
Budim se. Jutro. Čuje se škripa đedovog đerma dok izvlači vodu iz bunara. Usput psuje majku fašističku onima iz vodovoda zbog redukcije. Kokoš ispusti posljednji glas prije tupog zvuka koji je proizvela sjekira udarivši u panj - čuo se samo klepet krila o trske u drvanici. Komšija prolazi biciklom i naziva Boga babi i đedu.
Majka nas pozva doručak. Oca nije bilo. Gledali smo tupo u onaj presnac umazan kajmakom. Nakon opomene da jedemo brže slistišmo onu tepsiju u minuti.
Uglavnom, tu sam veče išao sa starim na koncert Mitra Mirića. I nije bilo nešto.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
Ала си описао, успео сам да васпоставим сцену у глави=)
+++
Koji si ti bre zmaj nebeski.
Hvala
Fino pisanije +
dOBRA FORA! prvi put vidim nesto ovako na Vukajliji...