
Koreni komunizma: niko nema ništa, zato što nema šta da se ima. Kako stvoriti...? Plan: obnaroditi da je bilo šta da se ima, samo je kurva crkva sve uzela i zakleti se u poštenje (nad gorećim srpom), te nakon stečenog poverenja obećati da će, ako se nanovo bacimo na produkciju, svako dobiti ono što mu sleduje. Svi se bacaju na produkciju, i posle vremenskog intervala, manje ili više - svako dobija ono što je stvorio.
Idejni tvorci piju rakiju iz zlatnih putira, ali...
Funkcioniše.
Koreni kapitalizma: niko nema ništa, zato što nema šta da se ima. Kako stvoriti...? Plan: naštampati guzic papira u boji da svako pomisli da ima. Motivisani, svi se bacaju na produkciju i nadoknađuju ono što su mislili da su imali, motivisani da imaju opet, i beskonačno vijaju svoj rep.
Narod ne kapirajući gde je početak a gde kraj zaboravlja da idejni tvorci mogu sebi da naštampaju guzic-papira koliko im bulja ište dok neko drugi to dorađuje, ali...
Funkcioniše.
Međa kapitalizma i komunizma: Svi vijaju svoj rep, derući se i zahtevajući dobra za koje misle da je njihov deda stekao. Umesto da svi dobiju dedovinu PLUS ono za šta svakodnevno rade - shvataju da dedovina nije ni postojala, i da jednim guzom moraju da odrađuju ono od čega su matorci pazarili u Trstu, a drugim da dopunjavaju troškove štampe za buljaše preko bare.
Bojno polje: Srbija.
Ulazna vrata zgrade u kojoj živi moj deda konačno dobijaju funkcionalni interfon. Firma se potrudi i odštampa imena stanara, i pokriva ih plastičnim poklopcem.
Moj deda tog jutra silazi sa šrafcigerom i cvik-canglama (nikad ne znaš) i uredno vadi svaki maleni plastični pokrov, osim svog, i nosi ih na tavan. Razlog: "svi kradu, pa da može da zameni kad mu maznu."
Pera, ratni veteran, silazi sa II sprata, uzima dedinu plastikicu i meće je na Jovanovićevo ime.
Deda zvoni kod Jovanovića.
Baba meće dedi led na oko i odlazi kod komšija Perine žene da se žali.
Trombonista sa petog zvoni kod Jovanovića, deda se protiskuje kroz hodnik i donosi novu plastikicu sa tavana i meće je kod Novickog...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
+
Kuća je zakon +