Prijava
  1.    

    Rodjak iz inostranstva

    Osoba koja je otišla u inostranstvo pre nego što se si vi rodili. Kao malom vam kupuje poklone koje roditelji ne mogu da vam priušte. Ceo život priča kako će da vas vodi u inostranstvo čim završite školu jer "ovde" nema života. Kad napunite 18 godina pitate ima li šanse da dodjete, on vam kaže da morate da odslužite vojsku, položite za kamion ,sredite papire i on vas čeka. Kad završite sve navedeno, on kaže da je trenutno kriza u zemlji i da nema posla, da sačekate malo i da će da vam se javi. Sledeći put ga vidite kroz nekoliko godina kad umre baba, priča o otkazima i kako mu je opstanak u inostranstvu znak pitanja...

    Uzdaj se u se i svoje kljuse...

  2.    

    Pravo gledaj!

    Kada ti skrene pogled dok prvi put voziš sa ćaletom nakon što si položio vozački ispit.

    Voziš glavnom ulicom u kraju, i vidiš drugarice pred kojima hoćeš da ispadneš frajer i zagledaš se u njih.. Prekida te uzvik ''PRAVO GLEDAJ, da ti ovo ne bi bio prvi i poslednji put da voziš moja kola!!''

  3.    

    Trebamo da pričamo

    Rečenica koju verovatno prvi put čujete od osobe i verovatno poslednji put da čujete bilo šta od te osobe.

  4.    

    Red najbogatijih zemalja

    Države koje su toliko bogate da svaki sledeći koji dođe uzme deset puta više od prethodnog.

    - U manje razvijene zemlje spadaju deco...
    - Gde spada Srbija?
    - U red najbogatijih zemalja, Jovice. I ne prekidaj me više.

  5.    

    Plače samo kad reže luk

    Opis bezosjećajnog čovjeka, uvijek hladnog kao led. Taj je zadnji put od srca zaplakao za kevinom sisom, dok je još u pelenama bio.

    -Brate mili, sinoć samo što nisam zaplakao kad onaj Teri pogodi stativu.
    -E, meni pričaš. Ja sam suze ronio k'o kakvo djete za izgubljenim klikerom onda kad nam Manča uvali dva komada u nadoknadi.
    -Pf, čuj plakali zbog nekih tamo klubova.
    -Hajde ti kamena stijeno, šta tu glumiš? Ko da je sramota muško da zaplače?
    -Pusti ga, on ti je takav. Jedino suzu pusti kada reže luk, inače ništa.

  6.    

    Pilićariti

    Krasti na sitno. Biti secikesa.

    - Brate, ovaj konobar svaki put pilićari, dosta mi je, sledeći put ću ga danglirati!

  7.    

    Prodavanje cigle

    Old skul dorćolska fora za prikupljanje sredstava od slučajnih prolaznika.

    Veče je, bezbrižno se spuštaš Zmaj Jovinom, kad ispred tebe izleće klinac, 10-12 godina plafon, i pita te da li bi kupio ciglu koju drži pred tobom u rukama. Pogledaš malog musavog prcvoljka, nasmeješ se i prošišaš pored njega, dok te on, za svaki slučaj, još jednom pita: "Da li ste sigurni?" Nakon što to uz osmeh još jednom potvrdiš, iz okolnih štekova izlazi nekoliko manje naivnih lokalnih baraba koje ti prethodno pomenutu ciglu daruju besplatno - u vugla.

    Sledeći put daješ klincu 50 đunti i brišeš, blago ubrzanim korakom, dok prolaznici sa funjarskim osmehom gledaju u drečavo narandžasti kvadar u tvojim rukama. Izbijaš na Cara Dušana, kad na tebe naleće entuzijastična devojka sa šarenim čestitkama u rukama:
    - E, ćao, hoćeš da kupiš čestitku, skupljamo novac za decu iz Zbojštice!
    - Hoćeš ti da kupiš ciglu?

  8.    

    Zvaćemo vas kad budemo rušili

    Odgovor kućnog majstora na pitanje za sledeći slobodan termin u fiskulturnoj sali poslije rekreacije sirovih a netalentovanih likova.

    Prošli su praznici, i omiljena sportska disciplina je izbacivanje masti, alkohola i raznoraznih toksina nataloženih u onome što je ostalo od organizma u prethodnih mjesec- dva. Najlakše je izbaciti kroz redovan seks. Oni koji to ne mogu sebi priuštiti snalaze se kako znaju, najčešće rekreacijom.

    Dogovor je pao. Iznajmljena je fiskulturna sala u obliženjem selu, jer je to ekonomski najprihvaljivija ponuda, rezervisan je večernji termin, a naročit ekskluzivitet mu daje obližnja kafana u kojoj Slađa radi drugu smjenu.

    Ušli smo u salu, nije naročito velika, taman za nas. Niko se nije svečano oblačio za rekreaciju kao što to rade oni po državnim preduzećima kad iznajme gradsku dvoranu. Na meni, stranačka majica umrljana fasadom, gaće k'o u Maradone '86-e , i patike sa kojih pri svakom koraku spada malo piljevine. Manje- više niko ne odskače u pogledu imidža.

    Podijelili smo se u dvije ekipe. Pošteno. Jedan koji zna igrati, jedan koji može trčati, i trojica onako. Neko sa stomakom do zuba, neko mršav i progorio na leđima od cigara...

    Sve je otvoreno i svaka je prognoza nezahvalna, naročito kad se zna da pobjednička ekipa dobija dvije kištre pive, a najbolji igrač 10 rečenica sa Slađom a da ga niko ne ometa.

    Od početka, obe ekipe su nametnle silovit tempo, što je rezultiralo pjenom oko usta, jer su silovna hrana i alkohol uzimali danak a cigare učinile da moja pluća proizvode zvuk nejakog cikulara koji prelazi preko drveta punog vrževa. Osjećao sam se jednako izgubljeno kao Džej koji pokušava Barseloni oteti loptu. Nako 4 minute ovakvog tempa, zasušili smo česmu.

    Nismo nešto vješti loptanju, a kao što je opštepoznato, visok ulog ubija svaku ljepotu u igri, pa tako i u ovoj našoj , koja je tek s vremena na vrijeme porprimala obrise fudbala. Gledaš prvo da ošineš protvnika po nogama, ako ne ide, gledaj da ga nabiješ loptom, ako ni to ne ide, gledaj đe gol. Nema kornera, nema auta, igra se sa matinelama. Nema ni faula. Lopta leti k'o rikošet i često se nečija faca, posllije žestokog duela, parkira na zid ili ostane zaglavljena među onim skalicama.
    Kad smo probili onaj prvi čep i znoj uradio svoje, bilo je mnogo lakše igrati, ali kvalitet igre je i dalje jurio rekord u negativnom smislu.

    Poslije nekih 40 minuta moj saigrač je pogodio gol ni sam ne znajući kako. Očigledno je ko dobija priliku kod Slađe pa je splasnula želja za daljim igranjem, a on ponosan, postao je više od igre, nešto kao Ronaldo ili Džordan.

    Pozvali smo majstora da iskubicira cijenu. Kad je otvorio vrata počeo se tući u prsi k'o moja mati kad me čeka iz kafane. Sala je ličila na Kabul, a mi ni na šta.

    -Iznajmio sam vam salu za 25 KM, a vidi šta sam našao. Dvije neonke i rešetka preko njih 30 KM, Otpao poklopac sa kutije vatrogasnog crijeva, 20 maraka, dva slupana prozora 30 maraka,da sam vas makar gledao pa da mogu da kažem neporcjenjivo, al jebi ga.
    -Šefe , može i iduće sedmice i idući termin.
    - MRŠ KERU, SAD SI POIGR'O I NIKAD VIŠE, ZVAĆU VAS KAD BUDEMO RUŠILI

    Otišli smo kod Slađe da proslavimo pobjedu i povratimo dušu. Kad smo vidjeli kako piva klizi rješili smo da češće dolazimo na rekreaciju...

  9.    

    Nek’ lete čaše po plafonu

    Moto kosmonauta kada padnu u sevdah.

    Poslednji let Endevora. Negde u orbiti.

    - Vladimir, maj men, ovo nam je poslednja zajednička misija. Mogli bismo malo da se opustimo. Jesi poneo vodku?
    - Da.
    - Je l’ valja? Nije kao ono govno što si nam dao prošli put na Međunarodnoj svemirskoj stanici?
    - Harašo.
    - Potrovaćeš nas, kučkin sine, ali nek’ ide život. Pusti Fanki Dži, uključi bestežinsko stanje, nek’ lete čaše po plafonu!

  10.    

    Ibarska magistrala

    Jedini put na svetu na kojem ti za dvesta kilometara predjenog puta ,treba cetiri sata,bas kao i jedini magistralni put na kome ima ogranicenje od 30 km na sat,a ne izvode se nikakvi radovi.

    Prosecna brzina 50 km/h.....a radari svuda.

  11.    

    Aaaaaaa

    Osjecaj jeze kad po prvi ali i 648. put poslusas Bajine Prepelice prepelice sarenijeh krila za Bozic u Visegradu. Svaki put dobijes zelju da osvojis nazad Gorazde.

    A zivim sa dva muslimana u kuci.

    Jebem ti Boze majku.

  12.    

    Generalna proba

    Kad izađeš na ispit samo da vidiš pitanja, jer ćeš za sledeći rok "sigurno" naučiti.

  13.    

    Upoznavanje sa nekim

    Ceremonijalni obred koji vršimo kada se prvi put(*) u životu vidimo sa nekim. Obično se obavlja rukovanjem i istovremenim izgovaranjem imena. Meni se najčešće dešava da od svega toga zapamtim samo svoje ime. Retki su oni koji pitaju sagovornika da ponovi ime, obično prećutimo da nismo čuli ime, da li iz kurtoazije ili ko zna zbog čega.

    (*)

    Ovo "prvi put" prihvatiti sa rezervom jer se može desiti da se sa nekim upoznajete i dvadesetak puta, svaki put misleći da je prvi.

  14.    

    Pazi da se ne vratis u celofanu

    Ovako su se nekad mlade i naivne cerke ispracale na put u razvijene evropske zemlje.

    - ajd srce mamino srecan put i odma se javi kad stignes u taj Pariz.
    - 'ocu majko, 'ocu.
    - sine, pazi sta radis tamo.
    - 'ocu, tata.
    - pazi da se ne vratis u celofanu.
    - tataaa, sta ti je?
    - sta "sta mi je?". svakave filmove dobijam ja otud iz francuske, bolje i za mene i za tebe i za televizor da te u njima nema.

  15.    

    smežurati se

    Idealna mera za vreme provedeno u kupanju.
    Neke majke navode na zaključak da je sledeći stadijum davljenje sina jedinca.

    Milane čuješ li ti mene?! Izlazi smesta iz te vode sav si se smežurao

  16.    

    Ispeglati kosu

    Aktivnost koju devojka ponekad obavi dva puta za veče. Prvi put - pre nego što krene u grad, i drugi put - pre nego što krene kući.

    -Hehe, devojke, ovo vam je muški WC.
    -Beži bre, vidiš da joj nije dobro. Ajde sad! Ajde, biće ti lakše... Tako! Pazi kosu, pazi kosu! Ladno si ispeglala kosu, hihihi... Šta ti bleneš kretenu, daj taj ubrus ovamo!

  17.    

    Soba

    Sledeći stadijum od "osoba", koji dostižu osobe koje ne idu nigde i samo sede kod kuće.

  18.    

    Žvaće žvaku ko da jede prasetinu

    Na ovakav način se opisuju ljudi koji kada žvaću žvaku ne zatvaraju usta. Žvaću "punim" ustima po principu mešalice, kao i oni ljudi što svaki put jedu prasetinu kao da im je prvi i poslednji put.

    Najpoznatiji, ujedno i VIP predstavnik je Ser Aleks Ferguson, trener Mančester Junajteda.

  19.    

    Čokolada od 50 eura

    Omiljena vrsta slatkiša mog, a verujem i vašeg detinjstva.

    " Jao vidi ga što je porastao, zadnji put sam ga vidjela kad je bio ovolipacni. Evo ti sine (50 €), kupi sebi čokoladu "

  20.    

    Brzotrz

    Svaki seks nakon dužeg vremenskog perioda suše.

    - Radovane, zar brzotrz?
    - Milunka, nisi mi dala pičke šes' mjeseci, šta si očekivala?
    - Ajde, biće bolje sledeći put.
    - JES! Biće sljedeći put!