Dve komšinice koje ispijaju kafu.
Najbolji opis učenja studenta zabušanta.
O knjigo moja, prestani me tako tužno gledati.
Fraza koja označava šumara, čoveka "dva sa dva".
- Čujem da me neki Mile Šumnjak traži po gradu, kao drpo sam mu ribu, ko je taj?
- Ajoj, na njegovim leđima mož slavu postaviti, ima dlan kao pekarsku lopatu, nedajbože da te taj dohvati...
Ispit koji se ostavlja za kraj.
Starinski izraz koji se zadržao do danas. Naime, mlinari bi povremeno skinuli vodenični kamen i "obradili" ga čekićem ili drugim kamenom kako bi bolje funkcionisao.
U prenesenom značenju, povremeno nema drugog rešenja do čiste i brutalne sile kako bi nešto profunkcionisalo kako treba. Eventualno grdnje ili kazne ako je ljudsko biće u pitanju. Ipak, na našim prostorima preovladava prvi metod uz dokazanu efikasnost.
- Mužu, gde je dete.
- U sobi, uči.
- Uči?! E, i to da doživim da vidim... Vid' stvarno, ne pretvara se, podvlači, vadi beleške, nije me čak ni primetio. Šta si mu rekao? Ja istupila zube od priče i ništa.
- Pa, ja krenuo da mu pričam kako sramota da ima 7 keca, a on me odjebe. Popizdim, uzmem sve kablove sa kompjutera, odnesem u špajz iza kace sa kupusom i zaključam, a on pustio Soni. Lepo mu kažem da ću da razbijem japansko govno ako me ne sasluša, on se pravi blesav. I ja pretnju ispunim, a on krene kako sam zreo za ludnicu i šta sve ne. E, tu meni padne mrak na oči, uzmem kaiš i premerim ga preko njegovih leđa i guzice i na kraju mu kažem da će možda da dobije kablove i novi Soni ako bude bar vrlo dobar na kraju godine. I eto, ubedih ga. Samo mu ti i dalje pričaj, jebala te moderna pedagogija i psihologija! Klepan kamen bolje melje, što bi rek'o moj pokojni deda, Bog mu dušu prosti!
Nekada su naši fudbalski klubovi igrali u evropskim takmičenjima tokom sva 4 godišnja doba, a danas "poznaju" samo leto.
Merilo zarade uličnog prosjaka.
Pitanje koje veteran u nekom poslu postavlja tunjavcu, ne bi li ga ponizio i objasnio kolko je posao koji ga jebe pičkin dim, udarajući ga po sujeti i podjebavajući ga da se ni sa devojkom sutra ne bi snašo, kad dođe vreme oplodnje.
To ti je ono kad ne možeš da podigneš fotelju bez pomoći nečije, pa te smaraju kako ni sutra devojku nećeš moći da podigneš, no će da te moli. Ili kad si mlohav i ne umeš da pogodiš pravi trenutak da nešto pitaš, kako ćeš sutra da provališ pogodno vreme da pitaš ženu za dozvolu, možda na sarani njene babe? Ili šta bi meni rekli kad u kuhinji ni tanjir ne bi umeo da operem? Pa neću sutra ženi prati sigurno.
Sve u svemu, kritika bez prave podloge koja služi ne bi li podjebavao i vrlo malo čeličio mladunca, a i devojke danas ako su iz poštene kuće moraju makar dvaput da kažu da neće, ne mogu i ne znaju, pre nego same ne krenu da skakuću ko vepar pred klanje, pa je u startu sve lakše.
-Evo ti ključevi i uzmi mi iz gepeka one tri fascikle.
-A nemoj mene, ja ti to ne znam, nisam mogo da pogodim u rupu prošli put pravim ključem, idi sam.
-A bree, ne ume čovek da pogodi u rupu. Kako ćeš sutra sa devojkom, kako ćeš tad da pogodiš u pravu rupu? Oćeš da me obrukaš pa da te izbaci iz kola i da krene da urla da je siluješ, jer si zatucan? Je l to oćeš bre???
Kod nas nekako,sve je teže postati alkoholičar, jer da bi u Srbiji bio alkoholičar moraš da se ne trezniš nedeljama, po nekoliko meseci. Što u Evropi smatraju alkoholičarom, to je kod nas običan vikendaš, ili rekreativni alkos.
No, najlakše ih je podeliti po tome kakvi su kad se napiju i po tome koliko često piju.
Prema ponašanju kad se napiju dele se na:
-Volim-vas-sve tip:
Lik koji kad popije ide od osobe do osobe, godine i pol nisu bitne, ionako tada sve voli, ljubi, grli. Često najbolji likovi na pijankama, zagrli te dva minuta ispriča ti kako te je oduvek gotivio al' kako nikad nije imao prave prilike da se druži sa tobom, ako si muško, ako si žensko, kako je zaljubljen u tebe, od pre jedno pet minuta, ili pačića, zavisi, uglavnom, kažeš mu da moraš da ideš i neće se naljutiti.
-Ajde-da-im-jebemo-mamu lik:
Čovek koji kad izađe negde sve ga smara, stoji kod stola pijan, manje od svih ostalih, ili mrtav pijan, ne postoji srednja faza kod ovakvih, brani ekipu, i drži stol da ne padne. Uvek nasrtljivi, najgori likovi za ''pravljenje krugova'', al' opet gotivni kad su sa tobom (nešto ih i ne volim kad su sa drugim ekipama, a ni oni mene).
-Je-l'-moguće-da-me-ostavila lik:
Lik koji uvek ima nekih emocionalnih problema, pa zato i pije sa vama, uvek mrtav pijan nađe da vam se jada, kad je vama do skakanja, njemu kreću prve suze i ''brate moj, jedino tebe volim, ne vredi sve su one kurve, brate moj, je l' možeš ti meni da veruješ da...''.. Jako dosadni likovi, trebali bi malo da se opuste,kad nađu devojku onda je super izlaziti sa njima, dok je nemaju, uvek tuguju za prošlom.
-Znam-daj-još-jedno lik:
Lik koga boli tuki za sve vaše probleme, za sva vaša dešavanja, uvek je tu sve da sasluša i da na kraju da jednostavan savet koji u principu tada i rešava sve probleme: ''znam brate, verujem ti,nego ae mi uzmemo po još jedno''.
-Smoriša:
Lik koji je inače zanimljiv, ali to veče, i pored svog tog alkohola jednostavno, nije u elementu, najbolje ga ostaviti po strani te večeri.
Po tome koliko često piju dele se na:
-Cirozaši
Obično su to oni ljudi koji ne izlaze iz flaše, socijalni slučajevi, koje uvek nađeš ispred prodavnice,koji ti ne traži 5 dinara zato što je gladan,nego što mu fali za Jelena ili Lava. Obično jako dobri, ali ih je život nekako izmučio pa sad utehu traže u flaši. Zabradatili, u nekoj staroj odeći, a higijena im je davno zaboravljeni prijatelj.
-Vikendaši:
Mi, obični smrtnici, koji pet dana uz obroke pijemo sokove, idemo na posao/ u školu i onda sa velikim entuzijazmom očekujemo taj dugo očekivani petak-subotu da se oduzmemo k'o vozačka dozvola.
-Alkoholičari u pokušaju:
Oni koji piju samo radnim danima a ne vikendom, jer su skontali da ih ima nekako više pa im je računica jednostavnija, viđaš ih stalno po nekim kafanama za zagrevanje petkom kad kreneš u grad, a ovim danima greju klupu ispred prodavnice,dobri stari likovi iz kraja.
-Alkosi u najavi,:
Oni koji na pauzi na poslu popiju po jednu, pa posle na kafe pauzi još po jednu, kad dođu kući jednu dve, ustvari kad god im se ukaže prilika. Obožavaju velika dešavanja tipa svadbe, ispraćaju.
-Dobro veče, momci,lepa muzika, kako vam se čini, vi nniste pozvani?
-Oo gazda sve je super,na nivou, ma ne znate vi nas, mi smo s mladine strane.
-Dečko ovo je ispraćaj.
Kada se brišete po licu posle tuširanja,a niste sigurni da li ste već tim delom peškira obrisali muda.
Muškarac koji nije gej, ali se oblači kao gej i nije sponzor, ali startuje samo sponzoruše.
Kad smanjiš zvuk dok gledaš pornić, ali još uvek čuješ periodično stenjanje mlade azijatkinje.
Odakle Dove kupka na obodu tvoje tuš kabine nemaš pojma, ali dobro znaš da imaš sudar za 15 minuta i da ukoliko želiš da Boban bude uspešan rudar večeras, moraš se upristojiti.
Ostaješ pod tušem preko pola sata, ali ne zbog toga što nisi štrokavac čije bi telesne izlučevine pojele Horešijevu aparaturu za uzorkovanje, niti zbog toga što želiš da spereš duševne nemire mlazom vode, već zato što sve vreme imaš osećaj da se nisi dovoljno zaprao i da ti je koža još uvek isuviše masna, čak i za tvoje kriterijume. U tim trenucima se upoznaješ sa Dove efektom. Shvataš da ti koža nije masna, već hidrirana. Prvi put u životu izistinski razumeš pridev baršunast. Opet se opipavaš i ne veruješ kako za samo par minuta Dove od rendaljke za parmezan pravi guzu 12-ogodišnje devojčice. Jebao bi samog sebe, a to je priznaćete ne samo narcisoidno, već i pomalo pederski. Tad ti se kroz glavu vrzma misao da homoseksualci nisu pederi, već jednostavno gej. Da te neko upita kako se trenutno osećaš, kao iz topa bi mu odgovorio „Osećam se uglađeno.“.
- „...ja bih vam preporučila nešto iz Dove asortimana...Recimo novu kupku za...“
- „Uše spodobo! To svom sinu da daš, ščula! Meni daj koprivu...od šes litara...i da joj je isteko rok trajanja...“
Blato u hodniku za koje niko da prizna da ga je baš on uneo.
Situacija u kojoj si sretan i sa drugim želiš delit sreću tu, ako ne moš' , onda lupi dlan o .....
Dobiti nešto za džabe, za dž.
- Jebem ti ovu kršinu moju, svaki dan mi nešto crkne, sad moram kod majstora da puknem par somića.
- E lagano matori, uradiće ti moj kum za džajića, nema brineš.
- Da, da, pa da mi ispadne motor na Slaviji. Neka hvala.
- Džajiću se u zube ne gleda!
- Ma pali bre!
Malograđanski trofej za komšijsku upotrebu.
Naime, to u Kragujevcu, Nišu ili Novom Sadu nisu fakulteti i samo to što nisu na Kosovu ih razlikuje od Univerziteta u Kosovskoj Mitrovici, te tamo studira samo onaj koji je ili glup ili siromašan za Beograd.
- A tvoj mali, Džike, šta bi sa njegovom školom?
- Evo, završio je master na elektronskom u Nišu, nastaviće, ići će na doktorske...
- A, pa dobro... Mislim, Niš - koliko to može tamo da bude komplikovano? A i bolje, svakako je manji trošak. Nego moja ćera dade Kreativni dizajn lakom za nokte 3, sunce tatino, to joj je jedan od najtežih, to predaje onaj što je sad državni sekretar...
- Kreativno lakiranje noktiju? Koji će joj to?
- Bože, Džike, pa to je beogradska diploma, svi samo nju primaju! Biće za nju posla gde 'oćeš!
Rečenica kojom se dočarava broj sponzora u karijeri uspešne sponzoruše.
Rukometni dresovi specifični su po tome što sadrže veliki broj reklama, a dokle to može da ide, pokazuje podatak da su reprezentativci Slovenije pre koju godinu imali čak dvadeset dve sličice na svojoj opremi. (oslanjam se na pamćenje za ovaj podatak, guglanje nije dalo rezultate)
- Brate, ko je ova? Aj me upoznaš.
- Iz kraja tu, mis male mature i velikih kola. Provela više vremena u džipovima nego Mirko Alvirović. Imala više sponzora na sebi nego Ceca Kitić na svim svojim dresovima zajedno. Jesam te odvratio od namere ili da ipak skupljamo pare da je pitaš je l' hoće na "Merak" s tobom?
Osnivač i lider Srpske Radikalne Stranke i najmlađi doktor prava u SFRJ. Pravni fakultet je završio u Sarajevu za samo 2 godine. Postoji urbana legenda da, kada ga je Tito primio i čestitao mu doktorat rečima "Čestitam doktore", on odgovorio "Hvala, majstore" (pošto je Tito po obrazovanju bio bravar). Poznat je i po izraženom "kotrljajućem R" tako da njegovo R zvuči više kao V. Inače, čovek je hodajuća pravno-istorijska enciklopedija. Na žalost, zbog nekih svojih, možemo reći, suludih ubeđenja, svo njegovo znanje i sposobnost nema pozitivnu svrhu. Kada ne bi stalno pravio nacionalističke i druge budalaštine, verovatno bi bio jedan od najcenjenijih i najpriznatijih međunarodnih pravnika. Danas mu se sudi za ratne zločine u Hagu, i nije da ga branim, ali moje lično mišljenje je da su strendžeri kasno shvatili sa kakvim ludakom imaju posla i da osuditi ga neće biti nimalo lako.
Moj ćale je studirao na ETF-u u Sarajevu u isto vreme kad i blesavi Voja na pravnom. Pričao mi je da su svi studenti sa univerziteta jedva čekali da on prijavi ispit da odu da ga slušaju, jer je i tada, kao i danas, od svega pravio cirkus. Profesori su čak njega uvek prvog ispitivali, kako bi ga što pre skinuli s' vrata iako po abecednom redu bi trebalo da odgovara negde na sredini ispita. A po ćaletovoj priči, Vojino polaganje ispita je izgledalo otprilike ovako:
-Kolega Šešelj, izvolite.
-Zašto ja druže profesore? Ima njih na spisku pre mene, budimo parlamentarni.
-Za vas sam, kolega, siguran da ste spremni, pa da drugovima studentima malo probijete led.
-E onda dobro.
Skida sako, seda na stolicu.
-Kolega, izvucite karticu sa pitanjima.
-Druže profesore, smatram da nema potrebe, pitajte me šta god želite.
-Molim vas, kolega, izvucite karticu.
-Onda vi izvucite, druže profesore, da ne bude neko lako pitanje, pa da kolege kažu kako sam imao sreće.
-Molim vas kolega, radi procedure, izvucite karticu.
-Ako je do procedure, onda dobro.
Izvlači karticu, pročita je i kaže:
-Mogu li da zamenim pitanja?
-Zašto, ne znate ili niste sigurni?
-Ma ne, suviše je lako, ovo su kratke lekcije.
-Molim vas kolega, dajte da počnemo. Idemo prvo pitanje.
Voja kreće da veze kao iz rukava, jer je pored udžbenika, verovatno pročitao i pola biblioteke na tu temu.
-Dobro kolega, dovoljno je, sledeće pitanje.
-Ali, dozvolite mi da završim izlaganje, zašto me prekidate na pola?
-Da bismo stigli da završimo danas, vidite koliko ljudi čeka.
-Dobro onda.
I tako sva pitanja. Profesor na kraju postavlja i podpitanje, ne bi li ga uhvatio da ne zna, na šta Voja odgovara:
-Odlično podpitanje druže profesore. Prava tema za raspravu. Znate ja sam pročitao u delu...
Voja veze, profesor čupa kosu, studenti padaju od smeha...
Supruga koja se seti baš svake godišnjice braka.