih cigareta koje si popušio i zgadile ti se više. Kako sad da prekratiš vreme? Sve samo da ne razmišljaš koji si tenkre što nisi išao peške tih jebenih 200 metara, jer bi do sad već bio kući. Snimiš ribu koja stoji tu kolko i ti pa možda da joj pridješ. Al zajebi. Više šansi imaš da na orgiju nagovoriš 5 riba koje drma PMS jer, povrh svega, ona stoji na štiklama pa je još nervoznija od tebe. Odustaješ od te ideje. I baš se tad pojavi tu neka komšinica koja te zna od malih nogu i koja ti je uvek govorila kako si lep i kako si porastao samo što je sad dodala i kako je šteta što se ne baviš sportom nego stojiš tu i pušiš, a pri tom već 20 godina ne može da upamti “čiji si ti” jer ima još jedan u zgradi tako lep i porastao. Oterao bi je u majčinu, al bi sigurno zbog toga goreo u paklu jer je, ko za inat, to neka dobronamerna i umiljata bakica koja ti je kupovala čokoladne bananice kad si bio mali. Od pomisli na čokoladne bananice si sad ogladneo, pa ožedneo, pa si se setio da ti je već počeo fudbal/serija/film na tv-u, gledaš ovu trafiku na stanici kako je puna svega i svačega, a ti imaš samo pare za cigare koje ćeš kupiti u prodavnici kod svoje zgrade. Bakica ne prestaje da smara, ne znaš kako da se izvučeš iz toga. Jedini izlaz ti je da kažeš da ipak ideš peške jer znaš da ona ne može za tobom, al' nisi ti budala pa da posle sveg ovog vremena odeš kući peške. I zato čekaš…
Evo ga. “Tvoj bus”. KONAČNO je došao. Naravno, prepun je. Rulja na stanici masivno gasi cigarete. Jebote trebalo je vas 10 da zapali da bi ovo sranje došlo. Svi odma' kreću ka busu i vozač mora da zaustavi metar od trotoara da ne bi zgazio ovu stoku jer je masa izletela na ulicu ko ‘leb da se deli gladnima. Naravno, i ti sa njima. Otvaraju se vrata, guranje, dranje, žamor, kuku lele, “ajmo malo sredina” se čuje iz mnogih usta, a ljudi iz autobusa ne mogu da izadju od ove najezde. Za čudo, cela stanica se spakuje u taj bus, nataložili se svi jedni na druge i sad se lakše diše iako se teže diše. U gomili slučajno pogledaš na sat nekog ko se drži za šipku i vidiš da je 5 do 9. Jebote radnja radi do 9!!! Ostaćeš bez cigara. Al trafika sa tim slatkim otrovom ti je pred nosem. Izaći ili ne izaći? Naravno, ta dilema u stvari i ne postoji jer nema šanse da izadješ posle ove torture, al suočen sa mogućnošću da ćeš ostati bez cigara, hvata te frka. Mrmljaš sebi u bradu: “Ajde jebote vozi već jednom”.
Izlaziš na svojoj stanici i vidiš kako iza idu još tri “tvoja” busa što znači da je kumulativno paljenje cigara svih koji su ga čekali i više nego urodilo plodom, a da si se ti ko bolid gurao u prvom dok u drugom ima i mesta za sedenje. Samo razmisljaš da radnja radi jer u suprotnom moraš peške do neke druge radnje (a već je dokazano kroz šta si spreman da prodješ samo da ne bi pešačio) Trčiš brže bolje do radnje, a radnja… jebiga, nekad otvorena, a nekad zatvorena pa sve zavisi dal' ti je takav dan.
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.