Konačno prekinuti radnju koja nam nanosi štetu ili jednostavno nam smeta.
Republika Srbija konačno stala na kraj švercerima silikonskih gumica za narukvice.
.....
Vepar Cvetko konačno stao na kraj švaleracijama krmače Cice. Gazda farme I.T. (46) biće sahranjen u petak 06.02 na lokalnom groblju.
....
"Nije istina da kada pesmu Bregidi džanum pustite u nazad možete čuti tekst: Sučem brke kradem bakar ja sam cigan samo takav! Vreme je da stanemo na kraj tim gnusnim optužbama! I kakve bre subliminalne poruke, ja ni SMS poruku ne umem da pošaljem." Izjavio je Kojić u šali. (VIDEO)
Poslednji bedem odbrane. Ćošak iz kojeg se žrtva besomučno bori protiv mora razloga i činjenica koji pokopavaju njene tvrdnje. Nada da će koristeći rečenicu iz naslova makar na kratko prebaciti loptu u dvorište sagovornika i skinuti muku sa sebe. Ali obično je ta lopta nigde drugde nego na samom petercu. Pred praznim golom.
- I treba da ideš, i da se više nikad ne vratiš.. Varaš me, lažeš, spiskala si pare i još me moliš za oproštaj ????!!!!!
- Pre svega, možeš to da nazoveš kako hoćeš, ali ja sam svestrana i odgovorna i borim se za sebe kao Gabrijela iz Očajnih Domaćica !!!!
- Jedino što je slično je to što si očajna. Znaš gde su vrata.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
- Čujem da si kar'o Milicu ?!
- Stvarno, znači pričala ti ?!!
- Pričala je celom kraju kako si je spavao dva minuta ahahahah....
- Nazovi ti to kako hoćeš ali za mene ona je jebana...
- Kretenu...
Finalno pišanje na osobu koju si zajebao, prepuno sarkazma i bola u kurčini. Izdominirao si, ali to nije dovoljno da zadovolji tvoje nagone, nego moraš i da podjebavaš mučenika.
Nejmar: HAHAHA Zuniga, bilo kroz noge, a? hahaha
Zuniga: Ne seri mali, prelaziš crtu...
Nejmar: Ali ono, levo-desno de ćeš? Pa kroz noge hahaha
Zuniga: Kunem ti se, jebaću ti majku progovoriš li još jednom!
Nejmar: Izvini matori, jel' se ne ljutiš?
(buum, krc, škrip, vrišt, ode kičma)
_______________________________________________________________________
-E, Đole, upravo smo ti demolirali bembaru, se ne ljutiš?
-Ma ne, opušteno.
-Stvarno? Što, tatin sin, kupi tata novog?
-Ma jok, nego, ovaj mi stvarno ne treba.
-Aha, i ne smeta ti da ja sam otkinem retrovizor?
-Uopšte.
-Op, op, ispade mi palica, ijaoo pravo na šajbnu. To će baš da košta, a?
-Jebiga.
-Ajde ti počni da kukaš da te ne bi olešio sad, jasno?
-Što da kukam? Moja bembara je kod majstora, kočnica se pokvarila. Ovo je direktorov auto.
Trudnički stomak kod muškarca. Javlja se u vidu ničim izazvanog, gigantskog, abdominalnog mehura posle par godina provedenih u braku, a pre podočnjaka, podvaljka i menbubsa.
Jasan pokazatelj da su ti pivo, kompjuter i daljinski najbolji prijatelji, da si raskrstio sa fizičkim aktivnostima što uključuje i svakodnevno brijanje, što sve opet aludira da ni sa higijenom nisi baš u najboljim odnosima, pa samim tim više ni ne jebeš, ako si ikada i jebav'o po malo (jesi, jesi, smeši ti se brk, đubre maleno).
- Brate, jesi to krenuo na neku retro žuraju? Ja ne verujem da si takav nelord i nosiš espadrile koje su izašle iz upotrebe još 80-ih godina prošlog veka.
- Sisaj ga, žgoljavi. Moj aristokratski klobuk mi ne dozvoljava obuću sa pertlama.
Proširio opus delovanja, raširio pipke, što za posledicu ima cvetanje biznisa i ulazak u veću lovu.
- Dobra ona picerija preko puta faksa, bolju picu dugo nisam jeo.
- Vala baš. Znam gazdu, do pre par meseci to je bila udžerica u kojoj si samo na bajat sendvič mog'o da naletiš. Onda mu puk'o film, renovir'o malo, uveo peć na drva i samo cepa. Baš mi prič'o pre metar dana kako planira da iznajmi drugi lokal štatijaznam gde...
- Boli ga patka, razgranao se čovek samo tako.
__________________________________________________________________________
- :na razglasu: ...Kupujemo staro gvožđe, akulematore, veš mašine, čistimo dvorišta, podrume, šupe i odnosimo nepotrebne stvari. Kupujemo, staro...
- Pu 'bem im seme ludo, al' su se razgranali! Šta je, više ne džeparite po tramvajima, 'bem vam familiju romulansku!
Ultimativni argument odbrane časti i dostojanstva. Šah-mat.
- Čika Klaus, jel baš moram u gasnu komoru?
- Ne znam ja ništa, samo radim svoj posao.
- Ništa onda, izvinite što sam vas uznemiravala.
Kutak svesti rezervisan za posetu prilikom stresnih, loših, nepovoljnih ili u bilo kom smislu neželjenih situacija.
Radi privremenog sklanjanja od stvarnosti i izbegavanja sranja koje ona nosi kao i svih štetnih posledica i trauma, određeni posežu za srećnim mestom, ostajući gluvi, slepi i neosetni na spoljne nadražaje.
- Na koji ćete sprat, momče?
- Šesti.
- U redu.
- Što ste zaustavili lift?
- Skini, sine, gaće i namesti se.
- Šta pričaš bre, čiča, skloni se da iza... e, polako, spusti taj nož, ne zajebavaj!
- Gaće. Momentalno.
- Dajte mi pola minuta. Samo da odem na srećno mesto.
- Ne žurim... Spreman?
- Može cvet.
-----------------------------------------------
- Konobar, dupli vinjak, ljubim te. Gale, daj mi 3 ksalola.
- Šta ti je?
- Sad mi javlja Marina da je ova našla novoga.
- Sve joj jebem. Srećno mesto?
- Nema sile, brale.
- Jedan, dva...evo ga, tri. 'Ajde živeli.
- Mnogaja ljeta.
Iskusna opaska pripadnika stare garde, kojom dele životne lekcije vezane za konzumiranje alkohola mladim naraštajima, u nastojanjima da im objasne neke stvari kada ovi pomisle da su uhvatili boga za onu stvar.
- De si đede moj od stotinu ljeta, hehehe! Ajde budi džek kao i uvek, daj koju crvenu, treba sa društvom u kafanu večeras da idem.
- Evo, na! Nego nemojte mnogo da se zastrvite, ima uši da ti berem! I ne pretereuj sa rakijom, uvek sa podlogom da piješ! Ščuo!?
- Dobro bre deda, nisam budala, znam koja mi je merka.
- I prošli put si znao, pa su te u kuću četvorica unosila, sunce ti jebem! Rakija ne miruje u bure a kamoli u glavu!
Odgovarajući odevni predmet ili asesoar. Nešto što bi vas kod čitanja optužnice oslobodilo i nateralo sudiju da kaže : "što mi dovedoste ovu budalu, nije ni njemu/njoj lako".
- Nećeš valjda da nosiš tu kapu? Izgledaš ko pilot iz " alo alo"...i te ljubičaste perlice?!
- Tebi možda izgleda blesavo, al juče su mi ustali u 50ici da sednem. Uđem u poštu i ceo red se razmakne da prođem do šaltera, samo što pre da mi vide leđa. Ne skidam ovo više nikad!
Ispoljavnje čiste dominacije nad sagovornikom. Neke mlakonje ili cvikeraši bi se upustili u žučne rasprave, al ne dižeš 120 iz bendža da bi trošio protein na laprdanje. Kad kažeš nešto to je amin i tačka.
- Bio jutros Šešelj kod Marića. Koje bi dileje gledale to?
- Dobro, to si sad rekao i nikad više.
- Al...
- Oš da radi bidža?
- Ne.
- Onda kreći.
- Gde?
- Šta gde, pa da gledaš reprizu od jutros. I da mi prepričaš posle šta je bilo.
Duševni spokoj. Trenutak kada bićem zavlada neka laganica koja anulira negativne vibracije. Kulijana bez ogorčenja i ljubomore; bez besa i pohlepe; bez ičega što će da poremeti harmoniju.
Momenat kada iznivelišeš sam sa sobom neke stvari; zaborviš što će komšija da izvodi geometar za deo njivčeta kod zâbrana. Ili što nemaš detetu da platiš dvodnevnu ekskurziju na Zlatar. Ispraznio si umni šaržer i bole te kurci.
Zažmuriš na tren dok ispražnjenih misli hodaš preko neke livade. Džinovski golub ti se toliko posrao po faci da te je topot govneta za trenutak izbacio iz životnog balansa u kome si trenutno. Ponovo sklapaš oči i nastavljaš dalje. Prisećaš se goluba sa osmehom.
Izraz potiče iz starosrpskog verovanja da je veliki sin nacije Đoković Novak izbacivanjem ovog proteina sredio svoju posrnulu formu i podigao efikasnost teniskog džihada na nivo iznad.
S obzirom na bogougodno dejstvo manjka glutena u ishrani, dolazimo do zaključka da ovim izrazom želimo da ukažemo na to da neko podjebavanjem izbacuje podjebavanog iz ustaljenog ritma disanja i samim tim mu se userava u trenutno raspoloženje. Internet ekvivalent podmetanju glutena bi bilo trolovanje.
1 - AAAARGHHH govedo jedno mrtvo, jebaću ti mater ludu u pičku, govnjivom motkom. Mene si našao da sečeš pička li ti materina. Sad kad ti izađem, ima da ti nabijem taj usrani menjač u dupe slepče. GDE JE ONAJ PAJSER DA MU POKAŽEM KOGA ĆE ON DA SEČE?! Daj to vamo.
2 - Ćale, ko ti podmetnuo gluten, jebote?
Veličina sise.
Nit je velika, nit je zanemarljivo mala sisa, već onako taman sisa za šaku.
Taman veličine da se mesi, nešto kao jufka za pitu.
Mašina za pranje keša.
Trikovi tipični za onaj specifičan deo populacije koji svi vrlo rado nazivamo roditeljima. Svima je poznato lukavstvo i mudrost koju poseduju naši stariji kada smo mi u pitanju, jer, bili su i oni klinci, jelte?
A takođe postaješ svestan kakav si upišanko bio kao klinac kad si pokušao da zajebeš ćaleta da nema roditeljskog, a on ti prca učiteljicu, što si saznao tek nakon razvoda, al' jebiga, batine si ipak dobio.. Ne sme se lagati, jer ko laže, taj i krade, a ko krade, taj je narkoman, a oni ne biraju način da dođu do droge, tako da će im i ubistvo predstavljati preskakanje lastiša. Kapiraš?
A sad. Odrastanjem se čovek menja, a sa čovekom i njegov mentalni sklop. Tako danas možete videti ljude kojima je licemerje, nešto poput zanata. Žive od toga. Da ne prozivam sada Vučića. Ova metoda je sve više zastupljenija i emancipovanija, a samim tim ima i svestranu ulogu, tako da je ne koriste samo roditelji, nego se može videti i u braku, na fudbalu, ispred školoskog vecea u kom te je direktor uhvatio kako Milici iz trećeg dva popravljaš vodokotlić, itd itd itd..
Dakle, kada dođete u situaciju da odgovarate na pitanja, a islednik uz svaki Vaš odgovor dodaje 'kažeš' budite uvereni da ste provaljeni i to je evidentno. Svako dalje izvlačenje dovodi do batina, razvoda ili možda čak neke druge konsekvence, u zavisnosti od oblika zajednice.
Ali takođe tu postoji i je'na caka. Može to biti i šatro ispitivanje, ne bi li se Vi sami odali jer je tako interesantnije.
- Gde si bio?
- Kod Ratka.
- Kod Ratka, kažeš? A što te onda Dara videla kako ulaziš u kladionicu?
- Pa možda sam slučajno svrat.
- Slučajno?! Mes'c dana nema izlaska!- Kako bi u školi?
- Super!
- Super kažeš? A šta je to bilo super?
- Ma, ništa posebno.
- Aha, super, i ništa posebno kažeš?.. Tebi je 4 keca na polugodištu, razbijeno staklo i tvoja žvaka u profesorkinoj kosi ništa posebno? A i da ne pričam o čerečenju prvaka u kojem si ti učestvovao, naravno, kao inicijator.. Doobroo! Sada ću JA da ti pokažem kako izgleda moje 'ništa posebno' !!1 :isukao kaiš:
Od sistema, od ljudi, od života.
A borio se svim raspoloživim snagama. Čirokana i martaja, zihernadla i anarhija. Žitije dostojno Sida Višisa i Boba Geldofa. Čelom na pendrek, pljuvačkom na establišment, urlikom na politički govor. Alkoholom protiv depre, drogom protiv besmisla. Otmicom protiv otmičara.
Pa i danas bi nakostrešio onih preostalih 12 dlaka na ćelavoj lobanji, gurnuo kontejner na maricu, pokazao srednji prst monarhu, premijeru, patrijarhu. Sve to i dalje leži u njemu, ali više ne izlazi napolje. Demoni vršljaju i sada podrivaju njegov (nervni) sistem iznutra.
Nije mrtav, ali neće još dugo.
Exploited
Ući u štos nakon nagle promene u životu pojedinca.
Bedni ćivot kojim živi primoraće ga ovaj put da se povinuje pravilima koje je novina donela. Uklopiće se je mora. Samo mu to preostaje. Poneće majonez i posebnu jer su ukinuli topli. Paliće veš mašinu isključuvo tokom noći. Zavrnuće vodu kad pere zube. Ješće dvaput dnevno...
Živ se čoek na sve navikne. Samo je pitanje vremena.
- Kako moj mali?
- Nije bio u školi tri nedelje, zauške su opasna boljka, al' polako 'vata brazdu.______________________________________________
- Pa šta kažeš, bratanac, za novi pos'o? Samo da ti ka'em, iscim'o sam mnogo ljudi da bi ti tu šjeo. Nemoj me sramotiti tu.
- Super, striko. Malo mi je teže zato što nisam pohađao neka predavanja na faks dok sa m iš'o, ćale obećo diplomu za dvaes drugi. Al' ono...hvatam brazdu.Volu me radnici. Samo da ne smene vlast pre nego što pustim korenje.
Mesto radnje: Pionirski grad, Beograd; Vreme radnje: Ujutro; Fabula radnje: Aham....
Muzika je put do sreće,
polje, šuma, reka, lug,
put do njenog srca kad te ona neće,
muzika je stihu drug.
Muzika je sve što mrda,
muzika je oko nas..." -
Pojava kombo afro frenke i staroslovenskog bakarnog plavetnila sa naznakama robertredforske siluete nežnim pokretom ispucale ruke biva zumirana od strane reda u matrici, sad kamermana muzičkog tobogana:"Prati crveno, samo prati crveno!" Krajičkom dobro uvežbanog oka konstatuje da Joca Adamov, Sančo Pansa Minje Subote kojemu je Subota stvarno prezime verovali ili ne...Gde sam stao? Joca Adamov. Da nastavim. Dakle, Joca Adamov smišlja novu verziju stihoklepa da nadmaši Minju Redforda, pritom tražeći inspiraciju u nozdrvi od oruđa koristeći kažiprst. Oči prateći klatno koje na jednom kraju udara u Minju, a na drugom u Jocu Adamova šalju signal kroz sinapse do tvrde kore malog mozga da se iznad Joce rađa ideja u vidu sijalice varta 45W. "Ne, ne, ne to je pivo od sinoć. Jogodinsko koliko se sećam, i tastova komovica, hmmm...boli me glava, da. Minja prati crvenu lampu, Minjaaaaa...opet se zaigrao."
Jedan vešt pokret i Sonijeva kamera u svom objektivu rađa pozadinu, scenografiju sastavljenu od dece, a odjednom, pred očima mozak fabrikuje pijanog Branka Kockicu, kako maše zajedno sa Minjom - jama čoveče. Pritrčava im Joca Adamov. Koga da se zumira? Možda onaj oveći krmelj veličine sinusa na Kockičinoj trepavici? Možda sa kamerom nešto nije u redu! Jebeni Korejanac ništa ne zna, ili beše Japanac?
Trivijalnost svakodnevnice danas više i nije tako trivijalna. Minja i Branko zajedno pevaju, Joca diriguje. Dečija lica u pozadini se tope u jedno veliko čudovište, a više niko ne prati crveno. Uh...Tup udarac u pleća. Brz okret, kad tamo, tonac se smeška. "Uzmi još jedan dim." Dubok udah, kratak pogled u kameru. Dobro je, sad je sve u redu.
"Minja, samo prati crveno." Tako je! Palac gore. Idemo dalje!
Minja Subota: Iza jedne stare šupe natrćila komšika dupe!
Deca: Xxaxaaxxaaxaxaxaxxaxa....
Joca Adamov: Minja prostodušan kao i uvek! Daj malo kulture pička mu materina.
Branko Kockica: Deco, danas ćemo naučiti kako nastaju stihovi. Ko želi, ko želi?
Deca: Ja, ja, ja, ja, ja.....
Branko Kockica: Ajde Joco ti još jedan primer!
Joca Adamov: Preko polja vetrić piri iz gaća i kurac v....!
Kamerman: Prati crveno, prati crveno.
Odnosno završićeš na giljotini. Četvrti stepen greha; kad ti prekomerno uživanje postaje strast i navika, kao recimo da se treseš od vinjaka svaki petak i stavljaš u maloletnicu... dok ne poluciraš seme u nj.
Stradanje usled odjebavanja Aristotelove etike, tj. mudros'i da između preterivanja i zaostajanja izabereš sredinu. Takozvanu zlatnu sredinu.
Apsolutni bol kurca za moguću posledicu, dok se ona zaista ne dogodi... al' tad si sine liz'o lajsnu i oter'o kevu u grob.
- Večeras jabukovača? Po pola? Donesi mi dvesta kinti.
- Jok.
- IZDAO SI MJETAAAAAL!!!1
- Doći će ti glave taj otrov kad počnu zubi da se krune dok jedeš hleb i jetra da plače od ciroze neće ti ni šešeljevi eksperti pomoći.