Prijava
  1.    

    Vlasnice butika u ulozi prodavačice

    Gospođe, vrlo retko gospođice, koje će ti čak i popušiti(ne doslovno) samo da kod njih kupiš dati proizvod.

    -Dobar dan.
    -Dobar dan, izvoli.
    -Video sam kod vas jednu lepu naranddžastu košulju.
    -Znam, ti si dolazio pre 6 dana, rekao si da ti je sačuvam.
    -Da, imate savršeno pamćenje.
    -Evo ti izvoli probaj.
    -Uh, mali su mi rukavi.
    -Pa to i može da se toleriše.
    -Pa ipak, kad se malo opere, pokupiće se još malo, ipak ne bih.
    -Čekaj stani razmisli još jednom, šta ako je posle neko drugi kupi?
    -(ženo nije je niko kupio 6 dana, sad će je neko kupiti) Pa ipak, ne bih da potrošim novac na nešto što neću koristiti.
    -U redu, a da pogledaš još neke, imamo još 2 u izboru.
    -Zaista ne bih, žurim.
    -Ma stani, to je 2 minuta. Evo ti ova crvena.
    -Joj 'ajde..... Pa i nije loša.
    -Ma odlična, perfekta, savršena, mnogo dobro ti stoji, imaš svetao ten, baš si ekstra u njoj.
    -Da, da. Nego mogu li ja probam tu karo crvenu?
    -Naravno, naravno... ____ ... Jao, jao, što ti je ta tek dorba, kako savršeno stoji.
    -Ipak mi se čini da je ona prva bolja.
    -Jeste... Jeste u pravu si, ona ti je bolja. Mada ni ova nije loša, ali ona je kao krojena za tebe.
    -HM...
    -U redu, onda pakujem ovu. 3500.
    -Daj da je ipak još jednom probam...
    -Ma nema potrebe, odlična je, ja je već zapakovala.