
U kafiće svraćaju različiti profili ljudi, a jedni od njih su oni koji se kriju kataklizmičnog vremena i niotkuda banu unutra, mokri i mrzovoljni. Zagrmelo je, opizdila kišetina, led udario, provala oblaka, gromovi, munje, smak sveta, požar, poplava, a lokacija koja im treba poprilično je daleko smeštena. Zato se pojedinac odluči da uskoči u prvi kafić koji spazi i tu presedi dok nevreme ne prođe. Ništa lakše, reklo bi se, ali mali problem koji može da nastane je nedostatak kinte.
Trenutnom finansijskom situacijom verujem da niko ne može da se pohvali, pa tako ni 70 dinara u džepu zaista nije dovoljno za duži ostanak u bilo kojoj kafani, kafanici, kafančugi, u bilo kom kafiću, restoranu...
Lukavstvo je ipak ono čemu će pribeći čovek koji kisne kao govno na livadi, pa iako trenutno kod sebe ima samo za kafu, ostaće dokle god napolju ne grane Sunce. Ili će bar pokušati da ostane.
-Izvolite.
-Molim?
-Izvolite. Šta ćete da popijete?
-Ne kapiram.
-Ma čoveče kaži šta da ti donesem, šta ćeš piti?
-Aaa, to, neću ništa, hvala ti.
-Nećeš ništa?
-Ne mogu brate, veruj mi, nije mi ni do čega.
-Pa što si onda seo tu? Nije ti ovo čitaonica.
-A nije? Jebote, onda sam pogrešio, na brzaka sam upao, a i nisam često ovde.
-Aj napolje.
-Ne kontam.
-Mrš napolje bre!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.