
situcija u kojoj lice priča sam sa sobom, slično kao u španskim serijama gde likovi mrmljaju u bradu objašnjavajaći sebi šta to trenutno rade.
Španija: (hm, gde li je Horhe ostavio pištolj? Pogledaću ispod kreveta...)
Srbija: (Jebem ti još jedan dan, muka mi... id' u kurac, danas je važan dan, vreme je...)
-Španija: (možda je Oktavio obljubio... cek', pištolj tražim, jebeš Oktavia.)
-Srbija: (nož mi treba... aha, evo ga.)
-Spanija: (kad nađem pištolj, roknuću prvo Emanulinog muža, posle će sve biti lakše.)
Srbija: (vidiš, Cveto, ne bi te ja nikad zaklao, zavoleo sam te u pičku materinu, ali moram... znam, život je kurva, ništa nisi zgrešila, a eto, moram da obavim i to... aj da ispušim ovu krdžu, pa na po'so.....Cveto, evo mene.)
-grrrrok, skviiiii
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
nije španska nego latinoamerička.
jbg., ja navikao na špansko, pa špansko. Ne razumem se u ta čuda. :)
el silencio de los cerdos...