
Prevashodno se misli na to da neki muškarac nije jalov i da može da pravi decu, svi se nadaju zdravu. Česta tema danas među mladima je da se priča o tome da li neko može ili ne može da napravi bebu, s obzirom na stresove nenormalan i nezdrav život koji živi dosta veliki broj ljudi danas. Pa stoga ni ova tema nije baš naivna.
- Eeee jesi video da je Žikina Sanja zatrudnela a?
- Lepa vest, nema šta! Nego mene malo čudi s obzirom šta je sve Žika prošao i radio da je uopšte i mogao dete da napravi, znaš da je bio i narkos i da cuga ko popizdeo!
- A jebi ga bato, šta da ti kažem, dobro plivajuće seme...
-------------------------------------------------------------------
- Čini mi se da onaj mali Lazin i nije baš baždaren kako valja a?
- Pa šta da ti kažem ne pada iver daleko od klade, mada mislim da je tu drugi problem u pitanju!
- Što, šta je bilo?
- Pa znaš da je on pre bio ono navijač kao lud itd? E pa jednom su ga uhvatili posle neke pičkaže, pa su mu malo podgrevali seme, ako me kontaš, šurili su mu muda na živo...
- Aaaaaa onda to seme nije baš plivajuće nego se može reći i da je zagorelo! To sad već ima smisla!!!
2035 god., u habitatu jednog anarhiste...
- Ko je to bio, ženo?
- Hm, ma niko, greška...
- Zašto lažeš, čuo sam da si pričala sa nekim, govori!
- Pa...ovaj...zvao je naš sin, rekao je da bi doveo dete da ga vidimo...a i nas, kaže, nije video dugo pa sam mislila...
- Taj izdajnik srpskog roda neće preći prag moje kuće dokle god se ne pokaje i ne anulira sve svoje grehove! Krv ti jebem, koga sam ja učio pravim vrednostima u životu...
- Aman, bre, zaljubio se čovek, oženio, dobio dete sa njom...Pa šta ako joj tata navija za Zvezdu, dobar je čovek!
- "Dobar čovek"?! Slušaj me sad dobro! Navijač Zvezde NIKAD ne može biti "dobar čovek"! Danas možda samo ide na utakmice i pali baklje, ali već sutra može izdati zemlju i paliti srpsku zastavu!! Ua, krezava bando! Ua!
- Eh, bombi, ponekad si zaista prenaporna grobarčina...
Nedelja, 11. septembar 2011. U 21:00.
Nova epizoda Insajdera – (Ne)moć Kaizena.
Naša hrabra istraživačka novinarka Brankica Stanković ulazi u mračne hodnike Vukajlije gde će pokušati da odgonetne neka od najbitnijih pitanja. Ko je Kaizen? Zašto se svi boje moderatora i da li su oni stvarno Kaizenova policija koja guši slobodarski duh ovog sajta, surovo se obračunavajući sa neistomišljenicima? Da li se na Vukajliji stvarno planira državni prevrat i ko je Gorila? Da li je to jedini borac za pravdu na sajtu ili je samo ucenjivač koji hoće Kaizenu da uzme pare?
Ko su Gorilini Svedoci? Da li sile mraka planiraju Kaizenov atentat? Da li je istina ono što tvrde Kaizenovi protivnici da je on zajedno sa Moderatorima uhapsio Caru, jednog od lidera destruktivne struje Kaizenovih protivnika i drži ga u svom privatnom zatvoru u Donjim Pičkovcima ili je Cara ustvari Gorila? Da li je kult Radeta Lackovića samo još jedna u nizu sekti koje su nastale na Vukajliji ili religija koja će na kraju ujediniti svet i šta o tome misli Srpska Pravoslavna Crkva?
Saznajte u emisiji Insajder – (Ne)moć Kaizena.
Brankica Stanković: Kada se saznalo da ću raditi ovu emisiju meni je odmah prećeno i to još više nego kada sam radila emisiju o navijačima. Morali su da mi dodele duplo obezbeđenje. Tamo se dešavaju strašne stvari.
Kaizen: Ucenjen sam od strane Gorile i znam da ima svoje ljude na sajtu koji mu pomažu. Istraga je u toku i mora da se utvrdi ko je umešan pored njega u celu ovu priču.
Ivica Dačić: Napad na Vukajliju je napad na državu i to ćemo zajedno sa Kaizenom sprečiti, a krivce ćemo osuditi na velike zatvorske kazne. Gorila je kriminalac i anti-državni element.
Kizo: Vukajlija je sajt koji finansira Vatikan i Papa, Kaizen je Hrvat, a Gorila Šejpšifter. Novak Đoković je takođe Hrvat jer Srbi su dečki koji ne znaju igrat tenisa.
Zyclon: Prvo moram samo da pomenem da sam primetio česte greške u izgovoru Brankice Stanković kao i svih njenih gostiju i mislim da je to apsolutno neprihvatljivo, pošto televizija koja je veoma popularna treba da promoviše pravopis i ispravnost govora a ne da podjaruje nepismenost naroda, koje je i ovako na jako visokom nivou. Dalje, smatram da je potpuno neprihvatljivo praviti emisiju na nekim polunagađanjima a predstavljati ta nagađanja i polunagađanja kao neke dokaze jer dokaz treba da bude nešto čvrsto i opipljivo a ne spekulacije, pošto je takođe poznat sindrom u našem narodu “Što je bilo na TV-u, to mora da je istina”, i služiti se tim verovanjem naroda je krajnje podmuklo i veoma neprincipijelno. To je sve što imam da kažem.
StefanKostić: O meni kruže razne priče na sajtu, kako se trtim da postanem moderator i želim odmah da kažem da to nije istina i nije istina da sam ja drukao grupu koja je pokušala da svrgne moderatore da bi im se ušlihtao i postao Mod. I po stoti put ponavljam i podvlačim, NE ZNAM GDE JE KULEN!!!!
Black Hole (Moderator): Kostiću ajde idi grli sekvoju ili još bolje, što bi rek’o Jogurt, onako iz duše, idi mešaj malter.
Johnny Kurajber: Ja nemam pojma šta se dešava, ja sam samo došao da vidim da li mi je bejbe tu i želim samo da napomenem NAPRED PARTIZAN. Ovaj, Brankice nisam ja navijač, ja gledam iz fotelje i to. Nemam pojma o nikakvim izlozima, incidentima i tako to. Nek’ uđe u zapisnik.
Ella Kurajberka: Ej srećak tu sam.
Johnny Kurajber: Dušo bež’mo na PVT, evo sa’će hapse.
Roki Bilbao: Ja sam išao ulicom, a dan je bio siv i kišovit, kao i moje misli. Tada se ispred mene pojavio Rade Lacković, dotako me prstom po čelu i nebo se razvedrilo, a moje misli su postale najzad jasne i sve sam video. Obećao sam mu da ću širiti NJegovu reč i tako postah prvi Apostol Radetov, jer On će ujediniti svet i neće više biti rata i gladi a vladaće samo pesma.
Patrijarh Irinej: Ta nova vera je jako opasna i apelujem na ministra Dačića da joj stane na put jer je moguće da baš odatle potiču grešne misli ljudi koji obitavaju na Vukajliji. Glavne krivce pohapsiti a zalutalo stado ćemo mi vratiti pod svoj okrilje.
Dankan Ferguson: OOOO POŠTAREEE, HOĆE DA TE ZABRANEEEE, DA BI STRAJA BIO PRVIIIIIII, HAPSE SVE S VUKAJLIJEEEEE.
SMarko: A đe ja znam šta se događa, ja znam samo da sam lijep i za ostalo me baš briga.
Električar: Mene ako neko iznervira, ja samo uzmem kalaš i najebem mu se mile mame jer ja sam Krajišnik i nije istina da ne znamo gde ćemo na prelo.
Samhain: Mene moderatori non-stop hapse jer tvrdim da je Sinanova muzika lek za ranjeno srce, ali ja uvek izađem sa mardelja i nastavim isto. Ne može mi niko ništaaaa, jači sam od sudbineeee, ne čekaj, to je Tarmi Rićmi, ma i on je dobar, mogu samo da mi pušeeee, oni što me ne voleeeeee.....
Buttinacookiejar: Alo bre decxko Brankice, zašto to radiš? Zašto praviš tako glupe emisije decxko? Opameti se više.
Boris Tadić: Ja se unapred izvinjavam svima koji će ovo gledati, jer ne znam da li će tu biti nečeg za izvinjavanje, pa da to uradim odmah.
I još mnogo toga, u emisiji Insajder – (Ne)moć Kaizena. Večeras u 21:00 samo na B92.
Pripremiti se i povući potez u ključnom momentu. Namirisati svoju šansu i određenu situaciju okrenuti u svoju korist.
Treneru zašto i dalje ne napadamo, momcima ponestaje snage, nećemo moći još dugo da se branimo?!
- Čekaj Žile, čekaj još malo. Radimo na tome, neću dozvoliti da nas pobede na našem terenu. Ti si pravi vođa ekipe i znam da ćeš prepoznati idealnu priliku!
- U tom trenutku navijač domaće ekipe, ispaljuje uspavljujuću strelicu duvaljkom i pogađa golmana, koji se polako onesvešćuje.
- Sad momci, Gile otimaj loptu, šalji je Maretu, a ti ne oklevaj, nego čim priđeš na 30 metara od gola opali iz sve snage. Ajmoooo!
..........
- Matori, kako da priđemo onim ribama kad su ih opkolili oni debili. Pa oni im nisu dorasli, al ima ih više i jači su, jebem li im sve!
- E, slušajte me. Ja ću im prići, baciću neku priču, staću između njih a kad me opkole, vatajte ribe i vodite u kraj, tamo smo jači...
- Ne zezaj, olupaće te.
- Žrtvovaću se za tim, jedini imam ribu, nije mi problem, a i znam da ćemo se posle smejati ovoj situaciji uz pivo na klupici.
- Ajmo momci, srećno.
Trenutak za koji je svaki deran znao da dolazi. Odrastanje, prva nevidljiva bora, prvi oziljak koji ce da ostane u sjecanju. Prva suza koja je ostala u oku. Prvo junastvo. Zvijer kojoj nikada nije bilo mjesto na djecackim igralistima stavljala je na probu svakog od njih. Modri i krvavi, mali fudbaleri voleli su i mrzjeli svoje gumene tigrove i njihove nemilosrdne lansere. Ovaj nauceni paradoksalni osjecaj ostao im je u krvi jos dugo...
Krupan, bubuljicav, u kratkom sortsu, neprestano cesuci muda, osmak - ponavljac, polumaturant, nonsalantno je usao na improvizovano betnosko igraliste prekidajuci vatreni duel djecaka iz treceg razreda. Zadihani, crveni u licu, stali su, i dodali mu loptu na pogled kao na znak.
-"Brani."
Djecak je stao ispred zida. Stara vrata - stativa. Kraj zida - stativa. Komadom cigle iscrtana linija - precka. Pet metara ispred njega, medju pukotinama na betonu kroz koje su nikle trave, cucao je tigar. Kragujevacki. Iza tigra, dvije dlakave, dugacke, ljubicaste noge. Pubertetska energija i podivljali hormoni, kipili su van. Pogani osmjeh novoproklamovanog drkadzije slutio je na zlo. Djecak ispred zida, kao kragujevacki, sa strahom u oku i osmjehom na usnama, cekao je. Tigar je bio miran, a bube u ludoj glavi su se sve cesce sudarale. "Hvata zalet, priblizava se, sve je gadniji. Da bjezim. Da bjezim!" Tigar skace, stremi pravo ka grlu. Lak kao pero, tvrd kao kamen, brz kao metak, grizao je vazduh. Djecakova misao bjezi, a on sam odjednom siri noge i ruke kako bi pokrio sto veci dio gola. Tigar pogadja bradu, obarajuci djecaka. Porazen, odbija se od njega, i nestaje u zbunju. Golmana ostali dizu sa betona, crvenog kao krv, naduvanih obraza. Trze mu se jedno -uf. Obrve mu nisu namrstene. Krade pogled ka egzekutoru...
-"Aaa, bra'o kralju...", kreveljio se zgubidan. Teski nijemi pogledi djecaka ispratili su ga sa terena.
Kakav tren.
Izmene i dopune definicije odnosno krilatice "Hleba i igara" pesnika Juvenala iz starog Rima u odnosu na epohe,profesije,hobije,poroke,opredelenja...
Gejmer: Hleba i sajber igara
Narkoman: Hleba i igala (naravno sterilnih)
Pušac: Hleba i cigara (ne daj bože tumora malignih)
Zidar: Hleba i cigala (gajbu zidarskog piva)
Novinar: Hleba i tabu tema (i kako Pulicera prima)
Gledalac farme: Hleba i E-krema
(jer kad mu Vendi lepu reč kaže,na hleb moze da se maže.)
Moj cuko: Hleba i da drema (gde je zakopao kosku,neće da kaže)
Navijac: Hleba i golova (mreža da je puna)
Gurman: 5 ćevapa u po somuna
Marko Kraljević: Hleba,rala i volova
(Šarca da s njim rujna vina pije,Janičare da ih bije)
Mladi izvidjači: Hleba,brda i dolova
Lovac: Hleba i olova (kad u lov bude krenuo)
Bolestan: Hleba i bolova...pardon...bez bolova
Neradnik: Hleba bez motike (ko me spomenuo?)
Seksualni ovisnik: Hleba i "Pan erotike"
Kladioničar: Hleba i da mu tiket prodje
Igrac loto-a: Hleba i sedmica da dodje
Isidora Bjelica: Hleba,frket i klot
Gastarbajter: Domaćeg hleba,rodnu kuću,ogradu i plot
Političar: Hleba i naivnih glasača ( i nema da ga muči glad)
Policajac: Hleba i pendrek kod opasača (nigde bez orudja za rad)
Pop: Hleba i vina u ime oca i sina (bože 'prosti)
Vernik: Hleba i vode (jer tako se posti)
Igrac CS-a: Hleba i Counter Strike Novosti (o sebi bar članak mali)
Admin CS-a: Hleba i kako Novosti pali
Slikar: Hleba i lanenog ulja ( Biljana platna beleše)
Pesnik: Hleba i strofa (za nove beleške)
Papa Lucije III: Hleba i inkvizicija (veštica na lomaci)
Vukajlija: Hleba i definicija (u odabrane da okači)
Sve počinje na lokalnom nivou.
Ljudi iz jedne zgrade, ne vole ljude iz zgrade pored, kao da su oni sad pa nešto različiti, pričaju za njih da su ovakvi, onakvi, a ustvari isti su.
Ne vole se na primer ni dve bleje. Ova ekipa što bleji na školskom ne gotivi onu ekipu što bleji na ćošku kod kladže. Ponekad izbije i neka čarka između njih. Ponekad bude i ozbiljnije. Ali mrze se.
Možda, u našem slučaju, jedni navijaju za Partizan, a ovi drugi za Crvenu Zvezdu. Eto novog razloga da se ljudi mrze. Na malo višem nivou je, jer je upletena u to cela Srbija, ali eto još jednog dobrog razloga za mržnju i međusobno omalovažavanje.
Da se vratim na malo lokalnije mržnje opet.
Legendarna generacijska mržnja između dve škole koje su najbliže jedna drugoj. Tu se stiču prve lekcije o učestvovanju u masovnim tučama koje posle možeš da koristiš u istim takvim tučama, ali između dva kraja.
Još jedna mržnja za koju moraš da budeš već malo stariji. Recimo srednjoškolac. Tu si već taman spreman da predstavljaš svoj kraj u rokanju sa omraženim krajem koji se sa tvojim graniči. Kao da sada baš do te granice svi su do jaja ljudi, a oni posle te neprirodne linije su jajare i indijanci kojima treba jebati kevu.
Mada opet ti iz drugog kraja dobro dođu kada dođe do sukoba i mržnje između dve opštine. Dobro nerealno je da se baš cele opštine skupe ali na sukob sa drugom opštinom se ide kroz taj omraženi kraj od malopre, a pošto ste vi iz iste opštine, dobro će oni doći zbog brojnosti.
Sada već dolazimo do malo veće mržnje, koja je malo sada više onako globalna. Nije još skroz ali prilično je masovna. Mržnja ljudi koji žive u različitim gradovima.
E sad, razlozi za mržnju između gradova su različiti. Ima onih istorijskih. Ima onih rivalskih u ekonomskom smislu, a ima i onaj najgluplji razlog. A to je mržnja samo zbog toga što ne živite u istom gradu, jer tvoj grad je jači i to treba dokazati premlaćivanjem ljudi iz drugog grada, kada dođu u vaš grad ili još mudarskije, na njihovom terenu, jer to više vredi. Znate onu staru jače je selo od svatova. Treba pokazati da nije tako. I naravno postoji još jedan razlog a to je, činjenica da su gradovi blzu ali u različitim oblastima.
Vaša oblast je sigurno naprednija, jača, definitivno manje zatucana, niste vi sa brda kao oni, ekonomski ste razvijeniji od njih ili je sve obrnuto i istinito pa im zavidite na tome i govorite da su oni pičkice baš zbog toga. Vi imate šume, oni nemaju, ili nemate šume, oni imaju, u vašoj regiji se više bleji na rekama a kod njih na livadama ili u brdima, vi ste škrtice, oni su alkosi i tako dalje. Uglavnom mrze se i ljudi iz dve regije, gde mora se priznati da najzad postoji neke različitost, ali opet isti je to narod koji živi u jednoj državi.
E tu nastaju već ozbiljni problemi i mnogo je komplikovano pa neću puno petljam.
Tu već sukobi variraju od premlaćivanja navijača fudbalskog kluba iz druge države ili turista koji su iz druge zemlje došli da uživaju u čarima vaše, pa sve do ratova gde se gine na sve strane a mržnja je svakako najveća. Naravno, razloga može biti koliko god hoćeš u tom slučaju, a nejčešći su, pored činjenice da su iz druge države, istorijska mržnja, verska mržnja i ideološka mržnja.
Tu dolazimo do najveće mržnje i omalovažavanja. To jest, ne najveće, nego do najmasovnije. Mržnja i omalovažavanje između čitavih kontinenata. Tu ne izbijaju ratovi jer do sada nije bilo baš da zarate na primer Australija i Afrika ali ima dosta zajedljivih viceva, komentara i uopte predrasuda o ljudima od kojih nas dele masivne prirodne prepreke, koje smo usput odavno savladali, kao što su okeani, planinski venci i tako neke prepreke.
Naravno za sada nema masovnije mržnje jer još nije dokazano da postoje vanzemaljci, a kada se dokaže da postoje, skupićemo se svi. Iz svih škola, sa svih bleja, iz svih krajeva, sa svih opština, iz svih gradova, iz svih oblasti, iz svih država, sa svih kontinenata i tako ćemo da im slatko jebati sve po spisku, zato što su sa druge planete i mnogo su bre mnogo mali i zeleni i mi ih mrzimo zbog toga.
Poruka samom sebi da izdržiš sve pritiske, a da te žena ne kastrira. Sve one kenjaju kako 'oće jakog muškarca pored sebe, sigurnog, kako one to kažu jeb'o ih ćaća... stabilnog, jebemu! E, sad. Kad nađu tog "izabranog", onda im polako sve počinje da smeta. To što ideš na utakmice, piješ pivo u razmeri litar i po na kilogram telesne mase, jedeš pečenje petkom uveče, 'oćeš i da udariš komšiju kad stane na parking ili nekog ćomana što smara devojke na trafici. Sve to smeta. Pokušava da ti otfikari ono muda što ti je majka priroda dala, da se tako izrazim.
Trenutak kad uočiš da ti sprema zamku idealan je za ovu poruku, nastalu na staroj planini Manjača.
-Jebem li mu ja i seme i pleme... ooo, pa nećemo tako, zemljače. Minus deset, ja lopatam, ti samo dođeš i boc, parkiraš se... sa'ću ti i'cepam gume, a ti siđi ako si toliki junak.
-Dragi, to pričaš sam sa sobom? Šta će ti šilo za led?
-Vidi sa terase. Samo jedno mesto očišćeno, moje naravno, a maloumnik sa desetog mi stao tu. Jebaću mu mamu maminu sad.
-Nemoj psovati. Ugledaj se bre malo na Davida...
-Kog Davida, jeb'o te on?
-Vanjinog... kako je on kulturan i miran sad... a bio je navijač, ono, huligan...
-Mala, daj ne seri... nemoj ponovo da ti objašnjavam... Njemu je njegova presudila...
-Zajebi priču... vidi što sam ti uzela lepu košulju od kašmira i pantalonice... jesu malo uže, ali su skroz super..
-...Aham, počelo je... pa, nećeš ti mene, jebem li ti kolačić... Vidi ti što je to namazano... meni kašmir. Ooo, jebem ti dan. Pa nećeš ti ovog magarca osedlati, ja ti kažem... E, mala. Baš su, kako ono kažete, micaste... nego, odoh da branim položaj dole na parkingu. A to daj bati tvom neka nosi. Mene si našla, a? Jebem li ti...
-Heheheh, a da l' si me provalio, hehehehe...
-Murš!
1) Dejstvovati kao sudija u rendom duelu sportske provinijencije. Biti batica sa pištaljkom.
2) U nedostatku zvanično ovlašćenih organa i(li) na sopstvenu inicijativu i odgovornost, uzeti zakon u svoje ruke. Glumiti šerifa, osećaja krivice bez.
1)
- Kuda, Milorade?!?!
- Kako "kuda", ženo božja?? Pa delim večeras pravdu na derbiju, moram da budem ranije tamo!
- Mnogo mi ti deliš pravdu u poslednje vreme, druškane, a nisi pošteno pomogao u kući poslednjih godinu dana!
- A pare što donosim, to ništa??
- Ja da sam 'tela pare, udala bih se za pravog sudiju...ili fudbalera...a ne za neuspelu mešavinu ta dva! Evo ti spisak i nemoj da si se vratio kući bez da si kupio sve sa njega, ščuo?!
2)
- Kuda, mladiću??
- E, kevo, mojne me smaraš, imam tekmu večeras, mora neko deli pravdu ovim bogaljima, hnjohnjo...'Si mi oprala fantomku?
- Slušaj, Ivane Bogdanov! Ja te nisam porađala 2 dana i 2 noći da bi mi ti kasnije govorio "nemoj da me smaraš"! Sad kad te zviznem preko usta ima momentalno da potrefiš traumatologiju...al' ne pre nego središ onaj horor od sobe, KAKO TE NIJE SRAMOTA DA U TOME ŽIVIŠ, JE LI BRE, IDIOTE JEDAN???
- Dooobro, mama, izviiini, al' je' mogu to kasnije kace vratim, čekaju me navijač...
- :ŠLJIS!:
- Dobro, dobro, aupičkumaterinu...'Si mi ti oprala tu fantomku ili šta?!
- I opeglala, pile mamino, čeka te u dnevnoj sobi.
Naravoučenije: I nad kadijom ima kadija. Ili kadinica, hehehe...glp.
Psihičko stanje u kom si spreman da komšiji iščupaš Eustahijevu tubu, onom iz amfiteatra pružiš pesničko veče, ili pak da sestrinom dečku objasniš neke stvari, varira od stepena uznemirenosti, kontrole besa i kvaliteta kupusa iz lokalnog fast fuda.
Postoji ih više, razlikuju se po nivou agresivnosti, verbalnog i fizičkog nasilja, ispoljenog na objektu-izazivaču.
Blaga nervoza. Dotiče me, ali ok. Ne uzbuđujem se. Mrki pogled i po koje jebanje majke. Začinjeno finom doskočicom, naučeno ispred diskonta.
Neki od razloga: sporo otvaranje Vukajlije, Kaizenovo prčkanje oko sajta, toplo pivo i pesma Željka Mitrovića na tvu.
Željko Obradović nervoza. Pored jebanja majke, uključen je i spolni odnos sa bližom i daljom familijom. Crveni obrazi kao kod mongolske čobanice i nekontrolisano mlataranje rukama, poput paraplegičara posle litar-dva domaće.
Neki od razloga: Ponovna smrt Dijega u tevenoveli, Kosta Perović sa loptom, Kosta Perović gubi loptu, reklama za Rama margarin i sve reklame za praškove.
Batica Mirković nervoza. Prelazak sa reči na dela. Prilika da ona dva časa karatea iz detinjstva postanu korisni.
Neki od razloga: Kad ti na prelu neko uzme rebarca, kad ti kreten prolije piva, Raća Petrović, kad te komšija probudi u nedelju ujutru da ti kaže da je slučajno srušio zid i da mesto kujne imaš bazen, kad čuješ FT1P.
Navijač fudbalske reprezentacije Srbije nervoza. Ponovno oživljavanje Huna i Varvara. Lomi, gazi, pali, jebi i porodicu i familiju, komšije, sve što miče i Bugare. Nema dalje. Totalno pucanje filma. Pohod na sve što se mrda sa krvavim pogledom i napumpanim adrenalinom.
Neki od razloga: Nema više piva u frižideru, Fudbaleri Srbije, napadači fudbalske reprezentacije Srbije, sudija, mrki pogled prema tvojoj sestri, taština višenedeljna poseta, Nadalove gaće, Kosta Perović šutira, isečen net, Srećni život kad stignu dolari.
Duševni bol, seta i jad, pojačani stepen patnje; čemer koji se širi do paroksizma, kulminira i nemilosrdno baca čoveka u čeljusti očaja i taštine, izlažući ga destruktivnoj snazi depresije i samoprezira. Iz takvog emotivnog stanja osoba ili izlazi poražena, potištena, umorna i prazna, nesposobna da nastavi sa egzistencijom ili izlazi osnažena, preporođena, sa novim životom koji teče krvlju, sposobnija da se pobedonosnije rve sa nedaćama i izazovima života.
Budim se noću vrišteći. Misao o tome koliki sam gubitnik budi me iz sna i ne dâ mi mira. Svi moji porazi, kojih ima pregršt, koji su ogromni kao planina i koji me ničemu nisu naučili, pojavljuju se; izloženi u svojoj ogoljenosti bez sjaja i ružnoći. I kreću da me obuzimaju demoni nemira, okrutno zarivajući svoje zube u moje turobno srce. Moj krevet se pretvara u vatreni okean bola. Uplakan, nesrećan i kukavan hodam po sobi, nespokojan, patetičan i usamljen. Zgrčen u uglu prostorije, čekam da se smiri pakao osećanja u meni, koji peče stomak, pluća, grlo i oči..
Moja soba se pretvara u grobnicu ambicija, nada i želja; oduvek sam znao samo za poraz, za gorki neuspeh i promašaj. Oduvek sam bio neostvaren, pogrešan i mizeran.
Možda je to najbolje, rastočiti se u suzama i nestati zauvek sa ovog prokletog mesta. Nešto se miče u mojoj utrobi, nešto hoće napolje. Evo ga, izašao je i stoji preda mnom. Krvav, nakazan i ogavan. Prezrivo mi se kezi njegovim krvoločnim osmehom. Približava mi se i tiho mi šapće na uho kako je moja svest ograničena, kako sam bezvredan i ništavan, kako ne zaslužujem da živim. Daje mi oštricu da sebi prerežem grkljan i da završim s tim. Uzimam je i polako je prislanjam na grlo.
Ali ne! Ja nisam slab, bedan i nemoćan, u meni još ima snage i života, ljubavi i lepote, plemenitosti i htenja. Neću da odustanem od sebe. Hvatam ga za gušu i kasapim njegovu trulu utrobu. Ostaje da leži u lokvi krvi, isprekidanog daha, polako skapavajući. A ja ležem u krevet, blažen i srećan, regenerisan, spreman da ujutru nastavim sa svojim životom, svestan da sam konačno ubio karasevdah. On neće više opsedati moju dušu.
Upadljiv trenutak tišine često propraćen uzvikom ''au brate'' ili ''au, jebote'' izgovorenim u sebi, izazvan spoznajom razmera opšteg raspada i idiotluka u okolini.
1) Mlađani komšija, samoproklamovani navijač i veliki patriota prepričava nemili doživljaj sa časa istorije, pa kaže:,, Reci brate šta mi se desilo, ono, da ostaneš bez teksta, znači, istoričar majmunčina mi dao keca, znači zovem Šoneta i ekipu da mu namestimo neku sačekušu, lik se nešto gadno istripovo, pito me ko su Solunci, ja lepo reko oni iz Soluna, a on kazo da smo na času istorije i da probam opet ša znam o Solunu. Ja kontam oće lepo izražavanje ovo-ono, pa reko to su ljudi koji su se rodili i žive u Solunu, tamo u Grčkoj. I on me istera napolje. Izvali debila retardiranog, pa šo me on pita iz geografije kad smo na istoriji...'' Ja: ... (muk)... (u sebi- auuu, jbt!)
2) Asistent ocenjuje seminarske radove studentima četvrte godine i kaže: ,,Bravo, zaslužila si maksimalne poene, rad ti je bio vrlo pismen...'' ja:...(muk prvih par momenata uz propraćeno au, brate koji kriterijum, i državni fakulteti otidoše u krc!), a onda : ,, hvala, doviđenja.''
3) Razgovor između profesora i studenata na predavanju iz pedagogije vezan za naša prva iskustva sa školom.
Studentkinja priča : Moja prva učiteljica je bila jedna divna žena, jako ljubazna, nasmejana, organizovana, bilo mi je bap lepo na njenim časovima, šteta što je nakon mog prvog razreda otišla u penziju, pa je onda došla jedna druga...''
Profesor: ,, Pa koliko si učila kod nje?
Studentkinja: ,,Prvi razred sam završila kod nje, pa je došla nova učiteljica''
Profesor: ,, Pa zašto je došla nova, kad je došla ta nova ?''
Studentkinja: ,, Pa zato što je učiteljica posle godinu dana otišla u penziju, u drugom razredu nam je došla druga učiteljica.''
Profesor: ,, Pa ne razumem zašto je došla ta druga...?''
Cela grupa:...(muk)...
Pravi razlog dolaska na utakmice nizerazrednih klubova jer to zasigurno nije kvalitet fudbala.Postoji mnogo razloga koji ovu pojavu cine zanimljivom.Oni koji se nalaze na tribinama odlicno poznaju svoje igrace i trenera,znaju njihove vrline i mane,gde su bili,sta su i sa kim radili.Sve se te teme pretvaraju u duhovite opaske koje izazivaju salve smeha na tribinama.Komentarise se ko je kad iz kafane izasao,ko je rakiju pekao,ko je sa posla bezao i mnoge druge stvari.Naravno,nisu postedjeni ni protivnicki igraci,treneri ili sudije,pogotovo pomocnici koji se obicno nalaze najblize tribinama.Sastav publike je raznolik.Obavezno se tu nalazi lokalna budala koja je neka vrsta maskote kluba i koji ima neku frazu po kojoj je poznat i sa kojom se s vremena na vreme ubaci.Takodje tu se nalazi par lokalnih zajebanata koji su zapravo vodje desavanja na tribinama,a koji se obicno nalaze u bliskim odnosima sa nekim domacim igracima.Oni su cuveni u kraju po tim svojim komentarima i obicno dugi niz godina dolaze na utakmicama.Tu se nalaze i "nove nade",klinci koji zele da dostignu slavu iskusnih komentatora i pokusavaju da dodju na veliku scenu svojim duhovitim opaskama.Naravno,neizostavna su starija gospoda,legende lokalnog kluba koji su pronosili slavu kluba od sela do sela,a koji su sada dezurni kriticari.Cesto se sami igraci sa terena ili trener ukljuce u konverzaciju.Ovde se radi neiskvarenom i iskrenom humoru,o ljudima koji sve to shvataju kao dobru zabavu,a koji cesto zajedno odradjuju trece poluvreme(ono najvaznije) sa onima koje su sa tribina prozivali.Najveci uzitak je sedeti sa strane,uzivati i smejati se do suza.
Nakon jednog ofsajda domace ekipe ide prozivanje na sav glas.
Mitar:Kume Bozo trci,bezi iz tog ofsajda,ne dele se tu krediti pa da tu stalno cekas.'Ajde kume nemoj da me brukas pred narodom.
Petar:Pa kako ce Mitre kum da trci kad su ga nocas izvlacili u pola pet ispod stola na Rajinoj svadbi.Nije znao odakle je supalj,eee ko na svadbi dvocifreno pivo broji na fudbalu u ofsajdu stoji(publika se smeje)
Lokalna budala(nakon sto je smeh prestao):Trpaj Bozooo,nek' se dimi!(publika se smeje)
Gostujuci navijac(iz susednog sela):Vidite li vi naseg stopera,ovog rudlavog sa brojem 5?Nece Bozo kraj njega proci,nema sanse,pripremao se cele sedmice za utakmicu koseci travu,a svaki dan je trcao sprinteve na 20 metara u dvoristu od sljive do sljive,tek ofarbane.Spreman je i jak kao bik.
Rajo(onaj sto se zenio):Zajeb'te vi to ljudi,jak je Bozo,ganjao je one cele sedmice nemirne krave na pasnjaku,to ga je ocvrsnulo,sad ce ga ucera't ko da gledam.
Sudija ponovo dize zastavicu,Bozo je u ofsajdu.
Mitar:Auuu sudija pa nemoj tako,pust' kuma da malo dise,hmelj ga stis'o u prsa.Spusti tu zastavicu,kum Bozo prodaje polovne patike na pijaci dace ti popust ako malo umiris tu zastavicu.Sto je smesan ovaj sudija,igra k'o onaj Barisnjikov.
Jovo:Koji ti je taj Bari...taj sto si rek'o?
Mitar:Ma neki Rus sto je kobajagi nesto ples'o,ma peder neki k'o i sudija!(publika se smeje)
Jovo:Onda je taman za tebe Mitre,ti volis takve.
Mitar:Suti Jovo,nemoj da ti zenu kalaisem,evo kuma u akciji...
U tom trenutku pada gol,Bozo je strelac,odusevljenje na tribinama.Bozo trci prema tribini.
Mitar:To kume legendooo,jebes pivo kad je kum majstor tehnicar!
Rajo:Eto vam vas rudlavi stoper i kosenje trave i trcanje medju sljivama,pa da se sa Etiopljanima spremao ne moze uhvatiti majstora Bozu kad se zainati.
Lokalna budala:Trpaj Bozo,nek' se dimi!
I tako u nedogled...
Otrcane, ali poučne izjave koje se izjavljuju posle epskih neuspeha od strane naših velikih stručnjaka kao što su Bata Đora, (Al)Kosan, Ješa, Šestko, Živa... Obično, nakon poražavajućih rezultata protiv fudbalskih velesila kao što su Jermenija, Kazakhstan, Azerbejdžan ili Estonija, kao i kraha naših klubova u evropskim takmičenjima, slede ove rečenice koje će svakom pravom navijaču i ljubitelju fudbala dati utehu kakvu je zaslužio i opravdanje za poraz.
„Dali smo sve od sebe.“ - jedan od klasika. Ono što se kod drugih podrazumeva, kod nas se mora posebno naglasiti. Jer kod nas Srba ako ovo ne napomenete, tačnije ne stavite narodu do znanja da ste se maksimlano potrudili, odmah kreću glasine da se zabušavalo.
„Lopta je okrugla.“ - kod ove ne znam ni gde da počnem, potpuno je fascinantna. Ljudi koji se bave fudbalom više od 25 godina su pomoću neverovatne moći dedukcije došli do zaključka da je lopta okrugla!? Ma nije moguće? A ja se već godinama pitam kako se onako kotrlja po terenu...
„Danas svi igraju fudbal.“ - još jedan evergrin. Obično u upotrebi pred utakmice sa gorepomunetim velesilama. Znate, oni su do juče igrale kriket i boćanje, a danas igraju fudbal, tako da je sasvim u redu dati im neki bod, kao podsticaj za dalji napredak. I posle kažu da nismo plemeniti i darežljivi...
„Svako svakog moze da pobedi.“ - koristi se pred mečeve sa strašnim ekipama, čiji igrači zbog svog raskošnog talenta stižu u slobodno vreme da budu i bankari, advokati, električari, ribari... Dok naši treniraju svaki dan, njima je dosta i 2 puta nedeljno. Vrlo često skidaju mrak, odnosno beleže prve pobede na internacionalnoj sceni upravo protiv ekipa (iz) naše zemlje.
„Sudija nas je oštetio/pokrao.“ - jedna od retkih koja ume da bude istnita. Ali, našu žalost, obično nije. Ipak, bio sudija kriv ili ne, prosečan navijač će tokom utakmice više puta najaviti da će mu opštiti sa celom užom i daljom familijom u bliskoj budućnosti.
„Sreća nam nije bila naklonjena.“ - fensi treneri koriste i izraz fortuna umesto sreće, da bi pokazali da su načitani. Nažalost, ono što ne shvataju je da sreća ponekad mora i da se zasluži.
„Teško vreme.“ - univerzalna, pa samim tim i vrlo korisna. Može se primeniti na sva 4 godišnja doba, dakle tokom cele godine. To što su oba tima igrala u istim uslovima je za nas manje bitno.
„Vreme će biti naš sudionik.“ - upotrebljena samo jednom, pa samim tim možda i nije fraza, ali, po meni, definitivno zaslužuje svoje mesto ovde. Tapiju na nju ima Ilija Šestković, pardon Petković, nakon briljantnih partija na Svetskom prvenstvu u Nemačkoj gde smo završili kao poslednji na takmičenju uz gol razliku 2:10.
Nekada retkost, danas trend. Nekada su (možda) imale neko značenje, danas nemaju ama baš nikakav smisao. Za nekoliko godina trend će verovatno postati lasersko uklanjanje idiotizama iz mladosti.
1. Tribal
Mesto: Muškarci ga obično tetoviraju preko leđa, a ribe iznad dupeta.
Značenje: Ja sam do jaja baja koji je zgutao neke steroide i raširio se kćo kvasac, pa sam rešio da svoja nova leđa ukrasim nekom nebulozom - nije bitno šta je nacrtano, bitno je da skreće pažnju ribama na moja široka leđa (muškarci); Ja sam do jaja riba koja voli da se uteže u helanke i Gajic trenerke i da pokazuje svoju guzicu napaljenim majmunima, pa sam zato stavila tet iznad iste (ribe)
2. Škorpije, lavovi i ostali kul horoskopski znaci
Mesto: Likovi ne biraju mesto, u opticaj dolazi sve - ruke, noge i ostali ekstremiteti, a devojke... hm, pa najčešće oper guzica (ali donji deo guzova) ili donji deo stomaka (da vrišti kad se skine u kupaći ili obuče farmerke sa niskim strukom)
Značenje: Ja sam mnogo zajebana škorpija u horoskopu i moram to svima da stavim do znanja time što ću istetovirati nešto što mi gmiže po ruci (likovi); Ja sam još zajebanija ženska škorpija, ujedam i opasna sam grrrrrrrr spank me babyyyyy to se traži (gospođice). Naravno, niko ne tetovira ribe ili vagu, to nisu opasni vatreni i vodeni znaci...
3. Kineska slova
Mesto: Obično niz vrat ili leđa, ili na nekom kul "neprovaljenom" mestu
Značenje: Ja sad pokušavam da budem kul i da istetoviram kao nešto što niko neće provaliti šta znači, a u stvari nije ni bitno šta je, bitno je da ljudi pomisle kako sam kul, to što mi se Kinezi smeju na ulici kad pročitaju šta sam istetovirao nema veze, jebeš 100 000 neprijavljenih Kineza kad ostalima koji ne znaju kineski mogu da kažem da tet ima duboko spiritualno značenje (zapravo znači "istetovirao sam budalu", namestio me onaj tet-majstor pička, ali jebe mi se, lepo izgleda...)
4. Stilizovana slova
Mesto: Svuda gde je upadljivo, naročito popularno na šakama, sa strane, ispod malog prsta na ruci, a kod devojaka je prisutno i na članku ili na stopalima, da se vidi u sandalicama i papučicama, kjut kjut kjut!
Značenje: To mi je omiljeno slovo (ono što sam u leksikonima stavljao kao klinac da mi je omiljeno, a sad to što je to početno slovo mog imena ne znači da sam narcis i budala, nego samo volim to slovo, jbg), a skroz mi je kul što je tako malo i neupadljivo, mislim vidi se samo uvek kad mašem rukama, pušim, pišem, držim se za šipku u autobusu, tipkam poruke na mobilnom, ma ne, ne primećuje se mnogo uopste, a to mi se bas sviđa, baš je onako s merom i ukusom, ah ah ah
5. Nečije ime (dečka, devojke, mame, tate, brata, sestre, komšije, Duleta Vujoševića...)
Mesto: obično podlaktice
Značenje: Eto ja toliko volim tu neku osobu da će mi njeno ime zauvek ostati istetovirano na telu i uvek će biti deo mene... Mi smo vatra i voda, jin i jang, kosmički smo zauvek povezani... A ako raskinemo jebi ga, precrtaću i napisaću "više ne važi" (posle mogu da pričam drugim devojkama kako mi je kučka slomila srce, te priče uvek pale), ili ću nacrtati tribal preko, tribal je uvek kul... Mada kad bolje razmislim, uvek mogu da kažem da je to ime mame, ne bivše, ipak ni jedna nije kao moja mama...
6. JNA
Mesto: Rame. Rezervisano za muški rod.
Značenje: Ja sam totalni old school. Jes da sam bio pijan ko letva i da sam zaradio hepatitis posle, ali sam makar zabeležio da sam služio vojsku ko muško, a ne ko vi ostale pičkice što idete na civilno.
7. Zmije i zmajevi
Mesto: Obično se prostiru po raznim delovima tela (počinju na leđima pa se spuštaju oko nogu ili se uvijaju oko ruku... veliki su to gmizavci, znate...)
Značenje: Bilo mi je toliko dosadno i toliko nisam znao šta više da radim sa sobom i svojim životom, pa sam rešio ceo da se iscrtam. Posle mogu da pričam koliko me je bolelo dok sam radio na suvo, ipak sam ja ZMAJ od čoveka...
8. Zastave, grbovi i ostali patriotski i lokalpatriotski simboli
Mesto: Gde god, samo da se što bolje vidi
Značenje: Ja sam veliki Srbin i patriota! U boj krenimo junaci svi! Omiljena pesma mi je "Đurđevdan", omiljeni film "Boj na Kosovu", a omiljena istorijska ličnost Karađorđe. Samo sloga Srbina spašava, ko voli Albance i Hrvate ćelava mu keva! Pravoslavlje i tradicija iznad svega! To što sam rođen u dijaspori i u Srbiju dolazim samo leti nije bitno, moje srce je slovensko i boli me dupe za truli Čikago, doćiću ja jednog dana u Srbiju da živim (al za malo)!
Stvari koje na podsecaju na staru Srbiju...a malo i da danasnju...
- Dnevnik RTS-a.
- Ruski gas i američku humanitarnu pomoć koji tek što nisu stigli.
- Burek i jogurt.
- Bonove za benzin za koje ne možete da nabavite benzin.
- Bonove za struju umesto penzija.
- Kupovinu goriva u flašama od dva litra u koje ne staje dva litra.
- "Classic" zapakovan u kutiju "Marlbora".
- Kupovinu originalne američke robe proizvedene negde izmedju Bugarske i Rumunije.
- Nestanak struje zbog prevelikih hladnoća.
- Nestanak struje zbog prevelikih vrućina.
- Nestanak struje zbog prejakog vetra.
- Nestanak struje zbog kijavice.
- Kijavicu zbog nestanka struje.
- Nestanak struje bez ikakvog razloga.
- Slavlje povodom dolaska struje.
- Sreću što je vaša zgrada prioritet pa vam nisu isključili struju.
- Još veću sreću komšije iz zgrade preko puta koji apaludira kad i vi ipak ostanete bez struje.
- Pogled na kontejner iz koga viri penzionisani profesor.
- Podpazušne miomirise u prepunom gradskom autobusu.
- Obnovu zemlje oslanjanjem na sopstvene snage.
- Mogućnost da vam na ulici prilaze zgodne devojke i pitaju gde ste nabavili dva litra ulja koje nosite u kesi.
- Mogućnost da vam na ulici prilaze zgodne devojke i pitaju gde ste nabavili pola litra mleka koje nosite u kesi.
- Radost što će ne zavisne radio stanice ponovo moći da sluša čak 3 odsto birača u Srbiji.
- Slatku jezu koju stvara neizvesnost pri svakom ulasku u prodavnicu.
- Konobare koji su grdno uvredjeni sto ste samo naručili kafu i kiselu.
- 150 ljudi na vratima tramvaja.
- Benzinske pumpe pretvorene u vazdušnje banje, pošto na istima nema ni traga od automobila.
- Najuspešniju setvu i najrodniju žetvu. 29.Odgovorne izjave odgovornih ljudi da devalvacije dinara neće biti.
- Devalvaciju dinara 31.Odlazak u Sofiju da tamo budete domaći navijač.
- Proglašavanje pontonskog mosta za kapialni projekat.
- Nadu da ćete bez grejanja proleće ipak dočekati zdravi.
- Enorman porast proizvodnje i prodaje šporeta na drva.
- Hodnik u soliteru pun drva za ogrev.
- Junsku platu u decembru.
- Slave na kojima niko neće da priča o politici (prvih pet minuta).
- Činjenicu da su se stare gaće pocepale, a kupovinu novih predstavlja čist luksuz.
- Genijalne misli nezavisnih intelektualaca koji tvrde da je od naše vlasti gora samo naša opozicija.
- Demonstracije koje veze nemaju sa zaštitom foka i pravom na privatnost polarnih medveda.
- Kašnjenje voza zbog kojeg bi cela japanska vlada izvršila samoubistvo.
Izvrsna prilika za upoznavanje robe koja se tek pojavila na domaćem tržištu.
Takođe, i izuzetna prilika da se i one preljepe stvari tipa, napolitanke Drinka, viršle Guca, hladni napitak 2L, 39,99 RSD sa sve gratisom jebene Yumis supe, što pre rasproda jer sat otkucava i njemu.
Sa druge strane, postoji široki asortiman robe za koju većina i nije čula a kvalitetna je i zaista vredi al' problem je što se ne daju tek tako lako pare a nisi probao. Drugačije je kad probaš. Naravno, kao markentisxki trik, vragolasto obučena promoterka zavodljivim osmehom, poziva te. Tebe. Da, da, baš tebe. Što? Što si sladak? Aha, želi što pre da razdeli i da pobegne od bagre i stoke koje svakodnevno sreće.
Naravno, nije obavezno, ali, što da ne. Dobro, postoje i one napadne zbog kojih ti se i ne prilazi bilo kome drugom. Ali ima i onih stvarno finih zbog koje i kupiš iako ti i ne treba. Ne zato što bi je otkinuo, nego... jebemliga, nisam iz Masacxusetsa.
U poslednje vreme, promocija i nema u tolikom intenzitetu zbog čestih napada penzionera, jer je agencija za borbu prava golubova, zabranila lov na već gore pomenute od septembra do marta.
Gagi: Ajde idite vi, razgledajte, odoh ja sa ćerom da gledam prehranu.
Micika: E, drži je...
Gagi: Ćao, vidimo se za par minuta.
Tetka Lola: Mićo, čekaj me samo da uzmem testere za telo, kosu i vaginu. Oćeš i ti?
Gagi: Cccc, eeee :okreće se: ajmo ćero, mene sramota.
Ćera: A ggggg.
Gagi: Ggggg, jedini smo ti i ja normalni ovde, a!? Hehe. :gleda police, uživa u miru i tišini, priča u sebi: Šta sve ovde nema detemugumeno, poglej ovo, konzervirani pipci od hobotnice. El viš ti ovo? Eee, šta sve neće dizmisle.
... vatreni znaaaak na nebu jaaaak...
Gagi: Uop, idemo, romale-romali..
Ćera: A ggggg.
... danas prži leeeed... Suzana Jovanović, da se javi na kasu broj 2, Suzana Jovanović, da se javi na kasu broj 2...
Gagi: Bem ti mater, sad si naš'o...
Tetka Lola: Mićoooo, Mićooooo, HOĆEŠ KAFU?
Gagi: Da l' ste vi normalne? I ti bre ženo, odakle ti tolke kese?
Micika: Što, hihi, tetka mi svašta uzela, pogledaj.
Gagi: Ma daj bre palimo, stvarno nema smisla. A vidi nju, zgrabila tu šolju ko ćorav kobasicu.
Tetka Lola: A zašto tako? Što, mogu svi da probaju, šta me briga. Nekada dođem ovde i ne mogu kući da ručam. Zamisli?
Gagi: Vidim, pa ti penziju i ne trošiš, šta te briga. Ajde, popite to i idemo. Odosmo mi na onu stranu.
... deo za voće bio je odlično uređen, a izbor zaista veliki...
Promoterka: Dobar dan gospodine, želite li da probate sok od povrća? Ijao bebo, što si slatka, pa sve na tatu, hihi.
ćera: A ggggg.
Gagi: Hvala, malopre sam ručao ne želim da kvarim.
Promoterka: Moje ruke će lično iseckati krastavac za Vas.
Gagi: Paaa, ne znam...
Promoterka: Paradajz lično gnječim...
Gagi: E onda...
Tetka: Meni dajte sa pomorandžom, đumbirom, papajom, mmm, može pola manga...
Gagi: Da nećeš možda i tabasko?
Tetka: Uvalim ti kasko. Idi u dupe na vašar. :okreće se gospođici: Pre neki dan sam ovde bila, onaj sok je bio tako lep, tako osvež...
Promoterka: Gospođo danas je samo povrće, žao mi je.
Tetka: Onda, šargarepa, paprika...
Gagi: Otkomanda! E, ajde idemo. :okreće se: E, izvini molim te, vidiš.
Promoterka: Vidim, ćao, ljubac bebooo.
Gagi: Idemo ka kasi, kasno je i njoj se spava.
Micika: Ali ja nisam videla farbu.
Gagi: E, batali farbu ostaćemo do ujutru, daj bežimo dok nije videla da ima promocija... ladno je videla. Eno, sad pije vino. E, sad je dosta.
Gagi: Dobar dan. :okreće se tetki: Popi to i idemo.
Tetka: Hoćeš i ti da probaš? Mnogo lepo. Mmm, dajte mi još malo. Ja sam juče pekla rebarca...
Gagi: Kaži im bre kad si ustala?
Tetka: U pola 8.
Lik koji se zadenuo tu: Hehe, lol babo.
Promooterka: Hoćete li da probate sovinjon hlađen na 12 stepeni, sa blakim ukusom orašastih plodova?
Tetka : Može.
Micika: Ajmo tetka, počela je da kenjka i pada mrak.
čika LABUD: LOLICEEEEE! LOLICEEEEEE!
Tetka: Eee, LABUDE!
čika Labud: Dolazi ovamo, postavljaju zlatiborac! Imam majonez, senf i integralne lepinje.
Tetka: Ljubi te Lola! :eksira vino, ostavlja čašu: TUŠEJ AVEEEEJ!
se sastoji od oca, majke, sina i ćerke.
Otac - Omnipotentno biće.
Zna da popravi svaku stvar koja se pokvari. Ukoliko on nešto pokvari, to je učinio zbog toga što je hteo da vidi kako to funkcioniše, i "popraviće ga kasnije". Njegova reč je prva i poslednja. Prvo se radi onako kako on kaže, posle njega kako bog kaže, pa onda majka, itd...
Majka - Svetica
Ceo život provede čisteći, ribajući, radeći i nikada nema vremena za sebe. Pre podne je na poslu, a popodne non stop radi po kući. Kada nešto kupuje, prvo gleda da kupi nešto za decu, pa onda za sebe. Ona nikada nema dovoljno garderobe, iako kupuje nešto svaki dan i ima puna 3 ormara. To je zato što "ona to kupuje ceo život, a mi našu prerastemo". Ako izvučemo fiksni telefon na 2 minuta od nje, zvocaće nam što se ne skidamo sa telefona. Mi smo krivi za svaki telefonski račun. Ona ako priča, ona nije ni zvala. Uvek drugi zovu nju.
Sin - Problematični tinejdžer
U prosečnoj srpskoj porodici mogu postojati 2 grupe ovakvih tinejdžera.
U prvu grupu spada - sin sportista.
Navijač. Soba mu je ponekad u neredu, ali se nekad umori od treninga i izlazaka, pa ne može da je raspremi. Obično nosi firmiranu odeću, frizura mu je uvek savršena i sve je na svom mestu. Nečesto je ovakva osoba fencer. On je omiljen u društvu i svi bi da se druže sa njim. Obično fura sa najboljom ribom u gradu.
U drugu grupu spada - urbani sin.
Soba mu je ponekad raspremljena, ali to ne traje dugo. Uglavnom je u "kreativnom neredu", i ako se raspremi, on neće znati gde mu se šta nalazi. Obično nosi bilo šta što nadje u sobi, ili butiku, ili pijaci iza ćoška. Nije mu važno da li je nešto firmirano, važno mu je samo da se njemu sviđa. Pre nego što se obuče, čistoću garderobe procenjuje mirisom. Ta garderoba se deli u 3 grupe.
1 - Odeća koja miriše ili odeća koja nema nikakav miris - može da se nosi.
2 - Odeća koja se malo oseća - može da se nosi uz malo veću količinu dezedoransa.
3 - Odeća koja smrdi - baca se na pod uz pravljenje iste face kao kada se pojede 10kg limuna.
Izlazi gde god stigne, i sa kim god stigne. Obično prvo ode negde da se urolja, pa onda u neku diskoteku, jer njegove trezne uši najčešće ne mogu da podnesu tu vrstu muzike koja se tamo pušta.
Ćerka - Slatka mamina i tatina devojčica.
Ćerka kakvu drugi mogu samo poželeti. Kod mame i tate je dobra, u školi redja petice, a zapravo je najveća sponzoruša u gradu. U grad izlazi u čizmama, miniću i majici koja lako može da prodje i kao brus. Obično fura sa dečkom koji bi mogao da upadne u prvu grupu sina. Sve te krpice joj je on kupio. Voza se u njegovom autu, i ne druži se sa običnim svetom. Izlazi samo u najbolje kafiće, i to samo u svom ekskluzivnom društvu.
Jebiga, nisi imao sreće, rodio si se u Srbiji. Što kaže Crni Guja, nekako se boriš sa činjenicom da nisi aristokrata milioner sa seksualnim kapacitetom raspomamljenog nosoroga. Životariš tako, svaki dan ti je gori od prethodnog, ali, boli te uvo, bar je bolji od sledećeg. Kada si upisivao fakultet, niko ti nije rekao da će tvoja diploma jedinu upotrebnu vrednost imati kada joj tvoj stari doda četiri daščice i staklo, odnosno, urami je (dobro, sada će se javiti neki „pragmatični“ sa genijalnim savetima tipa „ČOVEK SE MORA SNAĆI“, ali pretpostavimo da si igrao na kartu obrazovanja da ne bi morao da budeš jebeni Del Boj). E, vidiš, ovi ljudi te teraju da razmisliš da li je biti na birou tako loše...
1. Max Hardeberger – kada si bio mali, često si sebe zamišljao kao heroja – to je obično podrazumevalo da u snu uradiš nešto nimalo opasno po tebe dok sve to posmatra tvoja omiljena porno glumica sa uverenjem da si uradio nešto baš žestoko, a onda rešava da te nagradi. E, ovaj matori je pravo zajeban. Profesionalno se bavi – krađom brodova od pirata. Psiho, a nije ni dana živeo u Srbiji.
2. Ministar propagande – Joseph Goebels. To vam je ono kada Amerikanci kažu da cela Libija gori dok podli Gadafi ubija 1000 Libijaca svaki dan i svi im veruju, a čovek koji je evakuisan iz Libije kaže da je prvu gužvu video na aerodromu i da pojma nema zašto su evakuisani i svi mu kažu: „Ne jedi govna!“. Ili će svi koji ne mogu da domaše nadležnog diktatora pokušati da izvrše atak na tvoj ministarski život, ili ćeš, kada izgubite, morati da ubiješ svoje šestoro dece, a potom i ženu i sebe.
3. LGBT aktivista (Profesionalni homoseksualac) – Homoseksualnost je postala homoseksualizam, a homići diplomirani homoseksualci. Svakako, ljudi koji u Srbiji zaslužuju beneficirani radni staž i spokojnu penziju u kojoj će imati dovoljno mladih sudanskih ljubavnika i cd-ova Jelene Karleuše.
4. Pripadnik US Marine corps. – Prošlo je zlatno doba američke diplomatije kada se spoljnopolitička aktivnost svodila na bacanje napalma na žene, decu i ljude naoružane kineskim kašikarama, poljoprivrednim avionima i mačetama. Više nije ni upola lako okupacijom pomagati nezahvalnicima koji tvoju pomoć ne žele. Ako je nešto prednost, to je da će u Iraku i Avganistanu marinci uskoro mutirati u bića sa krilima, koliko često lete u vazduh.
5. Komunistički diktator – Fidel Kastro. Ti, naravno, misliš da je to lako. Zvekećeš mlade pionirke, divaniš tompus koji su među butinama smotale kubanske device... Probaj ti da izbegavaš atentate CIA, opštiš sa dve pionirke dnevno i držiš govore od 6 sati istovremeno. Lako, je l?!
6. „Navijač“/pripadnik narodnog/nacionalnog/otačastvenog pokreta – Ovde ćeš i solidno proći ako umeš da sastaviš celu rečenicu jer je to duplo više nego što prosečna osoba koja te podržava može. Ipak, na kraju se ne isplati jer tata koji te je previše tukao kada si bio mali i dalje neće biti zadovoljan tobom.
7. Voditelj srpskog TV show-a – Ognjen Amidžić/Zoran Kesić/Ivan Ivanović i sl. Svi ti se smeju , a nisi duhovit. To je bol, stari moj...
8. Drvoseča – Dobro, jeste rizično, ali je bolje od prosečne srpske diplome. Možda te i Ceca angažuje za svoj novi spot.
9. Lovci na krabe sa Aljaske – Posao sa najvišom stopom smrtnosti i sve to da bi ti pred cicom glumio da umeš da jedeš tu krabu.
10. Telohranitelj – A, ne, nije kao u filmu, neće te angažovati popularna glumica sa liberalnim shvatanjem koitusa koja zabavu doživljava kao pružanje felacija tebi. Angažovaće te neka Sonja Biserko koju svaka prosečna srpska domaćica želi da gađa jogurtom u supermarketu. Posebno je rizično biti telohranitelj Velje Ilića, svaki čas ga napadaju „sa leđa“ i pokušavaju da izbiju njegovo operisano oko.
11. Muftija, episkop - Možda biste očekivali da ovaj posao odiše miroljubivošću, smirnom i tihom molitvom, da riziku mesta nema. E, ako nije rizično, zašto se oni voze u blindiranim džipovima? Pojma nemate!
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.