Najveći indijanac u društvu, šabančina prve klase. Lik koji će da plane u trenutku i da ti polupa pičku bez razloga. Ne može da kontroliše svoje ponašanje, klasična tarzančina. Iako je manjih dimenzija izrazito je zajeban, sitan ali dinamitan. Konstatno nervozan i nikad ga ne drži mesto, ne plaši se nikog pa čak ni jačeg od sebe. Iako je uglavnom predmet sprdnje međ' ortacima samo oni mnogo jači od njega imaju muda da ga zajebavaju u njegovom prisustvu. Izrazita prznica, tempirana bomba. Pravi tasmanijski đavo.
Naime, Karagunis je kapiten Grčke fudbalske reprezentacije, poznat po svojim neartikulisanim ispadima. Čovek za koga su Adrijano, Ibrahimović i Stanković svojevremeno rekli da je najveći indijanac u svlačionici Intera. A da samo Ibra i Adrijano imaju muda da se zajebavaju sa njim. Iako je smešan to mu se ne govori jer može poći naopako. Zlobnici bi rekli da plaši protivnike po terenu.
- Jes čuo što je Ćomi puk'o sinoć sunce ti jebem, razvalio pičku Žiki bokseru dok si reko keks?!
- Aj ne kenjaj? Mali Ćomi, mislim znam da je nervozan i to ali brate Žika je Žika ne bi se ja sa njim zajebavao!
- Posložio ga celom dužinom, Žika ga sprdao celo veče ovaj samo puk'o u trenutku i ćao. Jedva smo ga smirili jebo ga otac.
- Hehe mali je lud, pravi Karagunis, ko da ga ovaj pravio!
- Ma pusti ga u kurac posle onog sinoć ja se sa njim ne bi zajebavao, treba da me prekolje zubima da ličim posle na Teveza, dukurac sa budalom.
Deo Molderovog radnog vremena.
Kmetuša, šana, jašarka. Uber ljanka obavijena aurom što smrdi na pivo i vnugo. Obična zemljuša koja svojom pojavom poziva apokalipcu.
Odelo siđoške i ime Svetlana, plus tri jutra zemlje ispod nokta kažiprsta. Dok tvoj labud miruje u jezeru snova, ona bezuspešno i neiskusno maše sifončinom neprimečujuči dlakurinu pored brandže.
Sve da je poslednja sa rupom na planeti, pre bi popio vodu iz čistača za vece šolju i time ubio erekciju nego nju gužvao.
- Odosmo kevo!
Dovedi tu prokeljku Ctojanku u stan i sutra, da oguli krompir noktima.
Pandurski izraz za nepopularan posao.
Naime, poznato je da prilikom uviđaja kod samoubistva vješanjem, jedan pandur skida obješenog presjecajući uže na kojem dotični visi, dok ga donji kolega dočekuje nekom vrstom zagrljaja. Dio posla najčešće rezervisan za mlade policijske pripravnike koji tek počinju da grade karijeru.
"Luna 1 za Lunu 6, prijem!"
"Luna 6 na prijemu."
"Prijavljeno samoubistvo vješanjem starije ženske osobe u porodičnoj kući, ulica Nikole Tesle broj 17."
"Luna 6, primljeno. Krećemo odmah."- Đuro, pali auto, prijavljeno samoubistvo vješanjem!
- Joj šefe, može li neko drugi da ide umjesto mene? Svaki put ja moram da grlim leš majku mu...
- A koga da povedem balavče, načelnika?! Jel znaš ti koliko sam ih ja izgrlio svih ovih godina u službi da bih postao ovo što sam sad? Osim toga, sudeći po adresi mislim da je tvoja tašta u pitanju.
- A?!
- Da da, i zato skini taj blagoteleći kez s lica i kreći! Pun gas!
- E to je već nešto drugo šefe...Je l' mogu i muziku da pustim?
je po definiciji ultimtivni završetak svakog ozbiljnog psovanja.
Upozoravam vas da dalje čitanje ove definicije može da vas izloži ozbiljnom psihičkom stresu.Maloletne osobe i osobe labilnog emotivnog stanja ne bi trebalo da čitaju ovu definiciju do kraja.
Kako i zašto je to ultimativni završetak svakog ozbiljnog psovanja.
"Prvi red u pratnju" je prvi red u povorci koji ide iza sanduka preminulog.
U tom prvom redu su najmiliji preminulom.
Tako da psovanje "prvog reda u pratnju" u stvari znači:
"Jebem li ti sve najmilije što će da ti dođe na sahranu kad umreš!"
Ovakvom psovkom se izbegava nabrajanje podužeg spiska svega i svačega,a istovremeno se želi i smrt onome ko se psuje.
Jebem li ti...
Ma jebem ti...
Jebaću ti...
Ma jebem ti PRVI RED U PRATNJU!
Nekad otupe sva čula zbog voljene osobe, ali pre njih strada razum. Dakle, prvo ćemo među racionalnim, a zatim i iracionalnim stvarima da tražimo opravdanje za kojekakva devijantna ponašanja. Tu je već stradao razum i razloge pronalazimo u svemu drugom i krivicu bacamo na sve druge, pa i više sile.
Onda sledi druga faza. Otkazivanje čula. Kada vidimo da stavlja petarde komšijinom psu u usta ili čujemo da psuje majci majku ili nanosi fizički bol... Ma ne... Oči nisu dobro videle, ni uši čule, ni koža osetila.
Sve je lakše priznati nego da smo pogrešili u vaspitanju, zavoleli pogrešnu osobu ili da nas je, jednostavno, Bog zbližio sa nekim retardom koga moraš voleti po default-u.
Nije što je moj, al' je mnogo dobar momak. Ne pitaj kol'ko. Al' nije imao sreće u životu, ama nimalo. Prvo ga izbace iz osnovne posle ekskurzije. Al' nije on bio kriv. Šta zna dete, napile ga bitange, pa ga nagovorili da pipka nastavnice, guzicu da pokazuje direktoru.
Eto, posle je mor'o i u dom, ostadosmo bez kuće, šta će dete, počeo da kocka, nije išao u školu, pa mor'o negde. I nije imao sreće na kocki, eto ti. Baš ga nije htela. A i barabe pustile ga, on jes' imao fine brčiće i sve, al' da su pogledali malo bolje, vidi se da je falsifikov'o ličnu kartu. Ej, petn'es' godina im'o tad. U domu se baš i nije snaš'o. Neki ludi vaspitači ne pitaj. Ovaj jedan ga valjda nap'o, on mučenik šta će, dograbio šta je im'o pri ruci, pa ga tuk'o po glavi dok se nije uverio da se odbranio. Prep'o se bio valjda. Al', u zatvoru se posle snaš'o, odatle nisu hteli da ga izbace, još ga zadržali. Sa' će još malo da izađe.
Mi skućili opet za to vreme. Valjda ću dočekati da izađe. Ili valjda neću. Otkud znam.
... je l' ti mene stvarno ne vidiš il' ti trebaju cvikeri? Pa i ja sam živa duša.
Početak bogoradanja al' onako iz srca i od muke kad vidiš kako samo tebe neće ništa, ali ništa, a dobar si čovek u pičku materinu. Pravi hrišćanin. Samarićanin.
Nema smisla izgovarati ovo javno, ne. Ima da kažu da si ljubomoran, zavidan, dvoličan, da si decxko... Čak se ni ne krsti... U sebi, samo u sebi, tamo gde se sagovornike reči više i ne čuju, tužnog i zamućenog pogleda...
Sve je bre džaba, i što si pošten, i što si proglašen Budalom Godine, i što svakom pomažeš, i Kurti i Murti, i slaviš slavu i ideš u crkvu... čak i ciganima tutneš neki dinar, mada onim što peru šajbne i koji dinar više.
Jednostavno, On te preskače.
A kad vidiš da je onaj komšija što je za posnu slavu stavio makarone sa jajima umesto posnih i da je dobio Bingo, a ti nemaš ni za pola porodične potrošačke korpe pa to je stvarno impasibl. Il' onaj što ti duguje oko dve hiljade evra da je ladno zapalio na Havaje i planira tamo da ostane.
Ma, je l' to mene neko bre zebava? Šta je bre ovo detemugumeno? Pa, kome sam ja nešto nažao učinioP Pa i ja sam nečije dete. Pa, je l' te gađam s kamenje il' s cigle?
Bre, ne volim da nabrajam ali, toliko sam duševan i pošten i nema prema kome nisam ispao ČOVEK. Da i ne spominjem da nije mala stvar vratiti tašku sa 10.000 eura, a polaze ti bale. Krvtijebem. I sve misliš, ajde ima nekog ko gleda odozgo, ko sve to prati, pa da se bar pola vrati...
Hoće 100%... Ali, tamo nekad... ne u skorije vreme...
Sveti Petre, turi lonče za kafu odoh samo da kupim konopac i dolazim.
Ciganče je najbolji psiholog. Igra na kartu sujeverja i sažaljenja. Procena mu gotovo nikad ne omane. Ima tu raznih već smišljenih kombinacija, od ´daj neki dinar, lepa si k´o Kasandra´, preko ´ispit da položiš´ do ´živ´ti deca´. A za izgubljene slučajeve, tu je i improvizacija.
-Daj neki di…
-Kuš, fakultet sam završila i nemam decu!
-Au teto, mnogo si nervozna, muško da nadješ...
EKV je odlična grupa.
Njihova muzika je izvanredna, nešto sasvim drugačije i - hm, ajde-de - pametnije od onoga što se ovde konfekcijski proizvodi. Kao takva, EKV je zacementirana kao majlstoun u ovdašnjoj muzici i verujem da je to stav svih koji ih vole.
E, kurac! To nije dovoljno!
Vi koji imate ovakav stav pokazujete koliki ste mediokriteti, mali ljudi, zatvoreni za Arhiestetiku, Arhiharmoniju, Arhimetafiziku i nejasno je kako se usuđujete da kažete da "slušate EKV" a da time ne skrnavite Milanov i Magin Sveti Lik!
Vi, ljudi jedni najobičniji, ne razumete i nikada nećete razumeti sve valere i nijanse Milanove Poezije! Vidite, EKV se ne "sluša", EKV se ŽIVI.
Ako ste to razumeli, stoko sa najprimarnijim emocijama, da nastavimo dalje.
Na ovom svetu ne postoji, niti je postojao, niti će postojati niko - NIKO - ko je pametniji, inteligentniji, načitaniji, jednostavniji, a opet tako komplikovaniji od Milana, koji nije bio čovek, kako to vi mislite, nego Nadbiće.
Ako ne razumete zašto je to tako, nema svrhe ni govoriti, to znaju naše Izabrane Duše u koje je ušla Svetlost. Milan je nepogrešivi Prorok, svaka Njegova Reč odiše Mističnom Maglom Nejasnoće iz koje izranja Smisao - avaj! - tek kad se događaj koji predviđa dogodi.
Takođe, ako vam se njegova muzika čini monotonom i dosadnom, to znači da bi trebalo da se terate u pičku materinu i jebo vas Bajaga, što ćemo vam glasno dobaciti u sebi.
A ako ne razumete nijednu Njihovu pesmu, nema vam mesta među Nama, koji razumemo čak dvadesetinu Opusa. Stravično ćemo se namrštiti na vas ako kažete da je Milan umro, jer On NIJE umro, nego je jednostavno izvršio Apoteozu!
Još ako pomislite samo da se Magi overdozirala, onda ćemo se na najužasniji i najokrutniji način izbečiti i prevrnuti očima jer Ju je zapravo Milan pozvao!
To što tražimo ulicu za Milana je Naše iskušenje da bismo došli čisti pred Njegove Oči, to je najmanje što Mu pripada i doći će dan kada iz svakog zvučnika i sa svakog ekrana gledati na Nas Njegovo Sveto Delo a vi, stoko neslovesna, ćete gledati u Nas - Mudrace i nećete Nas više zajebavati zbog Naših neskladnih lica i zbog Našeg Devičanstva (koje čuvamo za Milana, a ne zato što smo "uobraženi skrndelji i iskompleksirani smarači")!
Mislim da su svi imali bar jednom u životu susret sa Izabranima.
Japansko ostrvo. Studenti koriste izraz da opišu "okidanje" tj. neuspijeh na ispitu.
Kako je prošla anatomija?
Okinava, jebat ga...
Rešenje svih problema tatinog sina.
Pitanje koje postavlja kurčeviti jazavac u društvu, izlazeći ispod stola, na minut pošto ste ga spasili od sakupljanja vilice po patosu.
Promena koja nastaje u napetim situacijama kao što je tuča i sl. Ogleda se u tome da se lik pretvori u pičku i pobegne.
- Brate, šta ti je to na licu? Ko te to uneredio?!
- Ma savatali nas neki Radovci. I tako njih trojica, a ja sam.
- Pa bio je Mare sa tobom valjda...
- Bio. I onda je promenio pol i postao pička, pobegao i sa bezbedne udaljenosti je gledao kako me šamaraju martinkama.
Strogo poslovno. Grubo i neumoljivo. Zvanično, lišeno emotivnog zbližavanja.
- Nećeš valjda opet straga, rođo, ljubim te!
- Tišina, bez familijarnosti!
Nesvakidašnja situacija u kojoj se zateknemo i prokomentarišemo naglas, kako bismo bili sigurni da nismo izhalucinirali.
Kakva pička prođe jebote!!!
-Reci!
Špricer.
Podsetnik ortaku da je gori od tebe i da mu prebacivanja nisu na mestu, makar ne onda kad je on taj koji ih upućuje. Ako su prave reču u pogrešnim rukama greška, onda je on hendikepiran. U slengu brat od tetke onom ''ko mi kaže''.
Mogu njegove fekalije da budu toliko kvalitetne da ih seljak iz Vojvodine stavlja preko paprike, da mu bolje raste i bude zdravija. Može i da zove Ipčeta da peva na svadbi njegovom sinovcu pre Sinana i Šabana, može da bude Staloneov dubler iz svih zajebanih scena iz Ramba, ali sve pada u vatru i pretvara se u pepeo, ne može ni da ti opepeli onda kad ti soli pamet tamo gde je njegova još tanja.
Golman na malom fudbalu: Abe batko daj taj go više. Ka da imaš dve leve!
1: Ti ćuti. I gasi pljugu bre!
------------------------------------------Ajde s nama u kafanu večeras? Biće i Žile i Boske, ma svi će doći. A da, ne puštaju te roditelji, još si mali da ideš u kafanu.
-Ti ćuti! Ja makar imam roditelje.
Ukoliko ribicu koja je živela u akvarijumu prebacimo u more, ona će dugo vremena samo plivati gore dole u zamišljenim okvirima prethodnog kaveza. Isto je sa ljudima koji poput konja sa štitnicima na očima žive svoj mali i bedni život nesvesni granica koje su sami sebi postavili.
Taman da stignu do ostvarenja svog cilja i konačne slobode, udare u zamišljenu barijeru i vrate se nazad. I tako u krug, danima, mesecima, godinama... Nikada ne povuku ručnu i zapitaju se šta zapravo upravlja njihovom sudbinom, oni sami ili naučeni obrasci ponašanja. Tek tako se prepuste plimi da ih nosi i vrti u krug.
Retki se samo probude i odluče da pruže ruku izvan rešetki straha, prvo bojažljivo, pa sve smelije i smelije. Mozak počinje da radi i štancuje nove ideje, izašao si iz začaranog kruga. Razvijaš nove veštine i oko tebe se širi svetlost koja svojom toplotom ubija bacile preživele iz prošlog vremena.
Konačno ti vertikala lica stoji normalno prema horizontali zemlje. Uspeo si. Postao si čovek.
Ubojnica je svinja od cirka 200 kila žive vage.
Svaki domaćin koji iole drži do sebe mora u oboru imati makar 2 ubojnice, koje tovi u toku leta. A kad dođe zima, zna se svinjokolj. Tranžiranje, spremanje kobasica, topljenje čvaraka da bi se dobila mast i spremanje slaninice i ribića za sušenje.
I sve se to posle strpa u zamrzivač za crne dane.
A i običaj je kad se pravi svinjokolj da se zovu sve komšije iz komšiluka da bi se počastilo, a boga mi i zalilo.
-Obrenija sutra svinjokolj one dve ubojnice, očekujem od tebe da ispereš ona creva, i da osoliš slaninu da bi punili kobasice i to posle da sušimo. Nema smisla dođe kum a ja nespreman.
-More ispraću je tebi mozak, džigericu ti jebem! Vi gospoda da tranžirate i da se rakijate a meni čišćenje govana. MA NEMOJ! Prišt te stegla da te ne stegla!
-Dobro bre Obrenija smiri se, evo sam ću ja to.
-PU! Panaiju ti jebem! Lepo mi je pokojna majka govorila, nemoj za njega taj će te samo iskorišćavati!
Univerzalni naziv za pripadnika MUP-a koji se sprema da vam napiše kaznu, a vi pokušavate da ga od toga odgovorite.
B: Kolega, jel' može ovaj put samo opomena?
P: A gde vi radite?
B: BIA...
P: O, pa onda ok, ali da vam se ne ponovi više...
-----------------------------------------------------------------------------------------
V: Kolega, stvarno nisam video onaj znak za brzinu...
P: Kolega, a? A odakle ste vi...
V: Generalštab... Smatram da smo kolege, obojica brinemo o bezbednosti zemlje...
P: A dobar si bre... Ajd' beži nemo' te sanjam...
-----------------------------------------------------------------------------------------
K: Ma izbrisala se linija nisam je video... Ajde nemoj molim te da me upisuješ... Učini kolegi...
P: A čime se ti baviš "kolega"?
K: Ja sam bre u komunalnoj policiji...
P: E nismo mi kolege bre... Nego daj vozačku i saobraćajnu...