
Odjeb koji keva koristi uvek kad joj sin ukaže na neke greške, kad su njene veštine u poslovima domaćice dovedene u pitanje.
- E majka, ja ne mogu da jedem ovu buraniju danas...
- Ženi se pička ti materina ako ti se ne sviđa, pa nek ti žena kuva po izboru danas se ovo jede. Sedaj!
- Kevo, ova košulja je mogla i bolje da se ispegla...
- Alo, ja sam tebe rodila ne ti mene, što znači da imam pedeset godina i da ne vidim već kako bi trebalo. Ženi se pa se sa ženom peglaj do mile volje ako me razumeš. I taman posle nećeš da budeš nervozan toliko oko jedne košulje...
nejuniverzalniji broj koji postoji, barem na ovim prostorima. Sem shto je jak simbol u samoj religiji (3 prsta - Otac, Sin i Sveti duh), koristi se i u chitavom spektru opisa,fraza itd. A tek u narodnim pesmama, auuu!
-Narodne pesme:
tri brata rodjena...
tri konja viteza...
tri zlatne jabuke...
-fraze i opisi:
chekam te tri gladne godine...
tushirash se tri dana...
odavde do tamo ima tri hiljade kilometara...
tu sam za tri sekunde...
nemash ni tri daske u glavi...
Pa nemam ja tri ruke!(omiljeno kod napacenih roditelja)
Sleng za lika koji biva ubijen od strane sina. Iako mu Brut nije bio sin, više ovako mentorska figura je bio cezar brutu
- Šta radi to Mikica.
- Evo ubija ćaleta jer nemaju novca za hranu.
- Koji Cezar jbt.
- Misliš brut
- Ćale njegov msm.
Izraz nastao kod očeva koji su popizdeli od izraza ljubi ga majka.
Kad god "zlato mamino" ili mamin sin napravi veliko sranje, onda ga malo "ljubi ćale".
Pakosno, zlobno-sažaljivi komentar za nekoga ko je nešto BIO a više NIJE. Neko ko je 'ministarčio' pa zglajzao, sjahao, kliznuo, šin'o o ledinu.
Dok je bio..... Dunav mu je bio do kolena.
Ono što pristojan mamin sin pita djevojku kad hoće da joj ga smandrlja u čokoladno oko.
Prijetnja strogog roditelja na Romaniji koji pokušava saznati gdje sin kockar izgubio pare od rasne junice koju je prodao na pijaci dan ranije.
Majku ti jebem jesam ja potrošio pola godine života i tri metera žita , da ti proćeraš kroz aparat za jedan dan...
Stajaćeš mi tu k'o karmin dok ne smisliš kako ćeš stvoriti pare pokojnom đedu za spomenik propalico jedna da ima rakije u kući sada bi se napio i zakl'o te k'o pile.
Zar je potrebno objasnjavati?
Narodna mudrost je bez premca u objasnjavanju svakog zivotnog problema.
Ekvivalentan je izrazu: Da kondom nije bio busan, ne bi se rodio moj sin Dusan.
Doduse, ne mora da bude pet minuta…
Dve građevine koje se mogu naći u mnogim srpskim dvorištima. Stara kuća je prosta prizemna građevina u kojoj žive baba i deda. Nova kuća je veća znatno od stare, nedovršena, neomalterisana i u njoj živi mlađi deo porodice. Vremenom nova kuća se sve više sređuje i budži, a stara postaje oronula i nakon dedine i babine smrti se ruši ili se sređuje kako bi se u nju uselili ćale i keva kad im sin dovede snajku u kuću. I tako se sve pare ulažu u novu kuću (i staru kako bi se sredila za stanovanje ćaleta i keve kad se sin oženi) a onda se desi neko sranje kao npr. zemljotres i sjebe ti u sekundi jedinu nekretninu koju poseduješ i u koju su generacije ulagale.
U neka srećnija vremena, problematični učenici su po kratkom postupku bivali odstranjivani iz škole i slani u popravne domove, pa je njihov loš uticaj na okolinu bio svođen na minimum. Međutim, danas je besmisleno razmišljati o primenjivanju takvih sankcija, jer čak i da dođe do njih, sasvim sigurno bi se desile sledeće stvari.
1. Odeljenje od tih propaliteta bi organizovalo protest protiv takve odluke uprave škole i sa lakoćom ubedilo učenike drugih razreda da se pridruže protestu.
2. Potpisivale bi se peticije za njihovo vraćanje u školu, koje svakako ne bi bile anonimne. Samim tim, iz straha da se ne sazna da neko ne želi da se vrate u školu, svako bi stavio svoj potpis.
3. Bio bi organizovan roditeljski sastanak na kom bi se palamudilo o tome kako svakom detetu treba omogućiti školovanje i dati mu šansu da postane čovek.
4. Ukoliko bi izbačeni učenik bio tatin sin, ceo problem bi vrlo brzo bio rešen nekom donacijom školi (na primer krečenjem hodnika i učionica ili kupovinom novih kompjutera za časove informatike) ili pretnjom onima koji bi pokušavali da spreče vraćanje dotičnog propaliteta u školu.
5. O svemu tome bi bila obaveštena vrlo često korumpirana uprava škole, koja ne samo što bi (uz primanje mita) omogućila izbačenim učenicima povratak u školu, već i brojne povlastice u odnosu na sve ostale učenike, da bi ih na taj način podstakla da budu mirni i ne prave probleme.
6. Problemi bi se pravili i dalje.
Fraza kojom trenutno nemilom sagovorniku stavljamo do znanja da ne samo da ne znamo odgovor na njegovo pitanje, već smo trenutno previše zauzeti daleko važnijim stvarima da bi napravili bilo kakav napor da se do tog odgovora stigne.
Često praćeno sufiksom "pusti me u pičku materinu".
(Keva): -Sine, jel se sećaš gde sam ostavila tatin insulin? Eno ga jadan, oprašta se sa životom u spavaćoj.
(Sin, očiju prikovanih za TV-ekran, dok igra zlatni gol na PES-u protiv najboljeg ortaka, nakon 3-3 u regularnom toku): -Ma gde znam kevo, pusti me bre sad u pičku materinu!
Palma je pravi nosilac srpske tradicije.
Kako je to bilo onih 500 godina? Deda, pradeda, ko li već, voda opanke dok Turčin trndači babu. Koju je već istrndačio aga na dan venčanja, kako se to zvalo "pravo prve bračne noći". A posle njega dedin tata, iliti, jel'te, mladin svekar, koji je slinavog sina i oženio da bi sebi doveo mladu ženu. Kao i njegov tata, i tatin tata itd. I kad se posle age i svekra i ovih kojima su vodali opanke rodi sin, ne zna se čisto da li je sin, ili unuk, ili aginče, ili nakot nekog bosanskog gladova, Turčina. Kad seronja malo poodraste, otac ga hitno oženi mladom snašom, racunajući "ionako nije moj, jebiga, da dovedem ja bar sebi pičku da se nasitim dok mogu, pošto su se na onoj mojoj ionako svi izredjali". I tako se otac malo ogrebe, pošto je pre njega bio samo aga, dok naravno, vodanje opanaka ne predje na sledeću generaciju. Ne treba gubiti ovde iz vida da ti Turci sa onim Turcima iz Turske nemaju blage veze, nego su poturčeni Srbi, tzv. "poturice". Tako se čuva čistota rase Nebeskog naroda.
E, onda odoše Turci, a dodjose sreski kapetani, opštinari i žandari. U Beogradu već narodni poslanici, ministri, masoni, kafedžije itd. Pa onda četnici, pa partizani, pa komunjare, odbornici, državni sekretari, direktori, "biznismeni"...
A žene vide kakva je situacija i tradicija, pa se same poturaju, a drugaricama koje neće, ili se stide, pričaju onaj vic kad su dve žene došle kod Svetog Petra, pa jedna kaže "ja sam celog života bila smerna i skromna..." a druga "nema toga koga sam zaobišla, davala i onima koji nisu tražili...". A Sveti Petar ovoj drugoj kaže "pričekaj me tu iza oblaka dok ovoj prvoj dam krila" "Jao, pa da budem andjeo?" "Ne, nego da budeš guska k'o što si bila celog života".
A razni Palme "žive život", i ponose se srpskom tradicijom
Rečenica kojojm ljubomoran otac hoće da dokaže da njegov sin barem malo liči na njega i da nije sve povukao na majku.
Drug: E Džoni kako ti ovaj klinac sve više i više raste, sve više i više podseća na kevu.
Ćale (Džoni): Aj ne seri brate, vidiš da ima obrve na mene.
To je odlikas sa cvikerima ko dno od tegle.Kao bane dobri sin tih i miran cist i fin kao bane odmeren i usmeren sasvim.
To je ono sto majka kaze kada stariji sin lema mladju sestru...pa posle on dobije batine, jer mu je sto put receno "nemoj po glavi"...
Pametne sestre lazu:
"MAMA ON ME JE UDARIO PO GLAAAAAVIIII"
Vapaj zabrinute majke.
Tata će poleteti, nabiti pete u guzicu, ako je ćerka u pitanju.
Ako je sin :
"Ma neka ga, doći će sam....ne brini."
Najčešća kod roditelja.
-Jao komšinka moj sin odličan đak,dete za primer..ne znam na koga je,pomaže i po kući,bavi se sportom,svi ga hvale...i nas je bog pogledao.
Kretenčino jedna marš napolje,kud te rodih!!..KOLKO SAD PARA OĆEŠ!!!
Ima vise primera parazita.Navescu samo par njih da ostane i za druge vukajlije...
1:mamin i tatin sin(ili cerka)koji smatra da su mu roditelji duzni ceo zivot da ga izdrzavaju zato sto su ga napravili.
2:narodni poslanik
3:advokat(u vecini slucajeva)
4:predsednik opstine
5:predsednik drzave
6:sponzorusa
7:krpelj
8:Sasa Popovic
Dodajte bilo sta cega se setite...
Izjava roditelja kad im njihov sin kaze da ide na trcanje... Ovo je jedna od njihovih omiljenih provokacija,jer su oni prestali da brinu o svome tijelu prije 20 godina...
-Joj,pogledaj me jesam debeo,kipi tjesto na sve strane,moram da odem na trcanje...
-Sto hoces boan da trcis kad te niko ne juri!?
Prekor oca u trenutku svađe sa sinom, kojim ga podseća da je, između ostalog, morao da trpi njegove smrdljive pelene dok je bio beba... Međutim, i sin uzvraća istim.
- Besramniče, ja sam ti pelene bre menjao!
- Pa šta, za 30 godina menjaću i ja tebi!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.