
Kad na tekmi sa pola terena lobuješ golmana koji se nalazi na nekih 15- 16 metara od gola i pratiš njegovu facu koja je se sastoji iz blago telećeg pogleda uz polu otvorena usta koji zabacuje tako glavu unazad da vidi da li lopta završava u mreži. I završava u njoj. Dao si gol. Srećan si. Pobedili ste. Idete svi na pivo da proslavite. Naravno i lobovani golman je tu. Svi ste tu. Zaboravljate tekmu, jer ona je jedna od mnogobrojnih koje si igrao i igraćeš. Ali golmanov pogled ne zaboravljaš. On služi da zajebavaš golmana, dok ne nadjete neku sličnu temu. Ali on se ne ljuti, zna da ćeš ti da braniš na sledećoj, jer ko još u beton ligi i drugarskom fudbalu ima stalnog golmana...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.