
Lik koga svi izbegavaju da vide kada krenu u kladžu ili na bilo koji event na kome se očekuje da te sreća ne popiša. Kad ti se javi na ulici slobodno se okreni, vrati se kući i pazi da ti ne padne ledenica sa krova ispred ulaza u zgradu. Obično je rahitičnog izgleda, blago urokljivih očiju sa glasom Božidara Đelića u pubertetu. U kladionici svakodnevno igra tikete koji više podsećaju na računi iz supermarketa nego na listić, a nadimci su im takođe slatki kao npr. Bocko, Srećko, Skraćena ruka...
- Matori jesi igrao šta danas, počinje karling kup imam dojavu glancaju Čehinje kao na reklami za Pronto...
- Ma šta igrao, krenem danas do kladže i taman da sastavim tiket pojavi mi se onaj crni gavran Srećko i kako baci pogled na listu onim čkiljavim očima rekao sam samo "pakuj opremu" i krenem kući, umalo me vrata od tramvaja nisu skratila za glavu...
- Au brate, pa tebe je baš ujebao, ništa odoh da uplatim ovo dok i mene ne izgavraniše neko...
Nešto se današnje domaćice mnogo uobrazile... posebno ove nove i mlađane. 'Ajd onim starijim, kapa dole, ali ove nove su haos.
Svaki ženin pokušaj da te iznenadi novom i dobrom klopom treba poštovati i sve to stoji, ali da te ne tera da jedeš...
Najveća sreća je da to njeno remek-delo uspešno i neopaženo promuljaš do činijice onog njenog džukca, kog je na prevaru unela u stan i tako abortiraš njenu čaroliju dok ti se ne zapati nešto po celom organizmu...
-Dragiii, vidi... špagete u sosu od piletine, karfiola, brokolija, artičoke i meda... pomirišiiiiii...
-A neee... prošao ja na vojnoj vežbi obuku u slučaju napada hemijskim oružijem... prvo i osnovno, nikada ne miriši izvor nepoznatih mirisa, skloni sitnu decu i zaleži u desno, ako je napad sa leve strane...
-M'rš, skotino!!! A ja se toliko trudila...
-Šalim se, ološe... super je ispalo... 'ajd ja ću nam serviram dok se ti istuširaš...
-Ljubimmmm...
... Nekoliko trenutaka kasnije...
-Dođi, kuc, kuc... kuc, kuc... kako ono beše... a, da... mali ker... eee, tako lepi... jedi ti ovo čudo, a ja odo' na gurmansku ili možda u susamu, videću...
-Dragi?
-Op... čibe, čibe, jeb'o te otac... eee, mala...
-Pa, ti si pojeo bez mene?
-Ljubavi, ovo je toliko veličanstveno bilo da si samu sebe nadmašila... pojeo sam još dok sam sipao... svaka ti čast!
-Ljubav moja... E, a 'de je Bubi?
-Eno ga nešto tripuje, ne znam koji mu je... isterao papagaja i seo on u kavez... budi Bog s nama...
Jebeno zanimanje. Ljude koje ne treba potcjenjivati. Treba imati konjske živce dok komuniciraš sa derištima uživo u programu, živaca da ne opsuješ mater derletu kojem moraš par puta ponoviti nešto da bi uopće obratio pažnju na tebe, ili dok ga samo slušaš kako razvlači riječi dok pokušava da nešto kaže. S jedne strane je razumljivo da se mora spustiti na nivo prosječnog osmogodišnjaka, ali nije to tako jednostavno i zabavno. Plus što moraju od sebe praviti budalu dok su na TV-u pa su možda i svjesni toga (jer i kada pokušavaju biti smiješni- slabo da su), moraju hvaliti sponzore svako malo, imati strpljenja i osmijeh na licu, iako im je možda dan loš kao što svima može biti.
Koliko je njihovo zanimanje jebeno, toliko se može vidjeti kako djeca odmalena uče nefer igranje kako bi dobili igračku kao nagradu. Frustrirajuće zanimanje.
Interaktiva igrica „Hugo“: scena dječiji uređena, zeleni stiropor koji predstavlja travu sa nacrtanim cvijećem do pola zida, od pola zida plavi striropor- nebo, narandžaste ptičurine po njemu na čijim krilima piše „BH Telecom“, sa strane kartonsko drvo sa onim istim ptičurinama kojima je mrsko letjeti uz pokoju nataknutu KiKi bombonu, do drveta improviziran bunar od bureta u kojem se nalazi hrpa razglednica i pisama dječurlije koja žele da učestvuju u igri, u koji će voditelj pasti pred kraj emisije da izvuče igrače za narednu emisiju. Na suprotnoj strani se nalazi sto u obliku gljive za kojim će stojati voditelj.
Uz najavnu muziku ulazi voditelj u studio: obučen u neki šareni, blesavi komplet, našminkan kao klaun, pozdravlja debilnim glasom sve gledaoce i raduje se još jednoj emisiji s „našim mališanima“, nada se da su svi oprali ruke kada su došli kući iz škole, piškili pa opet oprali ruke, ručali, ispisali domaću zadaću, jer je tek tada vrijeme za igru; također se nada da su im stigli navijači i da će to večeras biti ludo i nezaboravno veče.
V: Ćao, ćao mališani!! Vaš Mario Ario Rio Io O je opet s vama u još jednoj emisiji „Hugo“! Nadam se da ste do sada došli kući iz škole, oprali ruke (pokret rukama kao da pere ruke), ručali, ispisali domaću zadaću, i spremili se da oslobodite Hugolinu i njene male Hugiće! Ja sam spreman, a spremili su me naši dragi sponzori bez kojih ni vi, ni ja, ni čitava država, ne bismo sada mogli spašavati Hugolinu, i zato ćemo im se zahvaliti: BH Telecom kao generalni sponzor, Čokolino, i KiKi bombone! Naši dragi sponzori su omogućili nagrade svima vama, i zato im trebamo biti zahvalni do kraja života! Hvala vam naši dragi sponzori! Prije nego počnemo sa oslobađanjem Hugoline i malih Hugića, pogledajmo jedan džingl!
(Nakon par minuta)
V: Ah, tu ste, dobrodošli nazad... ja sam se malo zanio jedući ove KiKi bombone koje su jaaaaako ukusne i trebate ih jesti jer su ovo najbolje bombone na svijetu... :kamera približava kesu bombona: ...No, dobro, idemo do našeg prvog igrača... To je Tarik iz Tuzle...
(Pokušava se uspostaviti telefonska veza sa Tarikom, čuju se neki šumovi, glasno disanje, šuštanje u slušalicu)
V: Halo, Tarik!
T: Halo.
V: Dobro veče Tarik! Čuješ li nas?
T: :disanje u slušalicu:
V: Halo...
T: Halo.
V: Tarik, tu si! Šta ima Tarik?
T: Ništaa...
V: Hoćeš li nam reći nešto o sebi?
T: :disanje u slušalicu:
V: :šuti i bogara u sebi:
T: Ja sam Tarik... Dolazim iz Tuzleeee... Imam osam... osam godinaaaa, i (guta pljuvačku) idem u Osnovnu školu „Centar“ u Tuzliii iiii....
V: Dobro, Tarik, reci nam ima li kakvih navijača kod tebe?
T: Imaaa....
V: Da ih čujemo!
(prolamaju se dječiji glasovi; vrištanje; neko se glupira; ćaćino navijanje kasni za ostalima)
V: Jao, pa mnogo si navijača doveo! Super, oni će nam svi pomoći da oslobodimo Hugolinu... Jesi li spreman Tarik?
T: ....
V: Halo, Tarik, jesi li spreman da oslobodiš Hugolinu?
T: Jeesam...
V: Odlično, reci koji ćeš broj od 1 do 4?
T: Dvaaaa...
V: Pod brojem dva: Hugo Taxi... Idemo, pritisni peticu i započni igricu!!
T: (pritišće dvije tipke telefona istovremeno)
V: Daj mi pet, Tarik! (pokazuje u kameru pet prstiju)
T: ....
V: IDEMO PETICA!!
(Tarik končano stišće peticu i započinje igricu.)
Dok se na početku redaju traumatične scene otmice Hugoline i njihovih malih Hugića, voditelj pita Tarika da li mu neko pomaže, na šta Tarik odgovara sa: „Ne pomažeee... Hoćeš li mi ti pomoći Marioooo?“, na šta mu Mario odgovara sa: „Pa u redu, može mala pomoć.“, misleći u sebi: „I Bog je odustao od tebe.“
(Za vrijeme igre)
V: Idemo desno! Šestica, šestica!
(Tarik prekasno pritišće 6. Hugo pada u vodu sa balvana.)
V: Opaa, ode jedan život Tarik. Kasno si stisnuo šesticu, ali nema veze, imaš još dva života, moraš biti malo brži, OK?
(Tarik šuti.)
V: ....OK. Idemo ponovo... Lijevo, stisni četiri! Četiri Tarik!!
(Tarik uspijeva pritisnuti 4 na vrijeme, i Hugo skače na balvan.)
V: OK, idemo sada šest... šest!! ŠEST!
(Tarik dvaput pritišće 6. Hugo se zapliće međ' neko granje, i ostaje visiti govoreći: „Sreća pa nosim tregere.“)
V: Tarik... trebao si šest jednom stisnuti... Idemo još jedna šansa.
Tarik ne progovara. Čuje se neko šaputanje s njegove strane veze, igrica je nastavljena, tipke se pravilno pritišću na vrijeme, Hugo skače k'o lud po balvanima, ne sapliće se, igra Moonwalk po balvanima- ćaća je očito preuzeo kontrolu nad igrom.
Voditelj i dalje daje upute, ali više nisu ni potrebne. Hugo jebač stiže na obalu, odlazi u pećinu u kojoj je vještica zarobila Hugolinu i Hugočurliju, povlači kanaf broj 2 i oslobađa ih. Igra je završena, Tarik je pobijedio.
V: ...Bravo, Tarik, super si odigrao! Čestitam! Tvoja nagrada je Ekšn men sa punom opremom koju je omogućio naš sponzor BH Telecom, i koji je također opremio Ekšn mena, i tebe i tvoje roditelje i bez kojeg ne bismo imali hljeba u ovoj državi. Je l' ti se sviđa?
T: Sviđaa... A je l' mogu ja dobiti one puzle od 1000 komada?
V: Ti bi puzle... Režija, šta kažete?
(U sebi: Ti puzle? Ne moš šes' stisnut' kak' treba a da sklapaš puzle Bog ti pamet dao, jedino ako te ćaća nije naveo da to tražiš, ipak je on igr'o, i njegova je nagrada...)... Režija se slaže da dobiješ puzle jer si oslobodio Hugolinu i male Hugiće! Jesi li zadovoljan Tarik?
T: Jeeesaam... Je l' mogu da pozdravim?
V: Naravno, samo malo brže jer nas čekaju još dva igrača...
T: Pozdravljam maaamuu, tatuuu, seeeku, nanu, djeda, svoju drugu nanu i djeda, tetku i tetka u Doboju, rodice Aaaamelu, Seeelmu, Belmu, rođake Bakira, Aaamira, svoje prijatelje Amera, Deeenisa, Alena, svoje prijateljeeee iz raaaazreda, učitelj'cu, svoje navijaaaače, sve koji me poznaju, vas u studiju i režiji, i Hugu, i Hugolinu, i male Hugiće...
V: Hvala puno Tarik, i mi tebe pozdravljamo! Da čujemo još jednom navijače!!
(Navijači vrište, režija prekida vezu prije nego su se izvrištali do kraja)
V: :duboko udiše i izdiše: ...Eto to je bio Tarik, a sada idemo do našeg sljedećeg igrača...
Hraniti golubove.
Ne brini to je sreca.
period naseg zivota u kojem su preovladavala tri pitanja
Gde si bio za vreme bombardovanja?
Kako si proveo strajk prosvetara?
Koja si grupa za iskljucenje struje?
Inace mi kao poslednja generacija pionira (82.god) smo zavrsili skolovanje sa 3 strajka, 2 rata, mesece bez struje i grejanja sa snovima da ce nam matori jednog dana kupiti maksare 3, da kad ujutro dobijemo 60000000000000000 dinara da cemo popodne moci za iste pare kupiti kiflu za uzinu, krali benzin uz pomoc "srki" metode, kupovali matorcima cigare na komad...
Ali sva sreca pa mi otac drzao pare u duseku a ne kod Dafine i Jezde
devedesete rulz!!
Izgleda da nam je to u prirodi. Na taj način dolazimo do tako željenog reda i harmonije u našim glavama. Definiše se iz potrebe da se svet učini jednostavnijim i logičnijim, razumljivijim i konačno manje BOŽANSKI MISTERIOZNIM.
Ali zašto definišemo na Vukajliji? Definicija u našoj glavi je sama po sebi dovoljna da zadovolji svu glad naših moždanih vijuga za redom, mirom, logikom, humorom i rasterivanjem božanskih misterija. Ali izgleda da postoji druga caka. Samodokazivanje? Neeee, za samodokazivanje je dovoljno da definiciju izgovorite pred ogledalom, a i nema mnogo slave u tome ako definišete i krijete se iza nicka.
Ta druga druga caka je izgleda u tome da autor teleindukcijom i telestimulacijom mozgova čitaoca dovodi do prosipanja hormona sreće i zadovoljstva - dopamina i oksitocina. Ali svaka akcija ima reakciju, pa čitaoci svojim palčevima autoru definicije pružaju to isto zadovoljstvo da uživa u navali dompamina i oksitocina.
Sva sreća te su u pitanju palčevi, a ne srednjaci. A možda bi neko uživao i u srednjacima, ko zna?
Dakle, rezultat dobre definicije je dvosmerna sreća i samodrogiranje sopstvenim moždanim opijatima. Kod jednih se to postiže čitanjem definicije a kod autora palčevima. Na sreću uloge se brzo menjaju, čitaoci očas postaju autori i obrnuto. Čudo ti je ta moždana hemija, stalno i iznova trazi dobar tekst zbog uspostavljanja nekog spokoja u glavi - definisanjem ili palčevima.
Slučajno znam da oxitocin izaziva porodjajne bolove kod trudnica tako da bi, pretpostavljam, trudnice koje pročitaju dobru definiciju bile barem malo bliže porodjaju. Preporučjem čitanje definicije dana u porodilištima radi lakšeg i bržeg porodjaja.
Onaj osećaj, da se tako gej izrazim, kada se probudiš i odjednom gle mu čuda osećaš se baš super. Bez ikakvog razloga, povoda ili nečega što će da se desi u sredu popodne, četvrtak možda. Otvoriš oči, ritualno počešeš jajo da se zahvališ kurcu što se svako jutro diže i podseća te da bi mogao iako nemaš sa kime i osećaš se odlično, k'o konj odlično.
Zaboraviš na činjenice i imaš kvalitetno provedeno vreme sa samim sobom. Samo pozitivne stvari ti padaju napamet, one negativne si podsvesno nagurao tamo gde sunce ne sija svom mozgu. Samopouzdanje se vozdiže kao ženski ego, bez razloga i povoda.
E to je ta sreda ujutru. Ideš ulicom i smeškaš se k'o daun na pertlu znajući da izgledaš kao budala ali boli te kurac, sreda ujutru jebe!
- Desi ptico, desi govno od kučeta, ah sreća sreća radost!
- Nema više bez recepta je li? Šta si sav euforičan, neka se odlučila da te pusti da je oskrnaviš danas a?
- Ne, danas mi je bila sreda ujutru i jebeno se dobro osećam! Fak jea!
Kaže se osvedočenoj lenčugi koja kuka o nemaštini ili besparici. Naučilo da parazitira na drugome, kao kakva gljiva živeo od tuđih sokova, a sad kad treba da se osloni na samog sebe, kuka i žali se na sve ostalo, jer to jedino zna.
Sreća, pa je malo takvih danas...
Kafanski izraz za fajront kome mora da se povinuje i poslednji gost, bez obzira koliko je pijan ili mu se jednostavno još ne ide kući koliko god bilo kasno (ili pak rano). Kada konobar/gazda/čistačica konačno uhvati metlu u ruke, zabavi je kraj. Imate pravo samo na jednu otreznujuću kafu, i to samo ako je osoba kod koje su ključevi kafane raspoložena za bacanje džezve na već ledenu plotnu rešoa.
Mnoge afere na jednu noć međ' kafanskim življem koje su kulminirale rasturanjem brakova, dešavale su se upravo 'pred metlu'.
Vrlo zajebana stvar. Krajnje velika opasnost po zube. Ima krupnijih komada koji se lakše uočavaju, pa stoga i ne predstavljaju tako velik problem. Prava zamka se krije u onim maleckim, odvratnim zlotvorima... Kamuflaža im je idealna, jer izgledaju isto kao prošarana zrna integralnog pirinča. A kada naletiš na njega, već ti je kasno. Kako se kamenčići nađu u urednom pakovanju integralnog pirinča, stvarno ne znam. Možda je u pitanju greška, a možda se iza toga krije još jedna od svetskih zavera.
Naravoučenije: ne hranite se zdravo. U pljeskavici sigurno nema kamenja.
Sreća pa imam kvalitetne zube.
Vidite, cesto svi radimo nesto sto se ne raskazuje na cel svet, pa nas tako sreca ozari kad vidimo da ima neko isto tako lud kao mi, padne nam, sta vise, na pamet, da smo normalni?! Kao kad mala devojcica pronadje prvu stidnu dlacicu, pa se stidi sama sebe sve dok nekako ne sazna da nije vanzamaljac i da se to cudo napatilo i kod neke druge devojcice. Tuzna istina je, samo, sto to cesto ne znaci da smo normalni, vec samo da se slican slicnom raduje. E, sad, cesto je utesno i imati sapatnike...
Definicija: Svi pisaju pod tusem.
Neki lik: Jao jeeestee...lol! Hahaaa, svi to rade samo nece da priznaju! Sta je, ovi sto dali minuse kao neki cistunci... (u sebi: Hvala ti, Boze! Uh, pa nisam jedini...)
:i 'ode pod tus:
Reklama koja je na TV-u išla uvek nedeljom u popodnevnim satima, kada bi cela porodica konačno sela zajedno da ruča. Ne znam da li je išla i u drugim terminima, ali nedeljom za ručkom je nikada nismo mašili.
Sreća pa bar nisu objašnjavali za čega služi.
Neizostavna pojava na planu nekulture od kako je sveta i veka. Cur tam' - cur 'vam, al' svakako cur.
U procesu iste totalno je nebitan objekat na koji se deluje, primarno je samo delovanje po cenu da od objekta ne ostane ništa.
To se sakupi i navire, navire, navire na jedan izvor a planina ih puna.
Sreća te vode uvek pretekne, ima je i za sto budućih stada.
Al' bojazan jebena je stvar. Žeđ utoliti filozofsko pitanje.
Zato - vrtoglavo jurnite ka prvom izvoru. Možda do podneva presuši. Ko zna...
Ovan I: Beee---bee---Beži malo da i ja srknem!
Ovan II: Sad sam stao---beee!
Ovan Silni: Beee---pomeri se, dosta si lokao!
Ovan II: Je l'? Beee---eebe. E neću!
Jagnje: Beeeeeeee---mama! Beeeee!
Ovca: Šta je sada? Bee---Pusti mamu da se napije! Beee.
Ovan Silni: Ovne jedan! Beeee---pomeri se kad ti beee---kažem!
Ovan II: E sad ćeš da vidiš kakvi su rogovi u ovoga ovna---beee---je---bee---mm! (ovčici)
Mič' se, sejo! Beee!
Vuk (posmatrajući misli): I posle ja dlaku menjam ćud nikad. Ne bih na ovima zube tupio, ništa gore od otrovane krvi.
Vrsta kalendara u koja sluzi da vas podseti kad su radni ,a kad neradni dani,koji slave nekog odredjenog sveca i obelezavaju se crvenim slovom.Ako se malo bolje zagleda,videcete da se crvena slova ,pojavljuju veoma cesto i ko radi na te dane ,taj je gresan.....barem tako tvrde VELIKI vernici i jos veci neradnici.Ineresantan je podatatak da nasa crkva ima 15 najvecih praznika......ne dva ,ili tri,vec petnaest!Sreca te nam je drzava sekularna ,te nismo obavezni da se pridrzavamo crkvenog kalendara,inace da je suprotno,davno bi propali od lenjosti ,praznika , nerada....
Verujem da mnogi znaju cigu sto prodaje crkvene kalendare na Slaviji....
Ciga:"Crkveni kalendari...crkveni kalendari...dva za sto dinara"!
Ja:"Daj mi jedan,evo ti 50 dindzi"
Ciga:"Eeeee...ne moze....."!
(Sta ce covek,mislio je da cu da ga zajebem...)!
Jeste. To su tvoje komšije. On, vazda nasmejan, sa blještavo belim osmehom. Njegova žena je prvoklasna bičarka bez ijedne bore. Kako bi ih i imala, kad lice svako veče kupa u kremi. Oni imaju čopor klinaca, sa impresivnom sposobnošću da se usvinje gde god da odu. Nema veze što im je dvorište komplet zatravljeno a sunce piči ko blesavo danima, deca će naći i baru i blato. Ah, koga to još brine, mamica će to da oriba. Oće kurac, tutnuće sve djuture u mašinu, bez kamenca. Kakvi da se boje pomešaju tokom pranja, ne. Oni nose isključivo vedre boje, deca belu. Žena kupa lobanju šamponima od kojih joj se kosa sjaji ko pseće mudo. Muž, pak, otplaćuje šurnaest kredita, ali ga boli tuki. Čak ga i savršeno vezan čvor na kravati nimalo ne steže, iako je napolju +40. Hasaju isključivo integralna leba s margarinom koji sadrži abecedu vitamina. Karbinje su im nepoznat pojam. U njihovoj kući pas se ne linja, a grinje smorene odlaze iz kreveta. Kupatilo se cakli, žena se jednom okliznula na pločice i nabila trticu, ali sva sreća tu su ponovo kreme i masti. Oni kafu ne piju, oni je mirišu zatvorenih očiju. Njihov automobil ne dimi iz auspuha. Muž nije tolerantan na laktozu.
-Zdravo da si, komšo! Vidi, uzeo sam novi auto na lizing.
-I ja bih tvoju ženu uzeo, sa sve lizingom, temeljnim! Šta se kezečiš tu, koji kurac, ko da si iz reklame ispao?
-Naš život je više kao film, srećan film...
-E kad ti počne švedski akcioni deo, zovi me da gledam!
Medicinski stručni izraz za paranoju i/ili kompleks ljudi koji navijaju za Partizan. Zahteva ozbiljno lečenje sedativima i redovnim nedolaženjem na Marakanu!
Sva sreca u primer spada samo oko 20% ljudi u Srbiji...
Svi smo nekad na ulici videli neku "makinu" od nekoliko desetina hiljada evrica. I svi obicno zamisljamo u tom trenutku kako bi mu palili felne, vozili 300 i sta ti ja znam, ali, tu je ono ALI sto devojci srecu kvari. Posto prodje ta "zverka" od automobila, odjuri u nepoznatom pravcu, obicno se nadje neko realan pa kaze: "Ma koji ce mi kura* ovo, sta da radim sa njim, da pisam u rezervoar? Sigurno trosi k'o ala a mi jedva sastavljamo kraj sa krajem. Ne hvala!". I svi se obicno sloze sa ovim. I sreca da masta postoji i nista ne kosta.
Primer nije potreban.
Izraz "pao mi je kamen" sa srca donosi onome ko ga izgovara (pod određenim okolnostima) izuzetan osećaj olakšanja povodom razloga za koji se brinuo i koji mu nije davao mira. Okolnosti i razloga postoji bezbroj, a ja ću ovde navesti par primera:
Suze na bakinom licu kada vidi unuka da se iz vojske vraća (iako baka zna da rata više nema).
Sreća u očima majke kada joj sin kaže da se predomislio i da ipak hoće da nastavi školovanje.
Tihi uzdah zabrinutog tate koji, sa prozora vidi svoju ćerkicu kako se vraća kući pola sata ranije nego što su se dogovorili...
Razlog zašto se kvari 90% uređaja i mašina kod nas.
Sreća pa smo dobri majstori da to na brzinu rešimo.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.