Večito laganje samog sebe i tešenje prosečnog srpskog stanovnika. Dok nas Švaba, Amer i Englez celog života penetriraju metodom analno, mi očajnički pričamo sebi bajke o velikom Srpstvu i tako bežimo od surove istine. Srbi su najstariji narod! Nebeski narod! Bog čuva srbe! Na tacni servirane parole koje narodna masa ne razmišljajući upija. Ako ova teorija ikako može biti tačna, svejedno je neupotrebljiva jer u vremenu u kome živimo stvari su malo drukčije u praksi.
Nemac i posle ruskog razaranja Berlina obnavlja sve
svojim vrednim RUKAMA (da, da, rukama, u usta ga jebem) dok mi kukamo klečeći raširenih šaka pruženih ka nebu, čekajući da nam neko baci komad bajatog hleba da ga gospodski pojedemo VILJUŠKOM! E pa, ne mož' to tako, mora se ići dalje, bilo pa prošlo, otvori oči, sagledaj realnost i učini je boljom Srbine!
Jednostavno, jadno i bedno pozivanje na izmišljenu istoriju koje nikome nije donelo dobro. Upotrebljavaju ga nesposobne plačipičke, da se tako nepristojno izrazim.
(prenos utakmice Švabija-Srbija)
Komentator: Ide Pantela, prazan gol, da li će taj dechko omašiti? I gooool, jedan nula, Marko Pantelić je postigao pogodak za reprezentaciju Srbije! Publika neverue, Žonpi koma!
Srbin patriota: Hahahaha, jebi Švabe bre! Evo vam ga na! Vi ćete nas da jebete! De ćeš nesrećo jedna na nebeski narod?! Pa dok smo mi u Srbiji viljuškom - boc, vi rukama, u usta vas jebem!
-------------------------------------------------------------------------------------------------
- Šta bilo to, čujem smuvao ti šuntavi Rajko ribu?
- Ma ja ionako hteo da šutnem tu kurvetinu. Čuj Rajko! Dok sam ja uveliko harao ovim gradom, on je srao u gaće i jeo pačija govna!
- Da, da, mi u Srbiji viljuškom - boc, a Švaba rukama, u usta ga jebem... Samo se ti teši. Umesto što kukaš, gledaj da nađeš neki nov komad, ovako je i Rajko po kome uporno pljuješ veći jebač od tebe!
Devojka koju nećeš jebati.
Put do kubnih santima njene rumene sluzokože zajebaniji je čak i od osme misije sa Zergovima u Starkraft kecu (ako znaš o čemu je reč, nadu ovde ostavi). Mikroskopske su šanse čak i da dođeš do nivoa na kome bivaš baždaren od strane aristokratskog oca joj njenog. Ako li dospeš dotle, gospodin Mićalović, sa svojim medivl-vizantijskim imenom za čije izgovaranje tvoje paorske čeljusti nemaju odgovarajuću anatomiju, postaviće ti sledeći rafal uslova koje moraš ispuniti, kako bi utvrdio tvoju dostojnost svoje šćeri-mezimice:
Da ne piješ
Da ne pušiš
Da ne gledaš fudbal
Da ne psuješ
Da pričaš bar 3 izumrla jezika
Da imaš mesečni prihod po članu porodice preko 150K
Da imaš 0% izroda u porodici
Da si AB+
Da si kršten
Da si kršten u Ravanici
Da ti je askurđel napisao "Načertanije"
Da imaš barem jednu Mogšinu defku međ omiljenim
Fenomen koji vekovima fascinira srpski narod. Predstavlja skup krajnje neobičnih i fascinantnih osobina i oblika ponašanja. Nemci dolaze na posao na vreme, ne izlaze sa posla i ostaju do kraja radnog vremena. Ne bacaju đubre po ulici, poštuju saobraćajne propise, smatraju korupciju za negativnu i antisocijalnu pojavu. Ne parkiraju se na travnjacima. Kada igraju fudbal, igraju do kraja utakmice - kada prime gol, ne padaju u očaj, a kada ga postignu, ne počinju sa slavljem dok se utakmica ne završi. Sve u svemu, jedan jako neobičan i zadivljujući narod. Radili bi i mi tako, al' ne vredi... to mogu samo Nemci.
-Komšo, doš'o malo na odmor, a?
-Jeste komšo, da vidim malo ovu moju milu Srbijicu...
-Ako, ako, itreba! Kako je u Frankfurtu?
-Nije loše, lepo se živi. Al' radi se! Svaki dan do pet popodne, ne smeš ni minut ranije da izađeš!
-Ih, šta ti je Švaba, svaka im čas', zato i jesu vazda sila bili!
-A ti komšo, ne radiš?
-Ma jok, radim, nego izaš'o sa posla, d'odem kod zubara. Ajd uzdravlje, pozdravi kući!
Drugim rečima: nemaš pojma. Ne želiš da priznaš da si loš u nečemu, pa se vadiš na taj način.
-Bajo, 'ajmo na bilijar.
-'Ajde, što da ne. Samo da znaš, nisam dugo igrao.
-Ma dobro, vratićeš se u štos, krećemo.
Vidiš ga sad i više nikad, nema razloga za stid.
- Znam da je nudistička plaža, al' opet me blam pred silnim ljudima.
- 'Ajde bre, niko te ne poznaje. Neće ti na slavu doći.
Čelendra. Bilijarski sto izgleda kao San Marino na karti Evrope u odnosu na ovo. Maggot-ovo Čelo ko aerodrom ne može ni da mu prismrdi po veličini. U odnosu na ovaj fenomen, lice Džejsona Forhisa izgleda jako seksi i veoma privlačno. Čak i donja usna Babe (Forestovog najboljeg prijatelja) izgleda kao vlažni klitoris Naomi Kembel, u poređenju sa čelom Forest Gampa.
Kratko celivanje, odnosno poljubac. Sleng koji su u SMS porukama popularizovali ikonopisci četrnaestog veka.
menu-messages-text messages-new message:
-Jao menje, prepodobni Isakije, pošalji mi po Carevoj pošti još jedan kubik mermer-kamena, mrkog mermer-kamena. I jedne basamake i nakvu burđiju za oltar. Srce si, celiv :*
Bljesak, ideja, breinstorm nakon dugog perioda mraka. Trenutak mentalnog približavanja ostalima i hvatanja priključka sa njihovim idejama.
- Ajd' dođi da mi pomogneš nešto, sama sam a treba mi muška ruka.
- Važi, dolazim. Šta da ponesem od alata?
- Ponesi pajser, pajseru.
- Šta će ti pajser? Aaaaa, kapiram, evo me odmah.
- Kukuriku, Kolumbo... Požuri.
Metodom prekomerne upotrebe sile razložiti ciljani objekat na proste činioce. Fataliti, koji se ne primenjuje na kraju, već tokom čitavog procesa.
- Đido mova, mala, da te čiča razbuca.
- Beži bre od mene, pijanduro!
On je brate zauzet. Obaveze, ovo ono. Stalno mora nešto da obavi, da završi. Toliko je kul da nema vremena ni za piće, ni za fudbal sa ortacima. Baron pre svega.
Uvek je u žurbi. Rokovnik mu je pun. Još dva komada, sa sve ispisanim koricama i marginama, je ostavio kod kuće. Teže je doći do njega nego do glavnog slobodnog zidara u pauzi između vladanja svetom i nameštanjem teniskih fjučersa. Pre će te Raizinger častiti pivdžanom za osvojeno prvo mesto na takmičenju za mister univerzuma, nego prezauzeti ortak.
On ne spava. Stalno zuji, juri. Klinkice, matorke, časovi solfeđa i novinarstva. Teretana, bleja, teretana, cepanje drva sa ćaletom, komšijom, bratom od ćerke kevine kolegince. Moguće ga je uhvatiti na kafu, kao i skinuti Švarcijevoj ćerki nevinost pre braka. Jedino što ostaje je da mu, posle spiska obaveza, dužeg od novogodišnjih želja dece iz Afrike, kažeš da ćeš kontaktirati njegovu sekretaricu.
- De si bratić, 100 godina!
- Matori, žurim!
- Aj bre na kafu. Nismo se videli bre dugo. Malo da se ispričamo. Pola čuke.
- Ma nema šanse. Moram tekti da odnesem lek. Posle idem do grada nešto da završim, pa do neke klinke da joj sredim dvorište. Ako me razumeš. Moram ćaletu da pomognem da utovari ugalj, i zaovi da skine čarape. Moram dedi tabane da izmasiram i babu da odvedem na pedikir, manikir i u solarijum. A onda tek...
- Brate... Razumeo sam. Zvaću tvoju sekretaricu da vidi može li me ubaciti u tvoj tefter, negde između taslačenja gospođe Božen i porođaja krave tvog rođaka sa Homolja!
Okoreli pajdoman kome ozbiljno preti crna avetinja s kosom u rukama. Bode se sve jednom istom iglom.
- Antrakse, radimo se k'o gramofon mesec dana ovom jednom iglom, navući ćemo neku boleštiju. Idi, brate, do Doma zdravlja, uzmi koju iglu, ti si diplomirao medicinu, znaju te tamo.
Upotrebom grube sile promeniti nekome položaj iz vertikalnog u horizontalni.
Scena u seoskoj kafani...
Mangup u pokušaju: Je li, Šele, što si ti pričao za mene da nemam veze s fudbalom?
Seoska legenda: 'Ajde, mali, odjebi u troskocima! Nemo' sad da aktiviram desnicu pa da te složim ko metar drva!
Uz pomoć ove vrste vida možemo pomerati oko u stranu bez pomeranja glave. Neuporedivo brže se razvija kod muške dece. Već do svoje dvanaeste godine dovode ga do savršenstva.
Da bi ostali neprimećeni, napaljene pubertetlije razvijaju svoje mišiće oka kako bi mogli da vide sve te silne ženske dekoltee, a da ne popiju šamarčinu gledajući ih pravo k'o tele šarena vrata.
Ekstremni testosteronski manijaci mogu da vide nabujale grudi i kada se riba koju gledaju nalazi iza njih.
Svi smo mi manijaci.
Ne pridavati nekome ili nečemu bilo kakav
značaj, ne obraćati pažnju, totalno ignorisati.
- Je l' Milanka, sviđa li ti se onaj Rade iz Ovče, a?
- Ah... Sviđa se on meni, ali me ne šljivi uopšte...* * *
- E, onaj Krsta traži faul čim ga pipneš, dukatlija!
- Ma igraj samo, ne šljivi ga!* * *
- Šta je ovo, kucam na četu pola sata, niko me ne šljivi tri posto?
- Ne'm pojma... E, a od čega ti je ovaj kabl ovde?
Standardna ekipica okupljena na svima dobro poznatom mestu, obično na stanu kod lika koji sam živi. To što sam živi ne znači da je uvek sam nego da ni sa kim ne deli kiriju i troškove, a usputnih cimera ima podosta i svima je dao da kopiraju ključ u slučaju da neko ima pauzu između predavanja i vežbi ili je nekom hitno potreban jebodrom.
Svakodnevno se okupljaju da cirkaju vopsa, purnjaju vutru od lokalnog lerdija, puštaju Žareta i Gocija i igraju PES. Komšije ih mrze, policija im ponaosob svakom napamet zna registarski broj lične karte i ime oca. Ali to njih ne dotiče jer su previše pijani i naduvani da bi bilo čudno da ih boli kita za nešto. Osim kad nestane Meraka, skanka i koju formaciju da stave kod Olimpika iz Marseja i da li Mandanda treba da bude u prvoj postavi.
- Komšija, opet ovi džunglaši divljaju?
- Ma da, evo pustili Barabu od Žareta i Gocija. Moram priznati da sam se navukao na rstva, slušao sam je ceo dan na Jutjubu.
- A da mi ipak zovemo policiju?
- Ma jok, prošli put kad su došli, ovi ih uvukli unutra pa ih ponapijali i napušili. Video sam da je jedan od njih i do dragstora išao po još piva.
- Iju, pa kako mogu tako?!
- Ne znam stvarno, odoh i ja, zvali su me večeras na druženje, biće tatabanja!
Himna internet navijaca.
Lik koji je klasična džidžalica, može se reći solidan košarkaš i polu šmeker. Jebemu mater, ode u jebeni NBA, i smuva fazon, najjaču pičku na planeti i pritom zaradi šou para. U nekom pravednom univerzumu cirko bi sa Koromanom i Sašom Ilićem na Fristajleru, igro za Hemofarm i imo ribu devedeseto.
Negde na ruletu..
-Sve na dvaes' tri.
-Brate ti si lud, do prvog nemamo dinara ako ovo puknemo..
-Opaaaa!
- Koji si Jarić, NEVERA!
Centralni predmet u srpskom ritualu jedenja bureka.
Po načinu na koji se neko ophodi prema poklopcu od jogurta, moguće je u uslovima rata uvek prepoznati ubačenog špijuna, koji je probao da se infiltrira u naše redove naivno misleći da je dovoljno samo tek jesti burek sa jogurtom svaki božji dan u lokalnoj pekari, pa da svi Srbi oko tebe misle da si i ti Srbin.
Ne, razlike su očigledne i svakom svesnom i autentičnom srBskom patrioti odmah jasno upadaju u oči!
Naime, dok će mrski plaćenik CIA-e, Vatikana, Centralne masonske lože ili Iluminata u pekari samo uzeti svoj burek i jogurt, pronaći slobodno mesto, sesti, otvoriti jogurt i početi da jede i pije tek tako(!), pravi autentični primerak nebeskog naroda će to izvesti na tradicionalni način svojih slavnih predaka, onaj koji je jasno upisan u njegov junački genetski kod:
Jogurt sa pulta uzima celom šakom, odozgo, tako da mu poklopac pritom bude priljubljen uz dlan, celom površinom, a prsti obavijaju skoro celu gornju polovinu čaše.
Stisak je nežan, mada neveštom posmatraču deluje kao da je on grubo zgrabio čašu.
Dok se kreće prema stolu gde namerava da počne da se hrani hranom Obilića, Kneza Lazara, Cara Dušana i Novaka Đokovića, on lagano, u hodu, mućka čašu sa jogurtom kako bi izjednačio sve njegove sastojke na pravi način.
Tu do izražaja dolazi taj specifični položaj šake na poklopcu, koja je u tom položaju zbog iskustava predaka koji su se generacijama polivali jogurtom po pantalonama, usled lošeg dihtovanja između poklopca i čaše.
Zatim seda i pristupa centralnom delu rituala, pri kojem će najpre dva do tri puta malo jače protresti čašu, a malo zatim i početi sa otvaranjem iste.
U momentu kada se poklopac nađe u njegovim rukama, odvojen od čaše i slobodan, on ga okreće naopako, proverava kolika je količina masnoće skupljena na njemu i uvežbanim, rutiniranim i urođeno veštim pokretom brzo i precizno skine svu masnoću sa njega tarući ga o unutrašnji rub čaše.
Zatim, upravo sa te strane počinje da pije, tako mešajući u ustima onu posniju sadržinu sa onom masnijom na rubu...
Realno, nije uopšte lako odglumiti prosečnog Srbina...
Fejk bačje, koji samo u priči može kitom da dosegne do organa za varenje unutar ženke.
- Kakav je bre ovo čvarak, jesi li mi eksplicitno preko msn-a, dok smo hotovali, rekao da ti je 22?!
- A jebiga, izgleda sam lenjir zaboravio na mrazu, pa se skupio malo. Znaš tela se na toploti šire, a na hladn...
- More, sevaj napolje, da te stavim u Simens-Martinovu peć, ne bi nagurao do šesnes.
Parola okorele nimfomanke, koja se najviše loži na intelektualce.
- Matori, jel znaš s kim je Sonja Nimfa?
- Reci?
- Sa Šomijem Glavonjom!
- Pa da, ona takve voli, gistro pametne. Daje se na znanje.