Rečenca koja se čuje u vozilima gradskog prevoza kada kontrolor uđe u vozilo na nekoj od stanica na liniji na kojoj to vozilo saobraća. Rečenica postiže različite efekte:
- oni koji imaju mesečene karte i oni koji su ih odkucali su mirni;
- određen broj takvih te iste karte vade iz džepova tako naglo i silovito kao da ih neko požuruje i sve vreme izgledaju kao vojnik koji se nada da mu desetar neće dati ostav jer nije lepo očistio čizme:
- oni koji nisu otkucali karte to sada čine tako neverovatnom brzinom, kao da jure na bankomat iz kog se daje kinte koliko ti duša ište;
- oni koji se švercuju se guraju oko vrata u delu autobusa koji je suprotan onome u kome se kontrolor nalazi i nadaju se da će izaći na prvoj sledećoj stanici pre nego što kontrolor stigne do njih;
- ima i "švercera" kojima je sve to tako opušteno, da se prave ludi i ponekad im uspe (zbog face koju naprave i pogleda koji "našteluju") da ih kontrolor izbegne.
Dešava se i da se brojnija ekipa školaraca, koja se vozi istom linijom, malo našali sa ostalim putnicima, pa neko od njih glasno izgovori gorenavedenu rečenicu (naravno, prvo promrni glas kada na nekoj stanici uđe stariji čovek). Efekat je zanimljiviji ako je vozilo dupke puno, toliko da ne možeš ni da dišeš kako treba, a kamoli da se pomeriš.
Nastavak varijante:
-Petice na lepe oci.
Oci su propusnica za osnovnu i srednju.
Na fakultetu se uocavaju neki drugi talenti.
Odnosi se na studentkinje, a muski profesori manje gledaju u oci.
Akcenat im je na "velikodusnosti" polagacice ispita, koja ima sanse da zaradi sesticu...
Ako se bez skropula isprsi da dokaze kako je ponekad i "jaka dusa" ogledalo lepih ociju.
Nekada je podesiti jačinu zvuka bilo lako. Pustiš kasetu ili ploču, odvrneš na koliko ti duša ište, malo koriguješ po potrebi i to je to.
Danas - znači, pustim pesmu sa kompa na vindouz media plejeru ili u vinempu, od kojih svaki ima vlastitu kontrolu jačine zvuka. E onda, to sve naravno ide kroz kompjuter, koji opet ima svoj klizač za podešavanje "glasnoće". Na kraju, to sve zajedno ide kroz pojačalo sterea kojeg sam nabudžio na komp, koje, opet, ima svoj točak ili dugme na daljinskom za kontrolu jačine zvuka.
I dok se izmenjaju prve tri pesme koje sam kao "isprogramirao" na plejlisti za neki kućni socijalni događaj, dobijem dinamički dijapazon amplituda na kojem bi mi i Vagner pozavideo.
Nekada bi pustili jedan ceo album bez prekida, pa drugi, pa treći. Od ukupno pet kojih sam imao, bila bi dva moja, plus jedan što bi neko doneo i onda lobirao da se i taj pusti. I atmosfera bi uvek bila sjajna.
Danas, od 437 godziliona pesama sa 12 hard diskova, ne mogu da napravim glađi, prirodniji ni kulji muzički ugođaj.
Branko, u čemu je štos?
Ona koja na crveno slovo u posnom terminu spremi tešku masnotinu od ručka.
- A, bre, ženo, ti na posnu slavu, mučeničku, spremiš lonac sarme sa suvim rebrima i slaninom... c c c... kud će nam duša!
- Pa ti, Tihomire, jedi šargarepu ako ti je neprijatno zbog sveca.
- Ne seri, ženo, nego dodaj veću kutlaču, prevrću mi se sarme sa ove male...
Drugi naziv za loženje priprostih i napaljenih klinaca.
- Momci, šta radite to bre, gde će vam duša? Turirate ovog mićovana dva sata, gledam vas sa prozora, umreće robić...
- Ko ga jebe komšija, ako oće u legiju stranaca mora da preskoči ovaj zid iz mesta. AJMO STEVO MOŠ TI TO!!!
Svojim postupkom totalno oduševiti nekog. Pogoditi ga tamo gde u tom trenutku nije očekivao ali se potajno nadao.
- E sinoć me je Marko baš prijatno iznenadio. Dugo se već muvamo, al nisam verovala da će me ovako brzo pozvati kod njega. Bili smo sami, zna da sam romantična duša, upalio i po neku sveću, pustio laganu muziku...
- Znači pogodio pravo u centar.
- Da, u sred srede, ako me razumeš.
Po rečima naših roditelja jedini slatkiš koji su oni dobijali dok su bili deca.
A: Mamaa hoću kinder bueno!?
B: E moj sine vidiš ti sada možeš da biraš a ja kada sam bila dete jedino što sam dobijala kao slatkiš je bila kocka šećera, i to dođu one stare babe i ture ruku u njedra i izvuku, a sada imaš slatkiša kakvih ti duša poželi.
Sarkastičan način da ortaku saopštite da o devojci, koju trenutno smatra srodnom dušom, nema skoro nikakvih informacija, i da će ga, verovatno, ostaviti u skorije vreme.
- Čemu taj kez?
- Bio sam sad sa Marinom, stvarno imam osećaj da mi je srodna duša.
- Daj, molim te. Ne znaš ni gde živi. Ja radim veće istraživanje pre nego što kupim telefon, nego ti pre nego što kreneš hodati sa nekom curom.
Zajebana situacija u kojoj se nađu žene. Zemlja u tranziciji, šanse za posao male i retke, a zadržavanje istog je ponekad na sizifovskom nivou težine. Gazde kao gazde, direktni potomci turskih dahija, nemaju ni tračak ljudskosti, a kamoli obzira i razumevanja.
Mlade žene, ali i dobrodržeće dame u srednjim godinama, veoma često postanu meta gazdinog snajpera. Ima i on dušu (kakva god duša jednog tiranina bila), pa mu krenu bale na usta. Spopada svoj plen lagano, prvo izokola, a kasnije sve otvorenije i otvorenije, sve dok ne dođe do trenutka kada sve maske padaju i kada se karte bacaju na sto.
Mlada dama može da bira: da li će jedan pušing periodično, ili će jedan veliki pušing bez kamate. Veoma slična ponuda se dostavlja žesnkim osobama koje se prijavljuju za neki posao, uglavnom u drugom krugu razgovora za isti, kada generalni direktor sam ispituje kandidatkinje.
Stara narodna priča kaže: "Ko uzme - kajaće se; ko ne uzme i on će se kajati!" Samo, priča ne kaže da li obraz mora biti kao đon, niti kako sa tim kamenom živet.
Ne, brate - nije dobro. Nisi ostvario nikakav ačivment koji bi ti otvorio opcije da spolno opštiš sa nekom vilenjakinjom. Nisi podigao svoj skil na viši nivo, niti ti je mana tol'ko jaka da bi te spasila sudbine Liroja Dženkinsa.
Ono što hoću da ti kažem, brate, je sledeće: sjebao si se. "Zašto?", pitaš mene ti. Vidi ovako: znaš da su jednorozi svoje ime dobili zbog tog roga na glavudži? Smatra se da je taj rog dug i oštar i da je ubojito oružje. E, pa, tebra - ti si se nabio na taj rog sa stilom. Probio te je, sasekao i iskasapio kao mesar početnik svinjski but. Jeb'o ti je kevu za medalju.
Hoću reći, nataknut si na neomašćen kolac (kurac?, prim. aut.) i sada se pečeš na laganoj vatri, da što duže patiš u agoniji. Krenuo si laganim kasom, nastavio galopom misleći da je ceo svet livada po kojoj možeš da jezdiš kol'ko ti duša ište. Mnogo si se raširio i opustio, pa nisi ni usporio (a kamoli ukočio) kada je za to došlo vreme.
Mala crvena knjiga koju čitaju kineski radnici u pauzi za ručak, umesto da lepo odu do wc-a i nasapunaju mačora ili pred prodavnicu da oderu nekoliko ladnih, ko taština duša, piva dobacujući bujicu masnih upadica rumenoj prodavačici dok je štipkaju za jedre obraze... Ne, oni čitaju misli Mao Ceduna, diktatora i ludaka.
Doživotni predsednik Kine i idejni vožd ostao je upamćen po tome da je razđanio preko 1000 mladih pionirki, koje su bukvalno čekale u redu da ih obeščasti čika Mao svojom prljavom močugom. Prljavom, jer se Mao nikad u životu nije okupao, imao je svog crnca, to jest Kineza, koji je uvek išao uz njega sa vlažnim peškirom i čekao znak kad će Mao da pokaže rukom da je vreme za geespe, istim tim peškirom, brisao je analni otvor drugu Cedunu koji kao što se nikad nije kupao isto nikad nije koristio nužnik, već je kenjao tamo gde ga je i proteralo kao i svaka životinja. Za čišćenje govana bilo je zaduženo Kinešče sa lopatom.
Za lošu žetvu optužio je vrapce koji su, po njegovom mišljenju, uništili useve i u znak odmazde poslao je svoju armiju od milijardu ljudi da istrebe sve vrapce u zemlji, što su podanici i učinili, tako da je za rezultat imao najezdu skakavaca koji su ostali bez svog prirodnog neprijatelja, a Kinezi su ostali gladni i sledeće godine.
Nije bio gospodin kao drug Tito, niti mudo kao Staljin, šmeker kao Musolini ali njegov lik i delo i danas slavi Kina a njegove misli napamet zna milijardu ljudi.
Apstinencija alkoholičara na odvikavanju dok su još izgubljeni, zbunjeni i uplašeni kako će preživeti bez omiljenog goriva.
-Dok luta po bespiću moja zabludela duša boemska, dogoreva žar cigarete, a prošlost se gubi u dimu....
-Gospodine, može još jedna kisela?
-Može....čekaj...stani! Donesi i jedan mali vinjak, čisto da pronađem sebe!
-Odma dođe!
-Gubim identitet, nije zbog drugog.
-Razume se!
Neuhranjen, neugledan, blago zaostao u telesnom pogledu.
- Je l' valja supa?
- Odlična!
- To je od one tvoje glendžave koke. Jutros je nju baka - sve, onako, fik-fik! (*pokreti rukom kao pri odsecanju glave*) Da se ne muči više, jadnica.
- ŽUJKU? Moju Žujku zaklala? Gde će duša toj ženi!
Zlatni standard. Ono s veoma visokom stopom opšte prihvatljivosti. Nešto što spaja dijametralno suprotne profile ljudi: sirotinju i bogate, urbane i ruralne, mlade i stare. Pink Floyd svakoj životnoj kategoriji.
Elem, svi smo upoznati s radom nekad čuvene Džene, koja je žarira i palila tokom naših detinjstava. Dolazile su mlađe, lepše i šarmantnije; ali ona je uvek ostala u srcima većine, poput šetnje pored reke sa starom simpatijom iz detinjstva. Zlatni standard je produkt one narodne: "Ko ga na Dženu bacio nije, taj detinjstvo nije imao."
- Kumašine, 'de si, bre? 'Oćemo po jedni dunju, da vidiš kakva je?
- Jok, ne volim dunje, sve to sam koncentrat.
- Imam dobro domaće vino, k'o duša?
- Jok, kume, daj onu Jovinu Dženu od kajsije, da mi ostanemo na proverenom. Ionako nisam za neka istraživanja...
Malerozni zmaj iz Diznijevog crtanog filma 'Mulan'. Pozajmio mu je glas Edi Marfi.
Mušu je prilično zanemarljive veličine u odnosu na svoje rođake zmajeve, ali to nadoknađuje srčanošću i smislom za humor.
-Ko sam ja!? Ja sam BOOOG izgubljenih duša! Ja sam moćni, nepobedivi, neuništivi MUŠU.
- Emm. Moji predaci su poslali guštera da me zaštiti?
- Zmaj, ZMAJ. Ne gušter. Ne radim ono s jezikom.
A sad se pripoveda.
Bilo je to kad su bila bolja vremena, a sad se sve to promenilo, da više ništa nije kao pre, kažu da su se ljudi su se promenili. Valjda sve to ide sa ovim vekom u kom sad živimo. Ko će to da zna?
-Gde si Ivo druže stari? Šta radiš? Kako si?
-Evo nije loše. Šta radiš ti?
-Eto ništa. Bio nešto tu po kraju, pa reko daj da svratim kod mog školskog druga.
-Aha dobro i šta ti treba?
-Jooj koliko mi je neprijatno sad. Je l' bi mogao da mi zaposliš sin...
-Napolje iz moje kancelarije.
-Nemoj Ivo druže stari, nemoj. Gde će ti duša?
-Gde će meni duša? Slušaj ti, ja se još sećam svega onog što si mi radio kad smo bili u srednjoj. Još se sećam kako su me tukao kao stoku. Još se sećam kada si me na fizičkom zavezao za kozlić i napucavao tigar loptom. Nisam mogao da se pomerim narednih deset dana. Sve pamtim!
-Ih, pa to bilo nekad kad smo bili mladi.
-MUURŠ NAPOLJE!
Predstavlja spregu zdravog razuma sa gladnim očima i osnovni je stub slavske zen filozofije u kojoj se potpuna sitost tela i duha ne može postići ukoliko se ne proba baš sve sa stola.
- Uzmi kume pečenje da vi'š što je ko duša, lepi se za prste
- U bre kumo, bih ja, ali sam se napeškirao sarmi, poj'o sam dvan'est...
- Biće ti žao kumašine, vidi, sama krtina
- Već sad žalim....već sad
Ustaljeni naziv za jezera nastala veštačkim putem, na mestima gde su "bageri" vadili šljunak i pesak.
Idealno mesto za one kojima je muka od bazenskog pozeraja i uštogljenosti.
Leto:
Lik 1: Ljudi, šta ćemo da radimo danas, možemo negde da idemo na rashlađivanje, možda na bazen?
Lik2: Ma kakav bazen, mogli bismo na bager, em ne plaćaš ništa, em možeš da doneseš piva koliko ti duša ište.
Glagol kontati (prelazni, s objektom u akuzativu ili povratni – kontati se) je talijanizam (neki takve riječi zovu romanizmi, ali o tome nekom drugom prilikom) koji se najčešće čuje u Dalmaciji, no proširio se i u druge krajeve.
Talijanski glagol „contare“ znači brojiti, ali i računati s nekim ili nečim.
Kontati u današnjem sleng rječniku znači razumjeti, odnosno kontati se – razumjeti se.
1. Conto su di te quando vecchia sarò – računam s tobom u danima svoje starosti
2. Ne kontam više što se događa, objasni mi molim te, objasni mi ka ditetu.
3. Ti i ja se uvijek kontamo, ma mi smo ka jedna duša u dva tila.
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.