Prijava
  1.    

    Spreda post, otpozadi vaskrs

    Ako nas istorija, maćeha života, bilo čemu uči to je da je čovek uvek bio sirovina životinjskih nagona. Uvek je gledao za atributima plodnosti, još od Vilendorfske venere, preko svršavanja po skulpturama Afrodite ili Niki Minaž. Tako mu je i lepota lica bila krajnje nebitna ako ima dobrog mesa. Jebi ga, nije svako lep, šta sad, ali bitno da se može dobro jebat.

    Tako su i Vizantinci, to jest Romeji, potomci starih, učenih i bolesno perverznih Rimljana imali svoj sleng za ružnu ali zgodnu pičku. Naravno, u duhu vremena, ako je neka riba avion ona je - jelte - vaskrs! A spreda je, kada je vidiš, pravi post. Bolje je sudržavati se. Ali zato kad se okrene navali na vasrkšnji has i rasturi je od života da tri dana ne ustaje.

    Porfirna palata, Carigrad:
    - O hristoljubivi i milostivi care, vratih se iz samoproglašenog carstva Trapezuntskog, od fejl vanabi Romeja koji jedino grčki što pričaju i to kao paori oni najgori, znači užas, kaže mi neki hartofilaks tamo kao fazon ne kaže se Paralija nego Praleja, ja kao matere ti ne seri tamo mi je...
    - Dobro je, Nićifore, o'ladi malo, šta bi sa Velikokomninkom?
    - Videh je, moj mili care. Lepo me primiše, dobra im je gajba, ja rekoh imate li koju princezu za izvoz, oni mi doveli tu neku što je još ostala, kaže pokupili sve Đenovljani i Iverijci. Kažu evo vodi ovu caru.
    - I kakva je?
    - Znate kako, uzvišeni care, prvo je gledam, mislim se nije mi jasno što je ovako velika fama oko tih trapezuntskih princeza. Razroka, zubi slabi, nos kao u Rinotmeta, a obrve kao u Murzufla. Ja već mislim Đenovljani i Iverijci uzeli sve što valja. Ja taman da ih oteram sve u kurac kad se mlađana okrene...
    - I šta onda?
    - Vidim ja da je spreda post, a otpozadi vaskrs. Bogme, bulja joj kao Aja Sofija, i noge i ostalo sve u fulu skroz, nije ni čudo što ih zovu Velike Komnine. Jes da nije Zoja Karbonopsina, ali će zato da štancuje naslednike k'o iz pičke!