
Svi se tome raduju, svi jedva čekaju a u principu kad odemo kod naših inostranih prijatelja, sve se svodi na abnormalnu želju za srpskom kuhinjom, za srpskim provodom i za Srbijom. I koliko god kukali kako nam ovde ne valja, dok smo u tuđini noćima sanjamo pasulj, podvarak, ajvar i punjene paprike, naše diskoteke i dinare!
I jeste da kad se vratimo u Srbiju, oči nas zabole od nesređenosti, prljavštine, starih i oronulih zgrada, ali zato čim izadjemo iz autobusa poljubimo tu prašnjavu zemlju i kažemo: KUĆI SAM - ovo mora da se proslavi.
Halo, mama, prešli smo granicu... slušaj... sve je super, da, da... ma ne mora niko da me čeka, daj samo stavi pasulj! E može i sarme super!!! Ajde, ajde.... vidimo se!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Gde god da sam isao,uvek sam se radovao povratku u smrdljivi i prljavi Beograd.Osecaj kada dodjes u blizinu Gazele ili kada vidis Avalski toranj je neopisiv.....
ja sam iz Niša, tako da mi srce stane kad uđemo u Niš... ali uopšte onaj osećaj kad se pređe granica je neopisiv :D
Kad vidim srpske carinike ozarim se. Dođe mi da priznam i za pare i za sir i salamu, čak mi je i laptop prošlo kroz glavu da prijavim. A u tuđini kad čuju da znam da skuvam pasulj, kuvam ga 10 dana bez prekida...
naš pasulj i provod najviše vole.
kad ih vodimo u provod oni toliko "izdivljaju" bukvalno, jadni ne znaju šta znači veselje.