
Neprežaljeni sladoled našeg detinjstva. Simbol radosti i euforije. Prepoznatljivog izgleda koji podseća na čovečje stopalo žućkaste boje, sa ukusom banane. Decu je privlačio samo izgled sladoleda jer je bio jedina kreativna verzija sladoleda ako ga uporedimo sa tadašnjim monotonim fizičkim svojstvima sladoleda.
Cena se svake godine povećavala po 5 dinara dok nije izbačen iz upotrebe.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.
Jaoooo..... Secam se i ukusa....
A potpuno sam zaboravila na njega do danas.....
++++++
fino podsecanje :)
...kod nas u selu nije bilo tog sladoleda pa nas je uciteljica pustala da sisamo jedan drugom stopala...U sustini, slicno, samo je ukus malo drugaciji.