
Veoma čudna stvar u Srba. Javlja se po potrebi, tj. kada nam nešto treba. U tom trenutku mislimo da je Bog svemoguć i da će učiniti ono što želimo. Tada se smestimo u fotelju i čekamo da nam svevišnji donese u džaku par miliona evra, i da nas reši onih koji nam se ne svidjaju u tom trenutku, Amera, Rusa, bubamara, taksista, političara, komšije i njegovog tronogog kera... Posle čekanja dužeg nego u Godou, ustajemo iz fotelje i psujemo Boga, govorimo kako je pička i na kraju dolazimo do zaključka da uopšte ne postoji jer nam život nije promenio u med i mleko.
- Ajde Bože, samo da dobijem na lotou.
- To bre, imam prva 3 broja. Ima Boga, ima Boga.
- A u kurac, pa samo 3 pogodjena. Jebem ti Boga, ko još kaže da postoji. Nema Boga, mamu mu jebem.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
+
Super
Hvala :)
plusT