
Kako nas reklame sa malih ekrana TV prijemnika uče, nenadjebivo sredstvo protiv bilo koje dosade i/ili štetočine. Jer nema te nemani koju ne tamani: komarce (obične, a isto tako i tigraste), moljce, mušice, bubašvabe, miševe, pacove, nosoroge, slonove, drekavce, vanzemaljce... Šve što vas gnjavi i pravi vam štetu od toga mora da rikne, spasa mu nema.
- Auuu, tebra, šta ovo bi?! Opet izabraše Mićka za direktora! Taj čovek je neuništiv! Kako, bilo sve dogovoreno da litne? Koliko je firmi ojadio, koliko se samo nakrao, afere sa maloletnicama...
- Šta se desilo? Desili se crveni!
- Uh, sunce ti! Jebote, protiv njih ni Raid ne pomaže!
- Valabaš! Dogovorili se, kao, crveni da se i taj gad smeni, tapšali našeg kandidata i uveravali ga, kao, sve rešeno. A onda, verovatno, otišli na večericu sa Mićkom.
- Hehehe, mora da je pao neki plemenski kanibalizam!
- Jeste, dva praseta zbrisali. Onda se ponapivali i domunđavali i ujutru, onako mamurni, 'ladno digli ruke kad čuli Mićkovo ime i ostavili našeg zaprepašćenog da k'o neki štreberčić sam digne ruku kad pomenuše našeg kandidata!
- Šteta, lepa vam beše firma, al' sad kad vam doš'o Mićko, čuveni likvidator firmi i kolekcionar automobila, stanova, lokala i maloletnica, loše vam se piše.
- Džabe, brate. Dva parazita protiv kojih ni Raid ne pomaže na jednom mestu i u sinhronizaciji... Da l' da se ponudim Mićku da mu popušim il' da probam drugi pos'o da nađem?
- Vidi, pos'o se danas teško nalazi, pa, ovaj, vidi šta ćeš...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Mnogo tih Mićkova ima po Srbiji +
I previše, Džoni.
Primer istinit, na žalost