
Idealna kletva za radnike EPS-a kada dođu da iseku struju ili ti uruče račun čija je visina približna računu omanje fabrike. E moj brajko, a lepo su rekli iz ministarstva za energetiku da se prištedi a ti 'oćeš i da gledaš TV i da ti gori sijalica u isto vreme. Ne može to tako, ako državni vrh steže kaiš moraćemo i mi.
- Dobar dan gospođo, došao sam da vam uručim račun.
- Dobar dan, sinko. Šta piše, koliki je račun? Ne vidim dobro a naočari mi ostali unutra. Ko' Boga te molim pročitaj mi.
- 72.832 dinara staramajko.
- Šta more toliko? Dete, nemo' se sprdaš sa mnom ja samo jednu sijalicu imam i to je sve!
- Žao mi je gospođo, trebalo je da mislite o tome kada ste trošili. Ako ne platite bićemo prinuđeni da vam isečemo struju.
- Secite jebo' ve otac, ne treba mi ni ova sijalica sveća će da mi svetli! Dabogda zaigrali strujno kolo sa sve Škundrićem na čelu!
Bog za kompjutere i elektrotehniku što bi rekao DR Karajlić.
Neki ga zovu i imenom. U glavi mu vlada matematičko vrzino kolo koje on iskorišćava na najbolji mogući način. Stvarajući neki svoj svet.
Soba sa prigušenim svetlom, puna piksla pikavaca, šolja kafe i čašica žestine.
Tu ćeš me naći. Na ulici izgledam kao običan čovek a kad sam onlajn, neko pozdravi neko izignoriše, što i nije tako loše.
Asocijalan sam ceo život, i to mi odgovara, ta anonimnost, taj osećaj da danas mogu da rešim 100 problema, sutra nijedan. Nije lak taj život izigravanja Boga, celodnevnog igranja i razmišljanja kako danas da preduhitrim sebe i popravim status dobrog programera za kojeg smatram da čuči negde u meni i samo čeka kad će da eksplodira.
Vidiš, ovo je moj sajt, evo tu sam dodao nekoliko linija koda, ovde isto. Samo ime za sajt sam smišljao 7 dana. Prelomio sam, jesam, i ne kajem se zadovoljan sam.
Glumci su poznati jer glume, pevači pevaju, a ja imam samo ovih 10 prstiju i znanje sa kojim mogu da usrećim hiljade ljudi, ali isto tako ih i rasplačem ako kliknem negde gde ne bi trebalo. Ne pruža zadovoljstvo ako nešto napraviš i to ne potraje ni jedan dan. Nešto mora ostati u amanet da me se ljudi sećaju, u stvari sajta da se sećaju, ja ću u njihovim očima uvek biti Admin, ne Žarko, ne Đorđe, nego Admin.
Strahovaće ljudi od mene iako im ne želim ništa zlo, ja samo radim svoj posao i negujem čedo koje sam napravio svojim znanjem i svojom dosadom, složićeš se da mi nije bilo dosadno ne bi ni tebe bilo ovde gde jesi, zar ne?
Hehe, to ti kažem, ako se sretnemo na ulici proći ćeš pored mene kao košava beogradskim ulicama, a ti ćeš se smejati. Ne zato što si mene sreo. Ne. Smejaćeš se mom sajtu koji sam napravio, a ti ga koristiš na svom smart mobilnom telefonu koji otplaćuješ još godinu dana. Na kraju ću se smejati ja, jer znam da sam baš tebi izmamio osmeh i skrenuo misli sa kredita koji otplaćuješ, devojkom koja te ne voli, i ćaletom koji ti kenja već 10 dana zato što ništa nisi od sebe napravio.
U pravu sam, zar ne?
Znam da jesam. U stvari kad bolje razmislim, ja i jesam tu negde, i ličim i ponašam se kao Bog. Evo počeo sam i bradu da puštam, i stomak mi je malo opušten od onog piva koje smo popili pre 7 dana kad smo se sreli. Dodao sam dizajn, boju, korisnike, prvog Adama i prvu Evu sam ja registrovao, dao sam im duševnu hranu. Ako me izdaju banovaću ih bez pogovora sa ovog rajskog sajta i oni će otići smrknuti. Sa jednim klikom miša napraviću armagedon koji će se pamtiti više nego kad je bio potop...
Nego vidim da sam se raspričao sa tobom, imaš posla zar ne?
Ajde pozdravi društvo, videćemo se za neki dan kad budeš imao više vremena da popijemo po neku, važi, a?
Ajde budi mi pozdravljen...
Ima se može se.
Fraza koja obično opisuje veličinu nekog prostora gde ljudi provode vreme inače, a niko da pita koj kurac je to moralo baš toliko biti napravljeno.
Ali nekako se mora zadovoljiti ličnost čoveka koji je u švabiji proveo 30 godina, i ne ume drugačije da pokaže i dokaže šta je sve steko nego mora ovako, materijalno.
Jer jebeš čoveka koji ode van a ne vrati se sa njemačkim autom i ne sazida čardak koji para oblake svojim špicevima od prirodne bukovine i makar dva gipsana lava ispred kuće.
Sramota bre, selo će te ogovara.
Ding dong
-Oooooooooo. Willkommene gäste, willkommen.
-De si Žiko KUĆO STARA! Šta ti to meni reče sad?
-Oh. Entschuldigung. Eto ja einige naški einige njihovi, pardon.
-Asi napravio ovo lep ti jebem. Fiiiijjjjjjuuuu Jel koj ti ovo kurac?
-Automatische maschinen za kafu, ustaneš i uz frühstück sačekaš da skuva sama.
-AU LEBA TI! A ja se jebavam sa moj smederevac, moram duzmem i ja jedan.
Je li aj pre nego što popijemo nešto di ti je kenjara?
-Bitte. Druga vrata richtig. Ovaj pardon, desno.
10 minuta posle*
-Jebote KRU! Al si napravio kenjaru možeš kolo da igraš boktejebo! Ali što je ne završi?
-Pa arbajt kaput! Kako najn gotovo?
-Pa šolja ti nema ni dasku ni kotlić, a i pušta se voda sa česme neke malečke, jedva govno ode jebote.
-Oh nein! Mein bide!
Kaže se osobama koje se hvale da znaju koješta, ali u stvari ne znaju ništa od onoga čime se hvale.
A: 21 - 3! Ti reče da znaš da igraš basket?
B: Jebi ga, nije mi dan...
A: Aha, vidi, ako ne znaš da igraš ne ulazi u kolo!
Udruženje naših rodoljubivih majki, sestara i kćeri, zasniva se na Teslinom principu naizmenične struje i lepih i poskočitih srpskih narodnih igara.
Najiščekivaniji mesec + za veliki broj ljudi je to pravi početak godine.
Naime, ljudi se u periodu od sredine oktobra do početka februra troškare i zadužuju (tol'ke slave, preslave, zavetine, Nova godina, Badnje veče, Božić, a i poneki rođendan pride - pa kako da para ne ode) da jedva čekaju da veći deo zime (što vremenske, što finansijske) što brže prođe.
Jes' da lepo mezetilo, jes' da se dobro popilo, al' kad vi'š račun za struju, sa leve strane grudi počne nešto da žiga.
Psuješ Baba Martu, al' moliš joj se i dan i noć. Da konačno vratiš dugove, poplaćaš račune, da saldi na nulu svedeš. I da ponovo zaigraš vrzino kolo, da zadržiš formu.
Komšo, ud'ri recku, vraćam kad bude plata. Nadam se.
Најдуже коло. Коло које траје цца четреспет минута, и састоји се из неколико кола. Због чега је знано и као Франкенштајн коло.
Свира се на средини свадбе, негде кад се изнесе печење. Сврха му је да се разбуктале страсти смире, већ пијани мало отрезне, и да се остали довољно издувају до врхунца - до тренутка када се погасе светла и у собу уђе торта на три спрата украшена кинеским прскалицама, док оркестар свира "Моји су другови".
Камиказа коло служи и да потенцијалне удаваче пред кибицерима покажу своје тресуће облине, као и издржљивост, а теткама да покажу да још нису за бацање и разбуктају давно загашену ватру код својих мужева.
На крају је обавезан аплауз ретким преживелима, који су поносно остали на бојишту, црвени као булке, знојави ко тркачки коњи, неки у прединфарктном стању, али поносни попут пауна.
почетак - 5. минут - Почиње лаганим Моравцем, сви играју, фино се забављају.
5. - 15. минут - Убрзава се Моравац, прве елиминације. Отпада пијани теча који не може да се сети на коју страну да иде кад се ритам мало убрза, дебели који схвати да ово није за њега, и омладина која би радије да кида шприцере него ноге.
15. - 25. минут - Компликује се. Пребацује се на Ужичко коло. Ем је брже од Моравца, ем га не зна ни пола играча. Пијани Раде покушава и даље да игра Моравац јер не зна Ужичко а остао би у колу, малтретира ове око себе. Коло се прекида на два дела. Овај део је и први прави елиминациони део. На крају 25. минута остаје мање од трећине првобитних играча. Пијани Раде, помало отрежњен од толиког физичког напора, већ на двадесетом минуту схвата да ово ипак није за њега и напушта коло. Седа за своје место глумећи ноншалантност.
25. - 35. минут - Ритам се успорава, али то је само варка за неискусне. Овде се убацују максимално компликована кола, само за праве играче. Елиминишу се аматери. Остају девојке које су играле у КУД Абрашевић и тетке које цео живот играју по свадбама. Мушкараца више скоро да и нема, сви углавном већ одавно седе, комадају лешине по тањиру и снимају младе из КУД Абрашевић. Музика из само њима знаних разлога почиње да пева неке инклузивне песме које онако неповезане звуче као да их дрма епилепсија.
35. - 45. минут - Ритам долази до максималног убрзања, уз Влашко коло. Тетке отпадају, а ове три што су остале, ту су из ината овим млађима, да сачувају образ старе гарде, и да покажу мужевима да су још у снази. На крају, када се Камиказа коло коначно заврши, остаје једва десетак кандидата, сви остали су елиминисани. Девојке које су до краја остале у колу задовољно упијају похотне погледе мушке популације. Следеће године можда играју на својој свадби. Тетке ће вечерас можда и да се омрсе.
48. минут - Гости су се повратили уз печење и славље може да се настави. Само од кума за младенце и све госте Где си била кад сам био нико
Naizgled nemoguća, ali svakako izvodljiva situacija kada je vapaj u pitanju.
Nešto si se dobro zajebo, i znaš da ti niko drugi nije kriv, ili si upao u neko vrzino kolo malera iz kog se ne daš izvući.
- Visok datum, a ne znam kome sam više dužan. Neće Udineze iz dvojke. A jebem te mene!
---------------
- I sad mi kažeš da moram opet da se vratim u grad po plavu kutijicu, a da vratim ovu crnu koju sam doneo? A jebem te mene, što patim s ovaj narod.
Čuvar tradicije. Zabava miliona. Haotični, mešoviti skup jedinki koji funkcioniše kao organizam prateći zvuke, nasleđe naših predaka.
Kolovođa – sveznalac vrti maramu dok samouvereno pokreće noge ozbiljnoga lica. Ili, pijanica koja ne dozovoljava drugima da iko stane pred njega i povede. On je prvi! I on će svima vama pokazati kako se igra! Da! Gledajte! Nearitkulisani pokreti i čudna faca. Pravi kolovođa!
U nizu su štikle, bosonoge, jedni igraju uzdignute glave, drugi pognute, uče korake jer nekada su govorili da je folklor za seljake. I da, sise! Nezaobilazne. Očaravajuće u mlade čeljadi. Klik-klak devojka. Gore dole. Zabava miliona. Ah, ta divna tradicija.
Ono sto ni trezan ne znas, a pijan imas neverovatno veliku zelju da naucis.
Muzička podloga za srkanje čorbe ili supe na svadbama i proslavama.
- Majstore, cepni jedno užičko pa da serviramo supu.
Igra koju su izmislili ljudi jer ih je bilo blam da igraju sami.
Muzička kompozicija neograničenog vremenskog trajanja.
Две речи којима се може описати политичка сцена у Србији.
Један корак напред, два корака назад.
Igra koja se igra pod tušem kada nestane tople vode.
Vremenski ciklus u životu strastvenog kladioničara.
-Kad ćeš na more?
-Za 3. kola, brate. I ostajem 2 kola i finale Kupa.
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.