Srpski jezik ima tu osobinu da u jednoj stvari strašno dolazi do izražaja naša iskrenost, tj. pri rastanku ili pozdravu, nesvjesno odajemo to da nas je dotična osoba smorila, i kako jedva čekamo da joj vidimo leđa... A kako to radimo? - Pa prosto, tako što prije pozdrava dodamo jedno "Aj" ili "Hajde", što bi trebalo da znači idi, bježi, pali, miči mi se iz vidokruga. Time zapravo osobu umjesto da pozdravimo, na neki način tjeramo od sebe.
Aj ćao!
Aj zdra'o!
Aj laku noć!*
Aj u pizdu materinu (dodato radi poređenja)
