
Muzika koju inače ne slušaš, ali se ponekad ipak nađeš u društvu osoba koje su ubeđene da je to prava stvar.
-E ščuo novu od Đusa. Stvar KIDA!!! Slušaj sad!
...
"...ležim u travi, s nožem u glavi
jedu me crvi, jedu me mravi..."
-?!
-... Matori odo da se iskenjam. Ovo utiče na moju probavu!
Ono što babe zaključe na osnovu nekih nagoveštaja iz prirode i okruženja.
Muve sleću i ujedaju - biće kiše.
Izmileli mravi - biće kiše.
Žiga desna plećka - biće kiše.
Omorina - biće kiše i oluje.
Vrapci se drekenjaju - biće kiše.
Egzotično mesto za olakšanje, karakteristično u srpskim selima neprikačenim na vodovod.
Mane:
-nedostatak vodokotlića, u najboljem slučaju lonče za zalivanje i kofa sa vodom sumnjivog sadržaja,
- toalet papir, sa vidljivom prljavštinom po sebi uzrokovanom neadekvatnim držačem za isti (papir je, ukoliko nije list neke močvarne biljke, obično u boji ali se prljavština uvek vidi),
-daska nije standardizovana, ona može biti kao i u normalnom wc-u ali nije fiksirana za bilo kakvu podlogu; često je uopšte i nema ili je to najobična daska (hrastova, bukova, motka…);
-muve & drugi leteći objekti feat. mravi i bube govnare.
Prednosti:
-domaći ambijent (cvrkut ptica, žubor potoka, povetarac…),
- mogućnost odabira lokacije (može se pozicionirati bilo gde, min. 100m od stola za ručavanje pa čak i na atraktivnijim lokacijama tipa grana drveta, komšijina šupa… ),
-avanturistički pristup (nikad nisi siguran šta će ti se desiti, gde ćeš ugaziti, upasti…).
"A nekad kad si morao sproću sebe, moraš se popneš na vr' šljivika a ono dune vetar a tebi seva prknjača k'o čaura." -Her Žika Pavlović
Ukoliko nisi hipokoristik, dečko njene drugarice ili Hju Grant, ova radnja za tebe može da predstavlja samo fizičko i psihičko mučenje organizma i ništa više. Da se razumemo, a i da se ne lažemo, sam si kriv. Još dok si je muvao, išao si sa njom da kupi neke krpice, poklon za drugaricu, poklon za tatu, poklon za bla, bla, bla, iako je poslednja stvar koju si sam kupio dres reprezentacije, i to samo zato što keva taj dan nije imala vremena da to uradi 'mesto tebe. Po svaku cenu si hteo da budeš blizu nje, ali joj nikada nisi rekao da mrziš šoping. Prva greška. Žuti karton.
Dok je ona išla od prodavnice do prodavnice, od butika do butika, od jednog tržnog centra do drugog, raspredajući o tome kako su ovde stvari skupe, ali kad kupiš traju ti dugo, a tamo jeftine, ali totalno out ove sezone, kako je prolećna kolekcija Women secret prošle godine bila mnogo bolja, kako obožava Luj Viton torbice, kako ne razume devojke koje mogu ONO da obuku na sebe, ti si je, kao veran pas, pratio u stopu, klimajući afirmatino glavom na svaku njenu reč, iako si tek svaku treću razumeo. Možda i četvrtu. Nije ni važno, sad moraš da slušaš ove gluposti, ali kad se smuvate, reći ćeš joj sve. I da mrziš šoping i da mrziš tog Luja i Vomena. Sve. Da, da, kako da ne. Greška broj dva. Drugi žuti. Crveni.
Game over.
Četiri godine kasnije zatičeš sebe sa istom devojkom u obilasku Ušća. Dok ona isprobava nove modele haljinica i majičica, ti nemo stojiš u uglu, nervozno cupkajući nogom, proveravajući na Livescore šta radi reprezentacija na utakmici na koju su otišli svi tvoji drugovi, dok ti provodiš malo kvalitetnog vremena sa svojom dragom. Fak jea.
- E, sad ću da probam ovu roze haljinicu, a ti reci kako mi stoji, ne mogu da se odlučim da l' nju ili plavu.
- Da, draga.
Ajde bre glupi telefonu, sad si našao da baguješ. Jebeni Samsung. Italija, ne, Francuska, ne, Albanija, Lihtenštajn, gde si... Aha. Srbija - Brazil 3:2! TO BRE!
- Stvarno ti se toliko sviđa? Joj, u redu onda, zapakujte mi ovu. 4000? Dragi, moraćeš da mi pozajmiš hiljadarku.
Mudonja.
Za jednim stolom u kafani "Kod Konana" , sedeo je miran mali kinez, i pio svoje nesto.. dok nije pocela opsta makljaza..Jebem li ga, ovo je Balkan..Kad najednom rmpalije navalise na malog zutog..a mali zuti ne reaguje..samo polako ustaje..
Rmpalija: "Sta si ti, zuti? Neki nindza?"
Zuti: "Jesam."
(pauza od par sekundi)
:krece makljaza:
Nindza vadi surikene, baca ih po kafani, prebija rmpaliju bez ruku i nogu, i odlazi, bacivsi na pod kintu za izgradnju nove kafane..
Jedan od izumrlih izraza, dok je pre par godina bio prava atrakcija. Koristio se u situaciji kada blejite sa društvom (poželjno je da svi imate oko 10 godina), i počnete da pričate o raznim glupostima koje nikome nisu zanimljive. Onda se neko od vas seti ove fore koja je uvek pomagala u podizanju raspoloženja. Poenta je da što duže ćutite, mada vam tada k'o za inat kroz glavu prolaze najzanimljivije stvari. Smejanje je bilo dozvoljeno, osim u slučaju da se doda i "kome se vide beli zubi, neka babu u dupe poljubi". Naravno, uvek bi se našao neki "pametnjaković" koji bi počeo da se smeje uz objašnjenje: "Moji zubi su žuti", ili bi nešto rekao, stisnuo vas i razdrao se: "AAaaaa nadmudrio sam te, ti si sada govno, axaxaxaaxa."
Kreten mali.
Sporstki termin koji se upotrebljava u situacijama kada je neki igrač van "centra dešavanja". Jedan od uslova za tako nešto može biti loša forma, kada jednostavno ne zadovoljava i ispunjava zamisli stratega. Pored toga, može da se "hladi" ukoliko je napravio neko sranje na terenu pa mu delilac pravde zbor tog gesta pokazao put u svlačionicu: uklizao sa obe noge, nokautirao golmana gostiju, hteo da ubaci sudiju u bunar, svađao se, skinuo dres zbog proslave gola a već ima žuti karton, pljunuo u facu omalenog vezaru.
Zvižd Kučevo : GFK Jasenica 1911
1:1 (89.min)
Centarfor gostiju: Nabaci, nabaci! AAAAAAAAAAAA!
Srpskoligaški Hauard Veb: :onomatopeja pištaljke, pokazuje na belu tačku:
Kapiten domaćih: Je l' si jebeno normalan?! Da li znaš gde si našao da sudiš penal?!
Deda sa tribina: GANJAĆEMO TE PLASTIČNOM AMBALAŽOM KROZ ŠLJIVIKE I LIVADE!
Kapiten domaćih: Mamu ti jebem, bre! Čuo si dedu! Iz Kučeva živ izaći nećeš!
Srpskoligaški Hauard Veb: Slušaj, aj ti malo na hlađenje. :vadi crvendaća:
Deda sa tribina: This is Zviiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiižd!
------------------------------------------------------------------------------------
Muž: Draga, danas si nešto posebno lepa.
Žena: Kako to misliš?
Muž: Pa nekako sva sijaš.
Žena: Šta pričaš, ista sam kao i svaki dan.
Muž: Ali danas si baš le...
Žena: Jao, vidim šta je! Milovane, dobro znaš da si na hlađenju zbog toga što mi nisi pomogao da zalijem cveće.
Muž: A to je u pitanju, pomislih da si ljuta jer sam spavao komš...
Žena: Šta!
Muž: Trajni ban, jebiga.
Navodno nema veze sa Petkom iz Robinsona Krusoa, ali ja sam ih provalio: i Robinzon i Petko su bili buljaši, a Petko je očigledno bio žensko u toj kombinaciji.
Naravoučenije: nije bitno gde se nalaziš, crnac će uvek da najebe k'o žuti.
(Prethodni delovi: 1, 2, 3)
U prošlom delu, stigoh do trenutka kada je Knez Mihailo sa ljubavnicom i prijateljima krenuo put Košutnjaka, a sve radi sopstvenog odmora. Kako pričaju oni koji su se zapravo vratili živi sa tog izleta, taman je knez otpočeo naučno predavanje na temu "Zašto mravi nekada polete", kad su se pored njih stvorila dva magarca, naoružana revolverima. Posle par trenutaka, Mihailova karijera, ali i boravak na ovom svetu su okončani. Atentat su preživeli Mihailova ljubavnica i jedan prijatelj, Svetozar Garašanin, koji je uspeo da pobegne, a ubice su mislile da će taj da se usere i da neće mrdati iz kuće. Dotični su inače bili srpska verzija Braće Dalton, neki Radovanovići, čijeg trećeg burazera je Mihailova žandarmerija smestila u ćuzu.
Ova dvojica ne samo da su bili skloni zločinu kao i originalni Daltoni, već su bili i podjednako glupi, tj. verovali su da će zaplašiti narod toliko ubistvom kneza, da će Srbi odmah da ih izviču za guzonje.
Ali kurac! Od trenutka kad su pucali, po njih je sve počelo da se odvija po Marfiju. Prvo, onaj što je pobegao, Garašanin, nije otišao kući, već pravo u vladu, kod čoveka zajebanog ko kratko ćebe, Milivoja Blaznavca. Drugi problem po Daltone, bio je taj što je Blaznavac odmah uvideo da Mihailo nema direktnog naslednika (odnosno, bračno dete, sa kojom činjenicom su Daltoni računali), pa se vratio do Kulina bana, shvatio da je Miloš Obrenović nekada davno imao još jednog brata, Jevrema, i da on ima jednog unuka, koji ima 14 godina i zove se Milan. Odmah je prikupio državni, vojni vrh, te ovog Milana, i na dečkovo zaprepašćenje, proglasio ga za srpskog kneza.
U međuvremenu, Daltoni su stigli do Beograda, spremni da preuzmu vlast. Nekoliko sati kasnije, njihove plemenite ambicije su se ugasile pred streljačkim vodom.
Milan Obrenović
Kako je Milan još bio maloletan, formirano je namesništvo. Glavni namesnik, Blaznavac, voleo je da veruje u priče kako je bio jedan od mnogobrojne Miloševe vanbračne dece, a podsvesno se nadao da će se u međuvremenu promeniti ustav, što bi njemu omogućilo da postane srpski knez. No, kako se to nije ostvarilo do trenutka kada se Milan opunoletio, mogao je samo da okači kopačke o klin. Drugi član namesništva, Jovan Ristić, bio je kljun. Tačnije, s obzirom da nije voleo ratove, da je bio obrazovan (kod velikog nemačkog istoričara Leopolda Rankea) i da je preferirao diplomatiju, a kako Srbi smatraju da je diplomatija za... dobro, neću da se ponovaljam, elem Ristić je bio tvrd orah, i po mom skromnom mišljenju, uz Nikolu Pašića najbolji diplomata koga smo ikada imali. Treći namesnik je bio neki Gavrilović, a njega zaboravite.
Iako možda nikada kao dete nije planirao da postane šef države, Milan nije bio ni malo glup. Slično dedi-stricu i sinu dede-strica, preferirao je diplomatiju. No, jedna od prvih stvari koju je uradio, bila je da objavi rat Turcima, i to na nagovor iste one fatalne žene, koja se posle nekog vremena vratila u našu priču- Rusije. Bilo kako bilo, u dva rata vođena narednih godina, Srbi su najebali ko Hitler u SSSR-u 70ak godina kasnije. Što je bilo glavno, kada su Rusi organizovali pregovore u bugarskom gradu San Stefanu, ispalili su nas ko raketu, jer nam nimalo nisu držali stranu, stvorili su Veliku Bugarsku, u čiji sastav je ušao i Srpski bermudski trougao, a iznad svega- ponovo smo izvisili i za međunarodno priznanje.
Milan je tada shvatio da se sa Rusima ne može poslovati, a na njegovu sreću, ubrzo je stigao poziv od nekoga ko je bio konkretan- od Nemaca. Pošto su posle sopstvenog ujedinjenja poslali opasan kurac, imali su prava da im se nešto ne svidi. Konkretno, nije im se svidelo što se jedan ruski satelit (Bugarska) opružio po celoj jugoistočnoj Evropi i smatrali su da 3 moćne balkanske zemlje, i još pride Crna Gora, treba da podele poluostrvo na ravne časti. U Berlinu je zakazan novi kongres.
Milan je shvatio da ovog puta nema zajebavanja. Pozvao je Jovana Ristića i rekao mu da vidi šta može da uradi. Sluđen ko picopevac kad treba da jebe sjajnu ribu, Ristić je otišao do svog profesora, Rankea. Ispostavilo se da je i nemački kancelar, Bizmark, bio Rankeov student. Tako je preko protekcije, Ristić uspeo da se sastane sa Bizmarkom, i štaviše, da ostavi dobar utisak. Strategija je bila sledeća: zahtevati da se obnovi Dušanovo carstvo, insistirati na tome, a onda biti srećan kad se dobiju makar i Srpski bermudski trougao i međunarodno priznanje. Iako Ristiću (s obzirom da Srbija još nije bila priznata) nije dozvoljeno da prisustvuje sednici, plan je urodio plodom: Rusija, Velika Britanija, Austro-Ugarska, Nemačka, Italija, i iznad svega sama Turska, priznale su Srbiju, Crnu Goru i Rumuniju, samo da ih više ne slušaju kako kukaju, i dali Srbiji onaj jebeni Bermudski trougao, upakovanog sa sve mašnicom.
Narednih 8 godina, sve je išlo kao po loju za ovu zemlju. Srbija je počela da se gradi i urbanizuje. Organizovani su prvi slobodni izbori, na kojima je Milan dobio glasački aparat za svoje ideje i zamisli. A jedna od prvih je bila genijalna: "Srbija nezavisna, pa da nije kraljevina. Pu majku mu, gde to da bude!". No, da bi se neko proglasio za kralja, morao je da obezbezbedi podršku barem drugih kraljeva, a najbolje nekog cara, koji bi sve to protežirao. Milan se odlučio za Austrijance- car Franc Jozef se saglasio da Milan bude njegova sponzoruša, ako Srbija postane austrijski satelit. Dil!
Zapravo, ovo i nije bilo tako loše po srpsku privredu. Stigle su velike investicije, saobraćaj poboljšan izgradnjom pruge Beograd-Niš, pokrenuta rana industrija. A onda, Milan je shvatio da se smorio. U takvom stanju, čoveku se svašta pričinjava, a njemu se učinilo da Bugari planiraju invaziju na Makedoniju (na koju je Srbija bacila oko). I tako je izbio rat. Milan je lično otišao da nadgleda borbe samouveren u pobedu. Danima su do dvora stizale samo glasine šta se događa na frontu (baš u linkovanom kontekstu). Spominjalo se da se borbe vode kod neke tamo Slivnice, ali niko nije znao rezultate...
Sve u svemu, Milanova žena (kraljica Natalija), organizovala je svečan doček za Milana i oficire na tek otvorenoj privremenoj glavnoj železničkoj stanici (koja je i danas, 126 godina kasnije, na istom mestu... privremeno). Ono što nije objavljeno, jeste da je Srbija zapravo ponovo najebala u ratu. Zapravo, ne znam da li ste primetili, ali mi koji za sebe tvrdimo da smo ratnička nacija, od izbijanja Prvog srpskog ustanka, do Milana, vodili smo još 4-5 ratova, a moglo bi se reći da smo pobedili samo u jednom (Drugom srpskom ustanku). Pravo čudo što smo za 80ak godina postigli to što jesmo. Bilo kako bilo, Bugari su bili plemeniti: nisu tražili nikakvu teritorijalnu odštetu, samo novčanu. A visina naknade? Prava sitnica! Zapravo, toliko simbolična cena, da je još Titova Jugoslavija plaćala Bugarskoj rate za Milanovo ubijanje smora. Još su jedno 2-3 godine protekle u gušenju seljačkih buna i rešavanju dvorskih spletki. Tada je Milan, ničim izazvan, abdicirao. Dok se njegov sin Aleksandar pripremao da preuzme presto kad se opunoleti (o tome ću, iz dužinskih razloga, pisati u narednom delu), mestobljustitelji (među kojima je opet bio nesrećni Ristić) su ponovo vladali. Za to vreme, Milan (inače, taze razveden) se vukao sa pariskim i bečkim kurvama. Narednih 10ak godina je povremeno dolazio u Srbiju i najzad rešio višedecenijski problem, formirajući profesionalnu vojsku, koja sve do Slobovizije neće na duge staze izgubiti ni jedan rat. Ipak, sve se završilo, kada mu je rođeni sin zabranio povratak u zemlju, posle čega je umro od upale pluća u Beču, a po sopstvenoj želji sahranjen je u tadašnjem inostranstvu (sa akcentom na tadašnjem).
No, šta je sve bilo posle, naravno, u narednom delu.
Pretnja nenapunjenim arsenalom. Verbalni atak koji ima zadatak zastrašivanja protivnika u cilju ispunjenja svih tvojih zahteve.
Međutim, ukoliko protivnik shvati da je sve to samo prazna priča, ili pak ukoliko je preko puta tebe jedan od onih likova iz akcionih filmova koji će hladno da ti odbrusi: ''Nema pregovora sa teroristima'' - najebao si kao žuti, sinak. Tvoja misija u koji si krenuo noseći pušku napunjenu ćorcima ovde se završava na jedan od dve načina koja si još ranije mogao predvideti: pukovnik il' pokojnik.
Nažalost, bićeš iznesen sa nogama napred.
- To je to, sad su ga preterali. Kim Ping Pongu, obavesti ceo svet da će akcija uništavanja američkih agresora i zvanično početi na rođendan moga ćaće 16. februara zime ove gospodnje!
- E? Mislim, kako to mislite gospodar Džong Ilu?
- Kako kako bre? Pa putem televizije, okači na redtjub, jutjub, smisli bre!
- Ma dobro to, nego mislim zašto? Zašto sad odjednom?
- Kako zašto? Gle šta su napisali o mojoj frizuri.
- Samo zbog toga?
- Pa ne... I zbog toga što su... Ubijali Indijance... Držali crnce kao robove... Širili agresiju po svetu... Bombardovali Srbiju, priznali Kosovo, a Šešelja strpali u Hag! SVE IH SPALITI, A VOJVODU OSLOBODITI! De su nam nuklearke?
- Koje nuklearke?
- Kako koje jebem ti oganj, pa one što smo pretili da ćemo im poslati usred Vašingtona, pa onda duž istočne obale sve do Floride BUM BUM, usta ih jebem.
- Pa nema, za te pare smo napravili statuu vašeg oca.
- Za SVE pare?
- Pa rađeno u brounzi gospodaru, jeste videli kakav je, ko da je živ, MRTVOG NE PRAVIMO!
- E ćale, ćale, jebeš me i u grobu. Ništa, ipak ti objavi da ćemo da ih napadnemo s tri-čet'ri nuklearke, ukoliko nam ne ispune zahteve. Neke, smislićemo kasnije koje.
- A šta ako provale da blefiramo? Onda ćemo mi da najebemo.
- Pošto ovi iz Južne Koreje liče na nas, reći ćemo da si njihov i da oni oće da nam podmetnu rat. Onda ćemo za primer da te streljamo na trgu. Tako da bi ti bolje bilo da pretnje zvuče što uverljivije. Aj pohitaj sad lagano i uplatider mi usput Bsk-Javor od nula do dva gola.
Пета лична грешка. У НБА шеста. Други жути картон. За Џоа трећи. Искључење. Ако си дошао у ситуацију да ово некоме говориш, вјероватно си подјебавао до неслућених размјера, па се саговорник дотакао ваше кеве. А уколико сте ви тај коме је упућена ова опомена, (најчешће посљедња) могли би добро да размислите да ли вриједи поново покушати вербално трпати саговорника. "Ла блејаж" је сада само мисаона именица. Црвени, матори. Неће изаћи на добро. За ламенте је већ касно.
Твоја кева је толико дебела, да је у Меку питају "шта нећеш?".
- Немој за матер! :ономатопејашкргутањазуба:
Jebanje svega po spisku sudiji.
Mančester Junajted - Čelzi, 78. minut, Runi prolazi Terija i Bosingvu, ruši ga Ivanović u šesnestercu, Hauard Veb ne svira ništa.
Aca Stojanović: I nema prekršaja, oštri protesti Runija kod sudije Hauarda Veba.
Runi: You fuckin' cunt, are you blind?! Even Stevie Wonder would see this was a penalty! Fuck you stupid cocksucker!
Veb pokazuje žuti karton Runiju.
Aca Stojanović: I Runi dobija žuti karton, rekao bih najviše zbog toga što je već imao par oštrih startova...
Priča za smarače koji se bave berzanskim transakcijama, kako bi istripovali da njihov život ima više smisla od života zabavljača. Da nas ubedi da su zabavljači samo svirači kurcu, da detetu ubije svaku želju da bude glumac, muzičar, da zabavi ljude. Cvrčci u duši budu automatski banovani za spemovanje života zabavom, a mravi dosadnjakovići neće ni dinar da daju na muziku! E, jebo život bez muzike! Bolje da umreš ko cvrčak nego da živiš kao mrav! Nije ništa radio. Šta bre koj kurac nije ništa radio? Pa je l' taj bestidni mali mrav misli da je lako da sviraš za celo selo? Da im pogodiš ukus? Da se keziš ko idiot i kad ti nije do veselja! A onda te još puste da crkneš...daj Bože bar raćiju da dobiješ da se ugreješ...i posle...ludi i depresivni cvrčci... Jok i neće kad su im tako lepo zavukli! Pravda za cvrčka! Mrave, dreši kesu i priznaj da bi se i ti sjebao da u životu nisi imao bar malo muzike!
Pojas koji ne postoji u karateu (osim na takmičenjima gde je jedantakmičar markiran belim, a drugi crvenim pojasom).
Međutim, oni koji imaju narandžasti pojas obično govore kako nose crveni jer drugima narandžasti pojas zvuči slabo, a crveni im je neki kul pojas. Ovi drugi (koji obično ne znaju koji su pojasevi u karateu) znaju samo da su prva tri: beli, žuti i narandžasti (neki ne znaju ni za narandžasti); i poslednja dva: smeđi i crni. Ne znaju kojim rasporedom idu plavi, zeleni i ovaj imaginarni crveni.
I tako kad kažeš da nosiš crveni, oni će "bravo majstore" ili tako nešto, a za narandažsti će ti reći "Šta? Tek?".
Kruna vladara u siromašnim zemljama.
Najpopularniji su žuti ili plavi...
Svetlo žuti do tamno braon (boja se menja ka tamnoj sa ustajalošću) produkt ceruminoznih žlezda spoljašnjeg ušnog kanala, koji ufol ima nekakvu jebemliga kakvu zaštitnu ulogu. Po hemijskom sastavu je najsličnija mokraći. U dodiru sa vodom bubri (nagluvost nakon pranja kose), a na visokoj spoljašnjoj temperaturi se topi i curi iz uha stvarajući utisak loše lične higijene, te ga ljudi besomučno čiste onim blentavim štapićima "za uši" koji uopšte nisu za to namenjeni, štaviše popularno "čačkanje" ušiju će vas pre privremeno učiniti još više nagluvim, a o opasnosti od povrede bubne opne ne treba ni trošiti reči.
U Srbiji ova smola služi i kao merna jedinica za jačinu udarca u tuči.
"Kad te dernem jednoč, otpašće ti smola iz ušiju."
Klasičan zid koji je domaćin raznoraznim živim organizmima.
.......
Opis:
Alge i gljive na vlažnoj podlozi (najčešće gornji ćošak prostorije) krenu da revitalizuju zid; pridružuju se bakterije, stvaraju se lišajevi; u ekstremnom slučaju i mahovine. Pauk se nadoveže mrežom, ali za razliku od golmana iza fudbalskog živog zida, njemu odgovara kad se mreža napuni muvama, sitnim bubicama i leptirićima. Ni donji ćošak nije pošteđen. Bubašvabe, stenice, mravi, spermatozoidi (iz maramice kojom je obrisana devojka nakon snoške) mile, puze, bičuju i špartaju zidom.
Kako vreme odmiče zid dobija interesantne tufne - žućkaste, zelene, crne, braon, ljubičaste, narandžaste. One se šire po celoj površini i stapaju u mozaičnu živu tapetariju. Pri skidanju ove biocenoze špaklom ili krpom širi se predivan miris tek ubranih, svežih šampinjona. Poseban ton daju komarci kada se rasporede po zidu i otpočnu večernju simfoniju zujanja.
Beton, knauf, siporeks, stiropor, fuga, gips, silikon i kreč oživljavaju..
Uzrok:
a) Vlaga;
b) Žurba, pohlepa, škrtost i boli-me-dupe-sam'-da-uznem-pare dvojca investitor & izvođač radova.
03.45h.. Svi spavaju..
-a? A?! Šta koji kurac? aaAAAAAAAaaaaAAAaaAAAAAaaAA!!!
svi ukučani upadaju u prostoriju..
-Šta je bilo, šta se desilo?!
-Hehe, ma ništa bre, spustio se pauk iz ove prašume pa mi igrao lambadu nad facom.
-Idi bre u pičku materinu! Nije tigar jebemumiša
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.