
Trčanje koje, u ime zdravlja, može da vas odvede na krivi put . Pretrčite mnogo, a u životu ostvarite malo- samo trčite i nikako da stignete svoje ciljeve.
Bašta pored omiljenje džogerske staze:
L1-Kad ćeš, bre, već jednom da startuješ onu“pticu trkačicu“?!
Kbj.Džoger-Jbt, čoveče, pa ona trči ko luda, dok je stignem, duša mi u nosu...
L1-Džogeru, onda juri onu“elegantno popunjenu“, ili menjaj pristup...
Pesma koja ne može da zaobiđe ni jednu audiciju za talente u pevanju, a bira se po sistemu-što lošiji pevač, veća verovatnoća da će da je odabere.
Najveći problem se javlja zbog narodne zablude da neke ovdašnje pevačice(što prave što samoprozvane ) imaju raspon od tri, četiri, pet šest, osam oktava, po sitemu "Uzmi koliko ti duša ište", a da pritom ne prave razliku između fiziološkog raspona-onog koji podrazumeva svaki zvuk koji možete da prizvedete, bio to jecaj, vrisak, urlik, podrig i sl., i muzičkog-onog koji podrazumeva i neki vokalno-muzički kvalitet tog zvuka. Da razjasnimo, muzički opseg najboljih pevača je oko 2,5 oktave maksimum, a onih za koje kažemo da mnogo dobro pevaju oko 2 oktave.
E, sada, vidite, kada neko ko nema ni dve oktave raspon odluči da peva ovu pesmu, u trenutku kada dođe do dela gde treba da skoči za pune dve oktave, on ostaje nemoćan i počinju da iskaču vrisci, pisci i svi ostali zvuci koji se u muzičkom svetu nazivaju "buka".
Međutim, niko se posle nastupa ne kaje zbog svog izbora. Kao što za dobrog kockara ne postoji loša kvota, tako izgleda i za lošeg pevača ne postoji toliko dobra pesma da je on ne može otpevati.
http://www.youtube.com/watch?v=4G3vwP5JPvQ&feature=player_embedded
Jedan, ali dovoljan.
Devojka zbog koje bi mi mnogi psihijatri rekli da imam "Parataktičan poremećaj".
-Bio sam zaljubljen u Megan, i mislio da je ona moja srodna dusa. Kasnije sam došao do zakljucka da nije savršena, ne zna da glumi, (u igranim filmovima) i ne mogu više da je gledam u istim.
-Mladiću, vi patite od Parataktičnog poremećaja.
Umrijeti od visokog pritiska.
-Jesi čuo da je umro stari Pero. Pokoj mu duši.
-Ma jesam brate. Bio je duša od čovjeka. Kažu podlego pritisku. Skočio mu na 250, ni do hitne nije stigo.
Ламудова песма. Прва ласта не чини пролеће, али прва седа стидна длака сигурно чини да схватиш да је вршњаково пролеће, а и лето - одлетело. Стижу године позне за Пишоњу, у то нема сумње. Приметио си да се дижеш тешко, уз стењање и напор, а све лакше падаш и посрћеш - гузица и стомачина претежу, мада није баш јасно како утичу на "орност" твоје мушкости. Тешиш се да је то због килограма које си наводно набацио од новогодишњих празника, па ће се све вратити на место ако избациш чипс, пиво и пљеку, а уведеш трчање, тегове и дркање. Јер, ти си јебач, ти никада не дркаш, јел тако? Сад те нужда тера, а не жена којој не прилазиш као да им колеру у констелацији са кугом у трећој кући сиде, са спратом сифилиса, хепатитиса и гонореје. Наравно.
Ортаци те теше да испод брега велики кукуруз расте. Ако то није педерски, не знам шта јесте. Мислим, коментарисати полни орган у сразмери стомачине најбољег ортака, а неретко и познаника, па и стренџера. Тужна истина је да те не занима више величина него функционалност, што иде са годинама, као и мудрост. Посматраш старије мушкарце, наравно, не у препонском пределу, већ како се понашају, облаче, причају. У ушима ти одјекује реч "простата". Ње се сећаш са рођендана када је твој матори нешто масно опсовао, а мајка ти рекла: "Не слушај га, сине, он је простата." Сад капираш да није био "простата", већ "прост тата". Али, не брине те бонтон, тачније - јебе ти се за њега, већ те брине како ћеш изаћи на крај са том бољком. Што се увећава простата, што се не увећа ерекција? Биологија ван памети... Као што ћелавимо од главе, тамо где се највише види. Што не ћелавимо од гузице, иначе да нам се не `ватају тарзанчићи и горилице?!
Размишљаш на тему да ипак за тебе још увек има наде. Јебаћеш ти младе лепотице, поново. Ако може Лека да смува онакву рибу као што је Нина, можеш и ти. Он је старији од тебе макар 15 година. Имаш још шанси. Само превиђаш чињеницу да ти ниси Лека Дека, немаш друштвеног угледа (локал-шмекеризам са пекаркама и апотекаркама се не рачуна), лове нити утицаја. Али се ипак тешиш. Може он, могу и ја. Наравно. Допустио би ти да те Нина облачи као кретена, да шеташ неке џемпериће као папучић, да се лицкаш, пицкаш, да се миришеш и купаш два пута дневно. Био би њен Кен, само за још једну прилику да се осетиш младо.
Кад си решио проблем ко ће те волети, како ће те облачити нека риба која може да ти буде ћерка, и где ћеш излазити, остаје само да решиш проблем који је обележје сваке јесени - опадање. Лека је доживљавао оргазам снимајући песму "Пада Влада" са Бајагом, а није тако лоше прошао. Боле те да ли ће пасти Влада, осим ако свог вршњака ниси именовао - Влада. Па размишљаш... има вијагра, има цијалис, сада помињу неку афричку шљиву... Ма, пуна Шумадија шљива, обраћеш их све, само да зауставиш незаустављиво. Има и она пумпа... ако треба, купићеш и пумпу за бунар, ону што вуче 20 литара воде у секунди. Шта год је потребно да би могао да јебеш. Хоћеш јебати и мораш јебати. Упркос седој курцодлаци.
А имаш два избора:
1) Да чупаш седе длаке
2) Да се фарбаш
У сваком случају, чека те дуга, тужна и кишна јесен.
Текст написан за такмичење "Органски висови".
Pada zvezda padalica
Pada soko siva ptica
Pada osmeh sa mog lica
I sneg pada pre bozica
Pada covek posle pica
Pada dusa od umora
I noc padne kad je zora
Pada pada pada pada
Sta to pada pada vlada
Vec su mnoge pale vlasti
Pa ces i ti dragi pasti ...
Izraz koji se upotrabljava u slučajevima kad već totalitarno iznervirani roditelji pokušavaju da ugode slaboješnom i izbirljivom detetu.
Mama:A hoće li moja duša punjene parike??
Dete: Neću!
Mama:A jel' hoće moje sunce pileću čorbicu?
Dete: Nećuuuu!
Mama:A šta bi ti?
Dete:Mmmmm, šnicle.
Mama:A jel' 'oćeš od dupeta malo?
Dete: -.-
Izraz koji se najčešće koristi za dobru ribu kojoj bi svašta radio. Takođe se koristi kad vidiš bilo šta što liči na žensko, samo da prekineš dugotrajnu seksualnu apstinenciju.
: U, pogledaj ovu doktoricu Olju, brate, kad obuče svoju mini uniformu, tlo mi gori...
: Najviše volim da dođem u smenu kad dr Olja radi. Tresao bih je k'o šljivu!
***
: Uh, eno je Radojka!
: Ajoj, taj gnom! Izgleda kao da je grom pola Jahorine odvalio!
: Ma, daj, ne gledaj u sitna crevca! Tresao bih je k'o šljivu!
: Daj, ne seri da bi to nedefinisano biće jeb'o?
: I medveda bih, brate! Jebavo nisam otkako je Toma Nikolić štrajkovao glađu!
: Uuu, ti si ga baš najeb'o! Hahahahh...
Mitsko biće ili ti biće iz mita, ali kad se igovori zvuči kao 'micko'. Jedna od onih jezičkih slučajnosti na koje ponekad hvatamo sagovornika kad se smaramo.
Profesor: Vidite, mnoge reči koje i danas koristimo potiču ne samo iz grčkog jezika, nego uopšte, iz njihove kulture...evo npr reč "panika", koja je nastala od "pan". To su bila mitska bića koja su...
Đole: u bre profesore!
Profa: Molim?
Đole: Pa kako bre "micka bića", pa valjda "mala bića", ili "sitna"...
Profa: Ne, ne, ne, niste me razumeli! Mis...
Miki: Ma razumeli smo mi vas, ali ipak ste vi profesor, gledajte kako se izražavate. Kako mislite da se opismenimo?!
Koliko god društvo htelo da se integriše, što se kaže, u duhu zapadnih vrednosti, neke stvari, naročito one integrisane u genima, ne mogu se promeniti. Vekovi zaostajanja za normalnim svetom, doveli su do toga da neke promene kod modernog Srbina nisu izvodljive. Koliko god pokušavao da sluša Šopena, impresionizam je nešto prema čemu je njegov DNK stvorio odbojnost. I da ode negde na Zapad, koliko god urban bio, deo njega će uvek pronaći sebe u onoj "A selo je moje cela Šumadija", ili koji već pedalj rodne grude.
Elem, uz sahranu, najsvetiji praznik klerikalnih Srba je svadba. U suštini, za Srbina nije svadba bez 500 duša među gostima. Nema Šopena na pravoj srpskoj hipermrsnoj i hiperraskošnoj svadbi, koliko god neko to pokušavao ubaciti. Ma koliko se trudio i pokušavao, spoljašnji uticaji su uvek jači od želje pojedinca da se venča bez legija ćaletove i kevine rodbine iz Bosanske Dubice, babine sestre iz Platičeva i tetke iz Rume. Bez obzira na trud, ne mogu lignje i dagnje zameniti plodove Svetog tora srpskog seljaka i sveže narendanog rena za tu priliku. Jebi ga, ako 'oćeš da se ženiš incognito, beži za Las Vegas.
Moja svadba će biti sa stilom! Aha, kako da ne!
'Ej, Jocko, gde si, čoveče? Primili smo pozivnice, baš mi drago da ste najzad odlučili da se uzmete! E, a već sam spremio koje ću pesme naručiti, ima pičvajz da napravimo!
- Moram ti reći, neće to biti kako si zamislio. Svadba će biti sa stilom. Sviraće Marijini prijatelji iz filharmonije i već su oni napravili muzičku listu, tako da se to neće menjati!
E, ne seri, bre! Što si takav partibrejker, već smo sredili da Ljuba Lukić peva, a ti našao da sviraš nekoj stvari! Nemoj da te neko čuje, smejaće ti se!
Izazov za drčne: predobra riba, dobra kola, gajba, pljeska od 30, skok na glavu u plićak, nešto što će tvojoj publici ometati dobro varenje, a tebe možda malo ili mnogo podići na "lancu ishrane", listi frajera ili ti konačno zaokružiti potreban autoritet.
Priča je večna i traje dokle god ima gladnih usta i gladnih duša.
Krupan zalogaj ti daje energiju za krupan korak...ali, ništa bez tajminga, ne možeš da ždereš kad ti se prohte, nego kad se kockice slože, to je "magijski obrok".
Ulizivanje popštaplera polupismenoj svetini, kad treba da se izvadi iz govana.
Sudija: Oče Projentije, bogme, svakakve stvari ovde imamo protiv vas... obmana, prevara, pronevera,...
Projentije: Ovo nije napad na mene. Ovo je napad na samog Boga.
Neko iz publike: Takoe, sudijo, kude će ti duša!? Puštaj popa!
Istresak iliti otresak je termin kojim u Šumadiji očevi tepaju poslednje-rođenom detetu. Nasuprot njemu je "Prva kap".
- E vidi moga Mileta, moj ponos, moja dika, moja prva kap, kako mi je vredan, mož' da radi po vazdan...a vidi onaj istresak...ma i on mi je dobar, trudi se, ama ne mož' da bidne ki Mile...duša tatina.
Дође клинац у петом основне у школу, и види неку малу из шестог, она је његова симпатија.
Има косицу попут оног њежног што ћале користи кад хоће чесму да мијења, има очи које се пресијавају као Голф 4 Марковог брата, дакле има многе квалитете.
Дође кући, богу фала његови су му купили компјутер да дијете учи, јелте, за школу му треба интернет, и чуо је тамо неки сајт ђе ти убодеш слику и напишеш нешто испод, лакше је него пејнт а и куље.
Уђе на гугл, откуца ''love'' па кликне онамо на слике и одабере неку најпатетичнију која постоји, онда пође на демотивацију, и откуца у текст постера ''Љубав - ријеч од пет слова, три сугласника и два идијота'' и ЕНТЕР и онда сакупља лајкове.
Међутим, има и друга страна приче, наиме, један дан му да' другарица да се упише у лексикон и он нађе његову симпатију тамо, и гле' чуда, она има већ симпатију... Руши му се свијет, он мрзи све око себе, па како она може да је заљубљена у тог лика из осмог-два кад јој он прави постере, ајте молим вас?!
Одлази кући утучен и сјетан, сиједа за компјутер, пали гугл, сјетно и убрзано куца ''tuyno'', гугл га пита да ли је мислио ''тужно'', он каже да јесте, налази слику, одлази на демотивацију, куца у текст постера ''Dusa ce uvek patiti,srce ce uvek boleti,ali ja cu te se uvek secati i samo tebe voleti...:(((('' стиска ЕНТЕР и осјећа олакшање.
Сјутрадан се сријећу у школи, она га погледа, а он осјети да међу њима има хемије, и онда се понови први дан.
Kafa koja se pije posle ručka, a u cilju izbegavanja popodnevne dremke u jeku radnog vremena
(Mirko posle obilatog ručka, počinje da kljuca po kancelariji)
- Hehe, pazi Mirka kako se primirio posle ručka. Pada čovek u hibernaciju
- Pretovario se čovek, pa ga sad uhvatila dremka. Mirkooo!!!
- Hahm, šta?
- Hoćeš jednu prispavušu?
- Daj brate, duša mi spava
Jedan od razloga za razvod braka.
Zatečeni na gomili,uhvaćeni u preljubi.
Grozda i Ranka ogovaraju komšinicu Ružu uz kafu.
Grozda:-Što je Ruži plavo isod oka.
Ranka:-Kaže da je pala u kupatilu,he,he,he.Jebeš ga pločice klizavo...
Grozda:-A,njen Mile ima tešku ruku.Jak čovek,a ona sitna.
Ranka:-Možda neka nova moda,možda se našminkala,da ne grešimo dušu.
Grozda:-Ma kakva nova moda-Došao onaj njen Mile,naparfimisan (od vinjaka) ranije s posla,pa je zateko na gomili sa poštarom.Nju našminko,njemu podero odelo,čovek gologuz beg'o niz ulicu.I motorić je zaboravio.
Ranka:-Ma šta mi reče,zateko ih na gomili?
Serija koja je za današnju Srbiju veći science fiction od Aliena, Avatara i Predatora zajedno.
Grlom u jagode:
Mladić: Da li si čula za "Iskrenu pesmu" Milana Rakića
Devojka: O, da... "O, sklopi usne, ne govori, ćuti, ostavi misli nek se burno roje..."
Mladić: Ti si moja srodna duša. Želiš li sa mnom da gledamo Šekspira u Narodnom pozorištu?
Danas:
Tip: Majke ti, jesi čula neku pesmu od nekog lika, ne sećam se kako se zove, kao nešto iskreno, a?
Riba: Jok. Što, je l' gotivna?
Tip: Ma ludilo, on je u fazonu- sad ću da te karam, a ti ono kao tiću, pa kad završim, opet ću da ti kenjam kako te volim. Ludilo!
Riba: Cool. Nego, hoćeš sa mnom na Karleušin koncert?
Kažu uglavnom stariji vlasnici za svog kućnog ljubimca.
Na ovaj način pokušavaju da nam s ponosom predoče kako je njihova maza inteligentna jer ima taj famozni ljudski izraz lica. Uvrediće se ako im samo pomenete da isti niste primetili.
- Av, av... Av!
- Jaooo duša moja mala lepa, pa šta hoćeš? Reci mamici šta je biilooo???
- Av, av...
- Jao pa ti hoćeš da ti mamica napravi da ručkaš? Je l' tako?
- Av...
- Jao znala sam... Kakav si mi, samo što ne progovoriš!
Дело Др Рудолфа Арчибалда Рајса (Rodolphe Archibald Reiss) (8. јули 1875 - 8. август 1929) У питању је посмртно завештање српском роду, необјављен рукопис књиге "Чујте Срби!". на француском језику, у оригиналу Ecoutez les Serbes!. Ова књига је завршена 1. јуна 1928. године,а када је читате стичете утисак као да је писана данас. Једноставно, БИБЛИЈА СРПСКОГ НАРОДА.
"Nemojte dozvoliti da vaša lepa duša propadne u tom đubretu koje se na njoj nataložilo naročito posle rata. Nacija koja je, poput vaše, odolela vekovnom ropstvu, koja se povukla preko Albanije i koja je, izgnana iz svoje zemlje, ali ne i poražena, uspela da se vrati na svoja ognjišta kao pobednik – ne dopušta da je podjarmi šaka sebičnih i podmitljivih političara, gnusnih šićardžija, prezira dostojnih zabušanata i zločinskih profitera i zelenaša. "
Kontra-mera hipertermiji. Onaj račvasti kraj čekića koji poništava dejstvo tupog dela. "Polako hajvanu, đe si navro?" nalepnica na braniku prerađenog Jugića sa dvostrukim bajpasom i dva čmara, naoko neugledne šklopocije koju si nameravao da prestigneš. Nameravao.
"Jebaću je kad tad."
"Mhm."
"E baš hoću, da znaš!"
"Ma znam. Ih, itekako."
"Ona će meni, dva zeca-tri zeca..."
"Đe će joj duša, znam, znam."
"..."
"Da."
"A dobro, možda sam se ja i previše zagrijao za nju."
"Pa, možda, ko će ga znati."
"..."
"M?"
"Oladi me kurva."
"Dipfriz brale.
Vrlo neprijatna (za bliski susret ) kategorija muškaraca sa mokrim krugom na košulji u predelu pazuha. Naročito su opasni u ljetnim gužvama u gradskom prevozu ili redovima za ličnu kartu, pasoš i sl. Nesnosan temeljni smrad kao produkt višednevnog izbegavanja kupanja pa čak i podapiranja ubija volju za životom i svaku vrstu apetita, te se kao šok terapija preporučuje jedino gojaznim osobama.
Taman na vreme evo roštilj je taman gotov k'o duša je a miriši cela ulica. Aj' navali.
Au batice ne osetim ja ništa ubio me neki ' džibril ' u busu što je stajao pored mene do života mi nije a ne do roštilja. Idem ja malo na vazduh...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.