
-od polaska u vrtić, pa do 6. godine- gomila dece je oko nas, ne razmišljamo mnogo, bitno je da nismo sami, svi kopamo nos, jedemo kuglice sa itisona i srećni smo.
-od 6. godine do 11. godine- sličan period kao i prethodni i isti broj ljudi je oko nas, umesto kopanja nosa nova zanimacija nam je jurcanje u različitim oblicima.
-od 11. do 15. počinjemo da se druzimo sa desetak ljudi, nije bitno kakvi su oni. U tom peridou počinje raslojavanje,to jest ko će biti vozač gsp-a, a ko doktor. Pušonje obično završe kao vozači ili pijanci.
-od 15. do 19.- ovo je već zajebaniji period, shvataš da neko može biti dosadan, u ovom periodu počinješ da razmišljaš o neprijatnoj tišini kad si sam sa nekim, tu otpdane par ljudi, nastavljaš da se družiš samo sa onima koji idu u tvoju školu ili koje si upoznao u srednjoj. Žene ulaze u priču takođe, prva ozbiljna veza, iskuliraš ortake i tad opada broj prijatelja.
-od 19. do 25.- Nemaš dodirnih tačaka sa onima iz osnovne, možda sa dvoje najviše, iz društva neko i pukne, osami se čovek, neko se oženi, brine o porodici.
-od 25. do 40. - Ostaju ljudi koji će ti biti kumovi i kućni prijatelji, dvoje troje plus njihove žene.
- od 40. do 60. - isto kao i prethodni, samo jedan umre iznenada, izlaziš na slave, rodjendane dece, odete na bilijar jednom u par meseci.
- od 60. pa do smrti - vraćaš se u stadium vrtića, blejiš sa bilo kim tvojih godina ko dolazi u park, cepaš šah, boćaš se. Umiru kućni prijatelji i kumovi ili ti umreš.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.