
Nekad si bio kurac, i sada si kurac, ali od ovce. Potrošio si se i zaboravili su te. Kasno shvataš da se od stare slave ne živi.
Izuzev možda klinaca od najviše petnaestak godina, svi već znaju da grupica tradicionalno jakih engleskih fudbalskih klubova, koju čine "Mančester Junajted", "Čelsi", "Arsenal" i povremeno (još uvek) "Liverpul" ima još jednog člana, koga je istorija ostavila u blatištu- "Notingem forest". I malo koji klub je doživeo da dođe do tolikih zvezda, da bude prvak Engleske i dvostruki prvak Evrope, a da svega 20ak godina kasnije ne može ni da prismrdi premijer-ligašima (dobro, kod nas mu donegde parira OFK-a, sa svojim predratnim titulama, ali to je posebna priča).
No, to što se dogodilo "Notingemu" je stvar sporta. Lopta je okrugla. Ali, mnoge paralele se mogu povući i sa nekim ljudima. Naročito u Srbiji.
(poluistinit događaj, imena neće biti spomenuta)
Momak sedi u autobusu i gleda u neke note. Pored njega sedi neki dekica
Dekica: Mladiću, jesu li to note?
Momak: Jesu
Dekica: Au... Otkad ih nisam video, ali ih još prepoznajem, he he he...
Momak: Bavili ste se muzikom...
Dekica: Ehh, da li sam se bavio... Šta ti sviraš?
Momak: Ja studiram solo-pevanje
Dekica: Sa vama pevačima je uvek bilo najteže, mnogo ste bre sujetni
Momak: A Vi ste?
Dekica: Ja sam bio dirigent, ali to u nekom prošlom životu, očito.
Momak: Pa čime ste dirigovali?
Dekica: Filharmonijom i onda horom RTS-a. Ceo svet sam proputovao sa njima. Pobeđivali smo na gotovo svim međunarodnim takmičenjima...
Momak: Zaista!? Jaoj, pa sad Vas prepoznajem sa nekih slika, i dalje stoje na Akademiji... Pa, šta je sada sa Vama?
Dekica: Eh, mladi kolega. Prepušten zaboravu. Živim od bednih 20 000 mesečno. Ni državnu penziju nisu hteli da mi odobre, a nekom tamo amaterskom horovođi iz GSP-a jesu, pa prima 50 000 mesečno.
Momak: Pa kako je to moguće? Delujete žilavo, što Vam ne daju da vodite neki hor sada? Ili da pripremate učenike za Akademiju?
Dekica: Ne vredi, ni moja generacija me se više ne seća. A ovi klinci što hoće da se bave dirigovanjem uče da se bave manekenstvom, a ne muzikom... Bitnije im je kako će da odmašu rukama, nego šta će hor ili orkestar da otpevaju i odsviraju.
Комунална полиција је курва регуларне полиције. Дужност комуналне полиције је да спречава прљање града и оштећивање јавне имовине (споменика, клупа у парковима, саобраћајних знакова), да брине о комуналном реду (поштовање радног времена, уклањање уличних продаваца), одвијање јавног превоза, реду на градилиштима и о још многим стварима из надлежности градова.
Као што сам већ навела, комунална полиција се брине о ЧИСТОЋИ, комуналном реду и осталим проблемима за које је надлежна локална самоуправа.
- Једном нас је позвао грађанин и дао нам број мобилног бивше супруге, како бисмо од ње тражили његове кључеве од стана који су остали у колима. Жена је одбијала да се јави на његов број – каже Небојша Радованац, начелник новосадске Комуналне полиције. Види слику
Такође на Београдском кеју, комуналном полицајцу се обратио један Дорћолац који је желео да пријави комшију у стану изнад, који му пушта „магију“ кроз лустер. Види слику
Од „комуналаца“ грађани су захтевали и да утврде квалитет зелене салате, да интервенишу јер су „закинути“ за кусур, да им реше проблем неисплаћених зарада из којих су добили отказе (Види слику). Према речима Горјане Обреновић, начелника београдске Комуналне полиције, звали су их и да улове мачку која шета зградом или казне комшију који оставља ципеле испред врата, као и да истерају змајеве из београдске Скупштине. Ту су одмах притрчали да помогну. Види слику
- Особа која нас је позвала у помоћ ради истеривања змајева из скупштине није желела да открије свој идентитет – наводи Горјана. Види слику
Убудуће, „комуналци“ ће се обрачунавати са свима који пеку роштиљ и јаганце на Ади циганлији, са такстистима који вуку муштерије за рукав. Посебну пажњу ће посвећивати избављивању људи из септичких јама. Види слику
Ујутру у пола шест. Устајем. Одлазим у ве-це. Кад ја поглед'о, пуна башта воде! Откуд вода? Киша није падала. Лето. Сунце грија. Август мјесец. Кад ја - септичка јама се прелијева! Ја ништа. Отимам телефон, зовем.
-Доћ' ћемо само данас.
Добро. Дођ' те. Мож' те доћ'. Њи' нема данас. Зовем сјутра, нема ни сјутра. Зовем мјесец дана, нема их! Е Бога ми доћ' ћете врло брзо и то ћи дођ'те сви. Дојће и полиција. Дојће и хитна помоћ. Дојће ватрогасна служба. Они тамо картају шаха, играју шаха, картају карте. Имају дваес педес хиљада динара плату, а сиротиња јадна нема круха да једе. Е нећемо тако колеге! Узмем дрвени крст, направим крст. Ставим покрај септичке јаме и напишем: "Скочио сам у септичку јаму због кикиншких педера, курви, милијардера, јајара, лицимура". И попнем се на таван. Није прошло пола сата стиже три камиона из комунога да испразне септичку јаму. Они су јаму испразнили пола метара до гована. Кад је било оно најгушће они рукама трпају говна и у канту и извлаче мене из септичке јаме. Кад су септичку јаму испразнили вид'ли су нема Саве, нема човека, ђе је чоек?! То је улица Доситејева 2119 Кикинда. Ја са тавана проговарам: "Јесам лијепо ипак реко да ћете морат доћи јебем вам све живо и мртво?!" Да сам тужио, опет за милостињу нисам хтео. Да сам тужио петсто динара сваки дан, тридесет дана по петсто динара, колико је то пара?! То је сто педесет хиљада ДИНАРА!
Е не'ш колега, пали! Марш из моје авлије!
Крааај. Тако сам опаметијо кикиншке педере, и курве, и будале, и лицимуре. Збогом Кикиндо на курац те набијем!
Ne, nije glamurozni peder, već poslednja, neočekivana prepreka u igrici, koja se pojavljuje kada adrenalin posle poslednje velike borbe na, mislio si, najtežem nivou, već počinje da opada a radost trijumfa počinje da te preplavljuje. Kada misliš da je gotovo, za nju tek tad je počelo. Skenja te nadomak mirne luke, ugasi ti svetlo na kraju tunela. Slast pobede pretvara u gorčinu poraza, neporecivog kao smrt.
Vidite, momci, ovi nisu za zajebavanje. Istina, decenijama ih razvaljujemo. Omiljeni sport nam je da im damo lažnu nadu a onda im ga uvaljamo u 94. minutu. Ali, ova generacija nam je izmakla kontroli. Pazi, ovi iz napada su zajebani, ali bar nisu mnogo angažovani u odbrani. Savićević uglavnom ne prelazi na svoju polovinu. Sredina, manje više. E sad, ovi viši nivoi, tu postaje gusto. Ako prođemo zadnjeg veznog, tu su Marović i Šabanadžović. Nisu loši, ali za vaše iskustvo ne bi trebalo da predstavljaju problem. Sledi Belodedić. To je zajeb. Svi kažu, najbolji na svetu. Verovatno jeste. Ali, i najbolji ima slabu tačku. Ima je i on, a ako neko može da je nađe, to ste vi. E, ali tu je kvaka. Svi padaju na foru, kao prošli smo Mileta, sad smo na konju. Tu se opuste i, cap, leti glava. Jer, kad misliš da je ostalo samo da plasiraš pored Stojanovića, tu te čeka ON. Ilija. Spreman na sve. Kraljica igrice. Oduva te pod istočnu tribinu dok si rek`o aut. Njihovi navijači obožavaju celu ekipu, ali samo za Iliju bi dali oba plućna krila.
---
Nikad neću da zaboravim 5. oktobar. Skupština gori, listići lete kao konfere, nameštaj se već preprodaje, panduri iz Majke Jevrosime uveliko kiselog osmeha razmenjuju pancire za bedževe, ja već tražim pivo da proslavim. Stojim na sred Takovske, gledam kako se topi aluminijum na prozorskim okvirima RTS-a, razmišljam šta ćemo sad kad nemamo koga da rušimo sa vlasti, kad, odjednom, hameri u punoj brzini lete uz Takovsku, puca se. Šta je, koji moj, vojska li je, policija li je, znam samo da dobro nije. Jebi ga, zaboravio sam zlatno pravilo - kraljica na kraju te skenja kad se najmanje nadaš. Gotovo, mislim se. Brisan prostor, vremena za bežanje nema. Valjda je tako moralo da se desi. Prošao sam kroz raznorazne proteste, demonstracije, kordone, suzavce i slična sranja a da ni zanokticu nisam raskrvario, moralo je jednom i to da se plati. Al, sreća, pa je ova kraljica prodala starog kralja za novog, pa joj nije bilo do krvi.
Komparativ i superlativ banana države. Sve osobenosti dotične se uzdižu postepeno na nivo apsurda.
Džanerika država
Pregovori Srbije i EU, epizoda prva
Mogerini: Hoćemo da Srbija omogući državljanima EU da bez kontrole prelaze njenu granicu.
AV: Da li to znači da nam definitivno nećete vratiti vize?
Mogerini: Ne.
AV: U redu, može.
Mogerini: Hoćemo da NATO trupe mogu da koriste kasarne Vojske Srbije.
AV: To samo za potrebe mirovnih misija?
Mogerini: Ne, već da bismo se pripremili za intervenciju u Ukrajini.
AV: U redu, može.
Mogerini: Hoćemo da sve plate budu zamrznute na 200 evra do 2030. godine. Za višak sredstava ćete objaviti da su to evropske investicije za auto-puteve.
AV: Može sve!
Gloginja država
Pregovori Srbije i EU, epizoda druga
Mogerini: Hoćemo da Srbija prizna Kosovo.
AV: Čekajte, ustav nam to ne dozvoljava. A i naš narod...
Mogerini: Hoće li vaš narod u EU. Dakle!?
AV: Kako kažete, milostiva gospođo. Smislićemo već neku petljanciju.
Mogerini: Hoćemo da Srbija uđe u NATO i pripremi trupe za odlazak u Ukrajinu.
AV: Ali, naš narod još pamti bombardovanje. Osim toga naše prijateljstvo sa Rusima...
Mogerini: Slušajte, premijeru, već sam puna 2 minuta potrošila na Vas. Hoćete li Vi bre u EU?
AV: Naravno.
Mogerini: Onda neka RTS pusti neki film u kome objašnjava kako je bombardovanje bilo u redu, ovi što sada postaju punoletni se toga ionako ne sećaju, a trupama poručite da se spremaju za Ukrajinu.
AV: Kako kažete, milostiva gospoja.
Iznenada se izdrati iz sve snage i na taj način prekinuti dotadašnju tišinu.
- Aman, deda, utišaj to!
- Ne znam šta mu bi, sinko. Lepo pričali nešto, onako fino i tiho. I odjednom kad je, iz čista mira, TV rovnuo sam od sebe...
- A jebote, deda, kad gledaš RTS, tu jedva ton da se čuje, pa pojačaš k’o šašav. Onda zaboraviš, pa promeniš kanal i eto ti.
- More, ’oće on da rovne i reklame kad puste. Tad se lepo čuje, pizda li gi materina!
- Da te probude, deda, da te probude to da gledaš...
....................................
- Gde si poš’o, kume?
- Ma, ništa me ne pituj, kume, ne znam ni sam gde ću. Kući ne smem, samo to znam.
- Što? Jesi zasr’o nešto, pa te ona moja kuma čeka sa oklagijom ili gore?
- Što je najcrnje, ništa nisam zajeb’o, baš sam bio fin, miran i kulturan. Došao kući, dobar dan i sve to, ona ništa. Pitam šta ima za ručak, ona jedva da mi nešto procedi kroz zube. Vidim ja kol’ko ima sati, savijem šipke i ćutim. Sednem novine da pročitam, kad je ona rovnula na mene, brate slatki, k’o da sam joj u oko brknuo! Ono standardno, kako sam lenj, baš me briga za sve, nju loše tretiram... I ja utek’o da je ne bih robijao, a da ne znam ni razlog.
- Oni dani, kume, oni dani.
- Znam, ali nisam joj ja kriv pa da pije moju krv kako bi svoju nadoknadila!
Leđenda urbanosti i borac protiv svih oblika primitivizma kojim je brdoviti Balkan i njegova pokretačka sila Srbija preopterećena.
Retko napušta krug dvojke, a kada to čini, nosi specijalni skafander koji je za nju dizajnirala Snežana Dakić u kooperaciji sa Biljanom Srbljanović i preko tog skafandera Sajsa dobija dovoljno količine tečnosti i urbanosti kako ne bi zanemoćala. Inače skafander je poznat i po tome što Sajsa može da se i olakša u njemu, a mokraća onda ide u specijalan filter koji je prečišćava i ponovo može da se koristi za piće. Što se tiče sranja to nije problem. Sajsa ne sere.
Urbane poruke Sajsa uglavnom prenosi putem slike i zvuka, a početni pokušaj da ih prenosi nekim urbanim hausom zamenila je nečim što ona naziva rep, jer putem te vrste muzike može mnogo više da kaže u jednoj pesmi. Spotovi su krcati antiestablišment porukama i u njima Sajsa srednjim prstom poručuje državi, šabanima, seljacima i svim ostalim grupacijama koje nisu urbane, da mogu da joj samo sisaju. Naravno dok to radi okićena je k'o mongolska mlada, a celo izlaganje upotpunjava mršteći se k'o da sisa limun.
Uz nju obavezno ide i njena sestra koja je poznatija kao Sajsina Sestra i neki feminizirani lik koga svi znaju kao Sajsin Isfeminizirani Drug, te tako oni čine u principu ženski trio, jer ipak je trebalo vremena da se provali da je Sajsin Izfeminizirani Drug muško.
- Ulazim u zatrovanu zonu. Skafander zaptiven sto posto. Vidiš li nekoga od domorodaca Izfeminizarni?
- Vidim jednog. Au kako je prljav. On ne zna za negu lica.
- Očigledno. Hoćemo da probamo da ga kontaktiramo?
- Hoćemo.
- Gospodine! Želite li karte za moj koncert u strogom centru?
- Idi be, Sajso be, pa nisam ti ja gospodin.
- Nisam ja Sajsa, nego Sajsi Emsi seljaku.
- Ma nema veze be. Kaćeš dođeš da pevaš kod nas u Malo Lebljane?
- Kad izgrade aerodrom pored tog vašeg sela kreaturo jedna.
- I bre Sajso što si na kraj srca. Daj broj od ove tvoje drugarice.
- To je muško kretenu.
- Muško HA-HA, nikad ne bi rek'o.
- To što nije dlakav i što se oblači po poslednjoj modi ne mora da znači da nije muško šabane.
- Mori Sajso skin'te ti i drugarica ti skafanderi da vas pocepam k'o mače muškatlu.
- Ne kaže se ciganin, nego Rom.
- Skačeš mi po mom. OPAAAAAA!
- U bre je l' to Sajsa?
- Jeste be. Sajso, daj kartu ovom ovde.
- Sajso bre kume, ćekaj malo. Ja sam Avatar, tvoj sam veliki obožavalac. Daj kartu bre, Bog će te čuva.
- Skloni se od mene sa tim prljavim šapama.
- Daj Sajso kume. Il' daj kartu il' daj broj od drugarice.
- Beži Izfeminizirani. Beži!
- Pokušavam, al stego me seljak, ne pušta.
- Di ću da te pušćam, kad si tako dobra be.
- Odelo mi je puklo, gubim urbanost! NEEEEEEE!
- U bre kume, gubiš ti mnogo više od urbanosti ja da ti kažem.
- NEEEEE! STANI SAJSOOOO! PROBIJA SE MIRIS ĆEVAPA KROZ ODELOOO! NEEEE!
- Da ti kažem ja kume ovako pošteno, čini se meni da se probija još nešto tude.
- NEEEEEEEEEEEEE!
Ono što ostaje za facama kada proseku kroz masu.
- Haha, vidi cara, ima bure s pivom na leđima i slamku od dva metra direkt u usta! Brate, vidi koliko cica se okupilo oko njega! Jao, sad im deli plastične čaše... ahahaha, ne verujem, nataknute su mu na nakitnjak! E, ajmo tamo!
- Ma daj bre, pored njega će biti bolno očigledno koji smo proseci! Ja brate ostajem ovde s mojim pivom u ruci da klimam glavom u ritmu muzike!
- Jovane, pedesetdvogodišnji moj supruže sa povišenim pritiskom, izvuci iz te potrošačke korpe onu prašku šunku, daj mi deder onu kesicu “Dijamanta” i jogurt “Kravica”, sebi sipaj “Jelen” i požuri, vidiš da je gotov Dnevnik 2 RTS-a, sad će da počne rijeliti šou, a ti Jovane Koji Se Namerno Zoveš Isto Kao Otac, moj dvadesetosmogodišnji sine, kad već ne vataš knjigu u šake da najzad posle osam godina upišeš četvrtu godinu prava i kad nisi sposoban ni da se zaposliš ni u kladionici u kojoj ionako provodiš 15,5 časova nedeljno, ugledaj se na svoju dvadesettrogodišnju sestru Milicu koja je završila lepo frizersku i ima posao na kome zaradi 353 evra mesečno, eeej 353, pa makar popričaj malo ponekad sa svojom babom Radmilom, sedamdesetčetvorogodišnjom udovicom, ipak živite pod istim krovom u 43,2 kvadrata! E, grdna ja, a lepo sam mogla da se udam za Ariela, pogle kake jebačke definicije on piše!
Skraćeno postavljena pitanja:"Dokle, bre..?" i "Šta nam sve to radite?"-usklik "ludojebeće" zbunjenosti.
Englezi su oplevili voljene komšije Francuze (usput i tradicionalne neprijatelje Nemce i one manje bitne, Italijane) što nisu nikako uspeli da im dobace dva smotana pilota koji su bili srušeni nad Francuskom u II svetskom ratu i o tome su trubili u n epizoda serije „’Allo,’Allo“. Imali su sjajne scenariste i režisere i to sad svi znaju.
U Srbiji se obeleži 65 godina operacije Haljard kod Gornjeg Milanovca kad je preko 500 američkih „prethodno srušenih“pilota vraćeno matici Americi uz pomoć Jugoslovenske kraljevske vojske i američke službe. Tom prilikom je gopođa otpravnica poslova američke ambasade poručila da Amerika nikada ne može da zaboravi šta je Srbija učinila za američke avijatičare i time potvrdila neke naše sumnje da se neki anđeo malo zaboravio i greškom pocepao Amerikancima kadlendar iz 1999., kao što im je izbrisao i sećanje na Uskrs 1944. Gospodža otpravnica nas je ubedila da Amerikanci pamte samo lepe stvari.
Informacija o obeležavanju te operacije na RTS je trajala manje od 65 sekundi, što znači da imamo precizne novinare, a nemamo dobre režisere i scenariste serija, pa moramo sami da se zezamo...i trpimo kad nas neman spopadne.
I pamtimo da su od spasavanja jednog prašinara, redova Rajana, napravili spektakl za Oskara. a sa manje ili više od 500 avijataičara danas izvode ratove zvezda- u studijima u Iraku i Avganistanu.
Pocetak : otac,keva,sin,cerka,baba,deda,stric i strina ocekuju pocetak tekme.Za tu priliku keva je spremila bogatu trpezu-prasetina,jagnjetina,sarma,a cale kupio 4 gajbe piva -zlu ne trebalo,mozda i produzetci budu,ko zna... Igraju po recima strica '' srpska mladost,Dudini junaci,sinovi majke Srbije'' protiv onih ''Slovenackih pedera,picki i izdajnika'' ... Boze pravde pocinje...Deda sa unukom,koji je nasao neke stare tempere i izbojio lice u bojama nase trobojke, ustaje i pocinje da peva himnu..Videvsi Macvana i Velickovica sa 3 prsta na grudima svi kao po definiciji to isto rade...Ovaj spontani ritual se zavrsava,a u porodici pomesane emocije...Baba i strina placu,naislo im nesto kako kazu,porodica nikad sloznija,emocije proradile i te fore.Ccerka place jer ne moze da gleda ''Farmu'' na pinku , a stric se smeje na sav glas prognozirajuci pobedu od 30 razlike za nas,pri tom se prisecajuci se kako je bio na vojnoj sluzbi u Mariboru i stalno tukao ''one Slovenacke pickice'' .. Deda jos ne moze da prezali sto ne igramo sa Hrvatima..Kaze-da mi je da dozivim da jos jednom pobedimo ''ustase'' ( al' trojkom u zadnjoj sekundi,nikako drugacije ) pa odma' da umrem ako treba ... Jebi ga.sta je tu je - sto kaze cale ''Hrvati,Slovenci - ista su to govna''..Isto sranje samo drugo pakovanje dodaje keva iz kuhinje...Tekma pocinje...
I poluvreme : ocajna igra nasih...Tuga i neverica..Sad vise nisu ni junaci ni sinovi Srbije nego retardi koji ne mogu kos da pogode...Stric se priseca Saleta Djordjevica,Paspalja, Bodiroge sa setom...Kaze : ''eh da nam je sad jedan Danilovic da zakuca preko ovog Lorbeka,da mu se najebe milosne majke..Al nema ..Ova deca nemaju muda bre..'' Muski ukucani se nerviraju...Babu i strinu apsolutno boli kurac za sve sta se desava na tekmi,pocele su da tracare o Mici komsinici i njenom novom svaleru i za njih je ovaj mec zavrsen,potpuno su u svom svetu...Deda i dalje ne moze da prezali sto ne igramo sa Hrvatima u polufinalu,i moli unuka da mu opet pusti ''trojku Djordjevica iz Barselone '97.da mu srce bude puno...Otac jedini veruje u preokret i ubedjen je da Srbija dobija..U poluveremenu su ukucani imali prilike da slusaju o svalerskim poduhvatima strica iz Kranja,Gorice,Velenja i Ljubljane...I dalje ne moze da veruje kako taj ''kukavicki narod koji nikad basket nije znao da igra'' vodi protiv ''nebeske nacije''..
II POLUVREME : potpuni preokret...Nasi vode.. Svi se zahvaljuju Bogorodici Trojerucici,krste se i mole da sve bude u redu i da pobedimo...Pivo ide ko nenormalno...Otac daje sinu 5 000 dinara novcanicu ,koju ovaj u zivotu nije video, da ode do prodavnice po jos piva,al uz pretnju DA ako uzme ono Lasko sto je doneo prosli put da ce mu usi izvuci...Blizi se kraj tekme...Sarenca vise niko i ne slusa,stric uglavnom komentarise...Teodosic preuzima odgovornost,a on sa uzasnom dozom starha i neverice u glasu pita''Sta je umislio ovaj mali bradati,da je Djordjevic,a?''.. Posle nekoliko sekundi,trojka za izjednacenje...tooooooooooo,zabi ga opeet mali...Rokaj Teodosicuuuu,srpska junacinooo...Bravo Milose ljubi te brat...Teodosicuuu legendoooo... „Sada treba da odigraš polako, da ne forsiraš!... ČEKAJ, STANI!!!... Taaako… Taaako…Odlicno..Vi ste ponos Srbije...Majka vec masta,zamislja svoju cerku kako govori Teodosicu sudbonosno DA u sabornoj crkvi..Ali da Novica Velickovic bude kum, Ana Ivanovic kuma,a stari svat Duda Ivkovic...“Pljuste epiteti,hiperbole,metafore,slovenske antiteze na sve strane... Nasi odjednom postaju idoli narodnih masa,miljenici nacije... U produzetku Srbija dolazi do pobede...Opste veselje,haos u kuci...Otac sav misteriozan izlazi i dolazi posle par minutasa sa pistoljem u ruci...osmeh od uva do uva,ljubi se sa bratom 3 puta..odlazi do prozora i ispaljuje 3 hica u vazduh uz kriiik : ''ovooo je Srbija breeee'' ..Svi srecni,osim dede koji iako zadovoljan pobedom bi ipak vise voleo da smo dobili Hrvate,a u finalu po mogucstvu Turke...
Radost je potrajala nekih 10tak minuta...U tom trenutku poceo je BINGO nA RTS-u...Svi vade svoje listice,niko nista ne dobija...Opet tuga i neverica u porodici..Al' dobro,sta je tu je...Ceka se sutra finale sa Spanijom...Bice jos radosti...
Zamenik direktorke Narodne Banke Srbije.
I posle nek se čudi ceo svet ko vlada ovom zemljom.
- Sejo, 'naš kakav imam plan???
- Reci, odavno nismo zebavali narod, hehe.
- Zovi rts da dođe, al' da pošalju onu riđu ribu da nas snima. Znaš koja?
- Znam.
- E. Ja nju moram da otkecam inače ima dumrem.
- Ma jebi i mene ako hoćeš samo kaži koji si plan smislio.
- Paj sad! Ti ćeš da kažeš kako te je lično zvao sekretar iz em em efa i da je tražio hitno da evro padne.
- Si lud??? Pa da me poliju vodom kao kolegu Verbića, khm, hahahaha. Ne bre, posle treba da se peglam sa Macurom ako me proziva na jutarnji program. Ne mogu da je gledam onako debelu. Te Jorgovanka izazvala 216.546 infarkta miokarda, 15.654 fraktura lobanja, pa da su zbog mene potrošili tone i tone goriva razvozeći napaćen narod. Ne, javi se kad budeš smislio nešto bolje.
- Ma slušaj bre. Kao evro padne, Hrvatska je pogođena talasom inflacije, plate u Bugarskoj opale za 50%...
- Hahaha, pa kako ti to hahahahaha :fljas u kolena brata Zumbe: ajd dalje...
- A ja stojim kao pored tebe, savijene glave i izgubljenog pogleda, pravim face a ti nastavljaš sa pričom... Angela Merkel moli Srbiju za pomoć, Švajcarska se guši od dugova, a mi, ali to tako MI da izgovoriš naglas da dobije tonalitet preokreta, zastaneš par sekundi i kažeš: Mi ne plivamo u dugovima, mi tonemooooooooo...
- E jebem te drogiranog! Ma za moga brate SVEEE, AAAAA!
Majka svih dosada. Težak rsmo, habitat anakonde, graund zirou. Ujedno, i metafora koja se usled svoje slikovitosti uzima kao poredbena vrednost i za sve ostale civilizacijske i druge običaje i aktivnosti, inače u takvoj mogućnosti da udave svog prosečnog korisnika.
Elem, u zavisnosti od situacije, floskula iz naslova pokriva upotrebni dijapazon od sarkastične opaske, preko ciničnog odjeba, dok vam treću opciju nikako ne bih empirijski preporučivao tj. ukoliko baš iole nemate drugog izbora.
I da - varirajte. Nikad ne znate gde i kada vas može čuti neki od producenata sa Prve...
- E, tebra, oš sa mnom u Pionir sad u subotu, imam dve karte za derbi?
- U, do jaja, 'nači, znaš koliko dugo nisam bio na sketu, e!
- Ma, nije basket, brate, basket bio pre neki dan. Hokej.
- Phahahaha...ne.
- Što, jebote? Zvezda-Partizan, večiti rivali, biće ludilo!
- Biće kurčina. Hokej neverovatno smara, brate, ono, radije bih gajbi gledao farbu kako se suši nego išao na to mučenje...
---------------------------
- ...što znači da je priliv ječma po hektaru te 1976 godine bio za čak 12,7% viši u odnosu na prethodnu godinu ali i za 6,3% niži u poređenju sa onim iz 197...Kolega Joviću, po načinu na koji pratite čas slutim da vam moje predavanje i nije nešto naročito interesantno, mm?
- Naprotiv, profesore. Malopre sam ejakulirao i sad posmatram svoj genetski materijal kako se suši na prirodnom slivu skamije. Ono, samo vi nastavite, slušam vas ja i to...
-----------------------
- Majstore, može kafica?
- Može, gazdarice, može...Ionako čekam da mi se osuši ova tura pa da nastavim dalj...:Sutra s tobom neeeću biti, odnosi me žiiivot dalje:...Izvin'te, samo da se javim...Alo?...Jeste, on je...mislim JA sam, hnjohnjo...Aha, aha...S RTS-a? Tok-šou nedeljom posle Dnevnika?...Hm, hmm...E jebiga, zakasnili ste, već me zvali ovi sa "Prve"...a i ponudili duplo više para, tako da...Ma, sve ok, pogreši čovek, hnjohnjo...Nego, jelte...'El vam ona Dušica Spasić s jutarnjeg singl ili ima jebača?
Pišeš tiket dok u pozadini Mića Poskok gricka semenke i jebe mater Nalbandijanu jer ga je njegovo kurčenje sa drop šotovima koštalo 500 kinti. Pre odlaska u kladžu listaš teletekst Sport kluba i beležiš sve tekme koje se prenose uživo i praviš obavezno bar jedan tiket sa tim utakmicama. Za pisanje tiketa bitne su dve stvari:
1. pažljivo razmatraš utakmice, jer ti je bitan dobitak. Jebi ga, juri te Džoni dizelaš jer mu nisi dao pare za skank, a kintu za školarinu si sjebo na kurve, tako da moraš da se vadiš nekako.
2. igraš iz čistog zadovoljstva, čisto da imaš razlog više da uživaš u čarima subote. Dobitak ti nije previše bitan, ali ne bi bilo loše da kapne neka kinta.
Ne moram da pišem o tome da živimo u zemlji koja sitnim koracima, ali koji iz dana u dan postaju sve veći, ide u kurac. Da neko nema kinte za Frankfurt viršle i leskovački jogurt, da pojedinci sebi seku prste kako bi režimu stavili do znanja da ne mogu da nahrane sebe i svoju porodicu. Jebi ga brate, ako si jedan od takvih ne mogu da ti pomognem. Noževi bar nisu skupi, kupi jedan i pravac Skupština. Jedan prst manje više, boli te kurac. A nećeš moći ni da uživaš u čarima fudbala, jer para za SBB jednostavno nema. U stvari, uvek možeš da ostaneš kod kuće i gledaš prenos sa "Čika Dače" Radnički KG - Hajduk Kula na RTS-u ili Zvezda- Metalac na Prvoj ili eventualno neku košarkašku utakmicu Prve Lige Srbije. Ali pošto se košarka uglavnom poklapa sa Magazinom IN Sanje Marinković, bolje sapunjaj mačora na noge njenih gošći, jer koliko god da je ta žena antipatična, moramo priznati da su joj gošće nekad dobre pičke. Ne mislim na Isidoru Bjelicu. Bolje i to nego da se mučiš dok gledaš kako plej OKK Beograda pokušava da napravi krosover. Ali ako si nekako uspeo da uštediš kintu za SBB, ući ćeš u svet zelenila, koji ne želiš da napustiš.
Lepo je ponekad zatvoriti se u sobu, ugasiti telefon, ne javljati se na interfon kad te Pera Kinez zove da igrate američke na školskom. Čoveku je nekad potrebno da bude sam, da uživa u samoći i znoju koji se nagomilava na majici na bratele koju ne skida već šesti dan, dok opijum jarčevine sa kurca ulazi u poslednji stadijum bazda. Kupiš flašu apatinca, pola kile semenki kod Joce semenkara, legneš u fotelju, drapaš muda i uživaš u čarima Bundeslige na Eurosportu.
Sve je to lepo, ali ako imaš ortake istomišljenike, koji bi pre posetili Hadersfild da bi gledali njihov derbi sa Česterfildom u 3. ligi Engleske umesto da lade jaja na apsolventskoj ekskurziji sa Marinom čija bradavka dostiže veličinu ringle, onda je subotnje popodne sa njima pun pogodak. Kada od tiketa možete lagano da napravite rolnu toalet papira, kada se posvadjate jer se jednima gleda Bazel - Tun a drugima Livepul - Norič, znajte da je vikend uspešan.
Možeš i da backaš kockice sa Jagošem, možeš sa ribom da šetaš pored reke dok napaljeni klinci zamišljaju kako i oni jednog dana drže devojku za ruku, možeš da sediš u kafiću sa drugaricom i daš 200 dindži za kapućino ( dva tiketa od 100din / četiri tiketa od 50din / tiket od 100din i dva tiketa od 50din / šest tiketa od 30din + 20 ušteda ). Ja ću se ipak između kapućina i osećaja kada Rori Delap da gol iz auta, odlučiti za ovo drugo. Jebem li ga, onaj kapućino mi nekako mnogo bljutav.
- E ćao ljubavi, šta radiš?
- Rekao sam ti da me ne zoveš tako, znaš da me iritiraju reči koje počinju sa Lj. Mrtvi Ljodra, jebem mu familiju gubavu. Ništa, sad sam ustao, probudila si me, a lepo sam ti rekao da me ne zoveš pre 12 subotom. Al dobro ajde, nema veze. Ti?
- Ajoj izvini, al jebi ga, morala sam. Zvala me sad Sunčica, oće da igramo jamb kod nje, znaš ono, kao ti i ja protiv nje i Jagoša. Jel možeš da me pokupiš oko 2?
- Mogu samo da ti jebem mater, znaš. Da igram jamb sa onim degenom, dok se Blekburn i Vigan bore za opstanak? Si ti krštena? Ne diraj me ceo dan, subota je. Zovem te večeras oko 12 ako oćeš da se jebemo. Aj zdravo.
-
-
-
-
- E ljub...ovaaaj, jebaču moj, mnogo sam napaljena, nisam mogla da čekam 12, dodji kod mene, oću da me razvališ večeras.
- Važi srce, dolazim za pola sata, samo da se završi derbi u Barsi. Ako ga Espanjol uvali, častim te novim vibratorom, primetio sam da se na onom starom neki gnoj nakupio.
Opisivanje nečeg neuhvatljivog, nedostižnog. Privilegija odabranih i bogougodnih. Nešto kao ploče sa deset božijih zapovjesti u 21. vijeku u Srbiji. Blago cara Radovana. Bigfut. Nešto što je sigurno postojalo, pričao mi jedan što je gledao. Danas vjerovatno postoji, i tapiju na to polažu oni koji su znali Zorana, ne Đinđića, samo ko je znao „onog“ Zorana, gledao koje Zoran knjige čita pa čitao,znao o čemu Zoran razmišlja dok mu se u daljini gubi pogled, da li Zoran šara dok piša, koji lik Zoran ima na boksericama, kako Zoran zadržava erekciju... Oni svi znaju tu viziju i dijele je sa nama, koji smo znali Đinđića, posljednju deceniju. Ubuduće, ko zna... Praznuje se svake godine već deset godina, svakog marta, u karnevalskoj atmosferi, tu su šetnje, besjede, predstave, emisije, filmovi. Sve za Zorana i njegove vizije.
Prelazak 2002 u 2003, redakcija nedeljnika „Scandal“, 18 časova, urednik i dva paparaca...
Slušajte momci, imate zadatak! Miki , večeras Vendi gostuje na nekom splavu, rekla je da će u 10 minuta iza ponoći izaći i pišati nasred puta, pobrini se da to zabilježiš, uredno je platila, moramo je ispoštovati! Đoko, u Šilerovoj, biće neka ekipica, javljaju ovi iz opozicije, vidi ako bude kakvih rava pa škljocni koji put, jes' da nas politika ne interesuje, al' 'aj, nemoj se smrzavati samo! JASNO?!
Deset minuta poslije ponoći, ispred nekog splava, izlazi Vendi...
-OHO, evo je, 'ajde Vendi, isuči mindžaru da uslikam pa da begam, to mala, piki piki, to, škljoc, škljoc...MA ŠTA A U PIČKU MATERINU! Nemoj srati k'o Boga te molim, ajoj, okreni bar glavu, da te ne gledam kako se natežeš, A U KURAC, ovo se dodatno plaća, PU JEBO TE ŠEŠELJ, PU!
Deset minuta poslije ponoći, u Šilerovoj, paparaco otišao kući, ne sluteći ništa, a unutra...
-'Alo, bre! Udri onu od Džeja! 'Ajmo bre! To Bagzi ljudino!
-Razjareni Kum: A jebote, što mi ide na kurac ovaj Đinđić, Slobo je bio zakon, šta on koji kurac sere, moracemo da peremo pare, pa da prave gospodu od nas, pa ulaganje u politiku... Jebeš to, šta fali trenrci upasanoj u gaće, i kajli oko vrata, ako se ja dobro osjećam u tome, 'aj šta fali? I je li Boga ti Čedice u čemu su njegove vizije, zašto je on vizionar?
-Čedica: Daj ga jebi i njega i njegove vizije, ko će mu znati! Ja se polomio čitajući knjige nikad skontati, počeo duvati vutru samo da povatam, kontao da će mi to pomoći – ništa. ŠNJOF! Evo sad sam na kokainu i dalje ne kontam o čemu lik priča.
- Razjareni Kum: Bebo, Bebo! BE , ma vadi jezičinu iz te klinke dok nisam razlasio zašto te zovu beba! Znaš ti o čemu ovaj Điki sere, a?
-Beba: M nefam pofamfmfm iffe u Beffin uffofo
- Razjareni Kum: A u kurac i to sve, daj jednu za naše gošće (mazi riđu kovrdžavu kosu na svojim preponama, koja se pomjera gore – dole)! Bagzi pusti onu od Baje „Zvali smo je Natali i svi smo je vatali“!
- TO TO , AJMO SAMO ZA MENE NATALIIII!
Razjareni Kum: Dobro je Pešićeva, iskuliraj, koji ti je kurac, zoveš se Vesna, smanji malo sa kokom, i sjaši sa Vuka, potrga mu bradu...
Legija: Momci, ovako ćemo, ja sam se čuo sa strancima, saznajte za te vizije, šta je umislio Đinđić, ako ne saznate, ima Zveki da saznaje, poslije sve ima da ide po udzbeniku, 'aj sad stigli rakovi, ako neko zna kako se to jede....
Prigodan poklon Dušku Koraću za ispraćaj Jelene Isinbajeve u penziju. U pitanju je mlada ruska skakačica u dalj, istovremeno i foto-model, koja je u svojoj disciplini već evropska prvakinja, a po mnogim specijalizovanim magazinima, najlepša sportistkinja na svetu.
RTS, neko prvenstvo u atletici...
- Videli smo prvu polufinalnu grupu, žene na 100m. Vraćamo se sada na zaletište skoka u dalj. Kolega Korać?
- Хвала, колега Симићу. Управо је такмичење завршила наша Ивана Шпановић, видећемо на успореном снимку још једном тај преступ, трећи заредом. Знате, не иду спорт и уграђени силикони у груди. За оне који не знају, Ивана је недавно уградила силиконске уметке у попрсје и од тада има потешкоћа да наштелује свој залет. Хик. Довољно је и 200 грама додатне тежине и сва та инерција, па да све оно што је годинама увежбавала, гађање даске у милиметар, падне у воду. Но, заборавимо на тренутак нашу Ивану Шпановић, навикли смо да нас наши атлетичари разочарају, јер управо је на залетишту ПРЕЛЕПА РУСКИЊА - ДАРЈА КЛИШИНА!
- Tiše, kolega, malo tiše, gledaju nas čudno ovi kenijski novinari, a deluju gladno.
- Извињавам се на овим емоцијама које испољавам, али погледајте то извајано тело, ту плаву косу кроз коју се преламају светлости рефлектора овог велелепног стадиона, тај црвени руски дрес, који је припојен на дивну кожу ове хероине. Вече плаво, баш као сад, био сам некад леп и млад. И незадрживо, к'о у сну, све је пролетело, није ту. Да, драги гледаоци, стихови Мајаковског су некако прикладни у овом тренутку. Ах, пуца ме опасан дежа-ву, али знам да се Јелена не би љутила, године су је сустигле, млада нада се појавила. Хик. А и ми коментатори смо људи. Јелена, док се Дарја залети, за тебе Пушкин… Волео сам вас, моја љубав стара, још увек, можда, спи у срцу моме…"
- Izvinjavam se kolegi, ali reditelj nas prebacuje na drugu polufinalnu grupu atletičarki na...
- АЛ' ЗАШТО ОНА НЕМИР ДА ВАМ СТВАРА? ЈА НИСАМ РАД ЖАЛОСТИТИ ВАС ЊОМЕ!
- Kolega, molim vas, devojke ulaze u startne blokove, moramo biti tiši.
- Али Дарја још није скочила. ДАААРЈА!!!
- Kol…
- Нећу да гледам те црнчуге на стероидима, то нису жене, а још су и Американке! Драги гледаоци, ви сада ово не видите на вашим малим екранима, али... ДАААРЈА, СРБИЈА, РУСИЈАААА! Е у курац, преступ.
Kada je Kasandra, glavni lik istoimene telenovele, greškom optužena za ubistvo, građanska inicijativa iz mesta Kučevo u Srbiji je poslala pismo venecuelanskoj vladi i bivšem predsedniku Srbije, Slobodanu Miloševiću, u kojem su tvrdili i zahtevali: „Mi znamo da je Kasandra nevina - oslobodite je optužbe!“
Ovakvom akcijom grupe Kučevaca, kojima u ovim vremenima ne manjka preko potreban smisao za šalu, grad na Peku se malo trgao iz obične kolotečine u kojoj je već godinama. Mladi ljudi nisu izgubili duh, a Kučevo otkriva svoju dušu.
U ime Inicijativnog odbora za zaštitu Kasandre, okupljenima su pročitani zahtevi ovog skupa, koji su uz burno odobravanje prisutnih prihvaćeni.
Nadležnim institucijama:
-Da se Kasandra momentalno pusti iz zatvora;
-Da se Kasandri obezbedi azil u Kučevu;
-Da u Kučevu jedna ulica dobije ime "Kasandrina ulica";
-Da Kasandra bude proglašena za počasnog građanina Kučeva i da se u Kučevu obezbedi adekvatna parcela za postavljanje cirkuske šatre.
Parlamentu Venecuele:
-Da parlament Venecuele izmeni Ustav, kako bi se Kasandri omogućilo pošteno suđenje u SRJ;
-Pod hitno, oduzeti pravno punomoćje nesposobnom advokatu Kasandre, Manrikeu;
-Da se omogući otvaranje konzulata Venecuele u Kučevu.
Međunarodnim institucijama:
-Zahtev Vatikanu, da povodom inicijative bratskih pravoslavaca iz Kučeva Kasandru proglasi sveticom, katoličkom naravno;
-Zahtev Haškom tribunalu da na optuženičku klupu izvede Rosauru i Herminiju za počinjena zlodela genocida protiv Kasandre i njenih vernih gledalaca;
-Kao dokazni materijal poslaće se video kaseta serije gde se jasno vidi ko je pravi ubica mladoga Ignjacija.
Ekonomske prirode:
-Radi upliva stranog kapitala da se Randuu omogući kupovina 49 odsto deonica rudnika zlata "Blagojev Kamen", kao i da mu se hotel "Rudnik" da na dalje upravljanje, kao osvedočenom hotelijeru, što se iz priloženih dokaza u vidu serije može videti;
-"Galija 2" će za sve vreme boravka Kasandre u Kučevu besplatno deliti svakom posetiocu po dva pića po želji.
Posebni zahtevi:
-Da se dan, 21. jun, proglasi za Dan zaštite Kasandre i svih njenih ljubitelja, kao i da se toga dana na bilo kom kanalu RTS-a non-stop emituju epizode ove serije;
-Da se ovaj skup proglasi osnivačkom skupštinom svetskog udruženja za zaštitu Kasandre.
Bez Kasandre i Ljovisne srpski narod će da svisne!
Koliko često jedni isti gosti dolaze u emisije, stiče se utisak da postoji klan među emisijama kada će, ko i gde da gostuje. Pošto voditeljke ne mogu da se dogovore koga da zovu, najčešće zovu jedne iste da se ne bi svađale i da bi ugodile vlasniku televizije i sponzorima tih istih gostiju.
Sastale se Lea Kiš, Jelena Bačić Alimpić i Sanja Marinković:
Lea: Ahahaha, drage koleginice, hahahahaha, ko će da nam bude gost ove sedmice?
Jelena: Bravo, bravo, Lea, to je odlična ideja!
Lea: A šta kažete da pozovemo jedna drugu u emisiju?
Sanja: A, ne, to će već biti sumnjivo...
Lea: Prema mojoj statistici Sneki je gostovala 25 puta, Jellena 23 puta, Jelena Karleuša 21 put i Goga Sekulić 28 puta. Da li su i kod vas gostovale?
Sanja: Lea, da li ćeš prestati sa konstantno identičnim gostima, ubi nas obe u pojam.
Jelena: Bravo, bravo, Sanja, potpuno se slažem!
Lea: Ali naš vlasnik je rekao da...
Sanja: Tačno, ali te tvoje gošće su totalno nezanimljive u mojoj emisiji i ne odgovaraju na moja inteligentna pitanja.
Jelena: Bravo, bravo, Sanjice!
Lea: Ali znaju da pevaju, za razliku od totalnih anonimusa koje ti zoveš u emisiju i pričate o nekim glupostima...
Sanja: Jel? A pevaljke što dolaze kod tebe pa se nažderu k'o stoke su kao inteligentne?
Jelena: Sanja, ne preteruj... A, da! Bravo, bravo!
Lea: Sanja, ti vređaš moj integritet i kredibilitet. Ja sam vodila na RTS-u emisiju "Nedeljno popodne", ta emisija je već postala brend.
Jelena: Bravo, bravo! Kod tebe u emisiju moraju uvek doći ljudi koji su pre toga bili kod mene, jer, morate ih razumeti, ipak su mnogo dali para gazdi da se reklamiraju.
Sanja: Ali kod mene se ne peva! U mojoj emisiji pričamo o ženskim problemima, o tome kako ostati mršav i tokom trudnoće i šta nositi.
Jelena: Ja i ne gledam tvoju emisiju jer me mnogo smara.
Sanja: A tvoja je bolja!? Kod tebe samo dođu da izreklamiraju album i odu kući!
Lea: Smirite se, molim vas! Ajde opet da zovemo Sneki, Karleušu, Jellenu, Zoranu Pavić, Salvetu i Proku sa Farme?
Ove 2 je gađaju čašama i odu kući. Sat vremena kasnije Jelena Bačić Alimpić zove Salvetu:
Jelena: E, gde si! Slušaj, hoćeš opet u moju emisiju, isti krug kao i pre 2 nedelje? Važi, ajde, vidimo se, ćao!
Kako su Srbi postali jako nepoverljivi prema medijima, razvili su specifičan način na koji će da protumače gotovo svaku vest koja im je plasirana. Ovo se sastoji iz dve faze, koje se odvijaju istovremeno: odvajanja laži od istine i skidanja ukrasa sa prave istine.
Zapravo, ovakav metod najčešće daje tačne rezultate.
Vest: "Lider URS-a, Mlađan Dinkić, izjavio je da njegova stranka neće neophodno učestvovati u novoj vladi, osim ukoliko ne budu prihvaćeni neki njegovi bazični principi".
Tumačenje: "Pu, mamu mu jebem ološku, opet će se uvući u vladu kao i uvek! Ovaj može sa svakim..."
Vest: "Primetno je da opet nema nekih osnovnih lekova, poput "Nitroglicerina"..."
Tumačenje: "Jebali oca svoga, sad su ga povukli, pa će da ga vrate dva puta skupljeg..."
Vest: "Nezadovoljni ratari, opet su blokirali autoput Beograd-Niš, tvrdeći da nemaju novac ni za najosnovnije potrebe"
Tumačenje: "Kakva crna sirotinja, sirotinja je sada na njivi i ore, a ovi su oni kojima je država dala sve subvencije, pa im ni to nije dovoljno!"
Vest: "Sa konferencije "Prijatelji Sirije", zemlje učesnice su pozvale na prestanak nasilja u ovoj blisko-istočnoj državi, gde besni pravi građanski rat".
Tumačenje: "Koja govna, prvo im namestili rat, pa će da ih bombarduju, pa će da im rasparčaju zemlju...
Vest: "Zaista je interesantan podatak da je "Partizan" u fudbalu 5 kola pre kraja imao zaostatak od 10 bodova, a na kraju je osvojio titulu"
Tumačenje Zvezdaša: "Tole lopov namestio!"
Tumačenje Partizanovca: "Tole, lopužo naša najdraža! :) "
Vest: "Naša reprezentacija u fudbalu jeste u teškoj grupi, ali uz pun stadion i podršku nacije, plasman na prvenstvo je i te kako moguć!"
Tumačenje: "Kakva podrška nacije? Savez hoće pare, a ovi invalidi će nas opet izbrukati!"
Najava programa (u novinama):
RTS 1- 20:00 "Studio Lige šampiona, pa utakmica Barselona-Čelsi"
"Prva TV"- 20:00 "Sulejman veličanstveni", serija
Tumačenje: izostalo, zbog porodične svađe oko daljinca
Nekada narod nije imao televiziju, radio, novine su se slabije čitale i bilo ih je manje, tako da su uslovi za ispiranje mozgova bili mnogo manji. Međutim, istraživač Giorgio Tsoukalos sa History Channel-a, pored svojih sjajanih otkrića, koji govore da su stari Egipćani imali baterijske lampe i da je bermudski trougao zapravo portal za drugu dimenziju, otkrio da su Srbi nekada posedovali elektronske medije još dok se Johan Gutemberg mučio da napravi prvu štamparsku mašinu. Sve ovo je portvrdio i Jovan Deretić i naveo još jedan dokaz postojanja zabranjene istorije Srba.
1388. godina, tv PRVA, najava nove serije:
- Poštovani gledaoci, ona njega voli... on je ostavlja... odlazi Kineskom caru u posetu, njen otac hoće da je uda za mongolskog vojvodu... strah joj se uliva u kosti, ona voli samo nejga... Bjazita, Muratovog sina obdarenog sa velikom sabljom... u novoj seriji, svakog radnog dana u 20 i 20... ''Bajazitova sablja''
1901. godina, tv PINK, Magazin in:
-Dobro veče poštovani gledaoci, gledate magazin in, ja sam Sanja Marinković (iritirajući smeh), večeras možete uživati u ekskluzivnoj emisiji sa sjajnom gošćom, ona za sebe kaže da je skromna i emotivna, međutim uvereni smo da je ona jedna prava dama u zrelim godinama sa sjajnom životnom pričom. Mogli ste pročitati u novinama da joj je silikone ugradio dr. Jovan Jovanović, i to prvim profesionalinim zahvatom u savremenoj klinici za plastičnu hirurgiju ''Zmaj''. Da li je to istina ili ne reći će nam naša gošća Draga Mašin, kraljeva žena (iritirajući smeh)...
1912. godina, tv B92, jutarnje vesti:
- Dobro jutro poštovani gledaoci, gledate vesti B92, ja sam Maša Mileusnić, kako nezvanično saznajemo, vrh vlasti okuplja ultra desničare i neonaciste kako bi stvorili pometnju na Kosovu i uništili poredak i mir za koji se zalaže osmanliska vlast. Vođa ovog pokreta bi trebao da bude Radomir Putnik, za koga, kako mi saznajemo, holandsko tužilaštvo sprema optužnicu. Upravo nam javljaju da je jedna grupica srpskih klerofašista počela da pravi nerede, na licu mesta je naša novinarka Nevena Madžarević...
1914. godina, RTS, (nema signala, srušen avalski toranj)
Hajmo da sprovedemo jednu anketicu. Prosto je a i mozete je sprovesti i u sopstvenoj kuci.
Sledeci put kada vam u posetu dodje bilo koje dete (sestric, bratanac, mladji brat ili sestra, ili bilo koje dete koje ima oko 12, 13 godina i ispod) postavite mu par pitanja. Dacu vam nekoliko predloga a vi ako se setite, slobodno dodajte par svojih.
1.Nabroj 3i spanske serije i jednog omiljenog glumca (GARANTUJEM da ce taj omiljeni biti neki momak od neme Maricuji, plavusan valjda, drogiran steroidima. Zove se po nekoj strani, dal' levi ili desni, ne znam)
2.Nabroj 3 reallity programa i 5 ucesnika bilo kog
3.Nabroj 15 "Zvezda granda" i otpevaj 10 pesama (celih!)
4.nASTAVI RECENICU: "Da li ce lepa Seherzada pretvoriti..."
5.Ispricaj makar 3 masna (znaju sta znaci taj izraz) vica koja si cuo u "Kursadzijama"
Bicete zabezeknuti rezultatima. Upravo ovo je nasa stvarnost. Gledam sta se dogadja oko nas, na cemu nasa deca grade svoja razmisljanja, cime oplemenjuju svoje stavove i kakve stvari uce. Jel mislite da je ovo NORMALNO?!
Nase generacije su se radjale u najgorim godinama, nasi roditelji su celu platu davali za kg ulja i brasna, odvajali 'od usta' za nas, trpeli sve i svasta i mucili se na najgori moguci nacin. Bili smo deca ratova. Ali i pored svega toga, ja se secam "Metle bez drske", secam se Mice i Acima, secam se Branka Kockice, secam se Pustolova, secam se lutkica iz "Laku noc deco"... Secam se da sam '99. godine, u sred bombardovanja, sa svojih 9 godina, dane i dane provodila napolju, igrajuci se sa ostalim vrasnjacima i vrsnjakinjama lastisa, zmurki i fudbala, sve uz zvuke sirena za uzbunu. Secam se da sam do srednje skole bila blago (ali ipak) kanjavana za svaku losu ocenu, secam se da sam prvu jedinicu dobila tek u srednjoj skoli. Pocela sam da pusim sa 18 godina... Sve sto smo radili, radili smo nekako kad je bilo vreme.
Imala sam detinjstvo kog se rado secam.
Danasnja deca ga nemaju.
Devojcice iz 5og osnovne uskacu pravo u stikle, ostaju u gradu duze od mene, sa 14 vec puse i piju, sa 15 imaju 'ozbiljne' veze, sa 16 su kurve, a sa 17 su vec prozivele 3 puta vise od mene i mojih vrsnjakinja i do neba su ponosne na to. Kockica je zamenjen grandom, Mica i Acim Onurom i Seherzadom, Pustolov Farmom, RTS Pinkom i tako u nedogled. Kada pocnem da razmisljam o svemu tome zapitam se sta ce biti sa nasom, sa mojom decom?! Sa 12 ce biti leceni narkomani, a sa 13, 14 roditelji?!
I dok ja ovo piskaram cela jebena zemlja gleda finale "Farme". Prinudjena sam da slusam ogavne lapsuse glupe voditeljke, jer, na zalost, moji ukucani zele da vide "koja ce budala pobediti ovoga puta". Neverovatno. Trenutno je u toj kuci, imanju ili cemu god, ostalo jos troje ljudi: jedna raspala Zvezda Granda, koju zovu 'Rasturacicom brakova', jedan propali politicar koji je otisao tamo da skrene paznju na sebe i izleci komplekse, i jedan covek-karikatura koji peva pesme ciji su tekstovi vise nego nebulozni "Kuca, pos'o, pos'o kuca..." i "Gola, gola, skini mi se gola, mozes gola, mozes i do pola", i koji je pravljenjem budale od sebe ocarao siroke narodne mase.
I ja to moram da gledam! Ne zelim! Briga me ko ce od tri idijota odneti pobedu. Ne zanima me ko ce zaraditi 100000 evra zbog jos vecih idijota, nas, koji to gledamo.
Rece Sojic: "Ma tjao, ne raspravljaj se s mene". I ja ga citiram. Necu. Necu da mi iko vredja intiligenciju. Ne dozvoljavam. Ja ne umem bolje, ne znam na koji nacin se izboriti sa svim ovim stvarima.
A vi, ako ovo procitate, prosvetlite me i pomozite meni, sebi i danasnjoj omladini. Ovaj svet je poludeo, a mi (iole normali) nemamo oruzja za tako tezak rat. Treci svetski, 'ladno. Jer ovakvu invaziju kica, sunda, povratka '90 i upropastavanja nase dece, mozemo komotno nazvati Trecim svetskim ratom. A ratujemo- sami protiv sebe.
Nadam se da nisam smorila.
Keva svih optužbi nedefinisanih stranaka levice( mislim na stranke) koje i dalje ubiraju glasove našeg naroda. Uglavnom verujući više nafatiranim, debelim i naravno golemo bogatim poslanicima, nego sopstvenom mozgu, koji vegetira od '45 godine. I tako ostatak poštenog naroda( i ja) čiji se IQ graniči sa inteligencijom kamena, ili nekog ventilatora na daljinsko upravljanje veruje u te pričice baba stane, nafurane male.
Prenos skupštine na 19 kanalu RTS. Izuzetno zaebana situacija, mo'š misliti ko'ko. Jedino se čuje škripa vrata u holu, zatvaranje očiju i lavež besnih muva koje kidišu na lepo ugladjene Nam poslanike, koji se bore za pravdu kao Kosta Perović za skok u napadu. Prva se odvažila gospoža sa iscrtanim obrvicama, kerećim usnama i skromnom D&G bluzom. " Gospodine Marjane Rističeviću( Seljačka partija srpskih penzionera), optuženi ste od strane Milosave Skrndeljićn iz stranke Srpskih srčanih problema da ste za ime i račun CIA-e iznosili najpoverljivije informacije iz vlade. On ponosno potvrdjuje tu informaciju, on je kao sad nafuran, što se njemu pridaje tolko pažnje. U stvari on je tek četvrti zamenik drugog kurira studija sa svadbe i sa'rane, al njega zabole. Njegova okrugla proćelava, glava i zubi koji podsećaju na propali experiment našeg poznatog bio- hemičara Sredoja Kurića će već narednog meseca stajati u magazinu "Cveće i ikebane". U isto vreme prevareni glasač Mića iz sela pokraj Grbavčeta češka guzicu i namešta neki televizor koji liči na kutiju koja priča, a za sliku na televizoru treba uključiti malo više mašte... " Jao breee kukala ti majka go'no jedno, Strani špijunu... Prodo si Srbiju za male pare stranim silama, prodo si Kosovo svetu Srpsku zemlju( majka naše zemlje Srbije), majku ti krvavu nataknem... Proklinju te svi tvoji verni glasači širom Negotniskog okruga( zna se da ljudi u ovom okrugu već godinama ima malo)... Dabog da te u Hagu zgazio motokultivator!"
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.