
Rijaliti šou sa ubedljivo najdužim stažom u Srbiji. Već trideset godina razni fudbaleri, rukometaši i ini sportisti, glumci, političari, anonimni "kraljevi bakra", "gospodari žive", "markizi šećera" se takmiče ko će na svoju zlatnu polugu da naniže što veći broj poznatih cica sa naslovnica, čija je glavna uloga da salutante gore navedenih povremeno pohranjuju na mračnom i vlažnom mestu. Ukoliko pored tog talenta, dotične poseduju još neki, njihov vek trajanja u ovom rijalitiju je prema nepisanom pravilu, srazmerno duži s količinom sekundarnog talenta. Naravno, uvek postoje plastični primeri izuzetaka. Smena generacija takmičara se obavlja postepeno, a pretpostavlja se da je sve počelo osamdesetih transferom Zorice Brunclik i Vesne Zmijanac na Kemišovom "instrumentu".
U žiriju smo, svojevoljno ili ne, svi mi koje svakog jebenog dana bombarduju sa svih strana vestima o tome sa čijeg se pimpeka skinula Severina i na čiji je naskočila. Koga je na tom mestu zamenila i koja ju je zamenila na prethodnom mestu boravka .
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.